Novim sustavom Poljska želi opremiti vojsku, ali i dokazati sposobnost svoje obrambene industrije

U suvremenoj doktrini mehaniziranog ratovanja borbeno vozilo pješaštva (BVP) nije samo transportno sredstvo već je i ključna karika koja povezuje oklopne snage i pješaštvo. Osigurava mobilnost, zaštitu i paljbenu potporu u iznimno dinamičnom i smrtonosnom okruženju bojišta. Za Poljsku, zemlju koja je zbog geografskog položaja dio istočnog krila NATO saveza, modernizacija mehaniziranih postrojbi nadilazi pitanja pukog tehnološkog prestiža. Ona je imperativ uvjetovan drastičnim promjenama u sigurnosnoj arhitekturi Europe. Geopolitička previranja na istoku kontinenta, koja su eskalirala ruskom aneksijom Krima 2014., a potom i otvorenom agresijom na Ukrajinu 2022., iz temelja su redefinirala sigurnosnu paradigmu Poljske. Fokus se naglo pomaknuo s asimetričnih sukoba i ekspedicijskih misija na potrebu za izgradnjom kapaciteta za vođenje sukoba visokog intenziteta (high-intensity warfare) protiv tehnološki naprednog protivnika.

Desetljećima se operativna sposobnost poljskog mehaniziranog pješaštva temeljila na vozilima BWP-1. Riječ je o licencijski proizvedenim inačicama sovjetskog vozila BMP-1, koje su u operativnu uporabu uvedene još davne 1973. Kad je proizveden, BMP-1 bio je revolucionarna platforma koja je definirala klasu borbenih vozila pješaštva. No u novom tisućljeću to je vozilo zastarjelo u gotovo svim ključnim parametrima. Tehnološki, balistički i ergonomski,
BWP-1 pokazao se neadekvatnim za suočavanje sa spektrom prijetnji koje dominiraju suvremenom bojišnicom. Proliferacija naprednih protuoklopnih vođenih raketa (ATGM), sveprisutnost besposadnih letjelica (UAV) i opasnost od improviziranih eksplozivnih naprava (IED) učinili su oklopnu zaštitu BWP-1 nedostatnom. Bude li pogođen, lako može postati smrtonosna klopka za posadu i iskrcajno pješaštvo.

 

Zaštita života vojnika

Osim tehnološke zastarjelosti, promjenu paradigme diktirala je i transformacija samih oružanih snaga. Prelazak s modela ročnih vojski, koje su se oslanjale na masovnost, na profesionalne oružane snage, iz temelja je promijenio ekonomsku i taktičku računicu dizajna borbenih vozila. U sustavu profesionalne vojske pripadnik je skup, vrijedan i teško nadoknadiv resurs. Obuka profesionalnog vojnika dugotrajna je, specijalizirana i financijski zahtjevna, a njegova zamjena u ratnim uvjetima teška i spora. U skladu s navedenim, vozilo koje transportira iznimno obučene vojnike mora pružati razinu zaštite koja odgovara njihovoj vrijednosti, ali i brizi za svaki ljudski život. Ta filozofija zaštite ljudskog kapitala postala je temeljni postulat, koji je diktirao zahtjeve za razvoj novog poljskog borbenog vozila pješaštva.

Suočeni s tim izazovima, poljski planeri isprva su razmatrali opcije modernizacije postojeće flote BWP-1, ponajprije ugradnjom novih kupola, uz zadržavanje sposobnosti plovnosti. Međutim, detaljne analize i studije izvedivosti pokazale su nepovoljan omjer troška i učinka takvog zahvata. Zaključeno je da staro podvozje ne nudi dovoljan potencijal za nadogradnju koja bi zadovoljila suvremene standarde zaštite bez potpunog gubitka mobilnosti. Takav je pokušaj odbačen, što je otvorilo prostor radikalno novom pristupu – konceptu NBPWP (Nowy Bojowy Pływający Wóz Piechoty), odnosno novo borbeno plivajuće vozilo pješaštva. Taj je koncept otpočetka trebao zadovoljiti specifične i rigorozne zahtjeve, koji su uključili amfibijsku sposobnost, potpunu digitalnu umreženost i znatno višu razinu zaštite od prethodnika.

