Igre u Salt Lake Cityju obilježila je Janica Kostelić. Osim što je Hrvatskoj donijela prvu medalju sa Zimskih igara, domaća i svjetska javnost ostali su impresionirani načinom i dominacijom tek 20-godišnje Kostelić koja je osvojila tri zlata i srebro na američkom snijegu. Na Trgu bana Jelačića organiziran je doček na kojem je bilo oko 200 tisuća ljudi. Četiri godine poslije, Ivica Kostelić osvojio je prvu mušku zimsku olimpijsku medalju 

Salt Lake City bio je domaćin XIX. izdanja ZOI-ja. Izbor je bio očekivan, sedam godina prije na sjednici MOO-a gotovo jednoglasno u prvom krugu izabran je za domaćina s čak 59 glasova. Čak četiri puta pokušavao je dobiti domaćinstvo, međutim svaki put kandidatura je bila neuspješna. Švedski Östersund, švicarski Sion, te Quebec iz Kanade bili su protukandidati, no Salt Lake City domaćinstvo je dobio premoćno. Bilo je ovo osmi put da SAD postaje domaćin nekog od izdanja Igara i četvrti put zimskog. Do danas, ovo su posljednje Igre održane u SAD-u. 

Održane su samo nekoliko mjeseci nakon terorističkog napada 11. rujna kad je teroristička skupina Al-Qaida otela putnički zrakoplov i zabila se u zgradu Svjetskog trgovačkog centra, poznatog i kao “napad na blizance”. Zbog tog događaja, policijske kontrole i mjere sigurnosti podignute su na dotad neviđenu razinu. Američki marinci i obavještajne službe kontrolirale su i osiguravale događaj, a predsjednik MOO-a Jacques Rogge u emotivnom je govoru govorio o strašnoj tragediji koja je pogodila svijet i poslao jasnu poruku mira. 

Janica Kostelić ispisala povijest

Sportsku povijest pisali su sportaši. Najveću olimpijsku kad je u pitanju alpsko skijanje ispisala je naša snježna kraljica. Janica Kostelić, pobjednica Svjetskog kupa iz 2001. godine u olimpijsku sezonu nije ušla briljantno. Rezultati su bili dobri, no Janica nije pobjeđivala. Osvajanjem Velikog kristalnog globusa očekivanja javnosti bila su velika. Od Janice se očekivalo da nastavi s pobjedama te da Hrvatskoj donese nove snježne radosti. Sezonu ranije, s osam slalomskih i jednom pobjedom u kombinaciji u Svjetskom kupu Janica je bila ispred konkurencije. Osvojila je svoj prvi Veliki kristalni globus i napravila nešto što se dotad činilo nemogućim. Olimpijsku sezonu otvorila je bez pobjeda, s tek jednim pobjedničkim postoljem. Treće mjesto u slalomu, tik pred Igre dale su naslutiti da se forma vraća, no malo tko mogao je očekivati ono što će uslijediti. 

Paralelno s Janicom, te je godine iz sjene dotad puno poznatije sestre izišao stariji brat Ivica. Prvo je na američkom tlu, u slalomskoj utrci u Aspenu došao do svoje prve pobjede u svjetskom kupu i to sa startnim brojem 64. Nakon vrlo dobrog nastupa u veleslalomu i osvojenog devetog mjesta, Ivica je nažalost san o osvajanju olimpijske medalje morao ostaviti za novu priliku. Skijaškim žargonom “haklao je vrata” odnosno prešao skijom preko skijaških vrata te nije završio prvu vožnju.  Janica je međutim briljirala. Kao ni jedna skijašica prije, a ni poslije. U svim disciplinama u kojima se natjecala osvojila je medalju. Tri zlatne i jedno srebro, za povijest i zauvijek. 

Prvi na rasporedu bio je spust na kojem se Janica nije natjecala, a zatim je uslijedila kombinacija. Bila je to još uvijek klasična kombinacija koja se sastojala od jedne vožnje spusta i dvije slalomske vožnje. Zbog logistike i želje da se smanji vremenski utjecaj prvo su vožene dvije slalomske vožnje, a zatim je uslijedio spust. Janica je tijekom slaloma bila izrazito dominantna i ostvarila golemu prednost nad konkurencijom. S dvjema najboljim slalomskim vožnjama i trećim vremenom spusta odnijela je zlato s prednošću od 1 sekunde i 49 stotinki ispred dotad najveće konkurentice Austrijanke Renate Götschl. Sa zaostatkom 1,88 treće je mjesto pripalo Njemici Martini Ertl. 

