Napadi od 11. 9. 2001. na New York i Washington pokazali su kako se transportna sredstva mogu upotrijebiti u terorističkim napadima i upozorili na probleme koji se javljaju u sprečavanju takvih nekonvencionalnih prijetnji.

Al-Qaida pomiče fokus s vojnih meta prema okosnici zapadne moći – jakom gospodarstvu. Cilj dugoročne Al-Qaidine strategije postaje udar na svjetsko gospodarstvo, i to preko ranjivog sustava globalnog transporta. Naime, znamo da je Zapad najveći potrošač nafte, a Srednji istok njezin najveći izvoznik, i da se oko 2/3 svjetske nafte prevozi pomorskim putem. Kako su visoke cijene nafte ove godine svjetsko gospodarstvo dovele do krize, prekid opskrbe naftom imao bi za nj katastrofalne posljedice. Svjetska trgovina i tranzit energenata na moru najviše su ugroženi u uskim morskim prolazima jer tuda tankeri plove po fiksnim i lako predvidljivim rutama. što ih čini lakim metama. Primjerice, Malajskim tjesnacem prolazi oko trećine svjetske trgovine ili 80% nafte što je uvozi Kina. Iako u Jugoistočnoj Aziji djeluje nekoliko terorističkih organizacija koje se sumnjiče za veze s Al-Qaidom, mnogo je izgledniji napad na zapadne interese u Hormuškom tjesnacu, Sueskom kanalu, Gibraltarskom ili tjesnacu Bab-el-Mandeb, koji čine ključne rute za prijevoz nafte sa Srednjeg istoka prema Zapadu.

Napadi od 11. 9. 2001. na New York i Washington pokazali su kako se transportna sredstva mogu upotrijebiti u terorističkim napadima i upozorili na probleme koji se javljaju u sprečavanju takvih nekonvencionalnih prijetnji.

Četiri su najgora scenarija:
• Otmica tankera i njegovo uništavanje u nekoj važnoj luci uz veliku ljudsku, materijalnu i ekološku štetu
• Otmica tankera i njegovo uništavanje u ključnim pomorskim prolazima, s ciljem prekida energetske opskrbe i trgovine
• Krijumčarenje oružja za masovno uništenje u kontejnerima i njegova aktivacija u nekoj važnoj luci
• Samoubilački napad na offshore platforme i druga naftna postrojenja poput napada u Iraku 2004. godine

Postoji niz dokaza da Al-Qaida preferira brodove kao svoje novo oružje. Kad je u listopadu 2002. godine uhvaćen šef operacija Al-Qaide za Jemen i Perzijski zaljev, Abd al-Rahim al-Nashiri, izišao je na vidjelo pun raspon planiranih operacija Al-Qaide. Al-Nashiri je bio odgovoran za pripremanje napada na američki razarač USS Cole u listopadu 2002. godine kao i za neuspjeli napad, devet mjeseci prije, na razarač USS Sullivans (gliser su pretovarili eksplozivima pa je potonuo prije nego je stigao do mete). Al-Nashiri je priznao planiranje napada na tankere gliserima punim eksploziva, te dodao kako Al-Qaida istražuje mogućnosti napada manjim avionima napunjenima eksplozivom i roniocima koji bi postavljali podvodne mine na tankere u zapadnom vlasništvu. Al- Nashiri je u istrazi priznao da će Al-Qaida, ako ratnim brodovima bude preteško prići, usmjeriti napade na. kruzere koji svake godine prenose milijune putnika i koji su idealna metu za napade jer je puno ljudi skučeno na malom prostoru. Spomenuo je i plan za napad na britanske i američke ratne brodovi dok prolaze kroz Giblartar, nakon čega su pojačane sigurnosne mjere oko Gibraltarskog tjesnaca i uvedena pratnja tankerima koji tim područjem prolaze. Inače, marokanske tajne službe i CIA, su u svibnju 2002. godine otkrile 3 saudijska državljana. koji su uvježbavani u Afganistanu i koji su priznali planiranje samoubilačkih napada gliserima punim eksploziva na koalicijske brodove.

