U OSRH je prvi put provedena obuka po konceptu S.E.R.E. (Survival, Evasion, Resistance, Extraction ). Ovu prvu pilot-obuku polazilo je četiri pripadnika OSRH, a organiziralo ju je i provelo Središte za međunarodne vojne operacije. Cilj je bio da polaznici nabildaju svoje samopouzdanje, znanje, vještine i tehnike koje im mogu spasiti život

Središte za međunarodne vojne operacije HKoV-a u vojarni ”Josip Jović“ u Udbini organiziralo je i provelo pilot-obuku preživljavanja, izbjegavanja, otpora i zarobljavanja. Riječ je o prvoj takvoj vrsti obuke u OSRH koja se provodila po konceptu S.E.R.E. (Survival, Evasion, Resistance, Extraction), od 14. do 25. rujna. Cilj je dostizanje određene razine pripremljenosti pripadnika oružanih snaga koji bi se planirali za operacije ili mogli uputiti u područja operacija gdje postoji rizik od zarobljavanja ili izolacije. Sukladno procjeni rizika postoje tri razine S.E.R.E. obuke, a na Udbini je, uz razinu B, provedena ona najsloženija obuka razine C, na kojoj se polaznici praktično uvježbavaju u vještinama i tehnikama preživljavanja, izbjegavanja, otpora i izvlačenja u situacijama izolacije ili zarobljeništva. Polazilo ju je četiri pripadnika OSRH i to po jedan pripadnik Pješačke pukovnije ZOD-a HKoV-a, pilot HRZ-a i PZO-a te izvidnici iz GMTBR-a i GOMBR-a. ”Za ovu prvu pilot-obuku ciljano smo tražili polaznike koji već imaju iskustva i vladaju nekim od znanja, vještina i procedura koje se koriste u ovoj obuci kako bi od njih dobili što bolje povratne informacije o kvaliteti obuke,” pojasnio je voditelj obuke satnik Goran Boroš, inače časnik za obuku u SMVO-u.
Uz instruktore iz SMVO-a, u obuci su sudjelovali i instruktori Zapovjedništva specijalnih snaga s višegodišnjim iskustvom u provođenju i organiziranju commando obuke, te instruktori iz HRZ-a i PZO-a koji imaju iskustvo i specifična znanja vezana uz izvlačenje osoblja. 
Prvih nekoliko dana polaznici su svladali obuku koja je obuhvaćala usvajanje znanja iz primjerice kretanja po nepoznatom terenu, izbjegavanja ”neprijateljskih“ snaga, izgradnje skrovišta, traženja vode i hrane u nepoznatoj sredini i slično, a kulminirala je 24-satnim uvježbavanjem na terenu. Nakon jednodnevnog predaha i podjele zadaća krenuli su u 72-satnu operaciju izviđanja i prikupljanja podataka o eventualnom kretanju pripadnika ”nekad zaraćenih“ strana, prohodnosti i stanju ruta, te da izvide moguća mjesta slijetanja helikoptera prijateljskih snaga. Kako se sve odvijalo, govori nam iskusni instruktor iz Zapovjedništva specijalnih snaga koji ni sam ne zna koliko je ljudi obučavao za preživljavanje u najsloženijim situacijama u sklopu obuka koje se provode u ZSS-u. Vrlo su brzo upali, kaže, u zasjedu, a izvlačeći se pod neprijateljskom vatrom ostali su bez ičega osim osobnog naoružanja. Podijeljeni su u dvije skupine. Radijus kretanja bio je 20-ak kilometara. Iz operativnog središta navodili su ih prema mjestu izvlačenja. Teren ne baš zahvalan za kretanje i izviđanje. Previše čistina i otvorenih prostora, šuma samo tu i tamo. Teško je bilo neprimjetno se kretati i izbjegavati zasjede. Za prijeći 700 metara trebalo im je i do tri sata. Civili, stočari, helikopteri koji nadlijeću područje operacije, besposadne letjelice i ”neprijateljske“ snage koje ih prate u stopu. A tu su još i instruktori, koji neprimjetno i stalno nadziru, te se povremeno