Kao odgovor na definirane potrebe, Poljska je u listopadu 2014. pokrenula ambiciozan program razvoja domaće platforme pod kodnim imenom Borsuk (jazavac). Taj projekt zamišljen je kao nešto puno više od puke zamjene stare tehnike. On treba postati jedan od simbola obnove i zrelosti poljske obrambene industrije. Cilj je dokazati sposobnost domaće industrije da proizvede složen oružni sustav koji integrira najsuvremenija svjetska rješenja u području oklopne zaštite, vatrene moći i digitalizacije bojišta. Poljska time želi smanjiti ovisnost o uvozu i jačati svoju stratešku autonomiju.

 

Plivanje kao ključna značajka

Jedna je od najvažnijih, a ujedno i inženjerski najzahtjevnijih značajki projekta Borsuk, inzistiranje na amfibijskim sposobnostima. Danas su mnogi zapadni pandani, poput njemačke Pume ili britanskog Ajaxa, krenuli putem maksimalizacije oklopne zaštite na štetu plovnosti. No Ministarstvo nacionalne obrane Poljske ostalo je nepokolebljivo u zahtjevu da Borsuk mora biti sposoban samostalno prelaziti vodene zapreke. Razlozi tog stanovišta leže u geografskoj specifičnosti Poljske i operativnoj doktrini njezine vojske. Teritorij Poljske obiluje gustom mrežom rijeka, jezera, močvara i kanala. To se posebice odnosi na strateški ključnu regiju Mazuriju na sjeveroistoku zemlje te područje oko koridora Suwałki, jedine kopnene veze baltičkih zemalja s ostalim članicama NATO-a.

U takvom se okruženju sposobnost samostalnog svladavanja vodenih zapreka bez potrebe za inženjerijskom potporom – poput postavljanja pontonskih mostova, koji zahtijevaju vrijeme i logistiku – smatra ključnom taktičkom prednošću. Pontonski mostovi i fiksni prijelazi uska su grla te primarne mete protivničkog topništva i zrakoplovstva. Vozilo koje može plivati (forsirati rijeku iz pokreta) omogućava visok tempo napadnih operacija i, što je još važnije, fleksibilnost u manevarskoj obrani. Takva taktička mobilnost prisiljava protivnika na obranu cjelokupne duljine vodene zapreke, a ne samo predvidive točke prijelaza. Tako se njegove snage razvlače i postaju ranjivije na protuudare. Upravo je ta doktrinarna logika – mobilnost kao oblik zaštite i preduvjet za manevarsko ratovanje – definirala tehnički okvir unutar kojeg je nastao Borsuk.

Razvojni put Borsuka, od prvih koncepata i skica prije desetak godina do ulaska u serijsku proizvodnju, bio je obilježen stalnom borbom inženjera sa zakonima fizike. Nacionalni centar za istraživanje i razvoj (Narodowego Centrum Badań i Rozwoju – NCBR) pokrenuo je inicijativu. Odgovornost za razvoj preuzeo je konzorcij predvođen tvrtkom Huta Stalowa Wola S.A. (HSW), uz potporu vodećih vojnih instituta i Tehničkog vojnog sveučilišta (Wojskowa Akademia Techniczna – WAT). Glavni inženjerski izazov bio je pomiriti dva dijametralno suprotna zahtjeva: visoku razinu balističke zaštite, koja po definiciji zahtijeva veliku masu i debele čelične ploče, te sposobnost plutanja, koja zahtijeva velik volumen i malu gustoću vozila.

 

Arhitektura tijela i balistička zaštita

Dizajn Borsuka temelji se na univerzalnoj modularnoj gusjeničnoj platformi (UMPG). Duljina tijela je oko 7,3 m, širina 3,4 m, a visina do krova kupole oko 2,95 m. Te dimenzije rezultat su kompromisa između potrebe za unutarnjim volumenom (radi uzgona i ergonomije posade) i potrebe za što nižim profilom zbog teže vizualne detekcije. U osnovnoj, amfibijskoj konfiguraciji, borbena masa vozila iznosi približno 28 tona. Unutar te mase inženjeri su uspjeli integrirati razinu zaštite impresivnu za vozilo koje pliva.