Udar na strateški važne prolaze
Sigurnosni stručnjaci se pribojavaju da će Al-Qaida pokušati napasti brodove u strateškim prolazima s ciljem onemogućavanja svjetske trgovine čime bi bila uzrokovana golema šteta po svjetsko gospodarstvo. Treba napomenuti da se 80 % svjetske trgovine kao i 50 % naftnog prometa odvija kroz nekoliko ključnih prolaza, a to su:
• Malajski tjesnac, tu prolazi nafta i ukapljeni plin sa Srednjeg istoka prema tržištima JI Azije
• Hormuški tjesnac koji se nalazi između Perzijskog zaljeva i Indijskog oceana
• Sueski kanal, spaja Mediteran i Crveno more
• tjesnac Babe-el-Mandeb koji se nalazi između Crvenog mora i Adenskog zaljeva
• Bospor koji je važan za tranzit kaspijske nafte iz Crnog mora prema Mediteranu
• Gibraltarski tjesnac koji spaja Atlantski ocean sa Sredozemnim morem

Tjesnac Babe-el-Mandeb se nalazi između Jemena i Eritreje te spaja Crveno more i Adenski zaljev i dnevno njime prođe oko 3,5 milijuna barela nafte. Bilo kakvo zatvaranje prolaza onemogućilo bi tranzit nafte između Sueskog kanala i Perzijskog zaljeva. Inače, Al-Qaida je već izvela dva napada na brodove u Jemenu. U listopadu 2000. godine, američki razarač USS Cole napadnut je sa gliserom punim eksploziva dok je čekao opskrbu gorivom u luci u Adenu i pritom je poginulo 17 američkih mornara. Taj napad je pokazao ranjivost brodova na moru i postavilo se pitanje kako je moguće da moderan vojni brod s najnovijim obrambenim sustavima bude teško oštećen običnim gliserom natovarenim eksplozivom. Također, tu se vidi potreba prilagođavanja pomorske strategije novim izazovima, jer kao što smo vidjeli moderni oružani sustavi na tom razaraču su koji su dizajnirani da suzbiju prijetnju suvremenih oružja su u slučaju neočekivanog napada mnogo jednostavnijim oružjem zakazali. Dvije godine kasnije, ispred obale Jemena u listopadu 2002. napadnut je na isti način francuski supertanker Limburg, kojem je eksplozija probila dvostruki trup nakon čega se tanker zapalio i proliveno je 90 000 barela nafte u more.

Možemo spomenuti i Bospor koji je dug 17 milja, a na najužem prolazu je širok samo polja milje te je ključan za transport nafte iz Kaspijske regije i Rusije. Godišnje Bosporom prođe oko 50 000 brodova, od kojih petinu čine tankeri. Da ni Turska nije sigurna od dosega terorista pokazuju bombaški napadi u prosincu 2003. godine u Istanbulu, u kojima su napadnuti britanski konzulat i britanska banka HSBC u kojima je poginulo 25 ljudi. Također je uznemiravajući podatak da je u Turskoj 2005. godine spriječen napad na izraelske turističke brodove (kruzere) koji su trebali stići u Antalyu. Naime, u kolovozu 2005. je uhićen Sirijac navodno povezan s Al-Qaidom koji je priznao da je planirao napasti izraelske kruzere gliserima punim eksploziva.

