Nagli rast cijena hrane u proteklih par godina koji je kulminirao neredima u mnogim državama, postaje globalna prijetnja. Nakon završetka Hladnog rata, ideja da gladne mase ljudi u očaju iziđu na ulicu i nasiljem pokušaju rušiti vlast činila se nemogućom, ali nedavni događaji na Haitiju i u Egiptu pokazuju kako bismo uskoro mogli biti svjedoci takvog scenarija u mnogim državama

U industrijskom gradu Mahalla El-Kobra u sjevernom Egiptu, početkom travnja izbili su neredi zbog niskih plaća i rastućih cijena hrane, koji su odnijeli nekoliko ljudskih života. Vlada je odmah pristala isplatiti bonuse radnicima kako se neredi ne bi proširili na ostatak zemlje. Rast cijena hrane uvelike je pogodio Egipat, gdje 40 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva i gdje oko 80 posto primanja odlazi na hranu. Prosvjednici u Mahalla El-Kobri sukobili su se s policijom i bili su to najgori prosvjedi u Egiptu od 1977. godine kada su porasle cijene kruha. Premijer Nazif se odmah sastao s radnicima i obećao bonuse i bolju zdravstvenu skrb. Socijalni nemiri imali su učinka i na zadnje izbore u Egiptu. Naime, promatrači kažu da dugo nisu vidjeli tako slab odaziv. Razlog tome vide u rastu cijena hrane zbog kojeg su ljudi izgubili interes za politiku jer nisu u mogućnosti osigurati kruh svakidašnji. Još je jedna siromašna zemlja u travnju bila suočena s krizom. U Haitiju je došlo do nasilnih prosvjeda zbog rasta cijena riže, u kojima je bilo mrtvih, a među njima i jedan pripadnik mirovnih snaga UN-a. Situacija je izmakla kontroli pa se hitno sastao parlament i smijenjen je premijer Alexis, koji je dužnost preuzeo 2006. obećavajući ujedinjavanje razjedinjene zemlje i dizanje standarda. Budući da su se prosvjedi i dalje nastavili, a prosvjednici su pokušali na silu ući u predsjedničku palaču, predsjednik Preval objavio je sniženje cijena riže, koje su u 2007. porasle i do 40 posto, a Haiti je time posebno pogođen jer uvozi većinu hrane, od čega 80 posto čini riža. Kako je kronična glad postala nepodnošljivom u zemlji gdje većina stanovnika živi s manje od dva dolara dnevno, Preval je dogovorio s privatnim sektorom cijenu od tri dolara za paket riže, što je bar nakratko smirilo situaciju.

Kriza sa poskupljenjem hrane odvija se u pozadini širenja financijske krize u svijetu i usporavanja gospodarskog rasta, ulaska američkog gospodarstva u recesiju i rasta inflacije. Socijalni nemiri potaknuti rastom cijena hrane prijete širenjem u globalnu zarazu čije posljedice nijedna zemlja, bila ona razvijena ili nerazvijena neće moći izbjeći.

Tako je globalna ekonomija suočena opet s pojavom državnog protekcionizma, rastom deficita, povećavanjem poreza i uvođenjem poreza u nerazvijenim zemljama na strane investicije što će negativno utjecati na investicijsku klimu. Uzmimo proizvođače hrane koji bi načelno trebali profitirati od visokih cijena, ali mnoge države poput Indije sprečavaju izvoz kako bi održale lokalne cijene niskima oduzimajući profit farmerima što se pak negativno odražava na povećanje usjeva. Posljedica takve agrarne politike jest da strane investicije koje su prijeko potrebne zemljama u razvoju postaju rizična ulaganja.

Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick upozorio je na to da su u zadnje tri godine cijene hrane porasle i do 80 posto i da zbog toga socijalni nemiri prijete u 30-ak zemalja, među kojima su, uz već spomenute Egipat i Haiti, Burma, Indonezija, Filipini, Obala Bjelokosti, Burkina Faso, Mauretanija, Etiopija, Madagaskar, Kamerun, Uzbekistan i dr.
Kao što vidimo najteže su pogođene zemlje u razvoju. Uzmimo za primjer Aziju: rast cijena riže sigurno neće imati drastičnog efekta za razvijene zemlje kao Singapur ili Maleziju, ali siromašne zemlje kao Filipini ili Burma već se suočavaju s problemima. Filipini, jedan od najvećih uvoznika riže, bili su suočeni s nezadovoljstvom koje je prijetilo stabilnosti vlade pa je poslana vojska na ulice kako bi raspodijelila rižu među najsiromašnijim četvrtima u Manili i spriječila preprodavače da pogoršaju stanje. Burma je prošlo ljeto bila suočena sa masovnim prosvjedima koji su morali biti nasilno ugušeni jer su predstavljali najveću prijetnju u posljednjih 20 godina vojnoj hunti u toj zemlji. U Tajlandu je pak vojska bila raspoređena da čuva zalihe hrane u silosima i skladištima.

Što tjera ljude na ulice? U siromašnim zemljama stanovništvo se ne bavi represivnom vlasti ili podmitljivom birokracijom jer je većinom zaokupljena svakodnevnim preživljavanjem. No kad okolnosti dovedu u pitanje mogućnost pribavljanja osnovnih namirnica za obitelj inače pasivni građani postaju militanti koji jednostavno nemaju što izgubiti. Do toga dolazi, ne zbog nedostatka hrane uopće, nego zbog nemoći stanovništva da si priušte namirnice koje se nalaze na policama dućana. Zbog rasta cijena hrane, organizacije koje dostavljaju hranu najsiromašnijim zemljama poput World Food Programa jednostavno ne mogu ispuniti svoje financijske obveze. Povijesno gledano glad je uvijek bila pokretač nasilnih revolucija ili građanskih ratova. Ako znamo da je jedan od primarnih ljudskih nagona osiguravanje hrane sebi i svojoj djeci, jasno je zašto se mnogi režimi počinju osjećati tjeskobno. Pogotovo ako postoji snažna politička opozicija koja bi profitirala na ljutnji upućenoj vlasti.