Tijelo vozila izrađeno je od zavarenih ploča visokokvalitetnog oklopnog čelika Armox 500T švedske tvrtke SSAB. Koristi se modularna arhitektura s efektom razmaknutog oklopa, što poboljšava sposobnost odbijanja projektila i apsorpciju njihove kinetičke energije prije nego što penetriraju u unutrašnjost. U skladu sa STANAG-om 4569, Borsuk u osnovnoj konfiguraciji pruža razinu zaštite IV s prednje strane. To u praksi znači otpornost na probojno streljivo teških strojnica kalibra 14,5 x 114 mm B32 ispaljeno s udaljenosti od 200 metara pri brzini od 911 m/s. Bokovi i stražnji dio vozila pružaju razinu zaštite III, štiteći posadu od streljiva 7,62 x 51 mm AP s volframovom jezgrom.

Međutim, modularnost dizajna omogućuje i radikalno povećanje zaštite. Predviđena je mogućnost ugradnje dodatnih panela kompozitnog ili keramičkog oklopa na bokove i prednji dio tijela. Iako takva konfiguracija povećava masu iznad granice plovnosti (teška neplivajuća konfiguracija), ona podiže razinu zaštite na V ili VI. Time vozilo postaje otporno na paljbu automatskih topova kalibra 25 ili 30 mm s prednje strane. Ta fleksibilnost omogućuje zapovjednicima prilagodbu vozila pojedinoj misiji. Lakša konfiguracija primjerena je za operacije koje zahtijevaju forsiranje rijeka, a teža za urbane borbe ili tenkovske bitke u kojima je oklop presudan.

Posebna pozornost posvećena je protuminskoj zaštiti. To je izravna posljedica lekcija naučenih tijekom sudjelovanja poljskih snaga u misijama u Afganistanu s oklopnim vozilima na kotačima Rosomak (gorska kuna). Dno Borsuka posebno je oblikovano za usmjeravanje i raspršivanje udarnog vala eksplozije, osiguravajući razinu zaštite IIIa/IIIb u skladu sa STANAG-om 4569. Vozilo je otporno na detonaciju protutenkovske mine s osam kilograma TNT-a ispod bilo kojeg kotača ili ispod središta tijela. Unutarnji raspored posade dodatno pridonosi preživljavanju: vozač se nalazi sprijeda lijevo, pogonski blok je desno te djeluje kao dodatni štit. Besposadna kupola ne prodire u prostor posade, eliminirajući rizik od ozljeda prouzročenih rotacijom košare ili sekundarnim projektilima unutar vozila. Iskrcajni odjeljak prima šest potpuno opremljenih vojnika na specijalnim protuminskim sjedalima koja apsorbiraju energiju udara. Vojnici iz vozila izlaze preko stražnje rampe, kojom se upravlja s pomoću električne energije.

 

Mobilnost – dokazani sustavi

Pogon Borsuka osigurava dizelski motor MTU 8V199 TE20 koji razvija 720 KS (530 kW). Riječ je o osmocilindričnom motoru njemačkog podrijetla, poznatom po pouzdanosti i kompaktnosti. Proizvodi se i održava u suradnji s poljskom tvrtkom Wojskowe Zakłady Motoryzacyjne (WZM) u Poznańu, čime se osigurava logistička neovisnost. Snaga se prenosi putem automatske transmisije Allison 3040 MX, posebno dizajnirane za srednje teška gusjenična vozila. Taj mjenjač osigurava prijenos snage, integralno upravljanje i kočenje, omogućujući vozilu maksimalnu brzinu na cesti od 65 km/h te adekvatna ubrzanja zahvaljujući specifičnoj snazi od oko 25,7 KS/t.

