Srednjoročni plan razvoja oružanih snaga Republike Francuske donijet je pod nazivom “Zakon o vojnim programima 2003 – 2008” i drugi je takav dokument u dugoročnom procesu transformacije koji će rezulirati “modelom 2015” koji francuske oružane snage opisuje pridjevima: profesionalna, precizna, snažna i sa sposobnostima projekcije snaga

Postupak revizije francuskog vojnog sektora počeo je 1996. na inicijativu predsjednika Francuske sa ciljem prilagodbe vojnih potencijala novom strategijskom kontekstu, tehnološkom napretku kao i modernim procedurama nabave i menedžementa. Prvi konkretan potez u reviziji obrambenog sustava Francuske je provedba prethodnog Zakona o vojnim programima 1997. – 2002. koja je rezultirala:
• uspješnom provedbom važnog procesa profesionalizacije oružanih snaga i strukturalnim promjenama vojnog aparata
• pokretanjem procesa modernizacije materijalne komponente oružanih snaga, kao i konsolidacijom obrambene industrije i tehnološke baze i
• pokretanjem europske obrambene politike.

U razdoblju trajanja prvog programa pokrenuti su, a mnogi programi su i uspješno privedeni kraju, pri čemu se misli prije svega na profesionalizaciju oružanih snaga, i suspendiranja instituta opće vojne obveze. No, modernizacija sredstava naoružanja i vojne opreme ide sporije nego što je planirano, stoga je u aktuelnom planu razvoja naglasak na završetku programa koji su u tijeku, njihovom uvođenju u oružane snage, kao i pokretanje postupka razvoja borbenih sustava slijedeće generacije. Program 1997. – 2002. bio je prvi korak ka implementaciji modela 2015., a zakon o vojnim programima 2003. – 2008. definira slijedeće ciljeve programa:
• sigurnost građana i obranu interesa Francuske tako da se afirmira strategijska autonomija i osigura vodeća uloga francuske u Europi, a time i u svijetu, da sudjeluje u operacijama uspostavljanja i održavanja mira
• obnova raspoloživosti opreme kao bi se osigurala operativna sposobnost oružanih snaga
• cjeloviti napori usmjereni ka modernizaciji oružanih snaga, osobito u strateškom području evaluacije situacije, zapovijedanja, projekcije i akcija na velikim udaljenostima. Cilj je opremiti profesionalnu vojsku s novom generacijom opreme kako bi se osigurala provedba ciljeva u novim strateškim okolnostima i
• povećanje aktivnosti istraživanja kako bi se dosegao tehnološki razvoj koji će omogućiti uspješno suprotstavljanje modernim prijetnjama.

Dugoročno planiranje: 30-godišnji plan
Iskustva s područja obrambenog planiranja u posthladnoratovskom razdoblju brzih i važnih promjena iskazana u dokumentima kao što su plan 2015 i dva petogodišnja programa 1997. – 2002. i 2003. – 2008. iskristalizirala su potrebu dugoročnijih promišljanja. Naime, trajanje programa naoružanja i kašnjenja u razvoju novih tehnologija zahtijevaju planiranje i iza horizonta 2015. Nakon 1997. to je dovelo do inicijative, odnosno 30-godišnjeg perspektivnog plana koji se godišnje ažurira. Svake godine proces ažuriranja rezultira opsežnim elaboratom 30-godišnjeg plana koji istražuje buduće obrambene potrebe te inicira smjernice budućih studija i istraživanja. Tridesetogodišnji perspektivni plan se definira kao “glavno oruđe za inicijalnu procjenu operativnih potreba, obrambenih studija i područja istraživanja. To je dio procesa koji vodi planiranju i programiranju”
U tom smislu 30-godišnji perspektivni plan je proces koji se temelji na geostrateškim razmatranjima i analizi rizika i prijetnji tijekom 30 godina, a koji opisuje tehnološki i operativni okvir budućih programa naoružanja i opreme za oružane snage. Iako to nije normativni proces, njegovi rezultati čine osnovu za odluke koje donosi minstarstvo obrane u pogledu priprema za budućnost. Rezultati tog procesa također pogoduju odnosima obrambene industrije i stranih partnera u pogledu izvjesnosti budućeg razvoja i istraživanja.

