Ako potpuno realizira opsežan, ambiciozan i zahtjevan program Čelična kupola, Turska će definitivno biti prepoznata kao jedna od zemalja s naprednom i sposobnom obrambenom industrijom

Turska Čelična kupola (Çelik Kubbe) velik je, sveobuhvatan program Republike Turske u smjeru postizanja gotovo potpune neovisnost na polju obrambenih sposobnosti. Cilj je razvoj protuzračne obrane (PZO) uz pomoć sustava koje razvija i proizvodi vlastita obrambena industrija. Projekt se provodi pod okriljem Predsjedništva za obrambenu industriju (Savunma Sanayii Başkanlığı – SSB), koje na stranom tržištu nosi ime Agencija za obrambenu industriju (Defence Industry Agency). U razvoju programa, ključnu ulogu imaju divovi domaće vojne industrije ASELSAN, Roketsan te državni institut TÜBİTAK SAGE. Sustav sustava, kako turski dužnosnici opisuju Čeličnu kupolu, ovisi o brojnim međusobno integriranim sustavima i tehnologijama domaćeg podrijetla i raznovrsnih uloga. Osim sustava naoružanih vođenim projektilima, projekt se oslanja na čitav niz podsustava i tehnologija potrebnih za integraciju u širi sustav. U njih spadaju Atlas (inercijalna mjerna jedinica), sustav satelitske navigacije Kâşif i antena KKS. Krajem 2024. godine turske oružane snage pokrenule su razvoj specijalnog računalnog oblaka (Cloud Computing) koji će također činiti potporu Kupoli. Ime koncepta obznanjeno je u studenom 2024. prilikom donošenja proračuna za 2025.: ministar obrane Yaşar Güler opisao je sustav Čelični svod i neke njegove komponente. U tom kontekstu spomenuto je četiri-pet sustava, a imenovani su Hisar-O, Hisar-A, Siper i Korkut. U kasnijim izjavama i publikacijama spominjani su i drugi, tek razvijeni sustavi. Čelična kupola otvorene je arhitekture i spremna za integraciju novih dodatnih sustava u skladu sa željama i potrebama eventualnih stranih kupaca. U budućnosti bi trebalo biti moguće i njezino povezivanje sa zrakoplovima, ratnim brodovima, sustavima besposadnih letjelica i plovila koji će biti opremljeni po odgovarajućim i kompatibilnim standardima.

Samostalno otkriti i pogoditi

Misija Čelične kupole uključuje učinkovito odvraćanje, ograničavanje, odlaganje ili neutralizaciju raznovrsnih neprijateljskih zračnih ciljeva. Oni mogu uključivati borbene avione, helikoptere, balističke projektile, projektile zrak–zemlja, krstareće projektile i strateške besposadne letjelice. Predviđena je također i borba protiv ugroza novog doba – manjih jednosmjernih napadačkih besposadnih letjelica (OWA UAV) i malih FPV (first person view) dronova. Čelična kupola nije samo integrirani i umreženi PZO sustav, spoj senzora, projektila i efektora spremnih i sposobnih presretati ciljeve koje je prethodno sâm otkrio. Podjednako je bitno da ciljeve gađa najprikladnije oružje kako bi se postigla optimalna učinkovitost borbenog djelovanja. To je posebno bitno u modernom ratovanju pri kojem iz zračnog prostora dolazi širok spektar ugroza, različitih sposobnosti, učinkovitosti i brojnosti. Umreženost i međudjelovanje ostvaruju se zahvaljujući radarskoj mreži RADNET i zapovjednom sustavu HAKİM koji koordinira PZO sustave, te domaćim standardom podatkovne veze T-Link, usporedivom sa zapadnim sustavima Link 16/22. Radarska umreženost podrazumijeva istovjetna radarska sučelja zajedno s prikazom radarske pokrivenosti i združivanja svih dobivenih informacija. Unutar nje moguće je povezivanje više od 256 aktivnih ili pasivnih sustava s pojednostavnjenom integracijom novih sustava koji su tek planirani. HAKİM je sustav C4ISR (Command, Control, Communications, Computers, Intelligence, Surveillance, Reconnaissance) koji bi trebao omogućiti učinkovito međudjelovanje između sustava senzora, komunikacije, oružja i odlučivanja. Na nižim razinama prisutan je sustav HAKİM ADOC ili operativni centar obrane zračnog prostora. S višim razinama odlučivanja povezan je taktičkom podatkovnom vezom, ali sposoban je i za samostalno operativno djelovanje. Moguće je povezivanje više različitih tipova radara. Tu se najčešće spominju ASELSAN-ovi radari ALP 110 i ALP 300-G. Potonji je AESA radar nove generacije koji radi u S-pojasu, a proizvođač tvrdi da uz zrakoplove na velikim dometima može otkrivati krstareće i druge projektile te ciljeve niske radarske zamjetljivosti. ALP 110-G manja je inačica sustava koji se temelji na identičnoj tehnologiji sa sposobnošću praćenja više od tisuću ciljeva na srednjim i velikim dometima te visinama. Lakše ga je transportirati, to se može učiniti i uz pomoć aviona Airbus A400.