Super-G bio je druga disciplina u kojoj se Janica natjecala. Stazu je prošla za samo pet stotinki sekunde sporije od najbolje, te je osvojila srebrnu medalju smjestivši se između dviju Talijanki, pobjednice Daniele Ceccarelli i brončane Karen Putzer. Već tada sva je pozornost bila usmjerena na skijanje jer je u muškoj konkurenciji Norvežanin Kjetil Andre Aamodt osvojio dva zlata, u kombinaciji i superveleslalomu. Međutim, Janica je sve ostavila u sjeni. 

U slalomskoj utrci voženoj po teškim vremenskim uvjetima osvojila je svoju drugu zlatnu medalju. Vodeća nakon prve vožnje s 18 stotinki prednosti, došla je na start druge slalomske vožnje. U cilju je rasplet čekala tada vodeća Francuskinja Laure Pequegnot. Sedam stotinki prednosti ostalo je pri ulasku u cilj i Janica je osvojila novo zlato. Bronca je pripala velikoj konkurentici Šveđanki Anji Pärson. 

Veleslalomska utrka održana dva dana poslije po puno boljem i ljepšem vremenu, stavila je Janicu na vrh skijaške olimpijske povijesti. Nitko nije osvojio toliko medalja na jednim igrama u ovom sportu. Švicarka Sonja Nef u to je vrijeme bila najbolja veleslalomašica svijeta, no ništa nije mogla protiv izvanredne Janice. Osvojila je broncu sa zaostatkom od +1,66.  Čak ni Pärson kao drugoplasirana nije prošla bolje. Zlato i prvu veleslalomsku pobjedu u karijeri Kostelić je osvojila na maestralan način, s prednošću od jedne sekunde i 32 stotinke. To je najveća razlika između pobjednice i drugoplasirane u povijesti Igara ako ne računamo kombinacijske utrke. Aamodt je u muškoj konkurenciji osvojio već dvije spomenute medalje, Austrijanac Stephan Eberharter tada dominantan u svjetskom kupu ostao je u sjeni sa zlatom, srebrom i broncom, a po dvije medalje osvojili su Bode Miller, Benjamin Raich i Lasse Kjus. 

Slavlje olimpijskog uspjeha

Po završetku Igara uslijedilo je veliko slavlje. Na Trgu bana Josipa Jelačića spontano se okupilo puno više od očekivanog broja ljudi. Glavni zagrebački trg primio je više od 200 tisuća razdraganih stanovnika koji su došli pozdraviti novu sportsku kraljicu. Bio je ovo dotad najveći doček nekog sportaša ili sportskog kolektiva. Na Trgu Francuske Republike 1998. godine dočekani su brončani Vatreni iz Francuske, a godinu prije, Splitska je riva gorjela zahvaljujući Goranu Ivaniševiću.  Nakon uspjeha Janice Kostelić i velikog dočeka, postala je tradicija da Trg bana Josipa Jelačića postane mjesto na kojem se dočekuju velikani hrvatskog sporta koji su pokorili konkurenciju u svijetu. Tek će 2018. godine srebrna Hrvatska nogometna reprezentacija nadmašiti broj ljudi na dočeku sportaša. 

Od ostalih nastupa na Igrama u Salt Lake Cityju vrijedi spomenuti i još neke rezultate. I danas aktivan Švicarac Simon Ammann, tada 21-godišnjak, postao je iznenađujući dvostruki olimpijski pobjednik u skijaškim skokovima. Slavio je na obje skakaonice, na maloj i na velikoj, iako je dotad bio samo četiri puta na pobjedničkom postolju, ali bez pobjede. Velik je favorit bio Nijemac Sven Hannawald koji je iste godine bio pobjednik Novogodišnje turneje Četiri skakaonice i to postavljanjem rekorda jer je jedini skakač u povijesti koji je pobijedio na sve četiri postaje. Ipak, Hannawald se morao zadovoljiti srebrom, dok je do zlata došao u ekipnom dijelu natjecanja. Adam Małysz Poljak i jedan od favorita osvojio je srebro i broncu u individualnom dijelu natjecanja na maloj i velikoj skakaonici. 

