Na 64. sjednici MOO-a, održanoj u Rimu 26. travnja 1966., Saporo je već u prvom krugu s 32 glasa dobio dovoljnu potporu za domaćinstvo. Protukandidati su bili Calgary (16 glasova), te Lahti i Salt Lake City – oba s po sedam glasova 

Jedanaesto izdanje Zimskih olimpijskih igara, ujedno prvo u Aziji, održano je od 3. do 13. veljače 1972. u japanskom gradu Saporu. Natjecalo se 1006 sportaša iz 35 zemalja. Saporo je trebao ugostiti Igre 1940., ali one su zbog Drugog svjetskog rata otkazane.

Na 64. sjednici MOO-a, održanoj u Rimu 26. travnja 1966., Saporo je već u prvom krugu dobio potporu za domaćinstvo. Protukandidati su bili Calgary, Lahti i Salt Lake City.  Organizacija Igara bila je izazov za domaćina, poznatog po tehnologiji. Japan, međutim, nije bio poznat po zimskim sportovima pa je morao obaviti puno posla vezano uz infrastrukturu.  U Saporu su izgrađena nova i velika sportska borilišta. Usto, u veljači 1971. održan je Međunarodni sportski tjedan, zamišljen kao provjera spremnosti grada, ali i njegove snage i gostoljubivosti. Taj su događaj olimpijski promatrači ocijenili uspješnim. 

Nova infrastruktura omogućila je i gospodarski razvoj Sapora: do početka Igara japanska vlada uložila je oko 500 milijuna dolara u modernizaciju grada, uključujući i izgradnju nove podzemne željeznice. Organizacijski odbor Igara ostvario je znatnu financijsku dobit, dijelom zahvaljujući u to vrijeme rekordnom ugovoru o pravu prijenosa s američkim televizijskim kućama vrijednom 8,47 milijuna dolara. Ni te Igre nisu prošle bez kontroverzija. Jedna od najvećih bila je vezana uz pitanje statusa sportaša, zbog čega je pojedinima bio zabranjen nastup. Austrijancu Karlu Schranzu, možda i najvećoj zvijezdi zimskih sportova, zbog sudjelovanju u marketinškim aktivnostima bio je zabranjen nastup. Međutim, pojedini sovjetski sportaši, prije svega hokejaši, unatoč činjenici da su plaćeni za svoju igru, imali su pravo nastupa. 

Predsjednik MOO-a Avery Brundage uoči Igara zabranio je nastupe četrdesetorici alpskih skijaša, a Schranz je bio najistaknutiji. Kanada je u znak prosvjeda odlučila povući svoj hokejaški tim s Igara u Saporu.  Ti su potezi potaknuli MOO da se aktivnije pozabavi statusom sportaša. Pravilo da se samo amateri smiju natjecati datiralo je od samih početaka Igara, ali više od sedamdeset godina poslije toga članovi MOO-a počeli su razmatrati mogućnost da se i profesionalcima omogući sudjelovanje, želeći tako ostati ukorak s vremenom. Vladala je i zabrinutost da bi Igre mogle ubuduće gubiti na važnosti te ostati u sjeni drugih natjecanja koja profesionalnim sportašima nisu osporavala sudjelovanje. 

Igre je otvorio car Hirohito, postavši tako tek treći državni poglavar koji je imao čast otvoriti njihovo i ljetno i zimsko izdanje. Prijestolnica te dalekoistočne zemlje bila je, naime, domaćin Igara u listopadu 1964. godine. Na borilištima su sportaši pisali olimpijsku povijest. Javnosti dotad nepoznata 17-godišnja Švicarka Marie-Theres Nadig osvojila je zlato u spustu i veleslalomu. Amerikanka Barbara Ann Cochran osvojila je zlato u slalomu, dvadeset godina nakon sunarodnjakinje Andree Maed Lawrence. Barbara Ann bila je članica dinastije Cohran, odnosno jedna od četvero braće i sestara koji su nastupali na tim Igrama. Nakon karijere posvetila se studiju i pisanju. Objavila je knjigu Skijanje za žene i bila kolumnistica Washington Posta. Njezin sin Ryan Cochran- Siegle postao je profesionalni skijaš, a na zadnjem je ZOI-ju osvojio srebro u superveleslalomu: 50 godina nakon zlata majke Barbare. U Saporu je svoje prve medalje osvojila Austrijanka Annemarie Moser-Pröll. Legendarna skijašica nije tad došla do zlata, ali u nastavku karijere postavila je brojne rekorde. Neki, poput šest osvojenih Velikih kristalnih globusa, nisu još uvijek oboreni. 

