Razgovor: natporučnica Rea Tomina Skender pripadnica Počasno-zaštitne bojne

Natporučnica Rea Tomina Skender, zapovjednica voda u Satniji za potporu Počasno-zaštitne bojne, istinski je primjer svestranosti i izvrsnosti unutar Hrvatske vojske. Njezinu vojnu karijeru prate i iznimni sportski uspjesi u streljaštvu i CrossFitu, kao i organizacija prepoznatljivog natjecanja Viribus Unitis. U razgovoru za Hrvatski vojnik otkriva kako uspješno balansira između zahtjevne službe i vrhunskog sporta te kako teku pripreme za njezin skorašnji odlazak u međunarodnu misiju

Bili ste pripadnica prvog naraštaja kadeta Hrvatske vojske. Kako danas, s odmakom, gledate na te početke i što je presudilo da izaberete upravo vojni poziv?

Iz današnje perspektive mogu reći da sam ponosna što sam kao osamnaestogodišnjakinja donijela jednu zrelu i važnu životnu odluku te kao svoj prvi izbor odabrala vojne studije. Ta odluka uvelike je odredila moj životni put i dovela me do toga da danas s ponosom služim kao časnica Oružanih snaga Republike Hrvatske. Na odluku su najviše utjecali zahvalnost i poštovanje koje osjećam prema hrvatskim braniteljima, a ponajprije prema mojem ocu, koji je časno služio u pobjedničkoj Hrvatskoj vojsci tijekom Domovinskog rata. Tijekom odrastanja uz mene je bila i moja teta Ivana, koja je svoj profesionalni put pronašla u policijskoj odori. Njihov primjer služenja domovini za mene je bio snažna inspiracija i dodatan poticaj da i sama odaberem ovaj časni poziv.

Vratimo se malo u vaše djetinjstvo i odrastanje. Jeste li oduvijek maštali o sportu i kako su izgledali prvi sportski koraci prije nego što ste postali dio pobjedničke vojske? Kojim ste se sportovima bavili i što vas je najviše privuklo? Kada ste odabrali streljaštvo i kako je došlo do ljubavi između vas, streljaštva i CrossFita?

Riječ maštala možda najbolje opisuje moj odnos prema sportu tijekom odrastanja. Nažalost, tijekom osnovne i srednje škole nisam imala priliku ozbiljnije se baviti sportom jer dolazim iz manje sredine koja nije pružala mnogo mogućnosti za sportski razvoj. Dolaskom na vojne studije otvorio mi se potpuno novi svijet. Imala sam priliku upoznati različite sportove – od streljaštva i borilačkih vještina do ekipnih i individualnih aktivnosti. Već tijekom prve godine studija shvatila sam da se neke moje dječje želje počinju ostvarivati. Odmah na početku priključila sam se streljačkoj sekciji i vrlo brzo uvidjela da se uz redovit rad i kvalitetno vodstvo rezultati mogu postići već nakon prvih natjecanja. Streljaštvo mi je otkrilo talent za koji nisam ni znala, što mi je dalo dodatnu motivaciju za kontinuirano usavršavanje. Prvi doticaj s CrossFitom imala sam 2015. godine, kad sam kao pripadnica Kadetske bojne prvi put sudjelovala na natjecanju Izazov tjelesne spremnosti – Viribus Unitis. Tad sam otkrila sport koji me osvojio svojom dinamikom, izazovima i snažnim timskim duhom.

Već dugi niz godina iznimno ste uspješni u streljaštvu, a istodobno se aktivno bavite i CrossFitom. Kako uspijevate balansirati te dvije, naizgled različite, a opet iznimno zahtjevne discipline i koji su vaši najveći dosadašnji rezultati i uspjesi u njima?

Smatram da sam iz obje discipline uzela ono što najbolje odgovara mojem karakteru. Streljaštvo zahtijeva smirenost, koncentraciju i potpunu usredotočenost na trenutak. Tada postojite samo vi, oružje, ciljnik i meta. CrossFit je s druge strane potpuno drugačiji izazov. Traži fizičku snagu, visok intenzitet i spremnost da u kratkom vremenu date svoj maksimum. Potrebna je i velika mentalna čvrstoća kako biste pomicali vlastite granice. Iako su različite, obje discipline traže predanost, disciplinu i upornost. Upravo su to za mene vrijednosti sporta. Sport je moj način da se odmaknem od svakodnevnih izazova, pronađem ravnotežu i osjetim zadovoljstvo zbog postignutog. Tijekom godina imala sam priliku sudjelovati na brojnim natjecanjima, kao kadetkinja i kao časnica. Posebno bih izdvojila prvo mjesto na natjecanju Izazov tjelesne spremnosti – Viribus Unitis 2022. godine, kao i osvajanje titule najbolje žene u disciplini pištolj na 26. prvenstvu u streljaštvu, pri čemu sam postavila i novi rekord. Četiri puta bila sam prvakinja Oružanih snaga Republike Hrvatske u streljaštvu, a kao kadetkinja osvojila sam prvo mjesto u disciplini zračni pištolj na međunarodnom natjecanju Multinational Sports and Shooting Competition u Poljskoj.