U finalu hokejaške utakmice susreli su se hokejaši  Kanade i SAD-a. Sraz koji se očekivao i ranije, dogodio se tek na američkom tlu. Kanađane je do zlata predvodio Joe Sakić. Poslije je bio kapetan kanadske reprezentacije i jedan od najvećih hokejaša svih vremena.  U biatlonu je zlata u svim disciplinama odnio Norvežanin Ole Einar Bjørndalen. Ukupno čak četiri. Norveška je u njegovu liku dobila novog nacionalnog heroja posebice nakon šokantnog umirovljenja njihove druge ikone Bjørna Dæhliea koji je zbog teške ozljede morao naglo prekinuti karijeru. 

Igre su bile uspješne, a teroristički napad koji se dogodio šest mjeseci ranije ostao je u sjeni Igara. Iako su Nijemci i Amerikanci osvojili čak deset medalja više najuspješnija nacija bila je Norveška jer je osvojila najviše zlatnih odličja, čak 13 od ukupno 24 medalje. Hrvatska je zahvaljujući obitelji Kostelić odnosno Janici osvojila svoje prve medalje na Zimskim igrama. Hrvatsku je na ovim Igrama predstavljalo 14 sportaša. 

San koji je postao stvarnost

Torino je bio domaćin jubilarnog XX. izdanja ZOI-ja, a treći je put da su Igre u Italiji koja je bila domaćin zimskog izdanja u Cortini 1956., te ljetnog u Rimu 1960. godine. Jedini protukandidat bio je švicarski Sion, a odluka o domaćinstvu donesena je 1999. godine na sjednici MOO-a. U Torinu su se sportaši natjecali u sedam sportova podijeljenih u 15 disciplina i ukupno 84 događaja. Njih čak 2563 sanjalo je olimpijski san, 955 sportašica, 1603 sportaša. I Ivica Kostelić. 

Dok je u početku svoje karijere ležao u bolnici, oporavljao se na rehabilitacijama od brojnih operacija, Ivica je sanjao olimpijsku medalju. Četiri godine prije, nažalost nije uspio, no u Torinu je napokon na naplatu došao mukotrpan rad i vjera u vlastite mogućnosti. Četiri godine nakon Igara u Salt Lake Cityju Kostelići su potpuno osvojili skijaški svijet. Ivica je u međuvremenu 2002. godine osvojio mali kristalni globus u slalomu, a godinu poslije bio je blizu osvajanja novog. Na Svjetskom prvenstvu u St. Moritzu 2003. godine Ivica i Janica Kostelić postali su prvi brat i sestra u povijesti koji su osvojili naslov svjetskog prvaka u slalomu. Janica je u međuvremenu nastavila s obaranjem rekorda u ženskom skijanju. Kad je bila zdrava i natjecala se, na snježnim padinama bila je nezaustavljiva. Na talijanskim skijalištima 2005. godine u Bormiju i Santa Caterini Janica je osvojila tri naslova svjetske prvakinje.

Natjecala se u tri discipline, slalomu, spustu i kombinaciji u kojima je ostvarila nešto gotovo nezamislivo i tada, ali i danas. Osvojila je zlato u sve tri discipline. Na Igre u Torino Janica je za razliku od prije četiri godine stigla kao najbolja skijašica svijeta. U odličnoj formi, ali već načeta ozljedama, mjesec dana ranije odskijala je i onu legendarnu slalomsku utrku na Sljemenu kad je skijajući bez desnog štapa osvojila treće mjesto. U Torinu se natjecala u tri discipline. Iako je bila prijavljena za utrku spusta i veleslaloma, odlučila je kako ipak neće startati. Obranila je zlato u kombinaciji, pobijedivši ispred austrijanske Marlies Schild te Šveđanke Pärson. Blizu zlata ponovno je bila u utrci superveleslaloma gdje je za 27 stotinki sekundu zlato osvojila Austrijanka Michaela Dorfmeister, pa je Janica u odnosu na Igre u Salt Lake Cityju obranila dvije medalje. Slalom je završila na četvrtom mjestu, a medalja je izmakla za 15 stotinki sekunde. Zlato je pripalo Anji Pärson kojoj je to jedino olimpijsko zlato u karijeri. 

