Priča iz listopada 1993., kad je helikopter UH-60 Black Hawk oznake Super 64 kojim je…
Povratak ili konačan pad?
Čimbenik koji će vratiti zračne brodove na zrakoplovnu scenu ili novi “Hindenburg” koji će završiti u plamenu i prouzročiti ljudske žrtve? O Airlanderu su zadnjih desetak tjedana širom svijeta napisani brojni stručni i žuti tekstovi te objavljivane fotografije i videoisječci iz svih kutova, snimljeni i u zraku i na tlu
Nismo sigurni je li snažniji odjek u medijima imao prvi službeni let zračnog broda Airlander 10 održan 17. kolovoza, koji je dočekan euforično jer je riječ o najvećoj letjelici na svijetu, ili tvrdo prizemljenje na drugom letu tek tjedan dana poslije koje je završilo oštećenjem upravljačke kabine i povećalo broj skeptika.
Tekst o tom golemom dirižablu, dugom 92 metra, počet ćemo ispravkom netočnog navoda. Naime, Airlander je zapravo prvi put poletio prije nekoliko godina, ali pod drugim imenom i s drugom namjenom. Američka kopnena vojska (US Army) stajala je u to vrijeme iza projekta, a službeno je počeo 14. lipnja 2010. u postrojenju Redstone Arsenal, Alabama. Vojska je tad s tvrtkom Northrop Grumman potpisala ugovor o razvoju tehnološkog demonstratora LEMV (Long Endurance Multi-Intelligence Vehicle, u slobodnom prijevodu: vozilo dugog dometa za više vrsta obavještajnih zadaća).
Odmah u Afganistan
Tvrtka je prema ugovoru trebala tijekom 18 mjeseci dizajnirati, razviti i isprobati hibridni zračni brod koji bi mogao nositi mnogo korisnog tereta, uključujući radar za praćenje ciljeva na zemlji, elektrooptičke/infracrvene senzore, komunikacijske sustave, blue force sustav za lociranje i praćenje vlastitih snaga, zatim SIGINT (signal intelligence) te sustav elektroničkih protumjera. Za sve to brod bi trebao osiguravati električnu snagu od 16 kilovata i imati nosivost korisnog tereta od 1,25 tona. Nakon završetka, prvi bi brod bio poslan u prve operacije nikamo drugamo nego u Afganistan. Bio bi namijenjen za ISR, tj. obavještajno-nadzorno-izvidničke zadaće u svrhu potpore postrojbama na zemlji. U svakom slučaju, realizacija plana izgledala je privlačno, vrlo je zanimljivo samo i zamisliti zračni brod veličine nogometnog igrališta kako leti nad Afganistanom i, ako ništa drugo, psihološki učinak koji bi pogled na njega imao na pobunjenike. Takva uporaba u vojne svrhe značila bi i stvarni povratak zračnog broda, tj. opet bi bio nešto više od golemog letećeg reklamnog panoa za što danas uglavnom služi.
Tri tjedna u zraku
Ambicije su bile velike, predviđala su se i daljnja dva broda, a Northrop bi s partnerima u tom slučaju inkasirao barem 517 milijuna dolara. Zanimljivo je da je protukandidat za LEMV bio Lockheed Martin s brodom P-791 koji je prvi put poletio još u siječnju 2006., ali to mu iskustvo nije pomoglo. Glavni Northropov partner u razvoju LEMV-a dolazio je iz Ujedinjenog Kraljevstva, točnije tvrtka Hybrid Air Vehicles (HAV) koja je bila zadužena za razvoj glavnih tehnologija vezanih uz zračni brod. Zajedno su isticali glavnu prednost svoje letjelice u odnosu na avione i helikoptere: moći će neprekidno ostati u zraku do puna tri tjedna, odletjeti do 3200 km daleko od baze i cijelo vrijeme prikupljati i isporučivati ISR podatke, a usto i prenositi teret. Konstrukcija od kevlara i još dvaju čvrstih sintetičkih materijala, vektrana i majlara, bit će otporna na udare iz pješačkog naoružanja, ali s obzirom na to da će moći djelovati s visine iznad 6000 metara, to i neće biti previše potrebno.