Grafikon 1

Metodološki, perspektivni plan temelji se na prognostičkim principima procjene budućih potreba na temelju potencijalnih prijetnji tijekom određenog razdoblja. Projekcije budućih potreba potom se uspoređuju s mogućim tehnološkim razvojem. S obzirom na to da analiza 30-godišnjeg plana izlazi iz okvira teme ovog članka, ali radi razumijevanja razvoja programa za razdoblje 2003. – 2008. izlaže se osnovna logika 30-godišnjeg perspektivnog plana, prikazana grafikonom 1, a koja se sastoji od tri temeljna prognostička procesa:
• geostrateška perspektiva identificira buduće rizike i prijetnje
• operativna perspektiva specificira vojne sposobnosti koje su potrebne da bi se suočili s budućim prijetnjama i
• tehnološka perspektiva definira prioritete između različitih tehnoloških opcija koje su moguće u budućnosti kako bi se razvio potreban sustav.
Rezultat procesa planiranja izražen je konceptom osam “sustava snaga” (force system): C3I (Command, Control, Communications and Intelligence), projekcija snaga i mobilnost, duboki udar, kopno – zrak, more – zrak, svemir zrak i spremnost. Program 2003. – 2008. u dijelu modernizacije kapitalne komponente metodološki se temelji na sustavima snaga i kao takav se prikazuje u ovom članku. Koncept sustava primjenjuje se kako bi se izbjegla separatna analiza i nezavisni razvoj oružanih sustava unutar vidova i rodova vojske. Po definiciji sustav snaga sjedinjuje koherentne vojne sposobnosti koje su svojim karakteristikiama usmjerene ka zajedničkim operativnim ciljevima.

Realizacija vojnog programa 1997. – 2002.
U realizaciji modela 2015. prvi srednjoročni plan za razdoblje 1997. – 2002. završio je uspješnom realizacijom brojnih ciljeva u vrlo kompleksnim okolnostima. Relevantost zacrtanih ciljeva potvrdila se karakterom kriza na području Kosova i Afganistana, na primjer, iako su te krize otkrile i određene nedostatke u strateškim kapacitetima. Tijekom trajanja programa pokrenuti su postupci nabave nekih od kapitalnih sredstava naoružanja i vojne opreme (tenk Leclerc, nosač zrakoplova, nova generacija podmornica nosača balističkih projektila itd.) No, u istom razdoblju neki od programa su i obustavljeni ili znatno kasne. Nuklearne snage oslabljene su za kopneni segment trijade, dok se nastavio razvoj strateških izvidničkih sposobnosti stavljanjem u operativnu službu drugog izvidničkog satelita Helios IB.
Zračna komponenta pomorskih snaga obnovljena je (novi nosač aviona Charles-de-Gaulle, avioni Hawkeye i Rafale) a poboljšana je i sposobnost nanošenja udara na velikim udaljenostima. Uvođenjem u uporabu četri fregate klase Lafayette poboljšale su se sposbnosti površinske flote. No, sposbnosti protuzračne obrane flotnih sastava umanjene su preranim povlačenjem iz uporabe brodova klase Sufrren tijekom 2001.g., što će se osjetiti do zaprimanja novih fregata klase Horizon što se očekuje od 2006. do 2009.
Kopnena vojska ojačana je gotovo 71% popunom od ukupno planiranog broja tenkova Leclerc. Međutim ostale sposobnosti kontrole kopnenog okoliša su smanjene, u najvećoj mjeri zbog starosti oklopnih transportera, borbenih vozila pješaštva, te individualnih sustava zaštite.