Potreba za PZO sustavom srednjeg/velikog dometa u Turskoj prepoznata je prije deset godina. Državni zahtjev za ponudama objavljen je 2016. Ugovor o zajedničkom pothvatu i razvoju sustava, u kojem sudjeluju SSB i navedene tri velike tvrtke, potpisan je još 15. siječnja 2018. Planirano je da će novi sustav biti spreman za uvođenje u uporabu 2021. ili 2022. Slijedilo je razdoblje razvoja i istraživanja, a prvo testno lansiranje prototipa projektila Siper Block 0 izvršeno je u studenom 2021. Na njemu su surađivale tvrtke Roketsan, Aselsan i Tubitak Sage. Siper (štit) danas je najviša crta Čelične kupole – ima sposobnost gađanja ciljeva na najvećim dometima. Kako navode Turci, pomoću slike zračnog prostora koju daju vlastiti senzori ili senzori iz drugih platformi (zrakoplovne, kopnene, mornaričke), može analizirati stupanj ugroze i odabrati najbolji način reakcije. Uz sustav identifikacije prijateljskih ili neprijateljskih ciljeva moguće je gađanje ciljeva u ručnom, poluatomatskom ili automatskom načinu rada.

Štit koji lansira rakete

Osnovna jedinica koja se služi sustavima Siper bitnica je koja se sastoji od sjedišta za upravljanje vatrom, radara, lansera projektila, vozila za dopunu projektilima i vozila s komunikacijskim sustavima. Uključena je i druga oprema za potporu kao i trenažni centar/učionica za potrebe obuke. Unutar jedne bitnice moguće je povezivanje do osam lansirnih sustava. U sklopu većih postrojbi na razini bojne, sustav može biti povezan sa središtem za zapovijedanje i upravljanje te s nadzornim radarom velikog dometa. Presretanje i gađanje ciljeva moguće je u punoj sferi oko paljbenog položaja. Svaki lanser može imati šest lansirnih kontejnera. Trenutačno su na raspolaganju projektili Siper Block 1 i Siper Block 2. Dizajnirani su kao precizni hit-to-kill presretači, imaju visokoeksplozivnu fragmentacijsku bojnu glavu za koju se tvrdi da je iznimno učinkovita s blizinskim upaljačem. Sustavi navođenja i samonavođenja sastoje se od inercijalnog navigacijskog sustava potpomognutog GPS sustavom, vlastitim aktivnim radarskim vođenjem (K-pojas tražilo) u posljednjoj fazi leta, a dodana je i podatkovna veza za izmjenu informacija sa zemaljskom postajom. Oba tipa pohranjuju se u identičnim kontejnerima (6,45 m x 0,85 m x 0,8 m), ali na različitim platformama. Kontejneri za Siper Block 1 smješteni su na poluprikolici, a za sposobniji Siper Block 2 na taktičkom teretnom vozilu na kotačima. Block 1 lansira se pod kutom, a noviji Block 2 može se lansirati i vertikalno. Između dvaju navođenih projektila zemlja-zrak postoje i druge razlike. Block 1 vuče korijene od rođaka sustava Hisar manjeg dometa koji je nosio ime Hisar-U. Njemu je dodan startni/booster raketni motor i navigacijski sustav GPS. Projektil