Uzroci rastu cijena
Širenjem kapitalizma i ubrzavanjem industrijalizacije, te težnja za gomilanjem bogatstva doveli su do dramatične inflacije cijena hrane zbog velike konkurencije za oskudne resurse. Ekonomski porast u posljednje četiri godine bio je znatno brži nego što se očekivalo i farmeri se jednostavno nisu mogli nositi s tolikom potražnjom.

Naime zemlje s brojnim stanovništvom poput Indije i Kine, koje obje imaju više od milijardu ljudi su kroz prošla dva desetljeća prošle kroz industrijalizaciju što je dovelo do jačanja srednje klase koja je pak potražnju za naftom dovela do granica opskrbnih kapaciteta. Tako su cijene nafte narasle i do pet puta u odnosu na početak devedesetih što je povećalo cijene agrarne proizvodnje jer se mnoga gnojiva baziraju na nafti, a u globalnoj ekonomiji hrana se izvozi na sve veće udaljenosti tako da je narasla i cijena transporta. Jedan od uzroka rasta cijena hrane jesu i biogoriva. Zbog nesigurnosti na Bliskom istoku cijene nafte su prvi puta u povijesti prešle granicu od 120 dolara po barelu. Naime, jedan od načina da se smanje visoke cijene nafte svjetski ekonomski planeri vidjeli su u pretvaranju farmi u proizvođače biogoriva. Strategija se pokazala uspješnom, no lideri siromašnih zemalja počeli su prigovarati na težnje zapada da promovira etanol i slična goriva tvrdeći kako time dižu cijene hrane i izgladnjuju njihovo stanovništvo. UN-ova organizacija za hranu i poljoprivredu procjenjuje da se godišnje oko 100 milijuna tona žitarica prenamjenjuje u proizvodnju biogoriva.

Zbog sve veće tendecije u Europi, EU i Americi za sađenjem usjeva koji se koriste za biogorivo sve je manje obradive zemlje koja se koristi za sadnju hrane za ljude što podiže cijene proizvedene hrane. U travnju su se Washingtonu sastali ministri financija i čelnici banaka sedam najrazvijenijih zemalja svijeta. Nekolicina njih tražila je da se ponovno razmotri strategija uvođenja biogoriva jer u mnogim zemljama zbog rastućih cijena dolazi do nemira, političke nestabilnosti i gladi. Treći čimbenik je promjena prehrambenih navika. Naime srednja klasa znatno se bogatije hrani nego primjerice njihovi preci u 20. st., a to se pogotovo odnosi na udjel mesa koje zahtijeva dodatnu proizvodnju žitarica. Među drugim bitnim faktorima su i suše uzrokovane klimatskim promjenama kojima smo nedavno svjedočili u Australiji i podsaharskoj Africi.

Mjere protiv rasta cijena hrane
Predsjednik SAD-a George Bush, glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon, predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick i predsjednik Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn su pozvali na poduzimanje hitnih mjera kako bi se kriza preokrenula.

Zoellick je rekao da međunarodna zajednica mora osigurati sredstva, a ne samo davati usmena obećanja kako bi se siromašnima pomoglo. Pozvao je vlade najrazvijenijih zemalja svijeta da osiguraju 500 milijuna dolara sredstava za UN-ov program hrane do 1. svibnja, jer se situacija i dalje pogoršava, i naglasio da je nedavni pad vlade na Haitiju očiti primjer kolika je važnost brze međunarodne reakcije na dolazeću krizu. Dodao je kako je Svjetska banka osigurala dodatnih 10 milijuna dolara za Haiti. Zoellick je najavio da će se sastati sa predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda kako bi našli rješenja za rast cijena hrane, rast cijena energenata i financijsku krizu. Čelni čovjek MMF-a Strauss-Kahn upozorio je da će ovako visoke cijene hrane najgore pogoditi siromašne, posebice zemlje Afrike, te da bi zbog toga moglo doći do trgovinskog nesrazmjera koji bi mogao pogoditi i mnoge razvijene ekonomije, dakle ne radi se samo o humanitarnom problemu već i o ekonomskoj krizi. Svjetska banka iznijela je zanimljiv prijedlog, takozvani “New Deal” za svjetski program hrane, koji bi povećao produktivnost u poljoprivredi u siromašnim zemljama, povećao dostupnost hrane u školama i na radnim mjestima te subvencionirao male farmere. Plan predviđa udvostručenje sredstava koja su namijenili Africi, od predviđenih 450 milijuna na 800 milijuna dolara.

Američka administracija objavila je da će osigurati žita u vrijednosti od 200 milijuna dolara iz Zaklade Bill Emerson kako bi pomogla USAID-u, američkoj agenciji za međunarodnu pomoć koja pokušava spriječiti sve rasprostranjeniju prehrambenu krizu. Američki Kongres bi uskoro trebao odobriti dodatnih 350 milijuna dolara kako bi se izbjegle pribojavane redukcije u pomoći u hrani za najsiromašnije zemlje. Da li će najavljene mjere biti dovoljne za zaustavljane rasta cijena hrane teško je u ovom trenutku reći, ali sigurno je jedno, ako se razvijene zemlje ne pozabave ozbiljno tim problemom doći će do poništenja napretka ostvarenog u ograničavanju siromaštva i neishranjenosti te poništenja napretka u smanjenju tereta dugova zemalja Trećeg svijeta.

Ivan GUBERINA