Kako odabrati mornarički PZO raketni sustav? – europska ponuda

Suvremeni raketni PZO sustavi namijenjeni brodovima kupce dovode pred dilemu – odabrati između MBDA Aster i VL MICA s aktivnim radarskim samonavođenjem, ili nekog od proizvoda tvrtke Raytheon s poluaktivnim radarskim vođenjem

Odabrati odgovarajući protuzračni raketni sustav za novi brod danas nije nimalo laka zadaća, osobito ako vam odabir nije unaprijed politički uvjetovan. Na tržištu se nudi veliki broj suvremenih sustava zapadne i ruske proizvodnje podjednakih mogućnosti, uz najavu da će se za koju godinu na tržištu pojaviti i suvremeni PZO raketni sustavi kineske proizvodnje. Sadašnje članice NATO saveza i države koje očekuju da će to uskoro postati svoje ratne brodove mogu opremiti s nekoliko vrlo suvremenih PZO raketnih sustava. Donedavno je taj odabir bio znatno lakši jer su tržištem dominirale američke tvrtke, ali od nedavno se i na tom području promijenio odnos snaga. Tako američka tvrtka Raytheon nudi široki asortiman PZO raketnih sustava Standard Missile (SM) i Evolved SeaSparrow Missile (ESSM) s poluaktivnim radarskim navođenjem srednjeg, velikog i vrlo velikog dometa. S druge strane na tržištu je sve snažnije prisutna europska tvrtka MBDA sa svojim sustavom Aster. Odabir PZO raketnog sustava nije baš jednostavan jer za sobom povlači i odluku o kupnji odgovarajućih radara za motrenje zračnog prostora i, ako je potrebno, radarskih iluminatora, te brodskih zapovjednih sustava.
Evo jedan tipičan primjer: danska Naval Materiel Command (mornaričko zapovjedništvo za opremanje) trenutačno obrađuje mogućnosti kupnje najboljeg PZO raketnog sustava za buduće tri fregate/patrolna broda istisnine 5000 tona čije će projektiranje početi 2007. godine. Jedna je mogućnost odabrati kombinaciju projektila Raytheon SM-2 Block III (dometa većeg od 150 km) i radarskih iluminatora SM-6 (dometa 220 km) koja se može dopuniti i projektilima ESSM namijenjenih za blisku obranu broda. Oba bi se projektila lansirala iz vertikalnih lansera Mk 41. Kao opcije za kontrolu zračnog prostora spominju se radari Raytheon AN/SPY-3 i Thales Nederland SEPAR.

Druga mogućnost koju Danci razmatraju je kupnja novog europskog mornaričkog PZO raketnog sutava Aster. Razmatra se kupnja obje inačice – Aster 30 namijenjene obrani flote i Aster 15 namijenjene za blisku protuzračnu obranu brodova. Projektili bi se lansirali iz vertikalnih lansera Sylver tvrtke DCN. Kako ti projektili imaju aktivno radarsko samonavođenje na ciljeve nisu potrebni radarski iluminatori ciljeva što istodobno smanjuje i cijenu nabave i održavanja tijekom uporabe. Uz PZO raketni sutav Aster razmatra se mogućnost uporabe višenamjenskih radara AMS EMPAR, AMS Sampson, Thales ARABEL ili Herakles.

Asterov potencijal
Dosad je PZO raketni sustav Aster za obranu svojih ratnih brodova odabralo pet ratnih mornarica, te je naručeno 1500 projektila, uglavnom inačice Aster 15. Prvi proizvedeni primjerci, namijenjeni francuskoj ratnoj mornarici, upravo ulaze u operativnu službu na nuklearnom nosaču zrakoplova Charles de Gaulle. Asterovi korijeni sežu sve do listopada 1998. i francusko-talijanskog projekta Future Surface-To-Air Family (FSAF) unutar kojeg su partneri planirali razviti okvir za razvoj obitelji PZO raketnih sustava namijenjenih ugradnji na brodove i uporabi na kopnu. FSAF program dodijeljen je tvrtki Eurosam (zajednički projekt tvrtki MBDA i Thales), a Aster je samo jedna od “cigli u zidu” cijelog projekta. Uz projektil u dvije inačice važni dijelovi sustava su osmerostruki vertikalni lanseri Sylver A43 i A50, višenamjenski radari ARABEL ili EMPAR, te zapovjedni sustav koji je konfiguriran po MAGICS kozoli i MARA računalnom dijelu.