Jedan je od ključnih preduvjeta mobilnosti napredni hidropneumatski ovjes. Za razliku od klasičnih torzijskih šipki kakve se nalaze na starijim vozilima, Borsukov bi sustav trebao nuditi niz taktičkih prednosti. Omogućuje ponajprije znatno udobniju vožnju po neravnom terenu. Tehnički gledano, ovjes omogućuje promjenu klirensa vozila, što je korisno pri svladavanju zapreka ili smanjenju siluete u obrani. Ovjes se može koristiti za stabilizaciju platforme tijekom paljbe i kompenzaciju nagiba terena, povećavajući preciznost.

Amfibijske značajke, koje Borsuk izdvajaju od većine konkurenata (npr. Puma, Lynx, Ajax, CV90 ili ASCOD), postignute su integracijom dvaju vodomlaznih propulzora (water-jets) smještenih na stražnjem dijelu vozila. Oni omogućuju brzinu plovidbe do 8 km/h, što je sasvim dovoljno za svladavanje riječnih tokova s jačim strujama. Prije ulaska u vodu vozilo podiže valobran na prednjem dijelu kako bi spriječilo prelijevanje vode preko pramca. Važan je detalj uporaba kompozitnih gumenih gusjenica (CRT) u mnogim konfiguracijama. Osim što smanjuju buku i vibracije, znatno su lakše od čeličnih, što je ključno u održavanju ukupne mase vozila unutar granica koje dopuštaju plovnost.

 

Oružni sustavi

Ako je podvozje tijelo Borsuka, onda je kupola ZSSW-30 njegov mozak i mač. Daljinski upravljanu oružnu stanicu (Remote Controlled Weapon Station – RCWS) razvio je konzorcij poljskih tvrtki HSW i WB Electronics. Prema navedenim sposobnostima jedno je od najnaprednijih rješenja u svojoj klasi na svjetskom tržištu. Činjenica da je kupola potpuno besposadna znači da njezini mehanizmi ne prodiru u unutrašnjost vozila, čime se oslobađa dragocjen prostor za vojnike i opremu. Povećava se i sigurnost posade jer su streljivo i osjetljivi eksplozivni elementi fizički odvojeni od nje.

Primarno je oružje kupole ZSSW-30 automatski top Mk44S Bushmaster II kalibra 30 mm, proizvod američke tvrtke Northrop Grumman. Taj top poznat je po preciznosti i pouzdanosti, a inačica “S” znači ključnu sposobnost ispaljivanja programibilnog streljiva (Airburst Munition – ABM). ABM je opremljen elektroničkim upaljačem koji se u trenutku ispaljenja programira za eksplodiranje na točno određenoj udaljenosti, odnosno u zraku iznad cilja. Ta je sposobnost potencijalni game-changer u borbi protiv pješaštva koje se nalazi u zaklonu, rovovima ili iza zidova. Naime, geleri padaju odozgo, zaobilazeći frontalnu zaštitu. ABM bi trebao biti iznimno učinkovit protiv malih dronova i za uništavanje optičkih senzora na protivničkim tenkovima. Top ima sustav dvostrukog hranjenja, što omogućuje ciljaču trenutačno biranje između dviju vrsta streljiva (npr. probojnog i rasprskavajućeg) ovisno o vrsti cilja. Dodatna je prednost Bushmastera II modularnost. Top se relativno jednostavnim zahvatom (zamjena cijevi i nekoliko dijelova) može konvertirati na snažniji kalibar 40 mm (Super Forty). Time se osigurava da, dođe li do povećanja oklopa budućih prijetnji, sustav ostane učinkovit.

