Zbog specifičnosti zadaća i načina njihovog izvođenja specijalne snage trebaju i posebnu opremu. Ovdje je opisan samo manji dio

Kad je 15. studenoga 1315. 2000 vojnika Habsburške monarhije krenulo iz Zuga prema Švicarskoj, trebala je to biti lagana operacija da se švicarski “seljaci nauče pameti”. Ali ti su “seljaci”, svjesni svojih nedostataka, pripremili zasjedu koja im je omogućila da s deset puta manje vojnika potpuno unište habsburške snage. Pritom su rabili kamenje, helebarde, lukove i strijele. Da zapovjednik habsburških snaga nije “zaboravio” poslati izviđače provjeriti prohodnost putova, možda bi danas Zurich bio glavni grad Austrije.

Danas je rijetkost da zapovjednici zaborave izvidjeti teren na kojemu će djelovati. Zapravo se guše u prevelikoj količini podataka koja, često neselektivno, stiže sa svih mogućih izvidničkih platformi. Unatoč tome, važnost izvidničkih i specijalnih snaga vjerojatno je veća nego ikad prije. Zapravo se čini da uvjeti nekonvencionalnog asimetričnog ratovanja traže isključivu uporabu specijalnih snaga, obučenih za specifične načine djelovanja u urbanom području i u neprijateljskoj pozadini, ali i u lovu na terorističke skupine. Zbog toga danas nema suvremene vojske koja nema bar jednu specijalnu postrojbu.

Obuka i priprema pojedinaca i timova koji će se moći infiltrirati u neprijateljsko okruženje, izvoditi izviđanje, nadzor i/ili borbene zadaće i sigurno se vratiti, najzahtjevniji je dio vojničke obuke. Zbog toga snage uključene u izvođenje specijalnih zadaća, kako bi uspješno obavile zadaću i sretno se vratile, moraju imati vrlo mnogo znanja, iskustva, podosta sreće i, možda najvažnije, pravu opremu. Vrijeme McGuyvera i njegovog švicarskoga vojnog nožića nepovratno su prošla.

I dosad smo u Hrvatskom vojniku pisali o opremi namijenjenoj specijalnim snagama, ali smo se uglavnom bavili plovilima, zrakoplovima i vozilima razvijenima ili prilagođenima tim zadaćama. Ovaj put ćemo se više pozabaviti specifičnom opremom namijenjenom vojniku-specijalcu koju nosu na sebi tijekom izvođenja zadaće.

Prije nego što krenemo …
… moramo biti sigurni da ćemo se moći vratiti. Svaki vojnik koji mora djelovati u neprijateljskoj pozadini, bio on specijalac ili pilot oborenog aviona, mora imati opremu koja će njegovom zapovjedništvu ili bar suborcima na terenu osigurati saznanja što se s njim događa i gdje se nalazi. U slučajevima oboranja pilota ili otkrivanja pripadnika specijalnih snaga, često je jedino rješenje borbeno traganje i spašavanje (Combat Search And Rescue – Csar). Pritom upravo Csar radiouređaj može biti presudni uređaj koji će omogućiti uspješno spašavanje.
U travnju ove godine tvrtka Boeing je počela s isporukom 5053 radiouređaja Combat Survivor Evader Locator (Csel). Ukupna vrijednost ovog posla je 43,6 milijuna američkih dolara, a Csel je namijenjen američkom ratnom zrakoplovstvu. Osim što osigurava podatke o točnoj poziciji korisnika, Csel osigurava i sigurnu dvosmjernu vezu preko tri odvojena segmenta. Oprema namijenjena korisniku uključuje višenamjenski radiouređaj i računalo za planiranje zadaća, kao i link za GPS uređaj. Set osigurava održavanje stalne govorne i podatkovne veze s osobom na zemlji i precizno određivanje položaja u odnosu na osobu za kojom se traga. Oprema namijenjena oborenim pilotima osigurava određivanje točne pozicije u realnom vremenu i uspostavu komunikacije ne samo sa zrakoplovima, već i s drugom komunikacijskom opremom koju rabi američka vojska. Tu je i oprema za zapovjedništva i baze koja također osigurava stalno održavanje veze sa svim sudionicima u operaciji spašavanja (uz pripadajući elektronički zemljovid) i mogućnosti povezivanja u komunikacijsku mrežu američke vojske.