je dug oko 5,4 metara s promjerom od 370 mm, maksimalan je domet oko stotinu kilometara, a plafon djelovanja 20 000 metara. Siper Block 2 noviji je projektil naprednijeg dizajna s duljim uzdužnim krilcima te većim promjerom tijela (420 mm). Gotovo je za metar dulji od prethodnika a posjeduje i novo, naprednije radarsko tražilo. Maksimalan domet povećan je na više od 150 km, a visina presretanja na 30 000 m. Prvo gađanje Siperom Block 2 obavljeno je u kolovozu 2023. u testnom centru Sinop na Crnom moru i bilo je uspješno. Ključni test projektila Siper Block 1 obavljen je u kolovozu 2022. Oboreni cilj bio je blizu maksimalnog dometa, na udaljenosti od 90 km i na visini od 8000 m. Zadnji test prve inačice Block 1 obavljen je u svibnju 2023. – uz uporabu promatračkog radara UMAR i ciljničkog radara AKR oboren je dron-meta Banshee. Prvi primjerci sustava Siper Block 1 ušli su u operativnu uporabu kod turskih oružanih snaga u studenom 2024. U razvoju je i Siper Block 3, a navodno će posjedovati domet veći od 180 km. S njim će sposobnosti cijelog Čeličnog svoda biti povećane – donijet će dalje mogućnosti presretanja balističkih projektila.

Još dva sloja

Sustav i projektili Hisar (Utvrda) zapravo ima temelje u programu razvoja šest protuzrakoplovnih projektila: od jako malog do velikog dometa. Tijekom vremena zadržane su dvije osnovne inačice dok su ostali projektili dobili vlastite oznake i imena. Danas se ime koristi za dva vrlo slična tipa projektila: Hisar-A (kratkog dometa) i Hisar-O (srednjeg dometa). Razvoj je započeo 2007. zahvaljujući ASELSAN-u i Roketsanu. Zahtjevi za ponudama objavljeni su 2008., a ugovor sa spomenutim tvrtkama 2011. potpisao je današnji SSB. Hisar-A prvi je put probno lansiran 2013., a Hisar-O godinu dana poslije. Prvi su put javno predstavljeni 2015. na međunarodnoj vojnoj izložbi IDEF u Istanbulu. Dva projektila dijele više segmenata koji uključuju slikovni IC tragač, dvostupanjski raketni motor, bojnu glavu te jednosmjernu podatkovnu vezu sa zemaljskom stanicom. Manji Hisar-A duljine je gotovo četiri metra, ima domet veći od 15 km i učinkovit plafon djelovanja od 10 000 m. Namijenjen je ponajprije PZO zaštiti kopnenih postrojbi u pokretu, pa se smješta na oklopno vozilo uobičajeno u mehaniziranim postrojbama. Na vozilu se nalaze svi sustavi potrebni za samostalno djelovanje: radarski sustav, elektrooptički sustav i maksimalno četiri kontejnera s projektilima Hisar-A. Djeluje uz pomoć sustava upravljanja vatrom Korkut koji omogućuje koordinirane operacije s istoimenim sustavima i moderniziranim vučenim protuzrakoplovnim topovima kalibra 35 mm. Poslije je uvedena modernizirana inačica oznake Hisar-A+, podrazumijeva novu bojnu glavu s radarskim upaljačem i povećanim plafonom djelovanja.