Iako se islamski radikalizam veže uz područje Srednjeg istoka, u veljači 2004. vidjeli smo da bi Jugoistočna Azija mogla postati novo uporište islamskih radikala. Naime, u jednom od najsmrtonosnijih terorističkih napada na moru, napadnut je filipinski trajekt Superferry 14 u kojem je živote izgubilo 116 ljudi. Iako se prvo mislilo da se radi o eksplozji plina, kasnije se ispostavilo da je 4 kg eksploziva postavio pripadnik skupine Abu Sayyaf koju se sumnjiči za povezanost s Al-Qaidom. Kako u toj regiji djeluje i Jeemah Islamyah, još jedna teroristička organizacija povezana s Al-Qaidom, stvara se zabrinutost oko mogućeg napada terorista na brodove koji prolaze strateški važnim Malajskim tjesnacem. Tim tjesnacem prolazi oko četvrtine svjetske trgovine i gotovo polovica nafte sa Srednjeg istoka kojima se opskrbljuju gospodarstva Japana, Južne Koreje i Kine. Tjesnac je duži od 600 milja i spaja Indijski ocean s Pacifikom i Južno kineskim morem te je na najužem mjestu širok samo milju i pol. Kolika je gustoća prometa govori podatak da godišnje tu prođe više od 60 000 brodova, odnosno dnevno više od 50 tankera koji transportiraju oko 10 milijuna barela nafte, tako da bi bilo kakva obustava prometa Malajskim tjesnacem imala katastrofalne posljedice za gospodarstva navedenih zemalja.

Najgori scenarij – napad radiološkom bombom
U listopadu 2001. talijanske vlasti otkrile su sumnjiv kontejner u luci Gioia Tauro, u kojem su pronašli slijepog putnika, Egipćanina Rizik Amid Farida. U kontejneru su pronađene zalihe vode, krevet, satelitski telefoni, mobiteli, laptop, kamere i sigurnosne propusnice za 4 američka aerodroma. Talijanske vlasti su ga sumnjičile za pripadnost Al-Qaidi, no nakon što je pušten uz jamčevinu da se brani sa slobode izgubljen mu je svaki trag. Od tog incidenta promet kontejnerima izaziva kod europskih i američkih sigurnosnih službi bojazan da bi ga teroristi mogli koristiti za prijevoz svojih operativaca u zemlje Zapada ili za krijumčarenje oružja. Navodno je Khalid Shaikh Mohammed, inače zadužen za globalne operacije Al-Qaide, prije nego je uhvaćen u Pakistanu u travnju 2003. godine, pokušao organizirati prijevoz svojih operativaca iz Karachija u New York putem kontejnerskog transporta. Prije nego li je uhićen, sastao se sa sinom vlasnika jedne kompanije koja se bavi uvozom robe u New Yorku. Vjeruje se da je Khalid Sheik Mohammed nudio ulaganje u njegovu kompaniju u zamjenu za pristup kontejnerima čije je odredište bio New York. Moguće je da je će se Al-Qaida pokušati domoći oružja za masovno uništenje poput nekakve radiološke bombe, no kako nema adekvatni raketni sustav koji bi poslužio kao platforma za takvu bombu, najizglednijom opcijom čini se krijumčarenje u kontejneru. Pod radiološku bombu misli se na konvencionalan eksploziv koji je obložen radioaktivnim materijalom koji se rasprši pri detonaciji bombe. Pri detonaciji bombe ne dolazi do nuklearne reakcije, ali se opasne radioaktivne čestice rasprše. Iako ne bi uzrokovala ogromnu materijalnu štetu kao prava nuklearna bomba, sigurno bi detonacija takve naprave u nekoj prometnoj luci izazvala masovnu paniku, prekid ekonomskih aktivnosti i veliku opasnost po zdravlje, te bi poprište eksplozije radiološke bombe trebalo biti evakuirano i dekontaminirano što bi moglo značiti višemjesečni prekid aktivnosti pojedine luke. Dok je visoko obogaćeni uran koji se koristi za proizvodnju nuklearnog oružja ili gorivo iz nuklearnih elektrana pod visokim stupnjem zaštite, materijal za izradu radioloških bombi je lakše dostupan jer u svakodnevnoj upotrebi možemo naći razne vrste radioaktivnih izotopa koji se koriste u sterilizaciji medicinske opreme, zatim liječenju raka, u proizvodnji detektora dima itd. IAEA je od 1993. godine zabilježila velik broj slučajeva (više od 200) ilegalnog transporta radioaktivnih materijala, koji su uglavnom uključivali obične kriminalce i oportuniste motivirane zaradom. Tako su tajlandske vlastitu lipnju 2003. godine uhitile Tajlanđanina koji je pokušao prodati manju količinu radioaktivnog cezija 135, nudeći još 30 kg cezija skrivenog u Laosu navodno dobavljenog iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Tu je i slučaj pakistanskog znanstvenika Abdul Qadeer Khana koji se sumnjiči da je prodavao nuklearne tajne drugim zemljama.