Postignuti ciljevi?
Velika operativna prednost bit će i tih let, a koliko će se uštedjeti na gorivu u odnosu na klasične letjelice nije ni potrebno govoriti. Vojska je tražila deseterostruke uštede. Štoviše, LEMV neće biti klasičan zračni brod, nego hibridni. Polijetat će i slijetati poput aviona, manevrirati i kretati se s pomoću motora, a održavati se u zraku zahvaljujući heliju kojim je ispunjen.
Činilo se da Northrop Grumman i HAV misle na sve. Planirali su i besposadnu inačicu i inačicu s posadom, a potonja je pod prototipnim imenom HAV 304 zabilježila 8. kolovoza 2012. prvi 90-minutni let u združenoj bazi McGuire-Dix-Lakehurst, New Jersey. “Primarni ciljevi leta bili su sigurno polijetanje i slijetanje, a sekundarni potvrda operativnosti sustava za upravljanje,” priopćila je tog dana američka vojska, dodajući da su svi ciljevi postignuti, iako je let itekako kasnio u odnosu na planirane termine.
Šok u veljači
Američka vojska je nedugo nakon letačke premijere, u veljači 2013., otkazala program LEMV! U priopćenju koje je poslala portalu Inside Defense navedeno je da je brod trebao pružati potporu operacijama u Afganistanu počevši od proljeća 2012., ali to nije realizirano. Program se otkazuje “(…) zbog tehničkih izazova i izazova vezanih uz performanse te limita uvjetovanih ograničenim sredstvima,” naveo je glasnogovornik vojske. Da se program ne odvija po planu najavilo je izvješće GAO-a (Government Accountability Office) iz rujna 2012. u kojem je navedeno da je masa broda prevelika za oko 5,5 tona, što skraćuje neprekidno operativno djelovanje na velikoj visini na samo četiri do pet dana.
Povratak na Otok
Vojska je tako ostala vlasnik gotovo u cijelosti završene letjelice koju nije namjeravala koristiti. Ogoljenu od sve povjerljive opreme i s mišlju da bi mogla zainteresirati civilne tvrtke, stavila ju je na prodaju i tražila 44 milijuna dolara. Ponuda, međutim, nije bilo, tako da je brod ujesen 2013. prodan svojem pravom tvorcu, tvrtki Hybrid Air Vehicle, i to za minimalnih 301 000 dolara. U HAV-u su se brzo primili posla, brod je ispuhan i transportiran u Englesku, a inženjeri su počeli raditi preinake koje bi ga trebale pretvoriti u letjelicu za transport putnika odnosno tereta. Prvi je let zbog nedostatka financijskih sredstava dugo odgađan, ali uporni čelnici HAV-a uspjeli su i u proljeće 2015. objavljeno je da je tvrtka za projekt, kao tehnološki inovativan i ekološki prihvatljiv, uspjela dobiti sredstva iz fondova Europske unije, od britanske vlade, pa i crowdfundinga.
Novo ime i namjena
Defense News objavio je u svibnju ove godine razgovor s Andyjem Bartonom iz HAV-a koji je rekao da su u tijeku testiranja na zemlji i da se prvi let očekuje tijekom ljeta s piste aerodroma u Cardingtonu sjeverno od Londona, nekadašnje RAF-ove baze. Mnogi su zainteresirani za projekt, pa čak i američka vojska, kojoj je kupoprodajnim ugovorom omogućen uvid u daljnji razvoj letjelice. U civilstvu je kao tip ime promijenjeno u Airlander 10, a vlastito je ime “Martha Gwyn” po supruzi glavnog direktora HAV-a. “Jednak je LEMV-u, s tim da nije prilagođen vojnim zadaćama, što nikad nije ni bio naš posao, nego Northrop Grummanov. Nadalje, više mu nije potrebna sposobnost daljinskog upravljanja,” objasnio je Barton. Međutim, ako bi se pojavio vojni kupac iz NATO-a, i to bi mu se moglo omogućiti, a oružane snage zemlje nečlanice mogle bi kupiti inačicu s posadom.
