Bio je to rijetko ponovljiv nacionalni zanos koji je ujedinio stotine tisuća hrvatskih građana, izveo ih na ulice, spojio u rijetko viđenu sliku oduševljenja i klicanja na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije i postignut uspjeh – srebro, ali zlatnog sjaja – najveći u dosadašnjoj hrvatskoj nogometnoj povijesti. Bila je to neponovljiva slika iskrenog i istinskog domoljublja, rijetko viđenog zanosa i tako nam potrebnog zajedništva koje je sad isplivalo u svoj svojoj punini, veličini i snazi…

Malo je stvari koje mogu tako podići emocije, okupiti ljude, izazvati euforiju nacionalnog ponosa kao što je to nogomet i nogometni uspjesi nacionalne vrste na svjetskoj razini. I tako je svugdje u svijetu, rekli bismo, no nešto je na završetku Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji bilo drukčije. Bio je to rijetko ponovljiv nacionalni zanos i ponos koji je ujedinio stotine tisuća hrvatskih građana, izveo ih na ulice, spojio u rijetko viđenu sliku oduševljenja i klicanja na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije i postignut uspjeh – srebro, ali zlatnog sjaja – najveći u dosadašnjoj hrvatskoj nogometnoj povijesti. Jednak onom na završetku pobjedonosne operacije Oluja i povratku hrvatskih ratnika kući, ili oslobađanju hrvatskih generala Gotovine i Markača iz haškog uzništva, za neke i veći. Isticali su upravo to i brojni svjetski mediji ne mogavši se načuditi toj spontanosti, tom zanosu i ushitu, tom moru ljudi koji se vesele kao jedan.

Rijeka navijača pristiglih iz svih hrvatskih gradova i inozemstva, od najmlađih do najstarijih, umotanih u hrvatsku trobojnicu, u hrvatskim nogometnim dresovima ili oslikani prepoznatljivim crveno-bijelim kockicama od jutra se slijevala prema središnjem zagrebačkom trgu kako bi dočekala naše nogometne velemajstore na čelu s izbornikom.

Već na ulasku u hrvatski zračni prostor njihov je zrakoplov pozdravio dežurni dvojac MiG-ova uputivši im prvi riječi dobrodošlice: “Pobjednička Hrvatska vojska pozdravlja Vatrene. Dobrodošli u Hrvatsku – zemlju pobjednika! Hrvatsko ratno zrakoplovstvo zahvaljuje na časti da prvi dočeka pobjednike na povratku u domovinu!”, te ih potom i svečano dopratio do Zračne luke “Franjo Tuđman”. Opće se oduševljenje prolomilo kad je zrakoplov nadletio prepun Trg bana Jelačića. A kad je otvoreni autobus s nogometašima krenuo iz zračne luke do glavnog zagrebačkog trga trebalo mu je gotovo šest sati da se probije kroz razdragano mnoštvo koje ih je pozdravljalo i zaustavljalo. U zanosnom iščekivanju trgom su odjekivale riječi pjesme Marijana Bana iz stotina tisuća grla: “Ja bi ugledo sunce kad bi ugledao Nju. Ja bi imao ljepotu da je pored mene tu. Ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti Njoj. Mojoj Lijepoj Zemlji Hrvatskoj!”…, dok je hrvatska zastava na helikopteru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na zagrebačkom nebu vijorila iznad stotina tisuća okupljenih. Bila je to neponovljiva slika iskrenog i istinskog domoljublja, rijetko viđenog zanosa i tako nam potrebnog zajedništva koje je sad isplivalo u svoj svojoj punini, veličini i snazi.

No, nije samo glavni grad odaslao tu nevjerojatnu sliku. Brod Hrvatske ratne mornarice s viceprvacima svijeta, nogometašima Ivanom Perišićem, Ivanom Strinićem, Antom Rebićem, Lovrom Kalinićem i Filipom Bradarićem, idućeg je dana u Splitu dočekalo više od 50 tisuća oduševljenih građana, a jednako toliko Vatrene je dočekalo i u Zadru. Ondje su im priznanje odala i četiri helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, prateći jedrenjak na kojem su bili reprezentativci Luka Modrić, Šime Vrsaljko, Danijel Subašić i Dominik Livaković, te su potom izvela i atraktivan program na Forumu.

Naši su Vatreni pokazali kako se bori za svoju domovinu, kako je uspjeh rezultat zajedničkog napora i kako s istinskom vjerom u uspjeh, u sebe i svoje sposobnosti on nikad ne izostaje. Potpora im je na tom putu stizala iz svakog kutka domovine i davala dodatnu snagu i motiv. Posebno je bila dojmljiva ona uoči utakmice osmine finala SP-a između Hrvatske i Danske, koju su poslali pripadnici Hrvatske vojske u domovini te u misijama diljem svijeta, hrvatski zrakoplovci i mornari: “Jedno srce, jedna duša, jedna Hrvatska”. I baš su takvi bili naši Vatreni i svi oni koji su ih zdušno bodrili i pratili na prvenstvu i naposljetku dočekali i zahvalili na najveličanstveniji mogući način, baš onako kako su to poručili hrvatski vojnici. Kao jedna duša, jedno srce, jedna Hrvatska!

Vesna Pintarić, foto: Josip Kopi, Vesna Pintarić, Igor Skenderović