Za borbu protiv teško oklopljenih ciljeva, poput glavnih borbenih tenkova, ZSSW-30 opremljen je dvostrukim lanserom protuoklopnih vođenih raketa Spike-LR (ili novije inačice LR2), smještenim na desnom boku kupole. Te izvorno izraelske rakete, koje se licencijski proizvode u poljskoj tvrtki Mesko, omogućuju uništavanje ciljeva na udaljenostima do četiri (LR) odnosno pet i pol kilometara (LR2). Sustav vođenja preko optičkog kabela omogućuje dva načina rada: ispali i zaboravi (Fire and Forget) te ispali, promatraj i korigiraj (Fire, Observe and Update). Drugi način omogućuje gađanje ciljeva koji nisu u izravnom vidnom polju (Non Line of Sight – NLOS), primjerice tenka skrivenog iza brda. Naime, operater može gledati sliku s kamere u glavi rakete tijekom leta i usmjeriti je na cilj. Integracija sustava Spike daje Borsuku sposobnost uništavanja bilo kojeg tenka na bojištu s udaljenosti koja premašuje domet većine tenkovskih topova. Sekundarno oružje za blisku borbu čini spregnuta strojnica UKM-2000C kalibra 7,62 mm, poljska modifikacija starog sovjetskog dizajna PKM prilagođena streljivu u skladu s NATO-ovim standardom.

 

Domaći senzori i digitalizacija

Temelj je borbene učinkovitosti kupole sustav upravljanja paljbom (FCS), također poljske proizvodnje. Sustav integrira optoelektroničke uređaje tvrtke PCO: zapovjednik koristi panoramski uređaj GOD-1 Iris, a ciljač raspolaže stabiliziranom ciljničkom napravom GOC-1 Nike. Oba su uređaja opremljena termovizijskim kamerama visoke razlučivosti, dnevnim TV kamerama i laserskim daljinomjerima. Ta konfiguracija omogućuje sposobnost djelovanja lovac ubojica (Hunter-Killer). U tom slučaju zapovjednik neovisno o ciljaču pretražuje bojište svojim panoramskim uređajem. Kad uoči prijetnju, pritiskom na gumb automatski okreće kupolu i predaje cilj ciljaču na uništenje, dok on sam odmah nastavlja tražiti sljedeću metu. Time se uvelike skraćuje vrijeme odgovora od uočavanja do uništenja cilja.

FCS ima i iznimno važnu inovaciju: u određenim situacijama postoji mogućnost izračuna elemenata gađanja bez uporabe laserskog daljinomjera ili primjena tehnika koje minimiziraju opasnost od detekcije. To je ključno jer suvremeni tenkovi imaju prijamnike laserskog ozračenja (LWR) koji ih upozoravaju kad su naciljani. Borsuk izbjegavanjem ili maskiranjem laserskog mjerenja može napasti cilj prije nego što protivnik postane svjestan opasnosti, sprečavajući ga u poduzimanju manevara izbjegavanja (evazivni manevri) ili aktiviranju sustava aktivne zaštite.

U eri digitaliziranog ratovanja Borsuk ne djeluje kao izolirani entitet, već kao čvor u kompleksnoj mreži. Vozilo je otpočetka projektirano kao mrežnocentrična platforma. Ključni je element integracija sa sustavom upravljanja bojištem (Battlefield Management System – BMS) TOPAZ, proizvodom WB Grupe. Iako je TOPAZ poznat ponajprije kao sustav za upravljanje topničkom paljbom, na Borsuku on funkcionira kao sveobuhvatni BMS. Sustav omogućuje posadi prikaz taktičke situacije na digitalnoj karti, praćenje položaja vlastitih snaga (Blue Force Tracking) kako bi se izbjegla prijateljska vatra te razmjenu podataka o ciljevima s drugim vozilima, zapovjednim mjestima, pa čak i besposadnim letjelicama u stvarnom vremenu.

Za unutarnju i vanjsku komunikaciju služi digitalni sustav FONET, također proizvod WB Grupe. Taj sustav integrira sve radiouređaje i interkom posade u jedinstvenu mrežu, omogućujući napredne funkcije poput VoIP (Voice over Internet Protocol) komunikacije. Posebno je korisna mogućnost integracije s osobnim radiouređajima iskrcajnog pješaštva. Zapovjednik vozila time ostaje u stalnom kontaktu s vojnicima izvan vozila, koordinirajući njihovo kretanje i pružajući im preciznu vatrenu potporu na temelju njihovih informacija. U tu mrežnu arhitekturu integriran je i meki (soft-kill) sustav aktivne zaštite OBRA-3 tvrtke PCO. Pri detekciji laserskog ozračenja sustav autonomno aktivira lansere dimnih granata GAk-81 kalibra 81 mm, stvarajući višespektarsku aerosolnu zavjesu koja zasljepljuje protivničke senzore istodobno indicirajući posadi točan azimut prijetnje.

