Pripadnici Odsjeka za protudiverzijsku zaštitu i RTG jedni su od onih u čije smo ruke na neki način svi mi koji smo pratili svečani mimohod stavili svoju sigurnost. Zadaća im je u tom konkretnom slučaju bila pregledati svaki pedalj deset i pol kilometara duge trase kojom je prolazio mimohod te okolna područja: ormariće za struju, semafore, stupove ulične rasvjete, kontejnere, šahtove, zelene površine, reklamne panoe…. No, to je bila samo jedna od zadaća tog dobro ekipiranog, stručnog i iskusnog tima….

Iza kulisa svake velike manifestacije, kakav je bio i nedavno održan mimohod, angažiran je velik broj ljudi. Ako je sve u redu, u ovom slučaju mislimo s aspekta sigurnosti, o njima i ne razmišljamo. No, ako pogriješe ili svoj posao ne odrade do kraja profesionalno i odgovorno, posljedice mogu biti nesagledive. Pripadnici Odsjeka za protudiverzijsku zaštitu i RTG jedni su od onih u čije smo ruke na neki način i svi mi koji smo pratili mimohod stavili svoju sigurnost. Zadaća im je u tom konkretnom slučaju bila pregledati svaki pedalj deset i pol kilometara duge trase kojima je prolazio mimohod te okolna područja: ormariće za struju, semafore, stupove ulične rasvjete, kontejnere, šahtove, zelene površine, reklamne panoe…. Na sve što su pregledali kao potvrdu da nema nikakvih eksplozivnih naprava zalijepili su naljepnicu koja se, ako se pokuša odlijepiti, ne može ponovno zalijepiti. Sve su to pregledavali u više navrata tijekom priprema i neposredno prije početka mimohoda. Za njih to nije ništa novo, ali je ipak svaki izlazak na teren izazov. Bilo da je riječ o jednoj ovakvoj manifestaciji ili redovitom svakodnevnom pregledu štićenih objekata MORH-a u koje ulaze prije svih i sa svojim psima za detekciju eksploziva pregledavaju svaku prostoriju. Tek kad oni potvrde da je zona sterilna može se početi raditi. To je, kaže, voditelj Odsjeka stožerni narednik Zoran Šušković, samo jedna od zadaća tog dobro ekipiranog, stručnog i iskusnog tima.
Odsjek se sastoji od dva pododsjeka i to pododsjeka za protudiverzijsku zaštitu u kojem su pirotehničari, dva psa za detekciju eksploziva i njihovi vodiči i RTG pododsjeka u kojem su RTG operateri. To su oni koji provjeravaju sadržaj torbi, torbica i poštanskih sadržaja kad ulazite u sjedište MORH-a. U sastavu su Pukovnije Vojne policije kao samostalni odsjek. Glavna misija odsjeka prema riječima stožernog narednika Šuškovića, ukratko, borba je protiv terorizma i sprečavanje diverzantsko-terorističkih aktivnosti na čemu raznim taktičkim i operativnim mjerama djeluju u dva pravca i to preventivno i represivno.
Preventivno podrazumijeva pregledavanje stacionarnim rendgenima pri ulasku u objekte MORH-a, davanjem prijedloga za još dodatnim poboljšanjem osiguranja, podizanjem svijesti o važnosti samozaštitnog ponašanja pripadnika osiguranja, ali i samih zaposlenika MORH-a i GS OSRH. Represivno je sam operativni rad na terenu koji obuhvaća protudiverzijske preglede po dojavi ili najavi. Po dojavi o improviziranoj eksplozivnoj napravi, na sreću, nisu do sada nikad trebali izlaziti na teren što nam najbolje govori da je, zahvaljujući svima koji rade u raznoraznim osiguranjima, sigurnost u štićenim objektima izrazito visoka.