Sustav Hisar-O namijenjen je detekciji, identificiranju, praćenju i gađanju ciljeva na srednjim dometima. Projektil je oko 60 cm dulji što je omogućilo i desetak kilometara veći domet. Osnovna je postrojba bitnica koja se sastoji od sedam komponenta instaliranih na teretnim vozilima. Središte postrojbe vozilo je s centrom za upravljanje vatrom (FCC). Ono dobiva sliku zračnog prostora preko PZO radara za srednje visine i taktičkog vozila s EO/IC sustavima. U bitnici su i tri vozila s lanserima, svako (MLS) ima maksimalno šest projektila Hisar O/RF. Potporu daje vozilo za transport i dopunu (MTRS) s devet dodatnih projektila. U takvoj konfiguraciji bitnica je sposobna detektirati avione taktičkog tipa na udaljenosti od 55 kilometara, te pratiti stotinu različitih ciljeva u dnevnim, noćnim i lošim meteo uvjetima. Povezivanje postrojbe na razini bojne znači spajanje tri identične bitnice u centralni sustav zapovijedanja i upravljanja. Testna lansiranja serijski proizvedenih projektila Hisar-O uspješno su okončana 18. siječnja 2025. Odmah je najavljeno da se sustav uvodi u operativnu uporabu kod turskih oružanih snaga. Najnoviji predstavnik je projektil Hisar-O (RF) s radarskim tragačem i znatno povećanim dometom. Prvi testovi te inačice izvedeni su u ljeto 2020., a u kolovozu 2024. zabilježeni su pogodci na dometima većim od 40 kilometara.

Svestrani topuz

Dio Čelične kupole može postati i sustav Gürz (Topuz). Njegove proklamirane karakteristike činile bi ga i samostalnim slojevitim PZO sustavom u malom. Riječ je o višenamjenskom sve u jednom hibridnom sustavu sposobnom za potpuno autonomno djelovanje uz pomoć više vrsta i načina neutralizacije ciljeva u zraku. Sve je to omogućeno instalacijom svih potrebnih sustava na jednom većem taktičkom teretnom vozilu na kotačima konfiguracije 8 x 8. Prvi je put predstavljen svjetskoj javnosti početkom 2024. u Saudijskoj Arabiji, na sajmu WDS (World Defense Show) u Rijadu. Zahvaljujući višestrukim opcijama djelovanja može se gađati široki spektar ciljeva koji obuhvaća nadzvučne krstareće projektile, nadzvučne projektile zrak-zemlja, helikoptere, borbene avione te besposadne letjelice klasa 1, 2 i 3.  Djeluje i protiv letjelica OWA UAV ili onih koje djeluju u roju. Za zadaće otkrivanja, identificiranja, klasificiranja i praćenja ciljeva postoji više senzora koji se nadopunjuju unutar aktivnog ili pasivnog načina rada. Prisutna su četiri AESA radara od kojih svaki pokriva 90 stupnjeva te prateći sustav identifikacije prijatelj-neprijatelj (IFF), radar za upravljanje vatrom i elektrooptički sustavi koji su smješteni u integriranoj platformi za praćenje ciljeva. Spomenuta platforma nalazi se na glavnoj kupoli u kojoj su i glavna oružja sustava, a sposobna je za djelovanje po punoj sferi unutar 360 stupnjeva. Zbog naprednog sustava stabilizacije Gürz ima sposobnost paljbe u pokretu bez potrebe za zaustavljanje i niveliranje vozila. To ga čini pogodnim u misijama PZO-a mobilnih postrojbi i osiguranja konvoja s vrijednim teretom.

Za ciljeve na najvećim dometima zadužena su dva lansera (svaki s po četiri projektila) samonavođenih raketa zemlja-zrak. Jedan u klasi SHORAD (Short Range Air Defense) oružja i drugi u klasi VSHORAD (Very Short Range Air Defense). Projektili većeg dometa izvorno pripadaju mornaričkom sustavu Gökşür, samoobrambenom oružju brodova protiv krstarećih navođenih projektila. Njegovo podrijetlo dolazi od projektila zrak-zrak Bozdoğan, lokalne zamjene za američke projektile AIM-9 Sidewinder. Gökşür ima maksimalan učinkovit domet od 15 kilometara, pogon s usmjeravanim potiskom te fragmentiranu bojnu glavu s laserskim blizinskim upaljačem. Projektil se navodi pomoću naprednog slikovnog IC tražila i dvosmjerne kriptirane podatkovne veze sa zemaljskom stanicom.

