Do ustanka plemena Kikuyu protiv britanske vlasti u istočnoafričkoj koloniji Keniji dolazi zbog nezadovoljstva političkim položajem, a prvi incidenti dogodili su se 1951. godine, da bi godinu dana kasnije eksplodirali u oružani ustanak. U listopadu 1952. godine proglašeno je izvanredno stanje i diljem Kenije razmještene su britanske vojne trupe, a pobuna je ugušena nakon sedam godina uz cijenu od pet tisuća poginulih Afrikanaca i stotinjak Europljana. Iako je ustanak Mau Mau s vojnog stajališta bio potpuni neuspjeh, označio je početak kraja britanske kolonijalne vladavine u crnoj Africi

Početak ustanka Britanska istočnoafrička kolonija Kenija u razdoblju nakon II. svjetskog rata pokazala se jednom od najproblematičnijih točaka nestajućeg britanskog carstva. Kenija je početkom pedesetih godina dvadesetog stoljeća imala oko 5,6 milijuna stanovnika, od kojih su četrdeset tisuća činili europski doseljenici, stotinjak tisuća stanovnika Kenije bili su podrijetlom Indijci, dok su ostalih pet i pol milijuna Kenijaca bili crni Afrikanci. Europljani su posjedovali najveće dijelove obradivih poljoprivrednih površina u zemlji, a Indijci su popunili kolonijalnu administraciju i nadzirali trgovinu na malo. Doseljavanje Europljana u Keniju počinje nakon II. svjetskog rata kada oni, zahvaljujući povlaštenom položaju, dolaze u posjed najkvalitetnije obradive zemlje, zbog čega je najbogatiji dio Kenije među crnim Kenijcima postao poznat kao “Bijela visoravan”. Istodobno je naglo rastuće crnačko stanovništvo ostalo ograničeno na malo područje obradive zemlje loše kvalitete. Nezadovoljstvo raspodjelom zemlje i političkim položajem među crnim Afrikancima je potkraj četrdesetih godina dvadesetog stoljeća rezultirao stvaranjem pokreta Mau Mau. Organizacija pokreta temeljila se na tradicionalnim ritualima naroda Kikuyu, koji su uključivali i morbidne običaje kao krvne zakletve i ritualno žrtvovanje životinja, a britanska im je propaganda pripisivala i kanibalizam. Iako su se ambiciozno proglasili Vojskom za oslobođenjem zemlje, vojna organizacija i opremljenost gerilaca Mau Mau bila je daleko od suvremene vojske. Većina ustanika nosila je duge brade i bila odjevena u tunike, naoružana uglavnom mačetama i oružjem kućne izrade koje se često okretalo protiv onoga tko se njime koristio. Britanske snage sigurnosti tijekom rata su uspjele od zarobljenih gerilaca zaplijeniti tek nekoliko stotina uporabljivih pušaka. Ustanici su bili organizirani u skupine od stotinjak boraca, a utočišta su im bila u šumama planinskih područja.

Prvi incidenti izbili su paljenjem farmi britanskih naseljenika, a u jesen 1952. godine ubijeni su prvi Afrikanci zaposleni na bjelačkim farmama. U listopadu se ustanak proširio na veći dio zemlje, a zaredala su i ubojstva plemenskih poglavara koji su surađivali s Britancima. Afrikanci optuženi za suradnju s Britancima često su bili izloženi torturi i ubojstvima, uključujući i iživljavanja na leševima. Suočen s naraslim nasiljem, britanski kolonijalni guverner Kenije Lyttleton proglasio je 20. listopada 1952. izvanredno stanje. Britanska je vojska zračnim putem hitno poslala iz Velike Britanije jednu bojnu te dopremila nekoliko manjih vojnih postrojbi iz susjedne Ugande i Tanganjike, a radi demonstracije britanske vojne moći pred luku Mombasa uplovila je britanska krstarica Kenya. Ukupno je tijekom ustanka u Keniji bilo stacionirano 55 tisuća britanskih vojnika. Angažman u Keniji predstavljao je dodatan napor za britansku vojsku, koja je u to vrijeme sudjelovala i u Korejskom ratu te protugerilskom ratu u Malaji. Do kraja godine pobuna se proširila na pokrajine Nakuru, Naivasha i Laikipia. Raspoređivanje jakih britanskih snaga diljem Kenije omogućilo je početak opsežne kampanje koja je urodila prvim hvatanjima gerilaca, a potom do kraja godine i suđenjima koja su završena smrtnim kaznama. U pokušaju pronalaženja odgovornih za incidente uhapšeno je tisuće sunarodnjaka gerilaca Mau Mau iz naroda Kikuyu, a britanska kolonijalna vlast za osobu koja stoji u pozadini ustanka okrivila je lidera kenijske Afričke Unije i borca za afričku nezavisnost Joma Kenyattu, koji je 1952. godine uhapšen te godinu dana kasnije i osuđen na sedmogodišnju zatvorsku kaznu. U siječnju 1953. godine ustanici prvi put ubijaju bijelu obitelj, nakon čega su se europski doseljenici počeli masovno naoružavati i otpuštati crne radnike sa svojih farmi.