Talijanski reprezentativci rođaci Gustav i Roland Thöni našli su se na pobjedničkom postolju. Gustav je osvojio zlato u veleslalomu i srebro u slalomu. U potonjem je sportu Roland bio brončani. Pobjedu, ujedno i prvo zlato sa ZOI-ja za Španjolsku, osvojio je Francisco Fernández Ochoa.  Gustav Thöni osvojio je u karijeri četiri Velika kristalna globusa, a bio je i prvi veliki tehničar s obzirom na to da je dominirao u slalomu i veleslalomu.  Galina Kulakova iz SSSR-a osvojila je sva tri zlata u skijaškom trčanju. Norveški biatlonac Magnar Solberg postao je prvi natjecatelj koji je obranio zlato u biatlonu na dvadeset kilometara. Nizozemac Ard Schenk osvojio je tri zlata u brzom klizanju. 

Amerikanka Janet Lynn osvojila je brončanu medalju u umjetničkom klizanju. Stekla je golemu popularnost među japanskom publikom zahvaljujući umjetnički dojmljivom slobodnom programu. Pojavila se na naslovnici fotomonografije posvećene Igrama u Saporu te u tamošnjim televizijskim reklamama.  Za domaćina su najvažniji događaj bili skijaški skokovi. Japan do Igara u Saporu nikad nije osvojio zlatnu olimpijsku medalju. Na maloj skakaonici pripale su mu sve tri. Zlatni je bio Yukio Kasaya, tek drugi Japanac koji je osvojio medalju na ZOI-ju. Prethodik je bio Chiharu Igaya, koji je 1956. bio srebrni u slalomu. Za Japan su Igre bile važne jer su pokazale da se može nositi s organizacijom zimskih sportskih natjecanja. Najuspješnija nacija Igara bio je SSSR. Osvojio je čak 16 medalja, od toga osam zlatnih. 

Innsbruck 1976. – nova imena

Igre koje se mogu podičiti brojem skijaških velikana jesu one 1976. u Innsbrucku. Nije bilo zamišljeno da taj austrijski grad bude dva puta domaćin ZOI-ja u samo 12 godina. Međutim, neki su događaji potaknuli MOO da Igre dodijeli najspremnijem zimovalištu.  Innsbruck zapravo uopće nije bio kandidat za domaćinstvo, već je Igre dobio spletom okolnosti. U utrci je bio Denver, švicarski Sion, finski Tampere i Vancouver. Denver je u trećem krugu glasanja izabran za domaćina, no prvi put u povijesti Igara dogodio se obrat. Naime, stanovnici savezne države Colorada na referendumu su odbili domaćinstvo Igara, te je Denver bio prisiljen povući kandidaturu. 

Igre su zatim ponuđene Sionu, koji je također odbio domaćinstvo, baš kao i kanadski grad Whistler. Potom su ponuđene Salt Lake Cityju, koji je prvotno prihvatio domaćinstvo, pa se potom predomislio i ponudio Lake Placid kao alternativu. MOO je to odbio. Samo tri godine prije održavanja, Igre su ponuđene Innsbrucku. Postojala je odlična infrastruktura i nisu bila potrebna posebna ulaganja. Innsbruck je tako postao prvi grad koji je drugi put bio domaćin ZOI-ja. Maskota Igara postao je snjegović s tirolskim šeširom, jednim od simbola tog predivnog planinskog kraja. 

