Za mene je ova pobjeda afirmacija svakodnevnog rada i truda, i ni u kojem slučaju nije izlika za odmor već motivacija da nastavim raditi još jače. To je ujedno i moj doprinos postrojbi. To je način da se odužim za priliku i čast koja mi je ukazana jer predstavljati svoju postrojbu i domovinu na međunarodnoj razini neprocjenjivo je priznanje

U konkurenciji najboljih pripadnika savezničkih i partnerskih oružanih snaga, pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, razvodnik Kristofor Josip Jurjević, ostvario je izniman uspjeh na međunarodnom natjecanju Minnesota Best Warrior Competition, potvrdivši visoku razinu uvježbanosti, znanja i spremnosti. U nastavku donosimo razgovor s pobjednikom natjecanja, koji otkriva kako su izgledale pripreme, izazovi te osobno i profesionalno značenje ovog postignuća.

Što vas je motiviralo da se prijavite i natječete na ovom prestižnom međunarodnom natjecanju?

Ove je godine ta čast pripala meni. Zapovjednik, kojem ovom prilikom ujedno i zahvaljujem, nominirao me je za natjecanje Minnesota Best Warrior Competition 2025. Ponudu sam, naravno, odmah i prihvatio jer se takva prilika pruža samo jednom u životu.

Koje su vještine i sposobnosti bile ključne za ostvarenje ovakvog uspjeha?

Naveo bih fizičku spremnost kao temelj svega, a na nju se onda ostale vještine lako nadograđuju. Osim toga istaknuo bih i dobro poznavanje topografije koja je neizostavan dio bilo kojeg vojnog natjecanja pa tako i ovog, gdje su tri, od četiri dana, natjecanja bila ispunjena dnevnim i noćnim topohodnjama.

Koji ste segment natjecanja doživjeli kao najzahtjevniji? 

Svaki dan bio je iznimno fizički naporan. Zahtijevalo se od nas višesatno trčanje svaki dan s opremom i naoružanjem i obavljanje vojnih zadaća, što je kulminiralo zadnji dan s disciplinom Valor Ruck, 20-kilometarskoj commando hodnji s pet radnih točaka. Taj dan mi je osobno bio najteži, što zbog akumulacije umora od prijašnjih dana, činjenice da nam je dano jako malo povratnih informacija o izvedbi i ukupnom poretku što je bilo mentalno iscrpljujuće. Valor Ruck bio je također ujedno komemoracija i odavanje počasti njihovim palim herojima, što je davalo osobit emotivan naboj natjecanju. Sve to, uz čežnju za domom i obitelji stvaralo je golem emocionalni i mentalni teret pod kojim nisam smio pokleknuti.

U kojoj je mjeri vaše prethodno vojno iskustvo pridonijelo uspjehu u tom izazovnom okruženju?

U velikoj mjeri. Jer iskustvo gradi samopouzdanje, a samopouzdanje gradi sigurnost. Sigurnost u znanje dopušta vam slobodu da se više posvetite stvarima s kojima se do sada možda niste susretali, a na natjecanju ih je bilo jako puno.

Postoji li trenutak s natjecanja koji će vam ostati posebno urezan u sjećanje?

Ne znam bih li mogao izdvojiti samo jedan trenutak jer ih je bilo puno. Ako išta moram izdvojiti, to bi bili ljudi. Ljudi koje sam ondje upoznao i prijatelje i uspomene koje sam stekao. Oni su na mene ostavili puno veći dojam nego bilo koji trenutak s natjecanja. Mislim da je to najveća uspomena koju nosim sa sobom.

Kako biste opisali suradnju i međusobne odnose s pripadnicima ostalih vojski tijekom trajanja natjecanja?

 Tu bih prije svega istaknuo gostoprimstvo i pomoć domaćina koje je bilo nevjerojatno. Uoči natjecanja, njihovi dočasnici i instruktori neumorno su radili s nama, upoznavali nas s njihovim načinom rada, te nas obučavali u rukovanju s različitim vrstama oružja poput M4A1, M17, AT4, M240, MK19 kao i obuke osvježenja programiranja veze, poziva za vatru i topografije. Sve s namjerom kako na natjecanju ni u čemu ne bi zaostajali. Između natjecatelja vladala je cijelo vrijeme pozitivna atmosfera, međusobno smo si pomagali, dijelili znanja i savjete te se skupa pripremali za izazove nadolazećeg dana.

