Na vojnom poligonu „Gašinci“ tijekom studenoga 2017. provedena je obuka pričuvnika, pripadnika 1. satnije 1.…
Nakon prosječne sezone – obuka i trenaža
Protupožarna eskadrila u glavnom je naporu sezone, koji je trajao od 21. lipnja do 23. rujna, bila angažirana 78 dana tijekom kojih su gasili 107 požara, a najviše ih je bilo u tri dalmatinske županije
Protupožarna sezona 2021. bila je srednjeg intenziteta, najveći angažman pripadnici 855. protupožarne eskadrile 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ostvarili su u kolovozu, a požari su, očekivano, najčešći bili u tri dalmatinske županije – Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Zadarskoj. Rezime je to ove protupožarne sezone, odnosno njezina najintenzivnijeg djela, glavnog napora, koji je prema odluci glavnog vatrogasnog zapovjednika Republike Hrvatske Slavka Tucakovića, trajao od 21. lipnja do 23. rujna.
“Radi se o ukupno 95 dana, a protupožarna eskadrila u tom je razdoblju bila angažirana 78 dana. Kako smo i očekivali, kolovoz je bio mjesec u kojem su se zaredali požari na našoj obali, ali i u drugim zemljama tako da je naš angažman bio dvostruk. To je razdoblje bilo dosta zahtjevno i naporno,” kaže zamjenik zapovjednika 855. protupožarne eskadrile bojnik Milan Došen. Ipak, ukupno gledajući, sezona je u odnosu na prošlu godinu, ocjenjuje bojnik Došen, bila prosječna. “Takve su bile i protekle godine, 2020., 2019. i 2018. kad je zapravo bilo iznimno malo požara u odnosu na primjerice 2017. Te ih je godine bilo puno,” tumači bojnik Došen.
U glavnom naporu protupožarne sezone Eskadrila je sudjelovala s avionima Canadair CL415 i Air Tractor AT-802A/F, a zračne snage Hrvatske vojske sudjelovale su i s transportnim helikopterima. U udarnom, ljetnom dijelu sezone bilo je ukupno 107 požara, od toga 42 u Šibensko-kninskoj županiji, nakon toga slijedi Splitsko-dalmatinska s 35 i Zadarska s 25 požara. U Dubrovačko-neretvanskoj ove je godine bilo svega tri požara, a u Istarskoj i Primorsko-goranskoj jedan. Da će udarni dio sezone biti prosječan, kaže zamjenik zapovjednika Eskadrile, moglo se zaključiti i po prvoj fazi protupožarne sezone. Naime, broj požara do lipnja bio je manji nego proteklih godina. Zabilježeno je svega 25 požara, a u 855. protupožarnoj eskadrili ostvarili su 50 sati naleta. “Ako je riječ o sušnoj godini, požari počnu već od siječnja i veljače i eksponencijalni rast nastavlja se i u ljetnim mjesecima. Tako je, primjerice, bilo 2013. i 2017.,” kaže bojnik Došen.
Preventivno djelovanje
Osim glavne zadaće – gašenja požara, pripadnici 855. eskadrile bili su angažirani i na protupožarnim izviđanjima i ta se metoda, smatra bojnik Došen, zamjenik zapovjednika Eskadrile, pokazala najboljom za sprečavanje velikih požara.
“Naime, tijekom protupožarnog izviđanja može se djelovati čim se uoči požar jer se najlakše ugasi kad je u začetku. To je jedna od taktika koju koristimo kako bismo što više smanjili veći broj požara. Ove je godine bilo 69 protupožarnih izviđanja,” navodi bojnik Došen. Kad je riječ o preventivnom djelovanju i ranom otkrivanju požara, i ove se protupožarne sezone u izviđanju područja, koja su ocijenjena kao visokorizična, koristio besposadni zrakoplovni sustav Orbiter 3 koji je omogućio prijenos podataka u realnom vremenu u Situacijsko-operativno središte u Divuljama.
“Svaka je takva tehnologija vrlo dobra stvar jer olakšava donošenje odluka o tome gdje će se i kad avion slati. Nije problem gasiti ako je jedan požar, a na raspolaganju je 12 aviona. Problem je kad je istodobno 30 pa i 40 događaja, koji zahtijevaju angažman zrakoplova, i zahvaljujući toj tehnologiji u Situacijsko-operativnom središtu može se lakše odlučiti koji su požari prioritetni i s koliko će se aviona koji gasiti. Pravodobna reakcija tad je najvažnija,” tumači bojnik Došen te dodaje kako su svi sustavi koji donose realnu sliku s požarišta iznimno korisni. Ove je protupožarne sezone najizazovniji požar bio onaj početkom kolovoza u Segetu Donjem, kad su osim zračnih snaga bile angažirane i kopnene snage Protupožarnih namjenski organiziranih snaga (PP NOS-a) Oružanih snaga. “Uz naše avione u gašenju je bio angažiran i helikopter te zemaljske snage jer je vjetar svaki dan mijenjao smjer pa je požar bilo jako teško ugasiti. Dok su zračne snage gasile velike fronte, zemaljske su morale ugasiti svaku žeravicu,” opisuje bojnik Došen te dodaje kako je, uz ovaj, zahtjevan bio i požar na otoku Čiovu gdje je gorjela gusta borova šuma i nisko raslinje.