Trenutačno najrašireniji Csar sustav je C4 Systems Hook 2, tvrtke General Dynamics. Osim američke vojske rabe ga snage NATO-a i mnogi američki saveznici. U više od 20 država u uporabi je više od 19 000 tih uređaja. Najpopularnija odlika Hook2 uređaja je Situation Report koji omogućava da se u jednom slanju podataka istodobno pošalju “odgovori na 15 unaprijed postavljenih pitanja”. Pitanja mogu biti o vremenskim prilikama, zdravstvenom statusu i drugim važnim podacima korisnika. Prethodni Situation Report sustav zahtijevao je od korisnika da sam odgovori na sva predviđena pitanja, pa ih potom pošalje u komprimiranom obliku u kratkim emisijama, kako bi se minimalizirala mogućnost otkrivanja. Najnoviji uređaji omogućavaju satelitsku komunikaciju, slanje poruka preko horizonta i GPS određivanja pozicije.

Unutra i van
Mogućnosti penetriranja specijalnih snaga u neprijateljsku pozadinu gotovo su neograničene, te uglavnom ovise o opremljenosti, obučenosti i mašti. Kako bi što bolje odgovorili zahtjevima korisnika, specijalizirane tvrtke svakodnevno razvijaju nove proizvode. Tako je poznata tvrtka Zodiac razvila novu inačicu Special Forces boat, oznake FC (Futura Commando) 470 Evo 7 s novim zračnim komorama, ojačanom podnicom i modificiranim trupom koji olakšava nasukavanje na obalu (posebno dobra vijest). Osim toga FC 470 Evo 7 je i trideset kilograma lakši od prethodnika, a može ga pogoniti vanbrodski motor snage 55 ks.

Tvrtke Northrop Grumman i Aluminum Chambered Boats intenzivno testiraju novi koncept vojnog riječnog plovila, nazvanog Joint Multi-mission Expeditionary Craft. To plovilo dužine 12,3 metra ima gaz od samo 71 cm. Zahvaljujući pogonu s dva Cummins WSC motora zapremine 8,3 litre i 540 ks, plovilo može postići vršnu brzinu od čak 77 km/h. Northrop Grumman razvija i poseban komunikacijsko/nadzorni sustav i specijalno oružje unutar Urgent Mission Essentila programa američke ratne mornarice.
Tvrtka Stidd razvila je jedinstven sustav ubacivanja pripadnika specijalnih snaga u neprijateljsku pozadinu. Na žalost, zbog oštrih ograničenja Stidd ne smije javno objaviti podatke, fotografije, pa čak ni skice sustava.

Pa gdje smo sada?

Bez obzira da li ubacujete specijalce plovilima na obalu, padobranima ili helikopterima, ili na bilo koji drugi način, da bi uspješno pronašli cilj moraju znati gdje se nalaze. Na njihovu sreću prošli su dani traženja orijentira i određivanja sjevera pomoću kompasa. Danas se sve rješava GPS navigacijskim uređajima koji su toliko mali da se mogu nositi kao ručni sat.
Danas se na tržištu nude najrazličitiji GPS uređaji, ali nisu svi pogodni za specijalne snage. Specijalci ne traže samo preciznost, već prije svega otpornost i kompaktnost (ponajprije malu masu). Jedan od takvih uređaja koji zadovoljava potrebe specijalaca je Commnado Ops Navigator tvrtke Multi-Time-Machine (MTM). Osim GPS uređaja Commnado Ops Navigator korisniku nudi sat s korekcijom vremena svake sekunde (preko GPS-a). Commnado Ops Navigator može mjeriti brzine u rasponu od 0 do 644 km/h. Tvrtka MTM najpoznatija je po Spec Opc liniji otpornih ručnih satova s jedinstvenim rješenjem osvjetljenja. Po tvrdnjama tvrtke, takvo je rješenje razvijeno na izričit zahtjev pripadnika američkih specijalnih postrojbi koji su trebali izvor svjetlosti kojim bi mogli osvijetliti zemljovide i male prostorije, ali i za potrebe svjetlosne signalizacije. Zbog toga je svjetlo mora biti dovoljno jako da se po mraku može vidjeti na udaljenosti od jedne milje (oko 1600 metara). MTM je više puta dokazao svoju spremnost da u kratkom vremenu napravi uređaje koji će zadovoljiti i najspecifičnije potrebe korisnika, a za čiji bi se razvoj i nabavu redovnim putovima potrošilo previše vremena. Čak su spremni i na prilagođavanje postojećih uređaja po osobnim zahtjevima korisnika.
Zahvaljujući činjenici da na tržištu postoji velik izbor komercijalnih GPS uređaja, mnogi ih specijalci kupuju kao osnovni ili pričuvni sustav. Tako tvrtka Garmin, jedan od najvećih proizvođača GPS uređaja, nudi široku lepezu proizvoda koji se mogu rabiti i u vojne namjene. Primjerice uređaj Rino 530, osim što je otporan na vodu, ima i FRS/GMRS radiouređaj s petovatnim odašiljačem, elektronički kompas i barometni visinomjer. Sam GPS uređaj odlikuje se velikom preciznošću.