Kritični element

Na manjim dometima Gürz može djelovati s vođenim projektilima Sungur. Radi se o lakim projektilima sa slikovnim IC samonavođenjem za koje se tvrdi da imaju najveći domet u svojoj klasi oružja. Bojna je glava poluprobojna fugasnog tipa s programiranim dodirnim upaljačem. U promotivnim materijalima, umjesto sustava Sungur za izvozne potrebe spominje se sustav Stinger koji može biti ponuđen potencijalnim korisnicima. Najvidljivije oružje Gürza automatski je top kalibra 35 mm, sposoban koristiti klasično, ali i napredno zračno aktivirajuće i programabilno streljivo. Sustav upravljanja paljbom potječe od već pouzdanog sustava Korkut.

Osim kinetičkih sredstava, u Gürz je instaliran radiofrekvencijski ometač kojem je cilj mekana neutralizacija zračnih sredstava u velikom rasponu elektromagnetskog spektra. Osim što se umrežava u veliki sustav poput Čelične kupole, Gürz se u osnovi povezuje radiovezom između tri sustava, a jedan djeluje kao vođa odjeljka. Kao podvozje koristi se ono teretnog logističkog vozila Seyit tvrtke Anadolu Savunma. Konstruirano je u suradnji s češkom Tatrom, a pokreće ga motor tvrtke Cummins snage 600 KS. Kabina pruža zaštitu razine STANAG 4569 Level 2 dok maksimalna masa vozila iznosi 46 tona. Na izložbi u Istanbulu IDEF 2025 u srpnju predstavljen je i istoimeni sustav u manjoj izvedbi kao besposadno kopneno vozilo. Gusjenično je te raspolaže s automatskim topom, elektrooptičkim sustavom i dva lansera vođenih projektila Sungur. Zamišljeno je kao pratitelj i kao dodatna sigurnost većim sustavima protuzrakoplovne obrane, može djelovati na daljinsko upravljanje ili autonomno uz sustave potpomognute umjetnom inteligencijom.      

Gökdemir je PZO sustav namijenjen borbi protiv zračnih ciljeva na srednjim dometima. To su borbeni avioni, besposadne letjelice, krstareći projektili, projektili zrak-zrak i helikopteri. Javnosti je prvi put predstavljen na međunarodnom sajmu IDEF 2023 godine u Istanbulu. Otprilike istodobno saznalo se da je sustav prošao i prva testna lansiranja godinu dana prije. Razvoj nije počeo od samih temelja nego je došao kao nadgradnja postojećih oružja i projekata. Za projektil je iskorišten već postojeći sustav Gökdoğan, domaća zamjena za američke projektile zrak-zrak AIM-120 AMRAAM koje koristi tursko ratno zrakoplovstvo. Osnovni projektil djelo je instituta TÜBİTAK SAGE, a njegovoj prilagodbi uporabi sa zemlje posvetio se ASELSAN. Maksimalan domet smanjen je na nešto više od 20 kilometara, a plafon djelovanja iznosi oko 10 000 metara. Projektil posjeduje aktivno radarsko samonavođenje uz opcijsko navođenje na izvore elektroničkog ometanja. Tu je i dvosmjerna podatkovna veza sa zemaljskom stanicom. Između projektila zrak-zrak koji se koristi na avionu F-16 i projektila kod zemaljskog sustava Gökdemir nema previše razlike, imaju ista sučelja. Dvostruka mogućnost uporabe projektila donosi jednostavniju logističku potporu i učinkovitiju uporabu. Kutijasti lanser za osam projektila spremnih za lansiranje i vanjskim izgledom podsjeća na poznati NASAMS. No znatno je povećana njegova mobilnost, jer je smješten na logističko teretno vozilo konfiguracije 8 x 8. Radi se o identičnom vozilu samohodnog PZO sustava Gürz. Time je osposobljeno za brzo mijenjanje položaja u skladu s konceptom prikrij se – lansiraj – mijenjaj položaj). Po tvrdnjama instituta TÜBİTAK SAGE sustav Gökdemir trebao bi biti kritičan element integriranog nadsustava Čelična kupola. Temeljna misija trebala bi se sastojati od zaštite bitnih objekata i instalacija.

