Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara učenici, iseljenici, pjesnici, novinari, liječnici, glumci, policajci, glazbenici, umjetnici i mnogi drugi dali su doprinos čuvanju sjećanja na dane kad je taj grad razaran i uništavan. Svatko je iznio svoj pogled i ukazao na još jednu priču koja se ne smije zaboraviti. Govorile su se istine o Hrvatskoj, Domovinskom ratu i Vukovaru. Od tisuća priča koje mogu biti ispričane, nekoliko smo čuli i zabilježili   

Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. održala je 17. studenog u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici “Dr. Juraj Njavro” u Vukovaru XVIII. znanstveno-stručni simpozij Ratna bolnica Vukovar 1991. – dr. Juraj Njavro.

“Drago mi je da smo sačuvali kontinuitet ovog vrlo važnog znanstveno-stručnog simpozija. On na određeni način reflektira 1991. i tadašnje teško stanje u bolnici te je memento na ono što se dogodilo. Svake godine sve se više odmičemo od rata. Uvodimo i teme koje nisu ratne i to me na neki način raduje. Pomalo odlazimo od tih teških i ružnih sjećanja i uvodimo teme koje su životne i pripadaju vremenu u kojem živimo. Naziv simpozija će, dakako, ostati. Ovaj simpozij sjećanje je na ratnu bolnicu Vukovar i dobro je da se ljudi koji su bili dio te bolnice okupe i sjete tih dana, ali i da čuju nešto novo i moderno što mogu koristiti u svakodnevnoj praksi. Dolaze i nove generacije, koje ne poznaju rat, a naša je zadaća obučiti ih i prenijeti im sva znanja iz tog vremena,” rekao nam je mr. sc. Anto Blažanović, liječnik specijalist patologije i sudske medicine te ravnatelj vukovarske Nacionalne memorijalne bolnice “Dr. Juraj Njavro”.

Anto Blažanović podsjetio je i na preminulu ravnateljicu vukovarske bolnice doktoricu Vesnu Bosanac te na sve što je ona započela, a što treba nastaviti u znak sjećanja na njezin put

Tisuće tužnih priča

Nacionalni sindikat Policije MUP-a RH organizirao je u Hrvatskom domu Vukovar uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 8. večeri pijeteta i sjećanja na žrtvu Vukovara. Kako se moglo čuti na događaju: “Vukovar – jedno ime jedan grad, a tisuće i tisuće tužnih priča. Jer u gradu smrti 18. studenog 1991. godine bila je velika radost – ostati živ! I vratiti se u Vukovar, ponovno ga izgraditi iz pepela, obnoviti stara i savijati nova ognjišta. Sve su to u proteklih 31 godinu proživjeli Vukovarci.”

U glazbenom dijelu sudjelovala je Klapa HNK Osijek i Ženska klapa Neverin iz Kaštel Lukšića. Prigodne stihove Antuna Gustava Matoša, Vesne Parun, Sanje Kosić i Silvija Strahimira Kranjčevića recitirali su dramski umjetnici Darko Milas i Sandra Lončarić.

Akademski glumci iz Osijeka i Vukovara izveli su scenarij Jasenke Vrdoljak prema tekstu Siniše Glavaševića Priča o neprijateljima. Već sedmu godinu na pozornici Hrvatskog doma Vukovar pričaju jednu istinitu vukovarsku priču. Ovaj je put to bila priča o ljubavi Hrvatice i Srbina koji su ubijeni u Veleprometu.

“Pričanje ovih priča znači mnogo, pogotovo u ovo vrijeme kad se s posebnim pijetetom sjećamo svih žrtava koje su pale za slobodu. Posebno sam senzibiliziran za pričanje ovih priča jer je moj tata poginuo 1992. godine,” doznajemo od Miroslava Čabraje, akademskog glumca HNK u Osijeku.