Prvi korak
Nakon što su odredili točnu poziciju specijalci moraju krenuti prema cilju. Bez obzira na način kretanja, bio on danju ili (što je češći izbor) noću, svako djelovanje u neprijateljskoj pozadini posebno je opasna zadaća. Često su posebno osjetljivi i važni objekti dodatno zaštićeni minskim poljima i nadzornim sustavima.

Tvrtka Qinetiq je nedavno od britanskog ministarstva obrane dobila ugovor vrijedan 800 000 funti da za Mobility Integrated Project Team Leader razvije senzor koji će moći otkrivati sve vrste streljiva, mina i drugih eksplozivnih naprava na pravcu kretanja vojnika. Osnova je minijaturni elektrooptički senzor, sposoban otkriti zakopane i maskirane eksplozivne naprave. Glavni Qinetiquov partner u ovom poslu je tvrtka Qioptic koja se specijalizirala za razvoj elektrooptičkih senzora.

Specijalci posebno vole djelovati noću i po lošoj vidljivosti. Iako im ti uvjeti pružaju više mogućnosti za prikriveno kretanje javlja se problem održavanje kontakta i komunikacije unutar skupine/tima. Za potrebe snaga američke Special Operations Command (Socom) i druge specijalne snage savezničkih vojski, tvrtka Silynx Communications razvila je komunikacijski sustav za razinu tima. Eagle radiouređaj može izdržati pritisak vode do 28 metara dubine a kompatibilan je s Thales Commincations Multiband Inter/Intra Team Radio (Mbitr) radiouređajem. Mbitr je osnovni komunikacijski sustav američkih specijalnih snaga na razini tima. U veljači ove godine isporučena su dodatna 5000 Mbitr uređaja, čime im se ukupan broj američkoj vojsci povećao na više od 31 000.

ITT Aerospace/Communications napravio je tanki VHF radiouređaj Spearhead mase tek 650 grama. Unatoč tome u njega je uspio “ugurati” primopredajnik s konstatnom promjenom radne frekvencije (frequencyhopping) u rasponu od 30 do 88 MHz. Mjere uređaja su 199x60x46 mm. Originalna baterija osigurava neprekinuti rad dvanaest sati. Korisnik može birati tri izlazne snage – tri i pet vata ili 100 milivata. Kao opcija dolazi i GPS uređaj. Dobra je vijest da je Spearhead kompatibilan sa Sincgars radiouređajima, kojih je ITT do sada za vojne korisnike proizveo više od 350 000. Prvi kupac Spearheada mogla bi biti još uvijek neotkrivena bliskoistočna država.

Tvrtka Datron World Communications u veljači ove godine prvi je put javno prikazala svoju obitelj radiouređaja RT-17000. Ručni radiouređaj bit će dostupan kupcima do kraja ove godine. Korisnicima će pružiti mogućnost biranja rada na jednom od 2320 kanala s frekventnim razmakom od 25 kHz (uz još 16 kanala koji će se moći odvojeno programirati). Raspon radnih frekvencija je od 30 do 88 MHz.

Tvrtka Tadiran Communications nudi svoj, u borbi testiran RPDA-55 uređaj za otkrivanje neprijateljskih pozicija. RPDA-55 izračunava poziciju neprijatelja na osnovi informacija dobivenih s GPS-a i šalje ih krajnjim korisnicima preko digitalne mreže. Boeing nudi svoj Grenadier Beyound Line-of-Sight Reporting and Tracking system (Gbrat). Uređaj je namijenjen praćenju pozicije vlastitih snaga u neprijateljskoj pozadini. Izrađuje se kao kompaktni prenosivi sustav i sustav namijenjen ugradnji u vozila. Podaci se šalju preko osiguranog satelitskog linka.