Khan je imao vlastitu distributorsku mrežu koja je na crnom tržištu nudila tehnološke savjete i određene dijelove poput centrifuga za obogaćivanje urana koje su nužna komponenta za izradu nuklearne bombe. Upravo takvi incidenti potaknuli su donošenje Container Security Initiative radi povećavanja sigurnosti kontejnerskog transporta. Tim američkim programom su obuhvaćene veće luke u Americi, Europi i Aziji, primjerice Rotterdam, Hamburg, Hong Kong, Singapur itd. Cilj tog programa je provjera određenog broja kontejnera s ciljem sprečavanja krijumčarenja oružja za masovno uništenje i radioaktivnih materijala. U tu svrhu koristi se nekoliko sigurnosnih procedura, od kompjutorskih baza podataka koje služe za identificiranje potencijalno rizične pošiljke (nije isto jeli roba utovarena u Njemačkoj ili primjerice u nekoj nestabilnoj državi Trećeg svijeta), do korištenja raznih naprednih senzora u pregledavanju sumnjivih kontejnera.

Odgovor na nove sigurnosne izazove
Tokom 2007. godine američka mornarica je zajedno s marincima i obalnom stražom prihvatila novu pomorsku strategiju “A Cooperative Strategy for the 21st Century Seapower”. Strategija naglašava da je u doba globalne ekonomske povezanosti ključna prevenciji regionalnih kriza, jer bi njihovo izbijanje imalo izravnog utjecaja na američku ekonomiju, a time na samu kvalitetu života američkih građana. Tom strategijom je ucrtan kurs za međusobnu suradnju mornarice, marinaca i obalne straže, kao i suradnju navedenih aktera s međunarodnim partnerima kako bi spriječili moguće izbijanje kriza, odnosno kako bi u slučaju njihova izbijanja brzo reagirali s ciljem minimaliziranja negativnih učinaka na svjetske ekonomske tokove. Strategija nije fokusirana samo na vojne prijetnje, već i na sve oblike asimetričnih prijetnji koje mogu biti prepreka održavanju globalne trgovine na svjetskim morima.