Iseljenički glas istine iz vukovarskog pakla

U Gradskoj knjižnici Vukovar 17. studenog održan je 18. novinarsko-književnički susret Grad – to ste vi, u spomen na novinara i urednika Hrvatskog radija Vukovar ratnog izvjestitelja i književnika Sinišu Glavaševića, u organizaciji Gradske knjižnice Vukovar, Hrvatskog radija Vukovar, Hrvatskog novinarskog društva, Društva hrvatskih književnika i Hrvatske matice iseljenika (HMI) – Podružnica Vukovar. Održan je tematski razgovor pod nazivom Pogled izvana – glas hrvatskog iseljeništva za Vukovar, na kojem je sudjelovao Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja HMI-ja i povjesničar; Silvio Jergović, voditelj vukovarske podružnice HMI-ja; te Mirko Volarević, nekadašnji djelatnik Foreign Press Bureaua (FPB), bivši hrvatski diplomat te ravnatelj CERP-a. U sklopu obilježavanja postavljena je i izložba Foreign Press Bureau.

Ovogodišnji je novinarsko-književnički susret posvećen djelu i značaju Foreign Press Bureaua, koji je odigrao veliku ulogu u informiranju međunarodne javnosti o istini o Hrvatskoj te razaranjima i uništavanju grada Vukovara. Foreign Press Bureau osnovan je u kolovozu 1991. u Zagrebu. Djelovali su i terenski uredi na ključnim lokacijama uza zone sukoba u Hrvatskoj. Djelatnici i volonteri FPB-a bili su većinom mladi ljudi iz iseljeništva, koji nisu imali puno ni novinarskog ni vojnog iskustva nego su samo željeli pomoći svojoj domovini ili domovini svojih predaka u ratu protiv agresora.

Na početku susreta pušten je džingl Dani sjećanja Hrvatskog radija Vukovar, koji je montaža autentičnih snimki iz etera 1991. godine, s naglaskom na sugovornicima, sugrađanima s kojima je ratna ekipa Hrvatskog radija Vukovar razgovarala po skloništima i ulicama razorenog grada. Krajnje potresne snimke ilustrirale su okruženje u kojem su radili, među ostalim, i djelatnici FPB-a. “Međunarodna javnost sliku o sukobu stvara čitajući novine i gledajući televiziju. Hrvatska u to vrijeme nije bila međunarodno priznata niti je u svojim rukama imala prezentaciju sukoba. Ključnu je ulogu u tome odigrao FPB. Iseljenici su se uključili u pomoć Hrvatskoj u mnogim segmentima, pa tako i u informativnom. Kad je Vukovar bio u takvom okruženju da ni golub pismonoša nije mogao izići iz grada s vijestima, FPB bio je veza sa Sinišom Glavaševićem i drugima te najotvoreniji put za istinu prema ostatku svijeta,” istaknuo je Ivan Tepeš.

Ispočetka su uglavnom prevodili HINA-ine vijesti, a ubrzo je počelo pisanje autorskih izvješća, dokumentiranje, pratnja novinara na bojišnicu, specifični prijevodi, organizacija konferencija za strane izvjestitelje i intervjua. Pružale su se usluge vođenja novinara na bojišnice, u razorena sela, prikupljala se dokumentacija, izrađivali opisi događaja, prikupljala svjedočenja i snimke. U radu su se služili isključivo nepobitnim činjenicama te su ubrzo zbog pouzdanosti i objektivnosti stekli ugled među stranim novinarima. Kasnije su djelomice ostvareni dobri kontakti i suradnja s promatračima Europske zajednice, mirovnim snagama UN-a, Međunarodnim odborom Crvenog križa, međunarodnim istražiteljima ratnih zločina te humanitarnim udrugama i udrugama za zaštitu ljudskih prava.

“Imali su iznimnu suradnju s ratnom ekipom Radija Vukovar. Bilo je prigovora zbog emotivnog izvještavanja tog radija. Nisu razumjeli da oni utrče u studio, a neposredno prije toga svjedočili su nečijem stradanju. Nisu oni bili profesionalni ratni izvjestitelji. Mi smo za njih bili kanal prema svjetskim medijima, prema ratnim izvjestiteljima koji nisu mogli doći do okupiranog grada,” rekao je Mirko Volarević.

Robert Rac, direktor Hrvatskog radija Vukovar, naglasio je: “Ratna ekipa Radija Vukovar ne voli da ih se zove ratnim izvjestiteljima. Prema njima, ratni izvjestitelji odlaze u zemlju pogođenu ratom. Za ratnu ekipu Radija Vukovar rat je došao u grad u kojem su oni odrasli i u kojem žive. Može se reći da su oni nadišli granicu ratnih izvjestitelja jer su izvještavali s pragova svojih domova, a tad je nemoguće izvještavati bez emocija.”