Veliki radiouređaji
Tvrtka DRS Technologie Codem Systems nedavno je demonstrirala uporabljivost svog satelitskog komunikacijskog sustava Stellite Communications-On-The-Move (Cotm). Cotm su ugradili na eksperimentalno plovilo američke ratne mornarice Stiletto, te ga testirali tijekom plovidbe brzinom većom od 40 čvorova. Najveća prednost Cotma je što zahtijeva malu i laganu antenu, a cijeli se sustav može ugraditi u ili izvan vozila. U listopadu prošle godine Cotm je prikazan ugrađen na terensko vozilo Hummer. Tako je dobivena idealna kombinacija terenske pokretljivosti i mogućnosti uspostave sigurne satelitske komunikacije (glasovne, video i podaktovne) sa zapovjedništvom, bez obzira na udaljenost i položaj postrojbe.

U asimetričnim uvjetima ratovanja, kad ne postoji jasna crta dodira neprijateljskih snaga, specijalne snage sve češće rabe terenska vozila za svoje djelovanje. Tvrtka ATC, uz posredništvo tvrtke Diamondback Tactical, nudi svoje malo terensko vozila Prowler u konfiguraciji 2×2. Ovo neobično vozilo koje podsjeća na vozila za golf terene, stoji samo 24 500 američkih dolara. Zbog male mase i veličine može se prevoziti u CV-22 i helikopterima CH-46/47/53/54/60 te NH90.

Stižu roboti
Terenska i borbena vozila mogu prevesti specijalce do područja djelovanja te im pružiti paljbenu potporu, ali, na kraju, ljudi moraju obaviti završni dio posla. Ili je bar tako bilo donedavno. Ubrzani razvoj umjetne inteligencije omogućio je staranje robotiziranih vozila koja mogu samostalno sudjelovati u borbenim zadaćama. Tako je tvrtka Boston Dynamics (u suradnji s DARPA-om, Toster Millerom i Jet Propulsion Laboratory) došla do završne faze razvoja revolucionarnog robota Bigdog koji se ne kreće na kotačima ili gusjenicama, nego na četiri mehaničke noge. Dugačak je jedan metar, visok 70 cm, a ima masu od 75 kilograma. Brzina kretanja mu je oko pet kilometara na sat, a može se penjati uz nagib od 35 posto. Kako mu je nosivost 55 kilograma, moglo bi ga se nazvati i mehaničkim magarcem.

Sastavni dio svakog borbenog djelovanja je opasnost od ranjavanja. Izvlačenje ranjenih i njihovo zbrinjavanje često znatno optereti ljudstvo postrojbe. Uz to, akcija izvlačenja može biti opasna kao i borbeno djelovanje. Zbog toga se traže načini kako bi se i taj segment borbe “automatizirao”. Tvrtka Vecna Robotics razvila je Battlefield Extraction-Assist Robot (Bear) robotizirano vozilo. Bear je nešto manji od odraslog muškarca, ali je dovoljno “snažan” da može ponijeti vojnika s kompletnom opremom. Iako je projektiran za vojnu uporabu Bear se može rabiti i pri izvlačenju ozlijeđenih u prometnim nesrećama, prirodnim ili industrijskim katastrofama i slično. Kreće se na gusjenicama, a opremljen je dvjema mehaničkim rukama. Može se penjati po stubama i neravnom terenu, kleknuti, zaokretati na mjestu itd.

Vidjeti i ne biti viđen
Sustavi motrenja nužni su u suvremenim uvjetima ratovanja. I dok si klasične postrojbe mogu dopustiti velike i teške sustave, specijalci trebaju lagane i male. Džepna svjetiljka Pila tvrtke Premalight korisniku osigurava snažno svjetlo. Tijelo svjetiljke napravljeno je od aluminija namijenjenog izradi zrakoplova, nepropusno je za vodu do dubine od 20 metara. Uz Pila svjetiljku može se kupiti i Codex modul koji se pričvrsti na njezino tijelo i osigurava digitalno kontrolirane svjetlosne kodove, ili signale s prilagodljivim intenzitetom svjetlosti. Tako korisnik može odabrati kratke snažne bljeskove koji mogu zbuniti neprijatelja. Pilaom se mogu slati i svjetlosni Morseovi znaci. Mogućnosti uporabe gotovo su neograničene. Raspon dužine bljeska može se odrediti od 0,1 do 9,9 sekundi. Korisnik može sam programirati devet načina rada svjetiljke. Svaka Pila ručna svjetiljke opremljena je i automatskim SOS svjetlosnim signalom.

