Na mjestu prvog dočasnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prvi je put žena. Časnička namjesnica Nevena Ramić pristupila je Hrvatskoj vojsci 1991. i u svojoj 34-godišnjoj karijeri prošla je sve razine. Odlikovana Spomenicom Domovinskog rata i Spomenicom domovinske zahvalnosti, časnička namjesnica Ramić također je i ponosna vlasnica odlikovanja  Reda hrvatskog pletera te je nositeljica medalje “Oluja”. Kaže da je ovo kruna dugogodišnjeg marljivog i ustrajnog truda i zalaganja, ali unatoč tome nešto što i u najluđim snovima nije mogla očekivati

  Što vas je inspiriralo da se pridružite Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i izgradite karijeru u vojsci?

U Hrvatsku vojsku pristupila sam 1991. godine na početku Domovinskog rata, a motivacija za ulazak u sastav Hrvatske vojske bio je nametnuti, nemilosrdan rat i imala sam veliku potrebu staviti se na raspolaganje našoj domovini. Potrebe su bile velike i svatko je, u to vrijeme, mogao naći način da pomogne.

Kakvi su bili prvi dojmovi i izazovi kad ste se pridružili Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu?

U HRZ sam pristupila 2003. godine u Zemuniku i mogu reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Zrakoplovstvo je posebna emocija. Temeljna je misija HRZ-a letenje i baš sve što svi mi zrakoplovci radimo u potpori je te zadaće.

Kako ste se nosili s izazovima u vojnom okruženju, koje je tradicionalno dominantno muško?

Moja je vojna karijera duga, prošla sam različite situacije, neke su mi bile smjernica kamo i kako dalje, a neke su mi bile lekcija. Mislim da svaka organizacija treba vrijedne, pametne i marljive ljude i da kvaliteta uvijek nađe svoj put. Samo treba biti strpljiv, uporan i dosljedan.

Možete li opisati svoj put do pozicije prve dočasnice u povijesti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, i što vam to znači?

 Od 2003. godine radila sam u Središtu za obuku HRZ-a “Rudolf Perešin“ u Zemuniku Donjem, kao logistički dočasnik. Tadašnji zapovjednik ponudio mi je 2016. poziciju prvog dočasnika postrojbe što mi je bilo zbilja veliko iznenađenje, ali i kompliment.  U Montgomery, Alabama, 2017. godine išla sam na akademiju Američkog ratnog zrakoplovstva gdje sam završila višu dočasničku izobrazbu i taj dio mogu okarakterizirati kao prozor u novi svijet. Način na koji Amerikanci pristupaju izobrazbi, teme koje obrađuju, znanja koja daju svojim zrakoplovcima bila su mi pravo otkriće. I danas znam čitati te materijale jer su vrlo korisni u svakodnevnom radu. Na poziciji prve dočasnice Središta bila sam do 30. studenog prošle godine i bilo je to prekrasno iskustvo. S jedne strane raditi s mladim ljudima koji donose nevjerojatnu energiju i lakoću i kojima je to prvi doticaj sa zrakoplovstvom. S druge strane u radu s kolegama s bogatim radnim i  životnim iskustvom može se naučiti jako puno. Činjenica je da je SzO HRZ-a postrojba u kojoj se isprepleću potrebe svih vojnih specijalnosti potrebnih HRZ-u što daje mogućnost da se u jednoj relativno maloj, ali važnoj postrojbi, nauči jako puno. Biti prva dočasnica HRZ-a nevjerojatna mi je čast i veliki kompliment, ali isto tako i odgovornost. Ne znam kamo će me ovaj put odvesti, ali znam da ću dati sve od sebe da ovaj posao radim na najbolji mogući način.

Koje su vaše glavne odgovornosti kao prve dočasnice u Ratnom zrakoplovstvu?

Kao i u ostalim granama OSRH, prvi dočasnik ima savjetodavnu ulogu kod zapovjednika grane. Ja sam na neki način predstavnica svih vojnika i dočasnika na razinama koje donose odluke i koje zapovijedaju. Velika je to odgovornost i važna uloga, ako znamo da su upravo te dvije skupine kolega veći dio osoblja koje imamo u grani.

Kako ocjenjujete položaj žena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, posebno u zrakoplovstvu?

 Hrvatska vojska u svojem sastavu ima oko 15 % pripadnica i spada u sam vrh NATO-ovih zemalja u tom pogledu. Mislim da je upravo činjenica da je u Domovinskom ratu puno žena bilo u redovima Hrvatske vojske na svim pozicijama pridonijela tom relativno visokom udjelu žena u sastavu OSRH. To je svojevrsna ostavština naših kolegica iz rata. Što se tiče HRZ-a mi smo na 13 % i uzimajući u obzir činjenicu da je ovo tehnička grana čemu su, još uvijek, češće naklonjeni muškarci, mislim da možemo biti zadovoljni. Pa evo i moje imenovanje na ovu dužnost pokazuje da svatko ima šansu, samo treba kvalitetno raditi.

Možete li podijeliti trenutak iz vaše karijere koji vam je ostavio poseban dojam ili koji smatrate ključnim?

Meni su ratne godine bile posebno emotivne jer smo se nalazili u stalnoj životnoj ugroženosti i svaki od nas proživio je nevjerojatnu količinu različitih emocija za koje čovjeku treba cijeli život. Nekad je raspon emocija bio od užasavajućeg straha za goli život do totalne euforije i sreće kad shvatite da ste živi, zdravi, da su vaši kolege živi, da je doma sve dobro. Zaista jedan pravi vrtlog emocija, ali i životna škola. Nikad u životu nisam susrela toliko hrabrih, pametnih i odlučnih ljudi. Bila je prava čast biti uz najhrabrije. I danas crpim inspiraciju iz tog vremena.

