“Zemlja smo s puno rijeka i upravo je zbog toga bitna ova faza obuke, da vojnici znaju svladati bilo kakvu vodenu prepreku ili prijeći s jedne strane obale na drugu”, zaključio je prvi dočasnik Središta

Mjesec dana nakon što smo na Kninskoj tvrđavi ispratili polaznike 10. naraštaja Središta za razvoj vođa “Marko Babić”, na red je došla nova obuka i novi polaznici, koje smo posjetili krajem lipnja na otoku Korčuli. Vožnja vijugavom cestom petnaestak minuta od centra Vele Luke dovela nas je do glavnog ulaza u nekadašnju vojarnu “Privala”, čijoj bi lokaciji mogle zavidjeti mnoge vojarne koje nemaju tu sreću biti okružene gustom borovom šumom i bistrim tirkiznim morem.

Puzajuća faza

Odmah po ulasku u vojarnu susrećemo polaznike 11. naraštaja Središta, koji u stroju predvođeni instruktorom idu ususret novim izazovima i znanjima koje sa sobom donosi vodena faza ove šestotjedne obuke. Nama već dobro poznato lice, prvi dočasnik Središta časnički namjesnik Mato Bjelovarac, polaznicima daje upute za prvu zadaću koju moraju svladati, a kad smo se približili moru vidjeli smo da je riječ o preprekama koje su novitet u obuci od zadnjeg naraštaja. Vrijedni instruktori pod palicom prvog dočasnika sami su izradili prepreke i postavili ih u more, što nam je još jednom pokazalo koliko se zalažu i daju sebe u cijelu obuku bez obzira na to što sa svakim novim naraštajem rade praktički sve isto. “Nama je nekad možda malo monotono jer stalno ponavljamo iste stvari. Nastojimo zato svaki put ubaciti neke novitete kako bi bilo zanimljivije i nama i polaznicima”, govori nam časnički namjesnik Bjelovarac. Kroz naše česte susrete navikli smo da je to čovjek koji nikad nema mira i uvijek je pun ideja za neke nove radne točke koje bi ubacio u obuku, pa je tako u trenutku razgovora s nama naglas razmišljao kako bi mogao postaviti sajlu kojom bi se spuštalo u more, odnosno napraviti zip line koji bi bio dio taktičkog kretanja prije ulaska u more na prepreke. Dok podržavamo tu ideju, osvrćemo se na prepreke i gledamo instruktore Središta kako ih vješto prelaze i demonstriraju polaznicima način na koji ih trebaju svladati. Nakon zadnjih uputa najhrabriji prvi ulaze u more, a potom jedan po jedan plivaju prema preprekama. Nije to izgledalo tako vješto kao kad smo gledali instruktore, ali već nakon što su nekoliko puta prešli cijelu dionicu prepreka vidio se napredak. Narednik Slaven Zlomislić, instruktor u Središtu i voditelj ove morske faze obuke, objasnio nam je kako je bitno da tijekom provedbe aktivnosti u moru sve ide u puzajućoj fazi, odnosno sve se radi korak po korak.

Preprekama na vodi protiv straha

Na prvoj prepreci nalaze se ljestve izrađene od pet cijevi povezanih užetom. Cilj je svaku od tih cijevi prijeći ili je preroniti, te potom doplivati do mjesta gdje se nalazi druga prepreka. Riječ je o žičanoj prepreci na metar dubine do koje treba zaroniti, okrenuti se za 180 stupnjeva i u tom položaju uz pomoć ruku i nogu prijeći je cijelom duljinom. Na trećoj prepreci nalaze se četiri velike gume koje se prelaze tako da se u svaku uđe s vanjske strane, zaroni i prođe se ispod nje. Nakon guma na red dolazi cijev duga tri metra i postavljena u moru na dubini od jednog metra kroz koju treba preroniti, a unutar nje nalazi se uže za brži prolaz. Drvena prepreka na vodi zadnja je prepreka, na koju se treba popeti i prehodati je do kraja. Prepreke se na prvu ne čine toliko zahtjevne, ali prijeći ih više puta bez odmora iziskuje velik napor i fizičku snagu. U razgovoru s narednikom Zlomislićem saznajemo kako je cijev najteža od svih prepreka jer je pri kraju, kad su polaznici već umorni i moraju uzeti puno zraka kako bi je uspješno svladali. Kaže da kod svakog novog naraštaja strah uvijek postoji kad se susreću s nečim novim, ali kad se odvaže i nekoliko puta prijeđu prepreke taj strah nestane. Na pitanje zašto su ovakve prepreke bitne za jednog vojnika, narednik spremno odgovara: “Normalno je da je svaki vojnik plivač i u slučaju ratnih zbivanja uvijek može naići na neku vodenu prepreku. Zato je bitno da ima temeljna znanja o tome kako bez problema svladati bilo koju prepreku na vodi.”