Tvrtka Surefire postala je sinonimom za izvore svjetlosti namijenjene vojnoj uporabi. Svi njezini proizvodi uspješno su iskušani u najgorim borbenim uvjetima. Jedan od proizvoda tvrtke je i Helmet Light koji rabe specijalci američkog marinskog korpusa, pripadnici Seals postrojbe, specijalci američkog ratnog zrakoplovstva i mnogi drugi. Helmet Light je pušten u prodaju prošle godine i prilagođen postavljanju na kacigu TC 2000 Modular Integrated Communications Helmet. Helmet Light je opremljen s tri LED diode kao osnovnim izvorom bijele svjetlosti, te s dvije plave LED diode za brzu identifikaciju. Za preciznije raspoznavanje prijatelja od neprijatelja opremljen je i bočnom infracrvenom LED diodom koja kontinuirano blica u programiranim intervalima.

Iskustva iz Iraka, ali i policijskih specijalaca diljem svijeta, pokazala su kako je djelovanje u urbanom području bez izvora svjetlosti na osobnom oružju nezamislivo. Kako bliska borba ne omogućava precizno ciljanje, posebno su cijenjeni ciljnici s laserskom zrakom (zapravo označivači ciljeva) koji na cilju projiciraju (najčešće) crvenu točku. Takvi su ciljnici razvijeni za jurišne puške i pištolje. Tvrtka Crimson Trace razvila je laserski ciljnik za pištolj Berretta M9 koji rabe i vojni i policijski specijalci.

Laserski označivači ciljeva pogodni su za djelovanje na malim udaljenostima. Ali specijalci svoje ciljeve često moraju gađati i na udaljenosti od nekoliko stotina metara. Tvrtka Trijicon proizvela je ciljnik Advanced Combat Optical Gunsight (Acog) 4×32. Acog je odmah postao standardnom opremom američkih specijalnih snaga. Posebno rješenje s optičkim kablom i tritiumom (radioaktivni izotop) otklanja potrebu uporabe baterije. Izvor svjetlosti je dovoljno jak da se može rabiti u rasponu od potpunog mraka do najjače dnevne svjetlosti.
Tvrtka Vectronix razvila je kompaktni laserski daljinomjer Pocket Laser Range Finder, mase 620 grama. Otporan je na vodu, siguran za vid. Daljina mjerenja je od minimalnih pet metara do tri kilometra. Zahvaljujući RS232 priključku, može ga se spojiti s prijenosnim računalom i/ili GPS uređajem.

Zaštitna oprema
Iako je najbolja zaštita za specijalne snage ostati neotkriven, ipak se mora računati s tim da će tijekom djelovanja morati uči i u otvorenu borbu. Zaštitni prsluci (pancirke) nisu omiljeni kod vojnih specijalaca jer su još uvijek preteški i sputavaju kretanje. Unatoč tome, loša iskustva iz Afganistana, i posebno iz Iraka, sve češće ih prisiljavaju da posegnu i za tim dijelom vojne opreme. Tako je tvrtka Armor Holdings razvila Limbs (Lightweight Integrated Mobility Body armor System) koji pokriva gotovo cijelo tijelo, preciznije do laktova i koljenja. Oklop za ramena i gornji dio ruku težak je “samo” 1,8 kilogram.

Ako ipak dođe do ranjavanja ili ozljede dobro je imati komplet prve pomoći u obliku Sting Thinga. Sting Thing je mali paket koji bez problema stane u džep odore, a sadrži sve potrebno da se vojniku spasi život.

Uz tjelesni oklop, Irak je donio i obveznu uporabu sustava za sprečavanje dehidracije. Visoka temperatura zraka, uz fizičko naprezanje i stres dovode do pojačanog znojenja i ubrzane dehidracije. Zbog toga su razvijena razna pomagala koja vojnicima omogućavaju da sa sobom nose litre tekućine. Riječ je o metalnim i/ili plastičnim spremnicima. Dva takva sustava su Hydrostorm i Camelbak. Oba se nose na leđima izvan odore. Nisu baš najpraktičnije rješenje, ali su prijeko potrebni.

Siniša RADAKOVIĆ