Nova perspektiva
Premda je najaktivniji dio sezone iza njih, za pripadnike ove Eskadrile odmora nema. Sada slijedi razdoblje kad je maksimalan fokus na obuci novog i starog kadra. “Letenje i obuka za nas se nastavljaju jer je obuka u Eskadrili neprekidan proces nakon glavnog napora PP sezone. Trenutačno radimo na tome da naši pripadnici budu osposobljeni i za letenje na Canadairu i na Air Tractoru tako da unutar Eskadrile s manjim brojem ljudi možemo pokriti više tipova letjelica. Moramo biti i u trenaži za noćno letenje, ali i za vizualno tako da se fokusiramo i na trenažu. Ne treba zaboraviti niti zrakoplovne tehničare koji u ovom dijelu sezone odrađuju velik dio posla – godišnje radove i pripremu aviona za sljedeću sezonu. Sve u svemu, u Zemuniku je uvijek živo,” zaključuje bojnik Došen. Razgovarali smo i s pilotima, koji su prošli obuku za oba tipa aviona, te su osposobljeni za letenje i na Canadairu i na Air Tractoru i obojica se slažu kako je riječ o sasvim različitom tipu letjelica iako im je osnovna namjena ista.
“Nakon što sam 15 godina letio na Air Tractoru i skupio više od 2000 sati naleta, obuka za kopilota na Canadairu bila mi je velik izazov. Iako je riječ o vrlo sličnom tipu aviona, zapravo su dosta različiti. Riječ je o protupožarnim avionima, koji skupljaju vodu s vodene površine, no razlika je u tome što je u Air Tractoru samo jedan član posade, odnosno jedan pilot, a u Canadairu su tri člana posade – kapetan, kopilot i zrakoplovni tehničar. Dok sam u Air Tractoru vodio računa o instrumentima, elementima leta, komunikaciji s vatrogascima na požarištu, odabiru manevra i mjestu skupljanja vode, u Canadairu se sve to radi u sklopu posade. Odluku prije svega donosi kapetan, a kopilot mu pomaže u procedurama i manevrima,” opisuje pilot iz 855. protupožarne eskadrile koji je glavni dio sezone odradio kao kopilot u Canadairu. Nada se kako će u budućnosti proći obuku za kapetana Canadaira. “Tko god dođe u ovu Eskadrilu, cilj mu je biti kapetan,” kaže. Prebacivanje s tipa na tip protupožarnog aviona, ako je suditi prema riječima još jednog dugogodišnjeg pilota, u letačkom smislu otvara potpuno novu perspektivu.
Još jedan pilot Canadaira prošao je obuku za Air Tractor: “U Eskadrili sam od 2003. radio kao kopilot na Canadairu, a sad sam obučen i za upravljanje Air Tractorom. Obuka je bila zahtjevna, izazovna i zanimljiva, a nastavnici letenja puni su znanja i iskustva koje su s voljom prenosili. Na meni je sad puno veća odgovornost, nego kad sam bio dio posade u Canadairu stoga se treba naoružati znanjem i oprezom. Obuka je ta koja nam omogućava da donosimo odluke i procjene koje su maksimalno odgovorne,” zaključuje ovaj dugogodišnji pilot 855. protupožarne eskadrile.
Osim sudjelovanja u protupožarnoj sezoni na području Republike Hrvatske, Hrvatska vojska deklarira zračne snage i za međunarodne zadaće u sklopu programa Europski mehanizam civilne zaštite (RescEU). O zahtjevu za angažmanom odlučuje Vlada Republike Hrvatske i glavni vatrogasni zapovjednik, a prioritetni su požari u Republici Hrvatskoj. U ovoj sezoni dosad su zračne snage bile angažirane četiri puta i to tijekom kolovoza. Požare su zračne snage gasile u Turskoj, Grčkoj te dva puta u Bosni i Hercegovini. U Turskoj je bilo 112 letova, a u zraku su avioni proveli više od 41 sat, u Grčkoj 135 letova te nešto manje od 40 sati, dok su tijekom angažmana u BiH zrakoplovi u zraku bili više od 21 sat i to tijekom 129 letova.
Tekst: Martina Butorac
Foto: Tomislav Brandt