Svrha vodene faze

Drugog smo dana obuke već mogli primijetiti spremnije i odvažnije polaznike, kako s više lakoće i vještine prelaze prepreke i to u desetinama zbog lakše organizacije ostatka obuke. Dok je jedna desetina još bila na preprekama, druga i treća učile su veslanje u formacijama, te prevrtanje čamca i njegovo vraćanje u početni položaj. Prevrtanje gumenog čamca nije nimalo lak zadatak, ali uz prave upute instruktora i to se s lakoćom riješi. Pravilan položaj tijela, sinkronizacija s binomom i istodobno povlačenje užeta u nekoliko sekundi dovode čamac u obrnuti položaj. Uz zvuk udaraca vesla o more čuje se i zapovijed 2-A, koju izgovara pojedinac u čamcu postižući sinkronizirano veslanje. Tri gumena čamca u kojima su raspoređene tri desetine polaznika udaljavaju se od nas u formaciji klin, a instruktori ih dodatno motiviraju pjesmom i utrkom u povratku do polazne točke. Dok stojimo na obali čekajući da se polaznici spreme za sljedeći dio obuke, razgovaramo s časničkim namjesnikom Bjelovarcem. On iskazuje zadovoljstvo ovim dijelom obuke u kojem se polaznici susreću s novim izazovima. “Svaka nova obuka novi je izazov za nove ljude”, rekao je. Potrebu za vodenom fazom obuke objašnjava kroz Domovinski rat, koji je pokazao rijeku Unu kao područje gdje su mnogi vojnici izgubili živote samo zato što nisu bili plivači. “Zemlja smo s puno rijeka i upravo je zbog toga bitna ova faza obuke, da vojnici znaju svladati bilo kakvu vodenu prepreku ili prijeći s jedne strane obale na drugu”, zaključio je prvi dočasnik. Fokus obuke stavlja se i na organizaciju koju provode polaznici kako bi bili spremni za buduće situacije u kojima će imati priliku planirati i organizirati cijeli tijek obuke.

Obuku na vodi ne bi bilo moguće provoditi bez HRM-a, točnije pripadnika Satnije mornaričko-desantnog pješaštva, koji su pružali osiguranje i logističku potporu tijekom jednotjedne obuke na Korčuli. U slučaju bilo kakve opasnosti njezini su ronioci bili osiguranje dok su polaznici prelazili prepreke, a sa svojim gumenim čamcima omogućili su provedbu ostatka obuke, koja je uključivala veslanje, prevrtanje čamca i dr.

Obuka u mraku

Nakon što smo popratili sve aktivnosti na moru, instruktori nas vode prema gustoj borovoj šumi unutar koje se nalazi podzemni tunel. Upravo je ta lokacija odabrana za provedbu obuke za borbu u zatvorenim prostorima (Close Quarters Battle – CQB). Spuštanjem niz strmo betonsko stubište ulazimo u mrak i prvo što osjetimo jest osjetno niža temperatura od one vani, što nam godi nakon nekoliko sati prostajanih na suncu. Polaznici su opremljeni kacigom na kojoj se nalaze naočale za noćno gledanje (Night Vision Goggles – NVG), a mi se koristimo bljeskalicom na mobitelu kako bismo došli do mjesta gdje će nam demonstrirati što su naučili iz CQB-a. Zauzimanjem formacija za sigurno kretanje i osiguravanje prostorija unutar tunela polaznici pokazuju da su usvojili temeljna znanja, a naši su fotograf i snimatelj zadovoljni dobrim kadrovima unutar tog moćnog podzemnog labirinta. U tunelu su ostali polaznici sa spremnicima napunjenim manevarskim streljivom, a mi ostali, koji smo izišli, čuli smo zaglušujuću buku pucnjave koja je razdrmala tišinu i mir u šumi.

Zahtjevna, ali korisna obuka

Provesti obuku u ovakvom okruženju zasigurno je jedinstveno iskustvo, a u razgovoru s polaznicima saznali smo koliko su svi zadovoljni novostečenim znanjima i vještinama. Skupnica Andrea Štefčić iz Gromova ne skriva da je obuka iznimno zahtjevna i izazovna, ali drago joj je da stječe nova znanja i raduje se onome što ih čeka u idućim fazama. “Najteža nam je neispavanost i to što smo stalno na nogama i u pokretu, a za odmor gotovo da nema vremena”, govori skupnica. Smatra kako ovakav način obuke dobro utječe na razvoj karijere. Uz nova znanja i iskustva grade sebe kao osobu i prelaze granice za koje nisu ni bili svjesni da ih mogu prijeći.

Za desetnika Ivana Lukačića iz Sokolova najizazovnija su bila početna dva tjedna jer je tempo bio jako naporan i iziskivao je velik fizički i psihički napor. “Zahvaljujući ekipi ne odustajem, jedni drugima najveća smo motivacija”, kaže desetnik. Priznaje da je odvojenost od kuće i obitelji teška, ali uz prave ljude i ekipu ide do kraja.

Morska faza obuke, koja traje tjedan dana, obuhvaća: prelaženje vodenih prepreka; veslanje; prevrtanje čamca; izradu australskog splava, s kojim su pripadnici plivali u odori; skakanje s broda Hrvatske ratne mornarice te borbu u bliskim prostorima (Close Quarters Battle – CQB). Među 29 pripadnika 11. naraštaja Središta za razvoj vođa “Marko Babić” su i dva pripadnika Slovenske vojske, koji i ovaj put pokazuju iznimnu volju i želju za učenjem.

Nakon morskog dijela, obuka se nastavlja u vojarni “Josip Jović” u Udbini, gdje je fokus na alpinističkim aktivnostima i različitim zadaćama u brdskom i planinskom okruženju.

TEKST: Janja Marijanović Šaravanja

FOTO: Tomislav Brandt, Goran Resovac