pokažu, upozore ih na propust ili neku nepromišljenu aktivnost koju su napravili i opet nestanu. Sve ih je to ometalo i usložnjavalo zadaću koju su trebali obaviti u ovoj operaciji visokog rizika. Spavali su naizmjenice po jedan sat . Uz manju količinu hrane koju su dobili, jeli su ono što su našli na terenu, voće: kruške, jabuke, šljive…. vodu su dobivali. S operativnim središtem komunicirali su radiovezom. Ipak, nisu se uspjeli izvući. Nadomak cilja presrele su ih i zarobile ”neprijateljske“ snage. Nakon zarobljavanja uslijedila je izolacija, ispitivanje i kad se činilo da nema izlaza pojavila se mogućnost bijega i izvlačenja. ”Cilj je bio dovesti ih u neugodnu i stresnu situaciju,” pojašnjava instruktor ZSS-a. ”Bijeg iz zarobljeništva i izvlačenje važan je dio obuke,” kaže satnik Boroš jer polaznici moraju usvojiti i primijeniti točno određene procedure identifikacije snagama koje su ih došle spasiti jer im u konačnici upravo to pozitivno identificiranje spašava život.  Naime, oslobađanje mogu raditi pripadnici oružanih snaga bilo koje savezničke zemlje koja sudjeluje u operaciji i ako se pravilno ne identificiraju onima koji su ih došli osloboditi/izvući, to što netko samo kaže da je njihov, ne znači ništa.“
Nadnarednik Zdenko Prugovečki viši instruktor u SMVO-u, u svojstvu instruktora za preživljavanje, obuku je ocijenio poprilično složenom. ”Polaznici se dobro drže. S njima smo cijelo vrijeme, nekad nas vide, nekad ne, ali neprekidno ih nadziremo. Znaju što rade, od početka su bili spremni na neke situacije, ali bilo je i iznenađenja,” kaže.
Značajnu ulogu u obuci imala je i časnica za vojnu psihologiju SMVO-a satnica Renata Koković Novosel koja je bila u dvojakoj ulozi, psihologa i instruktora. U prvom dijelu obuke polaznike je upoznala sa specifičnostima zarobljeništva, opterećenjima i raspoloženjima koje u situacijama izolacije mogu očekivati, psihofizičkim faktorima koji mogu utjecati na mentalni stav i pridonijeti gubitku volje da se dalje bore te o načinima za prevladavanje takvih stanja. ”Sa psihološke strane“, pojašnjava, ”najteže je upravo zarobljavanje jer već su umorni, neispavani…  tako da su već u stanju povišene neugode te su zarobljavanje, a potom i izolacija i ispitivanje najzahtjevnije i u psihičkom i fizičkom pogledu i zahtijevaju najveću samokontrolu i samoregulaciju psihičkog stanja.“ Upoznavala ih je s preporučenim ponašanjima koje povećavaju šanse za preživljavanje u zarobljeništvu, te koje tehnike samoregulacije psihičkog stanja primijeniti da si olakšaju situaciju, prežive zarobljeništvo, a da ne kompromitiraju zadaću i ne ugroze živote svojih kolega koji su eventualno još na terenu. ”Nije poanta nikoga slomiti. Cilj nam je da nabildaju svoje samopouzdanje, znanje, vještine i tehnike koje im mogu spasiti život. Da mogu ojačati volju za preživljavanjem te tako prevladavati depresivna raspoloženja i apatiju koja će ih možda svladavati, da u svakom trenutku budu svjesni da bez obzira na trenutačnu težinu situacije uvijek postoji netko (nešto) čemu se vrijedi vratiti,” zaključuje satnica Koković Novosel. To nam je potvrdio i voditelj obuke koji je istaknuo kako im je cilj obuka, učenje, a ne selekcija polaznika, te da su se sve aktivnosti provodile  u kontroliranim uvjetima. Napomenuo je i da je plan da se S.E.R.E. obuka razine C počevši od 2016. provodi dva puta godišnje.