Kako se Hrvatsko ratno zrakoplovstvo mijenjalo tijekom vaše karijere?

Od 2003. godine, otkad sam u sastavu HRZ-a, do danas prošli smo nevjerojatan put. Još od vremena nabave novih školskih zrakoplova zapadne proizvodnje aviona ZLIN 242 i Pilatus PC9 te helikoptera Bell 206 Jet Ranger, počela je naša transformacija. Bio je to dugotrajan, nekad i bolan proces, ali osigurao je da danas s ponosom možemo reći da imamo moćne helikoptere OH-58 Kiowa Warrior i UH-60 Black Hawk, te perjanicu i naš ponos borbeni avion Dassault Rafale.   Naravno ne smijemo zaboraviti ni naše nebeske zaštitnike Air Tractor AT-802 i Canadair-415, koji nas spašavaju svako ljeto od strašnih požara, a između svega toga i naše radare FPS-117. Treba istaknuti našu transportnu komponentu koja sad već u tisućama broji spašene živote u različitim okolnostima, ali i za sve ostalo za što nas treba naš hrvatski narod. Kako vidite riječ je o vrlo složenom sustavu koji mora biti savršeno sinkroniziran sa stalnim inzistiranjem na sigurnosti svih sudionika. Trebalo je uskladiti svaki dio, od nabave tih sredstava, provedbe obuke, do stavljanja u punu operativnu upotrebu. Ne zaboravimo da se iza toga krije puno snova, inteligencije, truda, napora i emocija mnogih zrakoplovaca.

Koje su ključne vještine i znanja potrebna za uspjeh na vašem radnom mjestu?

Kako sam rekla zrakoplovstvo je tehnička grana i nekako se podrazumijeva da je struka najveći dio našeg posla. Što i jest do određene razine. Već posao prvog dočasnika razine Eskadrile postaje sve manje vezan uz samu struku, održavanje, zrakoplove, sredstva veze, logistiku, personalnu službu, a sve više savjetodavni, suradnički, pomoć zapovjedniku vezano za vojnike i dočasnike i slijedom toga kako se penjete na više razine sve se više odmičete od same struke. Za kvalitetnu provedbu zadaća na ovoj razini potrebno je imati razvijenu socijalnu i emocionalnu inteligenciju i socijalne vještine koje vam poboljšavaju efikasnost. S jedne strane treba znati i razumjeti procese koji se zbivaju u našoj okolini i postaviti se u odnosu na njih, a s druge strane stalno biti svjestan da nastupate u ime kolega i da će nekad način na koji komunicirate utjecati na neke njihove potrebe. Velika je to odgovornost.

Kako Hrvatsko ratno zrakoplovstvo pridonosi očuvanju nacionalne sigurnosti i mislite li da će modernizacija HRZ-a omogućiti novu ulogu u međunarodnim misijama?

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo potpuno je predano svojoj misiji očuvanja nacionalne sigurnosti u hrvatskom zračnom prostoru i sve zadaće koje se stave pred nas bit će, kao i dosad,  u potpunosti izvršene. Nevjerojatna je posvećenost ljudi ovoj grani i dan kad su nam stigli prvi Rafalei bio je neopisivo sretan za nas. Tog dana vidjela sam jako puno sretnih lica. Modernizacija nas stavlja u poziciju da ravnopravno s našim partnerima sudjelujemo u unapređenju naših sposobnosti, da stalno pomičemo svoje granice i postajemo najbolja moguća verzija sebe. Znajući mentalitet mojih zrakoplovaca ni najmanje ne sumnjam u nas.

Kako balansirate profesionalni i privatni život, s obzirom na zahtjevnu prirodu vašeg posla?

Mislim da je ključ u dobrom planiranju. Koliko je moguće, treba upravljati svojim vremenom, treba znati postaviti prioritete. Treba također sebe ojačati i fizički i duhovno za trenutke kad život donese i neke nepredvidive i manje lijepe situacije.  

Koje su vaše buduće ambicije ili ciljevi unutar Hrvatske vojske i kako vidite svoj daljnji doprinos?

Na ovoj sam funkciji tek odnedavno i još uvijek imam dosta toga za naučiti. Ići ću korak po korak u skladu s potrebama i zahtjevima moje službe i radnog mjesta. Ja sam vojnik i ponašat ću se u skladu sa zapovijedima mojih nadređenih. 

Što biste poručili mladim ženama koje razmišljaju o karijeri u vojsci, posebno u zrakoplovstvu?

Svim mladim ženama koje su već u našem sustavu poručujem da se usude sanjati velike snove, da daju sve od sebe i rezultat će sigurno doći. Onima koji će nam se tek pridružiti poručujem da Prihvate izazov i da neće biti manje žene i dame ako obuju vojničke čizme, naprotiv! Pokazat će da su jake, svestrane, sposobne i moderne mlade žene koje će ucrtati neki novi put za one koje će doći nakon njih. Imala sam veliku sreću na svojem životnom i radnom putu susresti iznimne žene koje su me ohrabrivale i gurale naprijed te me učile poslu i životu. Hvala, drage moje dame!

Razgovarao: Tomislav Vidaković; Foto: Filip Klen