Naša pjesma, naša snaga

 Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara održan je u tamošnjoj Osnovnoj školi Dragutina Tadijanovića 13. sat povijesti iz Vukovara. Tema ovogodišnjeg sata bile su domoljubne pjesme nastale u vrijeme Domovinskog rata, pod nazivom Naša pjesma, naša snaga. U virtualnom svijetu povezalo se 15 škola iz različitih dijelova Hrvatske: Dubrovnika, Zadra, Gospića, Malog Lošinja, Pule, Bregane, Pokupskog, Varaždina, Zagreba, Svetog Ilije… Prijatelji iz cijele Hrvatske proveli su zajednički sat povijesti učeći i voleći našu domovinu.

“Govorilo se o pjesmama koje su hrabrile naše vojnike na prvim crtama te tješile one koji su ih čekali i bdjeli nad njihovim sudbinama. U vremenu takvog stradanja teško je napisati nešto lijepo, toplo i pozitivno, ali naše domoljubne pjesme to su uspjele te smo zato ovaj sat povijesti posvetili njima. Ljubav koja je pretočena u stihove i note ne poznaje niti vremenske niti bilo koje druge granice te ih i djeca rođena nakon Domovinskog rata znaju i rado pjevaju,” rekla nam je Lidija Miletić, ravnateljica OŠ Dragutina Tadijanovića.

Projekt sata povijesti iz Vukovara traje već 13 godina i dosad je u njemu sudjelovalo 5000 učenika i više od 50 škola, od kojih neke svake godine. Učenici se potiču da u temama smišljenim u Vukovaru pronađu poveznicu između Vukovara i svojih gradova. Uz pomoć učitelja, učenici istražuju razgovarajući sa sumještanima, proučavaju spomenike i mjesta stradanja, a naučeno dijele s prijateljima širom Hrvatske.

“Najveći je problem kako učenicima prikazati ono što se dogodilo u Vukovaru, a da im bude razumljivo i prihvatljivo. Mlade generacije znaju dosta o povijesti Vukovara upravo zahvaljujući ovakvim projektima. Sve više i više škola uključuje se u sat povijesti te se nadamo da će ovaj projekt dobiti još veći zamah te da će se proširiti,” rekao je viši savjetnik za povijest Hrvoje Knežević iz Agencije za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek.

Nažalost, sve što su otkrili i naučili učenici širom Hrvatske teško je sažeti u jedan školski sat. Svojim izvedbama oživili su sjećanje na osjećaje ponosa, hrabrosti, ljubavi i nade iz najtežih vremena hrvatske povijesti. Primjerice, u Osnovnoj školi Izidora Kršnjavoga u Zagrebu učenicima su se pridružili Vladimir Kočiš Zec i Sanja Doležal iz Novih fosila. Učenici su tako od autora Vladimira Kočiša Zeca doznali više o nastanku pjesme Gospodine generale, a zatim im ju je otpjevao. Osnovna škola Milana Langa iz Bregane ugostila je autora himne 151. samoborske brigade Roberta Radoševića. I sam pripadnik 151. brigade, rekao je da je osjećaj koji je imao nakon što su prvi pripadnici postrojbe stradali u jednoj od akcija na bojištu zapadne Slavonije pretočio u pjesmu koja je nastala uoči pada Vukovara. “Drago mi je što sam mogao čuti izvedbu ove pjesme u aranžmanu mladih generacija,” istaknuo je.

Trinaesti sat povijesti završili su domaćini, tamburaškom izvedbom pjesme Moja domovina. Tamburaška sekcija glazbenih odjela Osnovne škole Dragutina Tadijanovića zahvalila je svojim vršnjacima i prijateljima onako kako to Slavonci najbolje znaju. Tadija Ivić, učenik 8. razreda, koji svira bisernicu, rekao nam je da je njegova najdraža domoljubna pjesma upravo Moja domovina, a posebice mu je draga ljepota njezina instrumentalnog dijela.

Tekst i Foto  Martina Stanković