Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević reagirao je na konferenciji za medije o objavljenim…
Cijeli život vezao sam uz Knin
RAZGOVOR: BRUNO RAŠIĆ jedan je od dobitnika ovogodišnjeg priznanja koje zajednički dodjeljuju Ministarstvo hrvatskih branitelja i Hrvatski olimpijski odbor za poseban doprinos u obrani domovine

Bruno Rašić pripada generaciji ljudi koji su tijekom Domovinskog rata, ali i u godinama nakon njega, ostavili snažan trag u svojoj zajednici. Kao hrvatski branitelj i dugogodišnji sportski djelatnik iz Knina, život je vezao uz obranu domovine i obnovu grada nakon rata. Nakon sudjelovanja u ratnim djelovanjima na području Dinare, po povratku u oslobođeni Knin posvetio se obnovi sportskog života, posebno radu Nogometnog kluba Dinara i razvoju mladih sportaša. Kroz sport, rad s djecom i organizaciju braniteljskih manifestacija nastavio je pridonositi zajednici, povezujući vrijednosti Domovinskog rata sa zajedništvom i društvenom odgovornošću
Počeci i predratno vrijeme
Gospodine Rašiću, prije nego što su ratna zbivanja promijenila svakodnevicu na ovim prostorima, kako je izgledao vaš život u Kninu? Čime ste se bavili do početka Domovinskog rata i kakva vas sjećanja vežu uz to vrijeme?
Prije rata, uz školovanje, koje sam završio u Kninu, bavio sam se nogometom te sam bio zaposlen u SOFK-u (današnja Zajednica sportova Grada Knina). Nakon što sam morao napustiti Knin, smjestio sam se kao prognanik u Zadru te sam se priključio Hrvatskoj vojsci.
Početkom devedesetih našli ste se na prekretnici kao i mnogi drugi. Što je za vas bio onaj ključni trenutak, motiv ili poticaj da se bez oklijevanja odazovete pozivu i uključite u obranu domovine kao dragovoljac?
Najveći motiv bio je da se Republika Hrvatska oslobodi i postane samostalna, a još veći motiv bio je da doživim Knin kao slobodan i dio Republike Hrvatske.
Ratna sjećanja i izazovi
Vrijeme Domovinskog rata donijelo je goleme izazove. S kakvim ste se sve situacijama susretali na terenu? Koje vas uspomene i danas najviše prate te koliko je to intenzivno razdoblje ostavilo traga na vama?
Kroz Domovinski rat, koji sam proveo na planini Dinari i terenima u blizini, najdublje sjećanje ostavilo je jedinstvo i želja pripadnika postrojbe da se vratimo u Knin (bio sam u sastavu Kninske bojne). Uza sve što nose ratne situacije (izloženost pogibelji), najteži od svega bili su nam vremenski uvjeti jer smo položaje držali na 1500 m nadmorske visine u izrazito surovim uvjetima, gdje je temperatura znala ići i do –25 stupnjeva.
Iz ratnih dana često se, uz teške trenutke, pamte i nevjerojatne ljudske priče, prijateljstva i zajedništvo. Postoji li neka posebna priča ili događaj koji vam je ostao duboko urezan u sjećanje?
Posebno su mi u sjećanju ostale dvije situacije. Kako smo graničili na terenu s pripadnicima HVO-a iz Livna, ljudi su nas pozvali da dođemo po nekakvu divljač koju su ulovili. U trenutku kad smo krenuli vrijeme je bilo oblačno, a negdje na pola puta upali smo u snježnu mećavu i jedva smo se uspjeli vratiti u bazu. To je bila prva situacija. Druga je bila jedne noći dok smo čuvali stražu oko objekata u kojima smo spavali. Probudila nas je rafalna paljba i naravno da smo svi iskočili i izišli iz kontejnera te smo imali što vidjeti. Naš kolega koji je bio na straži s obzirom na to da je bila mrkla noć čuo je šuškanje i nakon više upozorenja ispalio rafal u tom smjeru. Kad smo otišli do sumnjivog mjesta imali smo što vidjeti, ubijena je krava. Tad nam je to bilo smiješno, ali tko god je davao takve tipove straža zna da ni najmanje nije smiješno.
Život nakon rata
Nakon rata slijedio je povratak u mirnodopsku svakodnevicu. Kako je tad izgledao vaš život i koliko je bilo izazovno ponovno se profesionalno i društveno preusmjeriti?
Nakon završetka Domovinskog rata vojno-redarstvenom operacijom Oluja, vratio sam se u Knin te sam s nekoliko prijatelja sa sporta obnovio Nogometni klub Dinara, koji je 1996. nastupao u 2. HNL-u. Bilo je vrlo izazovno oformiti natjecateljsku momčad, ali imali smo podršku vojnih i civilnih struktura u Kninu. U to sam vrijeme obnašao dužnost tajnika Kluba i u sjećanju mi je ostala prva službena utakmica koja se igrala u Kninu protiv NK-a Zmaj iz Makarske. Želim istaknuti da je čast da sudi tu utakmicu pripala gospodinu Vladi Mikuliću iz Splita, koji je kao ratni zarobljenik bio zatočen u Kninskoj tvrđavi i u staroj bolnici. Poslijeratno vrijeme bilo je vrlo izazovno. Još su se osjećale posljedice rata i trebalo je vremena za uspostavu svih struktura potrebnih za normalno funkcioniranje grada.