Rođak vozila M-113

Nositelj turskog topničkog PZO-a sustav je Korkut koji ima nekoliko inačica. Prva je Korkut SSA primarno namijenjena obrani mehaniziranih i postrojbi u pokretu. Zato je instaliran na vozilu ICV (daljnji rođak M-113) koje ima veliku mobilnost i prohodnost, a nudi i oklopnu zaštitu. Topnička kupola ima dvocijevni top s brzinom paljbe od 1100 granata u minuti. Automatski sustav punjenja ima sposobnost istodobnog stavljanja dvije vrste streljiva te promjene streljiva za 15 sekundi. Iznad kupole nalazi se platforma za praćenje ciljeva s ciljničkim radarom i elektrooptičkim senzorima. Cijela kupola s oružjima i pratećim senzorima ima stabilizacijski sustav tako da je moguće otvaranje paljbe tijekom kretanja vozila. Svaki Korkut osposobljen je za umrežavanje, prije svega s drugim vozilima, a zatim s drugim sustavima zapovijedanja i upravljanja na višim razinama. Topovi 35 mm koriste više vrsta streljiva koje je razvijeno i proizvodi se u Turskoj. Fragmentirano streljivo ParM instituta TÜBİTAK SAGE prvo je srednjeg kalibra razvijeno pomoću domaćih kapaciteta. Koristi se za neutralizaciju projektila zrak-zemlja, krstarećih projektila i besposadnih letjelica. Učinkovit domet iznosi oko 4000 metara, a cilj se uništava obasipanjem šrapnelima velike probojnosti izrađenim od volframa. Još učinkovitije streljivo proizvodi ASELSAN, razvijano je u okviru programa modernizacije PZO-a i pripadajućeg streljiva pokrenutog 2017. Radi se o zračno aktivirajućem programabilnom streljivu ATOM 35 mm.

Mogućnost mjerenja brzine granate nakon izlaska iz cijevi zajedno s udaljenošću cilja te programiranja aktiviranja granata donijeli su višestruko veću učinkovitost protiv zračnih ciljeva. Učinkovitost je osobito povećana protiv malih i brzih projektila, besposadnih letjelica i lutajućeg streljiva koji se zadnjih godina pojavljuju na bojnom polju. Početkom 2021. ASELSAN je isporučio više od 100 000 primjeraka ATOM 35 mm koji se koriste na PZO sustavima vučnog topništva, te sustavima Korkut i Gürz. Učinkovit domet iznosi oko 4000 metara, protiv dronova oko 2000 metara, a protiv pješaštva i zemaljskih ciljeva oko 5000 metara.    