Što vam ova pobjeda znači na osobnoj razini, a što za vašu postrojbu i vojnu organizaciju?

 Za mene je ova pobjeda afirmacija svakodnevnog rada i truda, i ni u kojem slučaju nije izlika za odmor već motivacija da nastavim raditi još jače. To je ujedno i moj doprinos postrojbi. To je moj način da se odužim za priliku i čast koja mi je ukazana jer predstavljati svoju postrojbu i domovinu na međunarodnoj razini neprocjenjivo je priznanje.

Koji biste savjet dali budućim natjecateljima koji planiraju sudjelovati u ovakvom obliku vojnog natjecanja?

Savjetovao bih im da rade na svemu i ne zanemaruju nijedan aspekt. Od fizičke i mentalne spreme do temeljnih vojnih vještina, da ništa ne prepuštaju slučaju. Ponajprije zbog toga što se koncept natjecanja iz godine u godinu mijenja tako da ono što je bilo ove godine ne mora biti nužno i sljedeće.

Kako ste doživjeli trenutak proglašenja pobjednika i tko vam je prvi uputio čestitku?

Nakon proglašenja i uručenja nagrade, nisam mogao vjerovati što se upravo dogodilo. U nekoliko navrata ispitivao sam prvu dočasnicu, časničku namjesnicu Lisu Erikson je li sigurna da sam ja prvi jer sam htio biti siguran da joj se nije potkrala neka greška. Bilo je to stvarno nevjerojatno iskustvo. Prvu čestitku uputila mi je upravo ona, a odmah nakon nje čestitao mi je i prvi dočasnik kopnenih snaga Nacionalne garde Minnesote, časnički namjesnik Rost, sada umirovljeni časnički namjesnik Jensen, moj prijatelj i kolega, sudionik ovog natjecanja, skupnik Dario Stegnjaić i naš vođa tima časnički namjesnik Stipica Bolanča.

Kako biste usporedili ovo natjecanje s prethodnim vojnim obukama ili izazovima kroz koje ste prošli?

Minnesota Best Warrior Competition 2025 organizacijski i logistički stvarno je na drugoj razini. Njihovi instruktori radili su s nama sve dane uoči natjecanja, medicinsko osoblje bilo nam je na usluzi svaki dan prije natjecanja i na kraju dana. Ostalo vrijeme svi mogući dodaci prehrani i ostale medicinske potrepštine bile su nam dostupne. Prije početka svakog dana i disciplina koje su bile pred nama vojni kapelan ispratio nas je uz molitvu. Do mjesta održavanja disciplina letjeli smo Black Hawkom i Chinookom. Posebno moram istaknuti pomoć nama zaduženog dočasnika nadnarednika Dustina Fischera, koji nam je sve dane boravka u SAD-u pomagao, vozio nas gdje god je trebalo, pomagao oko administracije, a posebno oko jezične barijere.

Jeste li tijekom natjecanja usvojili neka nova znanja ili taktike od drugih natjecatelja ili instruktora?

Da, mogli smo vidjeti iz prve ruke neke od vojnih procedura i radnji koje oni koriste te smo dobili priliku raditi s velikim brojem njihova naoružanja.

Vidite li se ponovno kao sudionik – ili čak mentor – na sličnim natjecanjima u budućnosti?

Kao sudionik Best Warriora, nažalost ne. Dobijete samo jednu priliku za takvo iskustvo, što je i na kraju krajeva pošteno. Kao mentor nekome tko će možda tek ići, naravno, uvijek sam na raspolaganju i voljan pomoći kome god je potrebno te ujedno i osvježiti svoje znanje u procesu.

Razgovarao: Tomislav Vidaković; Autor foto: Minnesota National Guard