Spomenuti je prvi let Airlandera 10 protekao prema planu. Duljina od 92 metra i obujam od 38 000 km³ (petnaest olimpijskih bazena) privukli su medije. Kao i prvi put u SAD-u, tijekom leta ispunjeni su svi ciljevi, iako je trajao tek 19 minuta u odnosu na tadašnjih 90. Četiri motora pokrenuta su pola sata prije polijetanja, a kratko putovanje protezalo se po području od deset kilometara oko piste na visini od 150 metara. Najveća brzina iznosila je 35 čvorova. HAV je nakon leta izdao priopćenje u kojem je letjelicu proglasio inovacijom koja će pozitivno utjecati na svijet zrakoplovstva i najavio izvozne uspjehe.
Slijetanje na nos
Pad koji je uslijedio na drugom, stominutnom letu, odjeknuo je šokantno, ali pošteno ga je amortizirati činjenicom da nitko nije ozlijeđen, da su oštećenja minimalna i da se dogodio nešto prije slijetanja. Hibridna letjelica lagano je sletjela na nos. Uostalom, sve se može vidjeti na YouTubeu jer mnogi su znatiželjnici mobitelima snimali let. Uzroci nesreće još nisu službeno objavljeni. Potvrđeno je da je jedan od Airlanderovih konopa za sidrenje tijekom leta zahvatio žicu dalekovoda, ali HAV negira da je to prouzročilo pad.
Riječ je bila o probnim letovima i najveća letjelica na svijetu s minimalnim je oštećenjima vraćena u hangar. Pad je, međutim, korak nazad za HAV i sigurno će usporiti ionako skup i dugotrajan projekt. Štoviše, i zamah koji je mogao donijeti svim stručnjacima koji zagovaraju uporabu zračnih brodova, pa i u vojne svrhe, sad je teško izvjestan, barem u idućih nekoliko godina. Ako ništa drugo, kao i u mnogo sličnih slučajeva, neke ideje i tehnologije koje Airlander 10 sa sobom donosi sigurno će jednog dana moći biti primjenjive na nekim drugim inovativnim platformama.
Airlander 10
Obujam tijela: 38 000 m³
Dimenzije: duljina 92 m, širina 43,5 m, visina 26 m
Trajanje neprekidnog leta: pet dana s posadom
Visina leta: do 4880 m
Brzina: krstareća 148 km/h, šuljajuća 37 km/h
Ukupna masa letjelice: 20 000 kg
Masa tereta: do 10 000 kg
Tijelo broda ispunjeno je helijem. Trup čine dva vanjska i središnji dio (poput tri spojena uzdužena balona), i konstruiran je od laminirane tkanine. Aerodinamični oblik trupa pomaže u uzdizanju broda do 40 %. Profilirane pneumatske cijevi/skije na dnu dvaju vanjskih dijelova trupa omogućuju slijetanje na različite površine i pružaju amfibijske sposobnosti. Na proizvodnoj inačici skije se uvlače za čisti profil trupa pri letu.
Brod pogone četiri četverolitrena V8 dizelska motora s turbopunjačima. Dva su smještena prema naprijed na boku trupa, a dva na krmi za manevriranje. Sva su četiri konfigurirana s tzv. ventilatorima koji puhanjem stvaraju vektorski potisak za zadaće polijetanja i slijetanja.
Kabina i kapaciteti za smještaj korisnog tereta na središnjem su balonu. Sastoje se od pilotske kabine te kabine za putnike odnosno korisni teret veličine 3,2 m x 7,2 m x 1,7 m. Na središnjem balonu nalazi se i središnja nosiva greda za vanjsko raspoređivanje opterećenja. Na tijelu krme nalaze se spremnici goriva i dodatni prostor za korisni teret.
Airlander 50 – još veći
Ambiciozni vlasnici i stručnjaci iz tvrtke Hybrid Air Vehicles kažu da je Airlander 10, iako revolucionaran, zapravo korak u razvoju još veće letjelice koja bi se trebala zvati Airlander 50. Trebala bi prenositi više od 50 tona tereta u prostoru zapremnine 500 m³. Zračni brod mogao bi biti komercijalno dostupan početkom idućeg desetljeća.
Domagoj VLAHOVIĆ