U ožujku iste godine Mau Mau ustanici ubili su stotinjak civila iz vlastitog naroda koji su se odbili pridružiti pokretu, a zločini ustanika na drugoj su strani bili praćeni masovnim egzekucijama i zlodjelima britanskih snaga i probritanskih milicija. Naime, Britanci su među Kikuyima organizirali paravojnu formaciju, tzv. Domovinsku gardu koja je zajedno s britanskim snagama sigurnosti sudjelovala u borbama protiv gerilaca, a njezini pripadnici su se u nekoliko navrata uspješno infiltrirali u redove pokreta Mau Mau. Godine 1953. britanske snage su izvele opsežnu operaciju likvidacije ustanika na području šume Aberdare, a zahvaljujući toj akciji i sličnim operacijama utjecaj pokreta Mau Mau do kraja 1953. godine znatno je opao. Padu popularnosti Mau Mau među crnim stanovništvom Kenije svakako su pridonijeli i brojni zločini nad vlastitim narodom. Početkom 1954. godine Britanci su uhvatili jednog od vođa pokreta, Waruhiu Itotea, kojeg su kasnije iskoristili u propagandne svrhe i nagovaranje ostatka gerilaca na predaju oružja. U proljeće iste godine britanske su snage izvele operaciju Anvil, koja je imala za cilj likvidaciju ćelija i simpatizera Mau Mau u glavnom kenijskom gradu Nairobiju. U akciji je uhapšeno više od sedamnaest tisuća ljudi, od kojih mnogi bez povoda, a britanske snage počinile su brojna kršenja ljudskih prava i slale ljude u kampove. Početkom 1955. godine britanske snage sigurnosti izvele su novu ofenzivu pod nazivom Operacija Čekić u kojoj je Mau Mau protjeran s područja planina Aberdare i Mount Kenya. Britanske snage ponovno su optužene za teška kršenja humanitarnog prava i mučenja ratnih zarobljenika. U proljeće 1955. godine počinje novi krug pregovora s pobunjenicima koji su u svibnju okončani neuspjehom, a nakon toga je uslijedila posljednja britanska ofenziva na planini Aberdare koja je u potpunosti uništila kenijske gerilce. Posljednji udarac pokretu Mau Mau zadan je u listopadu 1955. hvatanjem Dedan Kimathija, posljednjeg lidera Mau Mau koji je kasnije osuđen na smrt. Idućih godina pokret Mau Mau vegetirao je u malim skupinama boraca te je konačno u prosincu 1960. godine ukinuto izvanredno stanje.

Kenijska nezavisnost
U ustanku pokreta Mau Mau poginulo je oko pet tisuća crnih Afrikanaca, dok se neke procjene ubijenih penju i na dvanaest tisuća žrtava. Osim u akcijama britanskih snaga sigurnosti veliki dio žrtava odnijele su i borbe među različitim ustaničkim frakcijama, a oko dvije tisuće crnih Kenijaca poginulo je boreći se na britanskoj strani. U ustanku je ubijeno i stotinjak Europljana te britanskih vojnika, a tijekom ustanka osamdeset tisuća kenijskih civila zatvoreno je u logore. Britanska vlada je nakon gušenja ustanka Mau Mau shvatila da će dugoročno moći osigurati vladavinu u Keniji samo uz pomoć velikih vojnih snaga, trajno stacioniranih u regiji. Cijena kolonijalnog angažmana u Keniji postupno je postala previsoka za raspadajuće britansko carstvo, zbog čega je Keniji zajedno s velikim dijelom afričkog kontinenta, 1963. godine priznata nezavisnost. Za prvog kenijskog predsjednika izabran je Jomo Kenyatta, koji je nešto ranije pušten iz zatvora, a posljednji preostali gerilci Mau Mau položili su oružje novoj kenijskoj vlasti. Iako je ustanak Mau Mau s vojne točke gledišta predstavljao potpuni neuspjeh, označio je početak kraja kolonijalne vladavine u supsaharskoj Africi.

Narod Kikuyu
Kikuyu pripadaju porodici naroda Bantu i najveća su plemenska skupina koja čini otprilike petinu populacije Kenije. Kikuyu su tradicionalno poljoprivredno društvo koje živi na malim posjedima i izrazito patrijarhalan narod koji dopušta poligamiju. Iznijeli su ustanak Mau Mau protiv britanske kolonijalne vlasti, da bi nakon kenijske nezavisnosti postali politička i poslovna elita kenijskog društva.

KRONOLOGIJA
kolovoz 1951. – prve vijesti o postojanju pokreta Mau Mau
kolovoz 1952. – napadi na Afrikance koji odbijaju suradnju s Mau Mau
22. listopada 1952. – proglašeno izvanredno stanje u Keniji
listopad 1952. – britanska vlada objavila slanje dodatnih postrojbi u Keniju studeni 1952. – uhapšen Jomo Kenyatta
25. studenog 1952. – pokret Mau Mau objavio opći rat britanskoj kolonijalnoj vlasti
siječanj 1953. – ubijena obitelj bijelih kolonista; panika među Europljanima i početak organiziranja vlastitih postrojbi za obranu
siječanj 1954. – uhvaćen jedan od vođa Mau Mau, Waruhiu Itote
travanj 1954. – masovno hapšenje navodnih simpatizera Mau Mau u glavnom gradu Nairobiju
10. studenog 1959. – kraj izvanrednog stanja u Keniji
svibanj 1963. – Jomo Kenyata izabran je za premijera na prvim izborima
12. prosinca 1963. – Keniji priznata nezavisnost

Hrvoje BARBERIĆ