Ima i lasera

Posljednji sloj zaštite Čelične kupole namijenjen je borbi s ugrozama na najmanjim dometima. Zatvaranje tog prostora postalo je vrlo bitno zbog razvoja načina vođenja modernog ratovanja te pojave i masovne uporabe malih dronova i lutajućeg streljiva. Kako bi se odgovorilo na takve prijetnje razvijeno je nekoliko sustava koji presreću ciljeve tvrdom ili mekanom metodom, a oslanjaju se na nove tehnologije koje su u povojima ili na inovativnu primjenu klasičnih ubojnih sredstava. Jedan od takvih sustava je Gökberk čija je namjena obrana od FPV dronova, malih besposadnih letjelica i improviziranog lutajućeg streljiva. Platforma Gökberk na jednom teretnom vozilu  konfiguracije 6 x 6 objedinjuje sve senzore i sredstva za otkrivanje, praćenje i neutralizaciju ciljeva. Informacije o ciljevima samostalno se prikupljaju preko ugrađenog elektrooptičkog sustava i nadzornog ASELSAN-ova radara Aura s dometom od 7500 metara. Time je omogućeno precizno zaključavanje željenih meta u dnevnim, noćnim i u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Primarno sredstvo fizičkog presretanja laser je snage pet kW koji je sposoban neutralizirati FPV dronove na 1500 m, ili mini besposadne letjelice na 1200 m. Tvrdi se da je ugrađeni laser sposoban za najmanje deset minuta neprekidnog djelovanja u operacijama visokog intenziteta zahvaljujući naprednom sustavu hlađenja. Mekana neutralizacija ostvaruje se preko ugrađenog elektroničkog ometača sposobnog za ometanje kontrolnih signala ili navigacijskog sustava. Gökberk je iznimno mobilan i može pružati učinkovitu potporu u terenskim uvjetima, ali može služiti i za obranu statičnih objekata ili instalacija u urbanim područjima u pozadini. Kao i drugi sustavi Čelične kupole, ali i druga laserska oružja u svijetu, Gökberk je uvelike sustav otvorene arhitekture spreman za nova poboljšanja i nadgradnje. Najviše u pogledu snage i učinkovitog dometa lasera, umrežavanja, upravljanja i automatizacije. U svibnju ove godine predstavljena je nova izvedenica sustava Gökberk instalirana na taktičko oklopno vozilo 4 x 4 Amazon tvrtke BMC. Ona nema promatračkog radara ali donosi bolju zaštitu, veću prohodnost i mobilnost. Vjerojatna uloga takve konfiguracije zaštita je konvoja i postrojbi koje se nalaze bliže prvim crtama kontakta i u uvjetima veće izravne opasnosti. Jedan kombinirani sustav s laserskim oružjem i elektroničkim ometačima osigurava i tvrtka Roketsan. Sustav ALKA trebao bi također postati dio Čelične kupole. Navodno može pratiti oko stotinu ciljeva istodobno, a laseri snage 2,5 ili 5 kW imaju učinkovite domete od 750 odnosno 1500 metara. ALKA može biti konfigurirana u statičnoj, mobilnoj ili preklopnoj inačici.

Kinetička i nekinetička rješenja

Traženje PZO sustava na najmanjim dometima dovelo je do razvoja jednostavnog i ekonomičnog sustava Sahin (Sokol) tvrtke ASELSAN. Sastoji se od elektrooptičkih senzora s naprednom stabilizacijom i automatskog bacača granata Mk 19 Mod 3. Radi se o potpuno daljinski upravljanom sustavu velike operativne fleksibilnosti. Glavna mu je uloga presretanje mikro i mini besposadnih letjelica na dometima do 700 metara. Ciljevi se otkrivaju preko drugih povezanih sustava ili samostalno te se zaključavaju automatski i gađaju na maksimalnom dometu od 700 metara. Sustav može biti instaliran na vozilu (sposobnost gađanja u pokretu) ili, što je češće, na prikolici s ukupnom masom od 2500 kilograma. Operateri dobivaju svijest o situaciji na prikazniku preko optičkog dnevnog i noćnog senzora (TV/IC kamera). Bacač granata Mk 19 Mod 3 raspolaže sa spremnikom od 64 paljbeno spremne granate 40 mm što omogućuje gađanje više ciljeva u jako kratkom vremenu. Učinkovitost djelovanja osigurana je preko pametnog namjenskog streljiva ATOM 40 mm istog proizvođača. Radi se o streljivu koje se aktivira u zraku, a elektronički se programira preko jedinice za upravljanje vatrom. Sustav raspolaže s laserskim daljinomjerom koji određuje udaljenost cilja, a istodobno daje podatke za aktivaciju upaljača svake pojedine granate. Aktivacija upaljača događa se na nekoliko desetaka metara udaljenosti, a eksplozija u neposrednoj blizini gađanog cilja. Granata se sastoji od 500 fragmenata te se uništenje lakih letjelica može postići s tek nekoliko ispaljenih projektila.