Innsbruck je bio odličan domaćin. Snijega je bilo dovoljno i organizacija je prošla bez problema.  Rosi Mittermaier, Ingemar Stenmark, Piero Gros, Hanni Wenzel samo su neka od imena koja su svojim uspjesima obilježila Igre.  Austrijanac Franz Klammer osvojio je zlato u spustu. Drugi je bio Švicarac Bernhard Russi – pobjednik iz Sapora, a treći Talijan Herbert Plank. Klammeru, koji će u karijeri osvojiti rekordnih 25 pobjeda u spustu na Svjetskom kupu, bilo je to jedino olimpijsko zlato. Četverostruki je pobjednik spusta u Kitzbühelu, što je također rekord. Skijaški svijet smatra ga najvećim spustašem svih vremena, ali nikad nije uspio postati ukupni pobjednik Svjetskog kupa i osvojiti Veliki kristalni globus. U rodnoj Austriji iznimno je cijenjen sportaš, a mnogi mlađi skijaši, među kojima je i slavni Amerikanac Bode Miller, rekli su kako im je upravo Klammer bio idol. Po završetku skijaške karijere Klammer se posvetio automobilističkim utrkama. 

Mlada Rosi Mittermaier iz Zapadne Njemačke osvojila je dva zlata. Pobijedila je u spustu i slalomu, a zlato u veleslalomu izmaklo joj je za samo 13 stotinki. Te je godine osvojila i Veliki kristalni globus, a skijašku karijeru završila je s 25 godina. Udala se za sunarodnjaka Christiana Neureuthera, vrhunskog slalomaša. Njihov sin Felix Neureuther natjecao se 17 sezona u Svjetskom kupu. Rosi je, nažalost, preminula prije dvije godine nakon teške bolesti. Dugo se bavila humanitarnim radom, a komentirala je i skijaške utrke. 

Broncu u ženskom slalomu osvojila je natjecateljica iz Lihtenštajna, dvadesetogodišnja Hanni Wenzel. U nastavku karijere ostvarit će vrhunske rezultate i medalje na najvećim natjecanjima.  Na Igrama se prvi put natjecao legendarni Šveđanin Ingemar Stenmark. Osvojio je broncu u veleslalomu. Talijani i Švicarci odnijeli su pobjede u tehničkim disciplinama. Britanac John Curry osvojio je zlato u umjetničkom klizanju. Amerikanac Terry Kubicka uspješno je izveo opasni salto unatrag, ali to mu ipak nije donijelo medalju. Njegova sunarodnjakinja klizačica Dorothy Hammil osvojila je zlato u ženskoj pojedinačnoj konkurenciji. SSSR je osvojio četvrto uzastopno zlato u hokeju. Put do pobjede bio mu je olakšan povlačenjem kanadskog tima, koji je bojkotirao natjecanje, a to je napravila i Švedska. 

Pozornost medija privukle su i tehnološke inovacije u vidu perforiranih skija, elegantnih kombinezona s kapuljačama i aerodinamičnih kaciga. Utrke boba i sanjki prvi su put održane na istoj stazi. Galina Kulakova, sovjetska reprezentativka u skijaškom trčanju, tri puta zlatna u Saporu, u Innsbrucku je osvojila dvije medalje: zlato u štafeti i broncu na deset kilometara. Zbog dopinga je diskvalificirana u utrci na pet kilometara. Medalje u skijaškim skokovima osvojili su reprezentativci Istočne Njemačke i Austrije. Zlato i srebro na velikoj skakaonici pripalo je domaćinima: Karlu Schnablu i Toniju Innaueru. Treći je bio Henry Glaß iz Istočne Njemačke. Na maloj skakaonici slavio je Hans-Georg Aschenbach iz Istočne Njemačke, a drugi je bio njegov sunarodnjak Jochen Danneberg. Austrijanac Karl Schnabl osvojio je broncu. Hans-Georg Aschenbach odmah po završetku Igara završio je karijeru te se priključio vojsci, gdje je radio kao liječnik.

Medalje u bobu osvojile su posade Istočne Njemačke, Zapadne Njemačke te Švicarske. U nordijskoj kombinaciji, sportu koji je povezao skijaške skokove i skijaško trčanje, zlatni je bio Ulrich Wehling iz Istočne Njemačke.  Austrijska himna izvedena je tri puta na ceremoniji zatvaranja – na samom početku, tijekom uručenja medalja i pri predaji domaćinstva – u znak počasti trima strofama himne. Na Igrama je nastupalo 1123 natjecatelja iz 37 zemalja, a olimpijski plamen zapalila je skijašica Christl Haas.  Godinu dana nakon završetka Igara snimljen je dokumentarni film White Rock.

Tekst: Ivan Šurbek