Polaznici
Instruktori su nam pomogli da dođemo do jedne skupine u kojoj su bili pripadnik GMTBR-a i pilot HRZ-a i PZO-a.
”Hodamo jedanaest kilometara od 5 i 50 jutros. Naišli smo na nekoliko civila koje smo uspješno izbjegli, kao i ”neprijateljske“ snage.  Teren i okoliš su zahtjevni, ali i to rješavamo. Gladni?  ”Male zalihe i voće ova tri dana.“ Na obuku je ovaj pripadnik GMTBR-a došao jer ga je zanimao ovaj način obuke. Nedavno se vratio s US Army Ranger Training, pa mu iskustva ne nedostaje.  ”Organizacijski je ova obuka u samom vrhu jer je provode instruktori iz različitih postrojbi. Odlično je koncipirana, zadaće su jasne i točno znamo što se od nas traži. Instruktori su nam hodajuća enciklopedija. Spoj životnog iskustva i vojnog znanja. Sve što nas uče potkrepljuju primjerom iz Domovinskog rata ili međunarodnih operacija u kojima su sudjelovali. Mislio sam da nešto znam iz preživljavanja, ali sam sad vidio da znam malo, jako malo. Palac gore za instruktore i organizaciju.“
Spavali su na smjene. Izmjenjivali se svaki sat. Deprivacija sna, uz fizičke napore povećava razinu stresa kojoj su izloženi i polaznici na taj način imaju mogućnost provjeriti vlastite sposobnosti za nošenje s mogućim sličnim situacijama u budućnosti. Imali su sreće jer nije bilo vrlo hladno.
 ”Stalno smo bili u pokretu. Hodali cik-cak jer smo morali izbjegavati otvorene čistine. Ono što je četiri kilometra na karti, nama je bilo 15 km hoda,” kaže nam pilot. Zašto ste došli na ovu obuku? Iscrpljujete se. Što vam je ovo uopće trebalo?  ”Nitko me nije tjerao na obuku. Došao sam dragovoljno. Zadovoljan sam ovim što sam prošao i naučio sam mnogo više nego sam očekivao.“

S.E.R.E. obuka
Program obuke S.E.R.E. razvijen je s ciljem usvajanja potrebnih vještina preživljavanja, izbjegavanja, otpora i izvlačenja za pripadnike oružanih snaga koji se upućuju u međunarodne operacije. Sukladno prethodno donesenoj procjeni rizika provodi se na tri razine. Sve razine obuke provodi Središte za međunarodne vojne operacije. Najniža je razina A na kojoj polaznici usvajaju teorijska znanja o tehnikama preživljavanja, izbjegavanja, otpora i izvlačenja. Namjera je da je prođu svi pripadnici oružanih snaga, a obvezna je za one koji se upućuju u međunarodne operacije potpore miru na dužnosti za koje je procijenjeno da imaju nisku razinu rizika izolacije od vlastitih snaga. 
U sklopu razine B usvajaju se teorijska znanja, ali i temeljne praktične vještine i tehnike preživljavanja, izbjegavanja, otpora i izvlačenja. Namijenjena je za vojnike koji se upućuju na dužnosti na kojima se može očekivati umjereni rizik od izolacije ili zarobljavanja. 
C razina obuke najsloženija je, uključuje demonstraciju zahtijevanih tehnika i vještina i namijenjena je pripadnicima oružanih snaga koji bi se u međunarodnim operacijama mogli uputiti na dužnosti visokog rizika od izolacije ili zarobljavanja.
Valja napomenuti da S.E.R.E. obuka nije slijednorastuća.

Leida PARLOV, Foto: Tomislav Brandt