 

Nabava i budući razvoj

Program Borsuk jedan je od najvećih i najsloženijih industrijskih pothvata u suvremenoj povijesti Poljske, u službi potpune transformacije mehaniziranih snaga. Opseg projekta je i financijski i proizvodno golem.

Važan trenutak za program dogodio se u veljači 2023., kad je potpisan okvirni sporazum između Ministarstva obrane Poljske i konzorcija PGZ/HSW. Taj dokument definirao je stratešku namjeru nabave ukupno 1400 vozila na platformi Borsuk. Od tog je broja 1014 vozila planirano u osnovnoj konfiguraciji borbenog vozila pješaštva s kupolom ZSSW-30. Preostalih 386 vozila predviđeno je za različite specijalizirane inačice. Poljska je tim potezom jasno signalizirala da namjerava u potpunosti zamijeniti zastarjelu flotu vozila BWP-1.

Prvi konkretan korak u realizaciji plana bio je izvršni ugovor potpisan 27. ožujka 2025. za nabavu 111 serijskih vozila (uključujući vjerojatno i nadogradnju starijih prototipova). Vrijednost tog prvog ugovora iznosi oko 6,57 milijardi zlota (približno 1,53 milijarde eura). Iako se cijena od približno 13,8 milijuna eura po vozilu u toj fazi može činiti visokom, ona je realna jer uključuje jednokratne troškove pokretanja masovne proizvodnje, uspostavu proizvodnih linija, opsežne logističke pakete, obuku instruktora i posada te nabavu simulatora. Očekuje se da će s povećanjem proizvodnje cijena padati.

Kako bi osigurala fizički prostor za taj golemi pothvat, tvrtka HSW provela je stratešku repolonizaciju ključne infrastrukture. U listopadu 2023. otkupila je od kineskog koncerna LiuGong proizvodnu halu M16 – golemi kompleks od 68 000 m², izgrađen sedamdesetih godina prošlog stoljeća upravo za proizvodnju vozila BWP-1. Povratak te hale pod nadzor države, koja je i većinski vlasnik HSW-a, omogućio je uspostavu novih, robotiziranih linija potrebnih za serijsku proizvodnju Borsuka. Isporuka prve tranše od 15 vozila u prosincu 2025. označila je početak operativnog uvođenja. Plan je da isporuka 111 vozila bude završena do 2029. godine.

 

Specijalizirane inačice

Borsuk je zamišljen kao osnova za seriju specijaliziranih vozila koja će imati jednaku logistiku, motor, ovjes i podvozje (uz modifikacije nadogradnje). Time se znatno pojeftinjuje održavanje i obuka. Uz osnovni BVP, razvijen je širok spektar namjenskih inačica koje osiguravaju potporu borbenim djelovanjima. Među njima ističe se zapovjedno vozilo kodnog imena Oset (čičak), koje ima povišenu nadogradnju tijela zbog smještaja stožernog osoblja, stolova za digitalne karte i dodatne komunikacijske opreme. Iz njega se izravno s bojišta mogu voditi operacije na razini bojne ili brigade. Za potrebe izviđanja razvijen je Żuk (kukac), opremljen optoelektroničkim senzorima i radarom za nadzor bojišta na izvlačivom jarbolu. Njegova je primarna uloga prikupljanje informacija uz zadržavanje osnovnog naoružanja za samoobranu.

Sanitetsku potporu (CASEVAC/MEDEVAC) pruža inačica Gotem, dizajnirana za izvlačenje ranjenika s prve crte. Povišen stražnji dio tog vozila omogućuje smještaj nosila i medicinskog tima uz razinu balističke zaštite koja nedostaje standardnim sanitetskim vozilima. Za tehničku potporu i izvlačenje zadužen je Gekon (vrsta guštera podrijetlom iz Azije), opremljen vitlom visoke nosivosti i dizalicom, što omogućuje popravak motora na terenu ili izvlačenje oštećenih vozila pod paljbom.