Ivica Kostelić imao je nešto drugačiji put. Nakon uspješnih 2002. i 2003. godine mučio se s formom, ali prije svega ozljedama i oporavkom. Rezultati su bili solidni, ali Ivica je bio daleko od vrha. Olimpijski san postao je stvarnost kad je u kombinaciji doskijao do srebrnog odličja. Zlato je izmaknulo za pola sekunde, a pripalo je Amerikancu Tedu Ligetyu, dok je bronca pripala Austrijancu Schönfelderu, brončanom i u slalomskoj utrci. Tu je utrku pak Ivica Kostelić završio kao šesti, a trideset stotinki sekunde nedostajalo je do nove medalje. U alpskom skijanju na Igrama u Torinu Austrijanac Benjamin Raich osvojio je zlata u slalomu i veleslalomu, a osim Janice Kostelić svoje zadnje Igre skijali su i Kjetil Andre Aamodt najuspješniji olimpijac u muškoj konkurenciji u povijesti, te legendarni Hermann Maier.

Obojica su osvajali medalje, Aamodt zlato (Super G), a Maier srebro i broncu (veleslalom i super G). U ženskoj konkurenciji, s dva zlata najuspješnija je bila Dorfmeister koja je osvojila zlato i u spustu. Za Janicu Kostelić ovo je bila oproštajna sezona. Do kraja sezone, osvojila je svoj treći Veliki kristalni globus, te se sa samo 24 godine načeta ozljedama i zdravstvenim problemima odlučila povući iz skijanja. Janičini olimpijski rekordi teško su dostižni, a stil i način skijanja ostaju zapamćeni i danas kao tehnički savršeni. Mnogi je smatraju najboljom skijašicom svih vremena. Ivica Kostelić je osvajanjem srebra na Igrama u Torinu samo nastavio svoj pohod na svjetski skijaški vrh koji će se dogoditi za pet godina kad napokon osvaja Veliki kristalni globus. 

U preostalim sportovima vrijedi istaknuti biatlon. Michael Greiss osvojio je tri zlata, te je s trona maknuo Norvežanina Bjørndalena. On je pak osvojio tri odličja, ali nisu bila zlatnog sjaja. Nijemci su bili najjači i u ekipnom dijelu natjecanja. U skijaškim skokovima Norvežanin Lars Bystøl osvojio je zlato na maloj skakaonici, kao i broncu na velikoj, gdje je slavio Austrijanac Thomas Morgenstern. Austrijanci su bili zlatni i u ekipnom dijelu natjecanja. U umjetničkom klizanju dominantni su bili Rusi, dok je potpunu dominaciju spriječila Japanka Shizuka Arakawa koja je osvojila zlato u ženskoj konkurenciji. Kristina Šmigun-Vähi postala je prva Estonka u povijesti koja je osvojila zlato na Igrama. U skijaškom trčanju osvojila je dvije zlatne medalje. Hokej na ledu donio je nove prvake. Šveđani su predvođeni Petterom Forsbergom osvojili zlato u nordijskom finalu protiv Finaca. Pobijedili su tijesno, rezultatom 3 : 2. Sporna je bila zadnja utakmica u natjecanju po skupinama u kojima su brojni ljubitelji hokeja optužili Šveđane da su namjerno izgubili utakmicu kako bi u četvrtfinalu dobili lakšeg suparnika, u ovom slučaju Švicarsku, te si time olakšali put do medalja. Česi su osvojili brončano odličje, a zanimljiv je podatak da je na turniru kao kapetan američku reprezentaciju predvodio Chris Chelios koji se natjecao i na Igrama u Sarajevu 1984. godine postavivši tako rekord u dugovječnosti. Igre pamtimo po sportskim uspjesima, ali ponajviše po odličjima koje su osvojili Kostelići. Janičino zlato i srebro posebno sjaje, kao i prva medalja Ivice Kostelića. Za Hrvatsku je nastupio rekordan broj sportaša, njih čak 24-ero. Na otvaranju torinskih igara zastavu je nosila Janica Kostelić, dok je stjegonoša na zatvaranju bio član posade boba Ivan Šola. Najuspješnija nacija na torinskim igrama bila je Njemačka s 29 medalja od čega 11 zlatnih. 

Tekst: Ivan Šurbek