Protudiverzijski pregledi
Protudiverzijski pregledi po najavi jesu oni koji se provode kad u posjete dolaze strana izaslanstva, domaći visoki vojni ili državni dužnosnici. U tom slučaju pregledava se dvorana gdje će se održavati sastanci, držati govori, davati izjave, hotel u kojem odsjedaju, restorani, vozila i plovila.
Specifičnost Protudiverzijskog i RTG odsjeka jest u tome što su oni jedina postrojba koja ima ovlast izlaziti na dojave te ako naiđu na neku improviziranu eksplozivnu napravu ili minsko-eksplozivno sredstvo deaktivirat će ga ili uništiti. Samo su njezini pripadnici obučeni za borbu protiv improviziranih eksplozivnih naprava i pokrivaju cijelu Hrvatsku gdje imaju ovlasti postupanja. U Odsjeku su osobe isključivo tehničke struke, a uvijek se radi u timu po dvoje.
Osposobljavaju se u suradnji s MUP-om gdje na školovanju provode šest mjeseci. Poslije se usavršavaju u svojoj struci na različitim obukama u zemlji ili u suradnji s pripadnicima drugih zemalja kao što je primjerice Francuska i SAD. RTG operateri također se školuju u MUP-u nakon čega dobivaju cerifikat za RTG operatera. Moraju imati iskustvo rada u vojnoj policiji najmanje pet godina te su oni također osposobljeni za protudiverzijske preglede, ali ne i za deaktiviranje.
Razmjena iskustva u njihovu je poslu izrazito bitna. Gotovo svi djelatnici u Odsjeku bili su u međunarodnoj operaciji u Afganistanu i više puta, a Šušković ne zaboravlja spomenuti ni iskustva iz Domovinskog rata: “Iskustvo iz Domovinskog rata jako je bitno u našem radu. Gotovo svi smo u ratu imali dodira s eksplozivom i to nam dobro dođe u našem poslu.” Sudjeluju na zajedničkim vježbama s drugim postrojbama OSRH, najviše sa Satnijom specijalne Vojne policije.
Liječnički pregled na koji redovito idu jednom godišnje rigorozan je. Posebno je važno proći pregled koji oni zovu “zmija”, a kojim se prati koordinacija vida i pokreta ruku. Oni kojima se tresu ruke ne prolaze na pregledu i ne mogu više raditi.

Tali i Bisti
U Odsjeku imaju dva psa, belgijsku ovčarku Tali i njemačku ovčarku Bisti. “Belgijanka ima sedam godina. Dio je moje obitelji. Kod mene je 24 sata i samo ja radim s njom. Uzeo sam je još dok je bila štene,” kaže nam njezin vodič nadnarednik Romano Grdić, dočasnik pirotehničar za PDZ i vodič pasa za detekciju eksploziva. Pojašnjava kako je poželjno psa uzeti što prije, najkasnije do godinu dana starosti. Što prije to bolje, kako bi se prošao proces socijalizacije. Pas u procesu obuke lako i brzo usvoji mirise, no problem može biti baš socijalizacija. Ako se pas boji hodati po mramoru, parketu, stubama, ako je osjetljiv na neke vanjske podražaje, zvukove, on jednostavno neće raditi. Mora biti naučen na razna prijevozna sredstva, plovila, avione, helikoptere. Optimalno vrijeme njegova operativnog rada, naravno ovisno o njegovoj kondiciji i zdravlju, sedam je do osam godina. Drugi je pas njemačka ovčarka Bisti koja ima samo dvije godine i čeka je još dosta posla. Njezin je vodič narednik Marko Merić, dočasnik pirotehničar za PDZ i vodič pasa za detekciju eksploziva.
“Naučite se na ovaj posao. Kod nas na sreću nije bilo nikakvih izvanrednih situacija. Ali dok sam bio u operaciji u Afganistanu, situacije su bile realne. Uvijek su najstresnije bile dojave. Kad svi gledaju iza nekih zaklona, ti sa psom ideš provjeriti ima li ili nema eksploziva. Kad se svi odmiču, ti ideš naprijed. Nikad ne znate o čemu se točno radi i u potpunosti se oslanjate na svog psa. Zato je on sa mnom 24 sata”, ističe nadnarednik Grdić.   