Sport
Vaše ime neizbrisivo je vezano uz Knin, ali i uz NK Dinara. Kako je započela vaša sportska priča u Klubu, koji ima dugu i bogatu tradiciju?
Kao desetogodišnjak upisao sam se u pionire te sam prošao sve mlađe uzrasne kategorije. Po završetku juniorskog staža priključio sam se prvoj ekipi, koja je tad nastupala u 3. nogometnoj ligi. Imao sam manji prekid jer sam dvije godine proveo u NK-u Zagreb. Nogometna karijera završila je 1990. godine s početkom srpske agresije. Kroz vrijeme provedeno u NK-u Dinara stekao sam mnoga sportska poznanstva širom Dalmacije. U tom Klubu proveo sam najljepše trenutke svoje mladosti.
Osim u NK-u Dinara, ostavili ste dubok trag u cjelokupnoj sportskoj zajednici. Gdje ste sve bili aktivni, koje ste uloge obnašali i na koje ste segmente svojeg sportskog djelovanja najponosniji?
Od povratka u Knin 1995. godine do danas profesionalnu karijeru vezao sam uz sport. U NK-u Dinara bio sam tajnik, trener svih mlađih dobnih uzrasta te seniorske ekipe (1996. – 2007.). Od 2007. do danas tajnik sam Zajednice sportova Grada Knina. Uz tu dužnost, obnašam i dužnost dopredsjednika Zajednice sportova Šibensko-kninske županije te sam član Odbora za lokalni sport pri Hrvatskom olimpijskom odboru. Član sam Izvršnog odbora Odbojkaškog kluba Mladost 2000 iz Knina te predsjednik Nadzornog odbora NK-a Dinara Knin. Vezano uz rad, najviše se ponosim doprinosom široj društvenoj zajednici kroz izgradnju infrastrukture (dva terena s umjetnom travom, prostor za sastanke i druženja klubova, renoviranja male sportske dvorane, sudjelovanje u realizaciji izgradnje atletske staze, nabava triju kombija za potrebe kninskih klubova). Uz sudjelovanje u izgradnji infrastrukture, ponosan sam što sam se kroz program Ministarstva turizma i sporta izborio za sufinanciranje trenera i nabavu sportske opreme za kninske klubove.
Vrhunska sportska priznanja
Vaš predan rad u sportu prepoznat je i na najvišoj nacionalnoj razini. Dobitnik ste prestižne Nagrade Milan Neralić, koju dodjeljuje Hrvatski olimpijski odbor za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini. Što vam znači to priznanje struke? Nedavno ste primili i visoko priznanje za poseban doprinos u obrani Hrvatske. Kako gledate na činjenicu da su oba vaša životna stupa – obrana domovine i izgradnja sportske zajednice – tako veličanstveno nagrađena?
Izrazito sam ponosan na obje nagrade jer je netko izvan Knina pratio i prepoznao moj rad. Ujedno sam i dobitnik nagrade Zajednice sportova Šibensko-kninske županije, a ove godine u povodu Dana Grada Knina jedan sam od dobitnika Nagrade Grada Knina. Teško mi je izdvojiti najdražu nagradu jer je svaka vezana uz određeni dio mojeg života.
Sadašnjost i planovi
Čime ste danas najviše okupirani u svakodnevnom životu? Nalazite li i dalje vremena za sport i kakvi su vam planovi?
Danas sam najviše posvećen prenošenju svojeg bogatog iskustva i znanja na mlađe kolege. Kako sam još radno aktivan, ostali su neki ciljevi koje ću, nadam se, realizirati prije odlaska u mirovinu. Želim osigurati svim klubovima (djeci i mladima) uvjete za nesmetan rad nabavom sportske opreme, sufinanciranjem trenera i osiguranjem objekata za trening.
Poruka mladima
Iza vas je bogato životno iskustvo, prožeto hrabrošću, disciplinom i radom s ljudima. Koju biste poruku, vođeni tim iskustvom, željeli poslati mladim generacijama koje danas odrastaju u slobodnoj Hrvatskoj i bave se sportom?
Poruka mladima bit će jako kratka: Sretan sam što sam cijeli radni vijek proveo u radu sa zdravim ljudima, koji su željeli učiti i napredovati kroz sport, a samim tim će biti odgovorniji, korisniji i spremni dati svoj doprinos u budućnosti Lijepe Naše.
Razgovarao: Ivan Šurbek; Foto: privatna arhiva Bruna Rašića