Aster 15 i Aster 30 projektirani su oko istog osnovnog projektila, a razlika u dometu ostvarena je uporabom dva različita startna raketna motora. Tvrtka MBDA tvrdi da Aster nudi superiorne mogućnosti s obzirom na njegovu visoku pokretljivost koja je ostvarena kombinacijom klasičnih aerodinamičnih kontrolnih površina i vektorizacijom potiska motora. Ta kombinacija, po tvrdnji proizvođača, omogućava zaokrete do opterećenja od čak 50 g. Ta kombinacija postaje još ubojitija u cjelini s aktivnim radarskim sustavom samonavođenja koji, bar po tvrdnji MBDA, ima vrlo visok stupanj vjerojatnoće uništenja cilja. Zahvaljujući mogućnosti prijenosa podataka s broda na projektil tijekom njegovog leta moguće je obaviti izmjenu s prvobitno određenog cilja na naknadno otkriveni cilj s višim stupnjem prioriteta.
Visok stupanj vjerojatnoće uništenja cilja osigurava aktivni radar AD4A tvrtke Thales smješten u nosu projektila, sa sustavom za kontrolu leta smještenim odmah iza njega. Usmjerena visokoeksplozivna fragmentirana bojna glava smještena je u sredini projektila. Stražnji dio zauzima putni raketni motor. Osnovni projektil je dugačak 2,6 metara i promjera tijela 18 centimetra. Masa mu je 107 kg.
Nakon vertikalnog lansiranja, zaokretanje i usmjeravanje prema cilju obavlja se uz pomoć okretnih mlaznica startnog raketnog motora, koje upravljaju letom u prvim sekundama nakon lansiranja. Startni raketni motor inačice Aster 15 odvaja se već nakon 2,5 sekunde nakon lansiranja, nakon što je projektil ubrzao do brzine od 1000 m/s (3 Macha). Dužina te inačice je 4,2 metra i masa u trenutku lasniranja 310 kg. Startni raketni motor inačice Aster 30 (koja ima veći domet) odvaja se nakon 3,5 sekundi rada, nakon što je projektil ubrzao do 1400 m/s (4,5 Macha). Dužina inačice Aster 30 je 5,2 m, a masa u trenutku lansiranja joj je 510 kg.
Iako su temeljeni na istom osnovnom projektilu Aster 15 i Aster 30 imaju različite namjene. Po tvrdnjama tvrtke MBDA Aster 15 ima minimalni domet od samo 1,7 km. Protiv ciljeva kao što su veliki mornarički patrolni avioni maskimalni domet mu je oko 30 km. Učinkovit domet protiv brzih i pokretnih lovačkih aviona te podzvučnih projektila je od 10 do 15 km. Nadzvučne projektile Aster 15 može uništavati na udaljenostima od 5 do 10 km.
Dalekometni Aster 30 ima mogućnost obaranja nadzvučnih projektila na udaljenostima 15 do 25 km. Lovačke avione doseže na udaljenostima od 35 do 45 km, a velike mornaričke patrolne avione na čak 100 km.