Na eksploziv s 1,5 decilitara vode
“Uvijek radimo kao da ćemo nešto naći. Nema opuštanja. Ovo se ne može raditi rutinski. Rutina u ovom poslu može biti pogubna. Sva sreća da do sada nismo imali izlazaka po dojavi o improviziranoj eksplozivnoj napravi, ali uvijek smo u pripravnosti,” napominje nadnarednik Grdić.
Jedno od osnovnih pravila u njihovoj struci jest da ako uoče neki sumnjivi predmet nakon što ga markiraju, on se više ne dira. Naprava se uništava vodenim topom. Ne radi se to kao u filmovima, kažu nam. Filmovi su fikcija. Nema tu crvenih, zelenih, plavih žica koje treba prerezati.
Ispred eksplozivne naprave stavi se prijenosni rendgen kako bi se snimilo gdje se u napravi nalazi detonator, odnosno upaljač kako bi znali kamo usmjeriti mlaz iz vodenog topa. Pojašnjava nam to narednik Merić dok njegov kolega stožerni narednik Željko Balaško pod prslukom teškim 11 kg i kacigom od 5 do 6 kg na temperaturi od dobrih 34 °C prilazi napravi. Uzima prijenosni rendgen, očitava snimku i nakon toga puni vodeni top. U svaku cijev, ima ih dvije, stane po decilitar i pol vode i po jedan manevarski metak 12,7 mm koji će prilikom aktiviranja stvorenim barutnim plinovima u cijevi potisnuti vodu. Dovoljno, kažu nam.
Željko sve radi polako, precizno, bez nervoze i žurbe. Vodeni top najsigurniji je način uništenja eksplozivne naprave. Mlaz vode iz vodenog topa razbija eksplozivnu napravu i ona se neće aktivirati. Nema eksplozije. U to smo se i sami uvjerili dok su nam demonstrirali proceduru uništenja improvizirane eksplozivne naprave. Na prvom im je mjestu uvijek sigurnost. Rad s eksplozivom opasan je sam po sebi i najmanja pogreška može biti kobna za život. Sami su izabrali baš ovaj posao. Stožerni narednik Željko Balaško kaže da ovo radi jer je izazovno, dinamično i nisi na jednom mjestu. S njim se slažu i naši drugi sugovornici. No, čini nam se, ovo moraju raditi s voljom i nadasve moraju biti odvažni.

---

Sa Satnijom specijalne Vojne policije uvježbavamo tzv. breaching, engl. riječ od breach što u prijevodu znači prodor, proboj u neki objekt ili prostoriju nasilnim ulaskom oslanjajući se na faktor iznenađenja.Takav iznenadan upad ostvaruje se rušenjem najčešće ulaznih vrata (zidova, ograda i sl.) eksplozivom ili specijalnim alatom. Zadaća je pripadnika Odsjeka, prilikom uvježbavanja sa SSVP-om, rušenje vrata eksplozivom kako bi timski kolege iz SSVP-a što brže i učinkovitije ušli u prostoriju i razriješili talačku ili bilo koju drugu opasnu situaciju, pojašnjava voditelj Odsjeka stožerni narednik Zoran Šušković.

---

narednik Tihomir Očenašek, RTG operater
Na rendgenu radim već 11 godina. Na ovoj poziciji radimo dvojica. Kako nam koncentracija uvijek mora biti visoka, izmjenjujemo se svaka dva sata. Ako na prvom pregledu uočimo nešto sumnjivo, a ne utvrdimo sa sigurnošću o čemu se radi, slijedi još jedan pregled. Ako nam i tada nešto ostane sumnjivo, otvaramo prtljagu. Posao je zanimljiv. Zadovoljan sam. Dobro utreniranoj i koncentriranoj osobi teško se može dogoditi previd i nešto promaknuti.   

---

Leida Parlov
Snimio Tomislav Brandt