CrossFit slovi za jedan od najtežih i najkompleksnijih oblika treninga i natjecanja. S kakvim se najvećim fizičkim i mentalnim izazovima susrećete i kako ih nadilazite?

CrossFit je s vremenom postao moja strast i izvan vojne službe, zbog čega sam ga nastavila trenirati i u svoje slobodno vrijeme. Iznimno cijenim sve sportaše i vrijeme koje ulažu u svoj napredak, a posebno one koji se za njega odluče. Istina je da sam upravo kroz ovaj sport susrela neke od najzahtjevnijih fizičkih i mentalnih izazova. Ono što me uvijek vraća u CrossFit dvoranu jest zajedništvo koje ovaj sport promiče. Taj osjećaj pripadnosti, međusobne podrške i zajedničkog napretka nešto je posebno. Upravo ljudi koji vas okružuju motiviraju vas da na svakom treningu date svoj maksimum i postanete bolja verzija sebe.

Aktivno sudjelujete u organizaciji poznatog natjecanja Viribus Unitis. Kako izgleda cijeli proces organizacije jednog tako kompleksnog događaja i što se sve zahtijeva od natjecatelja koji odluče odmjeriti snage na tom terenu?

Kao i na svakom natjecanju, od sudionika se očekuju sportski duh, fair play i maksimalno zalaganje. Sve ostalo rezultat je detaljnog planskog procesa i višemjesečnih priprema koje provodimo unutar Počasno-zaštitne bojne. U organizaciju uključujemo sve sastavnice sustava domovinske sigurnosti – vatrogasce, policiju, pravosudnu policiju i druge postrojbe Oružanih snaga Republike Hrvatske. Upravo zahvaljujući toj suradnji, Izazov tjelesne spremnosti – Viribus Unitis prerastao je okvire naše postrojbe i postao primjer zajedništva i promicanja tjelesne spremnosti, na što smo iznimno ponosni.

Poznato je da ste iznimno sportski aktivni unutar redova Hrvatske vojske, koja općenito snažno promovira sportski duh. Koliko vam vojni sustav i okruženje pomažu u održavanju vrhunske sportske forme, a koliko sport pomaže u obavljanju svakodnevnih vojničkih zadaća?

Tjelesna spremnost pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske prije svega je individualna odgovornost svakog pojedinca. Ona zahtijeva dobru organizaciju vremena, disciplinu i kontinuiran rad tijekom službe i izvan nje. Sretna sam što sam dio postrojbe koja prepoznaje važnost tjelesne spremnosti i pruža svojim pripadnicima potporu i prostor za rad na sebi. Sport mi u svakodnevnom obavljanju vojničkih zadaća pomaže razvijati disciplinu, mentalnu otpornost, upornost i spremnost na suočavanje s izazovima, što su vrijednosti neodvojive od vojnog poziva.

Pred vama je i jedan velik profesionalni izazov – odlazak u mirovnu misiju u Indiju i Pakistan (UNMOGIP). Možete li nam reći nešto više o toj misiji, koja će biti vaša uloga ondje i kako teku pripreme?

Kao i većina mojih kolegica i kolega, tijekom svoje karijere željela bih steći iskustvo sudjelovanja u mirovnoj misiji. Upravo zato uspješno sam završila niz stručnih tečajeva i edukacija vezanih uz područje mirovnih operacija. Takve edukacije jedan su od preduvjeta za upućivanje u mirovne misije, ali i važan dio profesionalnog razvoja svakog pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Vjerujem da svako novo iskustvo i svaka dodatna edukacija pridonose osobnom i profesionalnom razvoju te nas čine spremnijima za buduće izazove.

Za kraj, kad zbrojimo vašu uspješnu vojnu karijeru, sportske rezultate i organizacijske uspjehe, koji su vaši planovi i ciljevi za budućnost, na profesionalnom i na sportskom planu?

Nikad nisam bila osoba koja je svoj život planirala pet ili deset godina unaprijed jer prije deset godina nisam mogla ni zamisliti da će me životni put dovesti ovdje gdje sam danas. Mogu jedino sa sigurnošću reći da ću uvijek davati svoj maksimum kako bih časno služila pobjedničkoj Hrvatskoj vojsci i s ponosom nosila ovu odoru. Sve svoje zadaće nastavit ću izvršavati s istom predanošću, odgovornošću i profesionalnošću kao i do sada, uz nadu da su ispred mene još mnoge uspješne i ispunjene godine služenja domovini.

Razgovarao:  Ivan Šurbek       

Foto:  Tomislav Bušljeta