Razvojna testiranja Astera 15 obavljena su od 1992. do 1997. unutar projekta FSAF. Ukupno je obavljeno 18 lansiranja kojima je potvrđena sposobnost vertikalnog lansiranja, upravljanja u letu, maksimalnih dometa po visini i udaljenosti (uključujući i presretanje nadzvučnih projektila koji su letjeli na vrlo malim visinama u uvjetima snažnog elektroničkog ometanja). Nakon toga uslijedio je program evaluacije za Sol-Air Anti-Missile (SAAM) protuzračni raketni sustav malog dometa namijenjen francuskoj i talijanskoj ratnoj mornarici.
Nakon uspješnih evaluacijskih testiranja na ispitnom brodu Ile d’Oleron, koja su završena u listopadu 2001., prvi operativni SAAM sustav ugrađen je na novi francuski nuklearni nosač zrakoplova Charles de Gaulle. Prvo ispitno lansiranje projektila Aster 15 s de Gaullea obavljeno je potkraj listopada 2002. Otkrivanje cilja (leteće mete C22) obavljeno je uz pomoć radara ARABEL tvrtke Thales.
Evaluacijska testiranja talijanskog SAAM-a dovršena su do kraja 2002. godine nakon serije od tri lansiranja sa školskog broda Carabiniere. Lansiranja su obavljena u ispitnom Centre d’Essais da la Méditeranée (CEM) u južnoj Francuskoj. Prva serija evaluacijskih testiranja obavljena je u prosincu 2001., a druga u lipnju 2002. Treća testiranja obavljena su 17. prosinca 2002. tijekom kojih je ispitana učinkovitost SAAM sustava protiv niskoletećih ciljeva u uvjetima snažnog elektroničkog ometanja. Kako bi se što realnije dočarali borbeni uvjeti dvije su leteće mete C22 opremljene sustavima za elektroničko ometanje, te programirane tako da na vrlo maloj visini lete jedna pokraj druge. Prema tvrdnjama MBDA višenamjenski radar EMPAR uspješno je odvojio ciljeve iz elektroničke “buke” i osigurao dovoljno podataka za uspješno presretanje projektilom Aster 15 neprestance mu šaljući podatke o poziciji ciljeva tijekom njegovog leta. U završnoj fazi leta Aster je aktivirao svoj radar za samonavođenje te ostvario pogodak na udaljenosti od oko 10 kilometara od Carabinieria. Prvi talijanski ratni brod koji će opremiti SAAM sustavom bit će talijanski nosač zrakoplova Cavour koji bi trebao biti dovršen 2007. godine.

Uspješna prodaja
I prije nego što je cijeli projekt razvoja PZO raketnog sustava Aster bio dovršen Saudijska Arabija je za potrebe svoje ratne mornarice 1997. naručila sustav Aster 15, te tako postala prvi strani kupac. Na temelju konfiguracije usvojene za nosač zrakoplova Charles de Gaulle saudijska je ratna mornarica odabrala Aster 15 za svoje tri fregate F 3000S. Fregate je izgradila francuska tvrtka DCN unutar bilateralnog sporazuma Sawari II. Izvršitelj Sawaria II je tvrtka Thales, dok je nositelj poslova oko SAAM sustava tvrtka Eurosam. U posljednjih godinu dana sve su tri fregate F 3000S prošle testna lansiranja ispred francuske obale, demonstrirajući sposobnosti sustava. Pri svakom je lansiranju Aster 15 zajedno s radarom ARABEL uspješno oborio leteće mete C22. Potkraj 2003. Singapur je službeno potvrdio da je odlučio kupiti brodski protuzračni raketni sustav temeljen na projektilu Aster 15 za šest novih fregata klase Formidable čija je gradnja u tijeku. Nositelj ugovora je tvrtka MBDA, dok je Eurosam tek podugovarač. Na ultramodernim singapurskim fregatama projektili Aster 15 djelovat će zajedno s Thalesovim višenamjenskim radarom Herakles. Jedina veća razlika u odnosu na originalni SAAM sustav bit će u tome što će singapurske fregate dobiti odvojeni zapovjedni sustav samo za protuzračnu obranu, koji neće biti direktno povezan sa zapovjednim sustavom broda.
U listopadu 2004. vlade Francuske i Italije objavile su namjeru nastavka projektiranja i gradnje 27 fregata iz programa Frégate Européene Multi-Mission (FREMM). Iako rađene po istom programu fregate neće biti identične. Tako će talijanske fregate iz programa FREMM imati SAAM sustav ali koji će rabiti EMPAR višenamjenski radar (isporučit će ga tvrtke MBDA i AMS). Francuske fregate će se uz svoj Aster 15 koristiti sustavom koji će se razviti na temelju sustava namijenjenog singapurskim fregatama klase Formidable. Jedina veća razlika bit će u činjenici da će francuske fregate imati potpuno integrirani zapovjedni sustav broda koji će nadgledati i PZO raketni sustav. Za otkrivanje ciljeva i navođenje projektila na njih rabit će se radar Herakles. Taj je svojevrsni zaokret zahtijevao i zahvate u konstrukciju broda, osobito nadgrađa. Istodobno je tvrtka Thales dobila ugovor o integraciji radara Herakles u prvobitnu strukturu broda, dok je tvrtka MBDA postala odgovorna za isporuku Aster Weapon Management Launching sustava koji se sastoji od vertikalnih lansera, kontrolne elektronike i konektora prema brodskom zapovjednom sustavu. Specifičnost ugovora je da su MBDA i Thales zasebno odgovorni za integraciju svojih sustava u brodski zapovjedni sustav.