Za nekinetičko djelovanje na mikro i minidronove na malim dometima razvijen je sustav İhtar (Upozorenje). Neutralizira ih isključivo elektroničkim putem. Sastoji se od radarskog sustava, sustava radiofrekvencijskih protumjera i više elektrooptičkih senzora. Radar Ku-pojasa pokriva punu sferu, otkriva i istodobno prati ciljeve te ih klasificira. Preko elektrooptičkog sustava treće generacije i dnevnih kamera velike rezolucije ciljevi se još preciznije detektiraju i identificiraju pri različitim dnevnim i vremenskim uvjetima. Sustav ometača sposoban je za aktivno ometanje poznatih frekvencija i pojasa za komunikaciju, upravljanje i prijenos podataka kao što su 2G, 3G, LTE, satelitska navigacija i daljinsko upravljanje/aktiviranje. Ometanje može biti usmjereno prema pojedinačnoj specifičnoj prijetnji ili prema svim smjerovima u slučaju obračuna s rojevima dronova. Sustav je otvoren za integraciju dodatnih senzora za proširivanje mogućnosti detekcije, kao što je akustički senzor ili podsustav otkrivanja radiofrekvencijske aktivnosti. Sustav İhtar dostupan je u mobilnoj inačici unutar kombi-vozila, na vučenoj prikolici ili na statičnoj uzdignutoj platformi.

Opsežno i ambiciozno

Kao što je već rečeno, sastavnice Čelične kupole nisu kruto definirane nego se mogu sastojati od drugih, manje poznatih sustava, sustava koji su u razvoju ili mogu podrazumijevati potpuno nove koncepte uporabe postojećih sustava. Tako će, primjerice, u misijama obrane zračnog prostora biti moguća uporaba borbenih besposadnih letjelica kao što su Bayraktar TB2/TB3 ili Akıncı. Tvrtka Baykar je još prošlog ljeta na njima započela rad na integraciji vođenog projektila Sungur. Drugi budući kandidati uključuju zemaljski sustav Burç (projektili Sungur) i mornaričke sustave s projektilima Levent i Hisar-D. Ako potpuno realizira opsežan, ambiciozan i zahtjevan program Čelična kupola, Turska će definitivno biti prepoznata kao jedna od zemalja s naprednom i sposobnom obrambenom industrijom. Ono što može impresionirati sveobuhvatnost je i politička volja prema ovladavanju i postizanju samostalnosti u razvoju i proizvodnji svih potrebnih i potpornih sustava i podsustava takvog programa. Osim jačanja obrambenih potencijala Turske, takvi napori nedvojbeno će vjerojatno dovesti i do uspjeha na međunarodnom tržištu. Čelična kupola sa svojim bi značajkama i komponentama mogla osnažiti globalnu ponudu i ponuditi potencijalna rješenja za potrebe drugih zemalja.

---

Obljetnica, širenje i primopredaja

Tvrtku ASELSAN imali smo priliku bolje upoznati na izložbi ASDA u Zagrebu u travnju ove godine. Ona je praktički glavni nositelj programa Čelična kupola. U kolovozu je predstavila planove za veliko proširenje proizvodnih kapaciteta, ali i objekata za istraživanje i razvoj postojećih i novih tehnologija. Novih četrnaest planiranih objekata proširit će njihov tehnološki park blizu Ankare za 40 % te će dovesti do zapošljavanja novih 4000 djelatnika. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan rekao je da je plan najveće obrambeno ulaganje u povijesti Turske i da će park postati najveća lokacija za proizvodnju PZO sredstava kad se govori o europskim zemljama. Proslava je iskorištena za primopredaju turskim oružanim snagama novih 47 komponenata vrijednih oko 460 milijuna dolara, a koji se ubrajaju u sustav Čelične kupole. U to je bila uključena jedna bitnica sustava Siper zajedno s deset vozila, tri bitnice srednjeg dometa sustava Hisar s 21 vozilom, sustavi za elektroničko ratovanje Puhu (sedam primjeraka) i dva radarska sustava REDET, dok se ostatak odnosio na komponente topničkih PZO sustava Korkut.

---

TEKST: Marin Marušić