Jedna od specijaliziranih inačica Borsuka je Ares, vozilo za NBK izviđanje s hermetiziranim sustavom i sondama za uzorkovanje tla i zraka. Planirana je i inačica s integriranim automatskim minobacačem Rak kalibra
120 mm, čime se mehaniziranim bojnama osigurava organska topnička potpora na istoj mobilnoj platformi.

Razmatra se i razvoj teškog Borsuka. Ta inačica ne bi bila plovna pa bi ugradnjom znatno debljeg oklopa masa bila povećana na više od 35 tona. Vozilo bi bilo namijenjeno zajedničkom djelovanju s teškim tenkovima M1A2 Abrams u 18. mehaniziranoj diviziji. U potonjoj postrojbi maksimalna zaštita ima prioritet u odnosu na stratešku mobilnost preko vodenih zapreka.

 

Operativna perspektiva i međunarodni potencijal

Prva postrojba koja je primila vozila Borsuk je 15. mehanizirana brigada Zawisza Czarny bazirana u gradu Giżycku. Odabir te postrojbe, koja nosi ime ratnika iz kasnog srednjeg vijeka, strateški je promišljen. Smještena na sjeveroistoku Poljske, djeluje u Mazuriji i u neposrednoj blizini koridora Suwałki te granice s Kalinjingradskom oblasti. Upravo je to teren na kojem amfibijske sposobnosti Borsuka trebaju doći do punog izražaja, omogućujući Brigadi manevriranje kroz područja koja bi za teža i neplivajuća vozila bila neprohodna bez inženjerijske potpore.

Poljska vojska želi da joj uvođenje Borsuka u operativnu uporabu donese kvalitativni skok sposobnosti. Vojnici na terenu ističu drastično poboljšanje vatrene moći i uvida u situaciju u odnosu na stari BWP-1. Ergonomija omogućuje dulji boravak u vozilu bez umaranja, što je ključno u dugotrajnim operacijama. Doktrinarno, Borsuk omogućuje primjenu suvremenih taktičkih načela mrežnocentričnog ratovanja. Pritom se podaci sa senzora dijele trenutačno, a vatra se može koordinirati brže nego ikad prije.

Iako je Poljska zasad jedini korisnik, Borsuk možda ima i izvozni potencijal. Mogući kupci zemlje su srednje i istočne Europe koje imaju slične geografske uvjete (rijeke, močvare) i potrebu za zamjenom sovjetske tehnike. Rumunjska i Slovačka načelno su iskazale interes. Vezano uz potonju zemlju, na sajmu naoružanja IDEB 2026 održanom od 12. do 14. svibnja 2026. u Bratislavi, koji je posjetila i ekipa Hrvatskog vojnika, predstavljen je Borsuk opremljen kupolom Turra 30 koju proizvodi slovačka tvrtka EVPÚ. Poljska je taj sustav nazvala Univerzalna modularna platforma na gusjenicama (Uniwersalna Modułowa Platforma Gąsienicowa – UMPG). Ipak, ne smije se zanemariti da je konkurencija na tržištu BVP-ova žestoka (CV90, Lynx, ASCOD). Ključni adut Borsuka njegova je jedinstvena kombinacija suvremene zaštite i plovnosti, što ga čini gotovo bez konkurencije u specifičnoj niši amfibijskih BVP-ova zapadnog standarda.

Bude li Borsuk zbilja onako dobar kako je planirano, bit će to dokaz da i Poljska, uz jasnu viziju i dosljedno ulaganje, može razviti vrhunski oružni sustav. On nije samo zamjena za stari BWP-1. Zamišljen je kao sredstvo koje redefinira kako se poljska vojska bori, odvraća agresiju i štiti svoje pripadnike u XXI. stoljeću.

Tekst: Ivan Galović