Projektili Aster 15 i Aster 30 također su ključni dio Principal Anti-Air Missile System (PAAMS) koji se razvija da bi zadovoljio zahtjeve brodske samoobrane (ponajviše od protubrodskih projektila), te obrane na srednjim (obrana flote) i velikim (obrana područja) udaljenostima za francusko-talijanski projekt fregata za protuzračnu obranu Horizon i za britanske razarače klase Daring (Type 45). Program PAAMS pokrenut je u kolovozu 1999. kada su francuska, talijanska i vlada Velike Britanije potpisale ugovor s tvrtkom EUROPAAMS SAS (čiji je dvotrećinski vlasnik Eurosam i jednotrećinski UKAMS) vrijedan 1,4 milijarde britanskih funti. Ugovorom je predviđeno projektiranje i početak proizvodnje PAAMS sustava u tri inačice koje su prilagođene potrebama svakoj od ratnih mornarica država potpisnica. Uz to ugovorom se predviđa opremanje prvih brodova iz klase svih triju država projektilima Aster 15 i Aster 30.
Nakon uspješnog okončanja razvoja sustava Aster u ožujku 2002. potpisan je i novi ugovor kojim su francuska, talijanska i britanska vlada naručile dodatnih sedam PAAMS sustava koje će opremiti S1850M LRR radarima. Ti su sustavi (zajedno s 400 projektila Aster 15 i 500 projektila Aster 30) namijenjeni za ugradnju na pet razarača klase Daring britanske ratne mornarice i za prve u klasi fregate iz projekta Horizon za talijansku i francusku ratnu mornaricu.
PAAMS će dijeliti mnoge podsustave sa FSAF sustavom, kao što su višenamjenski radari EMPAR za francuske i talijanske brodove i AMS Sampson za britanske brodove. Svi će brodovi dobiti isti zapovjedni sustav, te šest vertiklanih lansera Sylver A50 u koje će se moći smjestiti do 48 projektila Aster 15 i/ili Aster 30, te radar S1850M namijenjen otkrivanju ciljeva u zraku na velikim udaljenostima.

VL MICA protiv Sea Sparrowa

I dok je sustav Aster europski odgovor na američki PZO raketni sustav Standard, pravi odgovor na sveprisutni sustav Sea Sparrow Europljani još uvijek nemaju. Zbog toga se tvrtka MBDA nada da će njezin projektil zrak-zrak Mica prilagođen za ulogu brodske protuzračne obrane uskoro postati ozbiljan konkurent američkom proizvodu. Iako im još uvijek nije uspjelo osigurati prvu narudžbu uvjereni su da njihov proizvod zadovoljava sve zahtjeve suvremene brodske PZO obrane.  Razvoj projektila VL MICA počeo je 2000. godine sredstvima tvrtke kako bi se stvorio suvremeni protuzračni raketni sustav namijenjen bliskoj obrani malih i srednjih ratnih brodova. Riječ je o vrlo suvremenom sustavu koji rabi projektil s aktivnim radarskim i infracrvenim samonavođenjem na ciljeve, a kojem je dodana mogućnost primanja podataka o cilju tijekom leta.
MBDA svrstava sustav VL MICA između znatno sposobnijeg ali i skupljeg sustava Aster i lakog sustava malog dometa Mistral/Tetral. Tvrtka ističe da VL MICA nudi znatne mogućnosti za zadovoljenje potreba protuzračne obrane ratnih brodova osobito tijekom djelovanja u priobalnim vodama. Zahvaljujući suvremenom projektilu i vertikalnom sustavu lansiranja VL MICA se može, bar po tvrdnjama tvrtke, uspješno nositi sa svim modernim ugrozama, uključujući i masovne napade. Zbog aktivnog radarskog samonavođenja projektila cijeli se sustav može lagano ugraditi na brod i spojiti sa zapovjednim brodskim sustavom, bez potrebe postavljanja dodatnih radarskih iluminatora. Mala dužina i masa kontejnera koji služi i kao lanser omogućava postavljanje i na manje ratne brodove kao što su korvete i lake fregate. MBDA ističe kako je VL MICA sustav pogodan i za ugradnju na velike brodove kao što su transportni ili desantni brodovi koji bi se tim sustavom mogli opremiti kroz proces modernizacije.