Borba protiv terorizma se odvija na mnogo fronti. Jedna od ključnih jest osiguravanje sigurnosti luka, brodova i pomorskih prolaza i predviđanje kako će teroristi pokušati iskoristiti slabosti mornarice. U travnju 2004. godine tri brodice krcate eksplozivima izvele su samoubilačke napade na iračke naftne platforme južno od Basre. Nakon tih napada, koji su ugrozili izvoz iračke nafte koja je ključna za ekonomski oporavak Iraka, koalicijske snage u Perzijskom zaljevu poduzele su niz sigurnosnih mjera za zaštitu naftnih postrojenja i tankera u regiji. Tako se za zaštitu platformi u Iraku koristi bespilotna letjelica ScanEagle, opremljena visokorezolucijskom i infracrvenom kamerom i koja je idealna za prikupljanje informacija jer može biti 20 sati neprekidno u zraku. U osiguravanju luka u službu ulazi Spartan Scout, gumenjak bez ljudske posade opremljen infracrvenim senzorima, radarom i strojnicom. Također može nosit protuoklopne rakete Hellfire i Javelin koje su idealne za eliminaciju manjih brodica. Također, američka mornarica je poslala JLENS-e (Joint Land Attack Cruise Missile Defense Elevated Netted Sensor) u Perzijski zaljev. Prvotna namjena im je detekcija krstarećih raketa i njihova eliminacija raketnim sustavima sa zemlje. Ti senzori su se pokazali odličnim u lociranju i identificiranju meta i opasnosti u zraku ili na moru, što ih čini idealnim za pokrivanje širokog morskog područja ili za praćenje nekoliko meta istodobno.
Kad se pojavila mogućnost da teroristi u napadima koriste oružje za masovno uništenje, preventiva takvih napada postaje NATO-ov prioritet. Mobilnost, fleksibilnosti i projekcija goleme snage čine mornaricu idealnom za borbu protiv terorizma. Nakon bombaških napada Al-Qaide u Keniji i Tanzanji u kojima je izgubljeno više od 200 ljudskih života, administracija predsjednika Clintona pokrenula je operaciju “Infinite Reach” u kolovozu 1998. godine, u kojoj su krstarećim raketama napadnuti teroristički kampovi u Afganistanu i farmaceutska tvornica u Sudanu za koju su vjerovali da je povezana s Al-Qaidom. Inače, rakete su lansirane sa bojnih brodova u Crvenom moru, a ukupno je 75 raketa pogodio je kampove oko Khosta i Jalalabada.

U borbi protiv pomorskog terorizma ključno je imati stalnu inicijativu, ne dozvoljavajući teroristima da se pregrupiraju i planiraju nove napade. Na ranije spomenutom uspjehu u prevenciji teroristički napada na izraelske kruzere u Turskoj, vidimo važnost dobrog obavještajnog rada kojim je na vrijeme identificirana prijetnja što je omogućilo sigurnosnim službama da ju eliminiraju. O točnim i pravovremenim informacijama o pokušajima terorista da iskoriste brodske kontejnere za svoje operacije, ovisit će sigurnost tisuća ljudi i stabilnost globalne ekonomije. Također je važan nastavak razbijanja Al-Qaidinih ćelija, hapšenje njezinih vođa, te sprečavanje regrutacije novih članova kao i prikupljanja financijskih sredstava. Mornarica će imati ulogu zaštite ratnih brodova i tankera od terorističkih napada i asistiranja obalnoj straži u uspostavi lučke sigurnosti. Pomorske snage različitih zemalja morati će surađivati da bi uspostavili nadzor nad otvorenim morem koristeći elektroničku opremu s brodova ili aviona, te da bi presretali sumnjive brodove koji bi mogli prenositi teroriste ili oružje za masovno uništenje. Spomenimo i da upotreba specijalnih postrojbi kao npr. Navy SEALS-a daje mogućnost zapovjednicima da brzo reagiraju na novonastale prijetnje. Takve postrojbe su uvježbane da budu neprimjetno ubačene na određeno područja i izvrše oružane prepade na teroristička uporišta ili pak označe mete za avione ili druge borbene sustave.

Kako bi suzbio terorističke prijetnje u Mediteranu, NATO je započeo operaciju Active Effort pod španjolskim vodstvom s ciljem eskorta tankera koji prolaze kroz Giblartar i operaciju Active Endeavour koja prati brodove koji ulaze u Sueski kanal. Tu je i operacija Operation Enduring Freedom – Horn of Africa, u kojoj koalicijske snage surađuju sa zemljama partnerima u borbi protiv terorizma i na naporima da se stane na kraj piratstvu i krijumčarenju oružja u regiji. Kako je to područje Istočne Afrike politički nestabilno i krcato krijumčarima oružja i droge, a nalazi se na strateški važnom području između Mediterana i Arapskog poluotoka, za prevenciju budućih terorističkih napada bit će važno onemogućiti Al-Qaidi da nađe novo uporište u toj regiji.

Ivan GUBERINA