Cijeli se sustav temelji na projektilu zrak-zrak Mica koji je već u operativnoj uporabi. Projektil se oprema ili aktivnim radarskim ili infracrvenim sustavom samonavođenja na ciljeve. Maksimalni domet mu je 20 km. Do daljine od 7 km projektil može izvoditi zaokrete pod opterećenjem od 50 g, a do 10 km opterećenje pada na 30 g.  Aktivni radarski sustav samonavođenja rabi isti Thalesov AD4A radar koji se ugrađuje i u PZO raketni sustav Aster, dok se infracrveni sustav koristi dvokanalnom tehnologijom. Bojna glava mase 12 kg opremljena je najsuvremenijim dopplerovim upaljačem. MBDA posebno ističe mogućnost odabira dva sustava vođenja kao prednost koja omogućava optimizaciju uporabe sustava ovisno o uvjetima djelovanja. Na primjer, aktivni radarski sustav samonavođenja omogućava neometanu mogućnost djelovanja po svim vremenskim uvjetima i djelotvornost protiv ciljeva s vrlo niskim IC potpisom (kao što su vođene bombe). Infracrveni sustav samonavođenja pak omogućava povećanu mogućnost djelovanja protiv ciljeva sa smanjenim radarskim odrazom, te pruža i mogućnost djelovanja protiv malih, brzih ciljeva na površini mora.
Tipični način djelovanja sustava VL MICA bio bi da se ciljevi otkriju ili suvremenim 3D radarom ili elektrooptičkim sustavom motrenja. Nakon identifikacije cilja i procjene prioriteta, koju obavlja zapovjedni sustav broda, on u projektil šalje podatke o položaju cilja i obavlja njegovo lansiranje. Jednom u zraku projektil obnavlja podatke o odabranom cilju preko Ship-Missile Data Link (SMDL) sustava kako bi dodatno prilagodio putanju leta i ispravno usmjerio svoj radarski ili IC sustavan samonavođenja. Projektil se lansira iz svog transportnog kontejnera/lansera čiji je sastavni dio i odvod vrelih ispušnih plinova čime se bitno olakšava njegova ugradnja na brod. Kontejner je dugačak 3,7 metara i zajedno s projektilom teži 400 kg. Osim potrebe osiguranja prostora za smještaj potrebno je još i instalirati priključke za napajanje i konektore za uvezivanje s brodskim zapovjednim sustavom. Uvezivanje se obavlja preko “kabineta” na koji se može spojiti do osam lansera. Uz to potrebno je na nadgrađe broda postaviti četiri antene sustava SMDL.
Prva ispitna lansiranja obavljena su u prosincu 2001. kako bi se dokazala mogućnost lansiranja Mica projektila iz vertikalnih lansera i njegovo usmjeravanje prema cilju. Trenutačno se odvija razvoj kontejnera/lansera i pripadajućih podsustava.

Unatoč svim naporima MBDA još uvijek nije uspio osigurati prve narudžbe za svoj VL MICA sustav. Tvrtka velike nade polaže u zajedničko testiranje sustava s francuskom ratnom mornaricom predviđeno za ovu 2005. godinu. MBDA će, zbog potreba testiranja, napraviti kompletni VL MICA sustav koji će se moći rabiti i za ispitivanja na brodovima i na kopnu. Nadaju se da će se nakon toga francuska ratna mornarica odlučiti za kupnju sustava. Kao prve brodove koji bi se mogli opremiti VL MICA sustavom MBDA navodi višenamjenske desantne brodove Mistral i Tonnerre, koji bi u operativnu uporabu trebali ući 2005. i 2006. godine. Zasad je predviđeno da će se brodovi opremiti topovima malog kalibra i PZO raketnim sustavom malog dometa Simbad. Čelništvo MBDA se nada zahtjevu za unapređenjem mogućnosti protuzračne obrane tih brodova nakon što dobiju status visokovrijednih jedinica. Predstudije su pokazale da bi ugradnja VL MICA sustava na Mistral i Tonnerre bila vrlo jednostavna i jeftina jer su brodovi već opremljeni Thalesovim 3D radarom MRR-3D NG sposobnim da otkrije i prati ciljeve, te osigura potrebne podatke za uspješno vođenje VL MICA projektila prema njima.

Pripremio Tomislav JANJIĆ