Sposobnosti zračnih snaga i protuzračne obrane poboljšane su konverzijom 37 zrakoplova Mirage 2000 na standard Mirage 2000-5 i opremanje novim projektilom zrak – zrak MICA, a sposobnosti nanošenja dubokih udara uvođenjem posljednjih 41 zrakoplova Mirage 2000-D i Apache projektila sa sposobnostima djelovanja protiv poletno sletnih staza.
Unatoč postignutim rezultatima od 1997. do 2002. znatno je smanjena dostupnost, odnosno operativna raspoloživost gotovo svih vrsta opreme, sve do, u nekim slučajevima, kritičnih situacija. Smanjena raspoloživost je rezultat trošenja opreme, intenzivnog korištenja – osobito u operacijama izvan Francuske, smanjenja dostupnih pričuvnih dijelova, odnosno njihova potrošnja itd. Kako bi se povećala učinkovitost i raspoloživost sredstva od 2003. do 2008. planira se razvoj novih struktura namijenjenih održavanju opreme kao što su SIMMAD (združena struktura za održavanje zrakoplovne opreme) i SFF (služba za potporu flote).
No, jedan od najvećih uspjeha programa 1997. – 2002. je profesionalizacija oružanih snaga, napuštanja modela popune koji se temeljio na kombinaciji profesionalnog sastava i sustava opće vojne obveze i uvođenje u potpunosti profesionalne vojske. U razdbolju od šest godina oružane snage Francuske su konstruirale u cijelosti novi model ljudskih resursa oružanih snaga koje su brojčano manje, ali sastavljene u potpunosti od profesionalaca.

Odluka da se suspendira sustav opće vojne obveze je dijelom posljedica uočenih slabosti tijekom “prvog zaljevskog rata”. Analize su pokazale da francuska vojska nije bila pripremljena, u pogledu ljudstva ili opreme na takav tip angažmana. Odluka da se u Zaljevskom ratu ne angažiraju ročni vojnici stvorila je ozbiljne probleme i kašnjenja u angažiranju snaga. Vojni sastavi koje su se sastojali od profesionalnih i ročnih vojnika bili su nepogodni za angažiranje u operaciji u Iraku, a s velikim dijelom tehnike upravljali su upravo ročni vojnici. Stoga je, između ostalog, bilo potrebno izvesti i brzu preobuku dijela profesionalnih vojnika za nove zadaće. Sve teškoće s kojim se francuska vojska suočavala u konkretnoj situaciji odražavaju se u činjenici da je u 1991. u Zaljevskom ratu mogla angažirati samo 12 000 vojnika, u odnosu na profesionalnu vojsku V. Britanije koja je bez napora i odmah mogla poslati snage koje su brojale 35 000 ljudi, iako su u cijelosti gledano oružane snage V. Britanije brojčano manje od francuskih. Od 1996. do 2002. broj vojnika u francuskoj vojsci smanjen je sa 499 334 na 355 226, pri čemu se smanjenje najviše odnosi na gotovo 200 000 ročnih vojnika.

Financijski aspekt programa 2003. – 2008.
Najvažnije odredbe Zakona o vojnim programima 2003. – 2008. obuhvaćaju definiranje nekoliko ključnih varijabli: svotu izdataka za nabavu kapitalne opreme, kretanje broja vojnog i civilnog osoblja u ministarstvu obrane i oružanim snagama te kreiranje konsolidacijskog fonda kao potporu profesionalizaciji oružanih snaga. Člankom 2. spomenutog Zakona definirana je prosječna veličina izdvajanja za nabavu kapitalne opreme za vrijeme od 2003. do 2008. u iznosu od 14,64 mlrd. eura. Dinamika kretanja izdataka za opremu predviđa postupan realan rast od 13,65 mlrd. eura u 2003.g. do 15,08 mlrd. eura u 2008., što u prosjeku daje realan porast od 0,8% godišnje. U svakoj proračunskoj godini spomenuti iznosi se korigiraju primjenom indeksa potrošačkih cijena, kako bi se zadržao realan planski iznos. Ipak, u odnosu na planirana sredstva u 2005. i planom za 2006. došlo je do povećanja izdataka za opremanje. Prvo je u 2005. vlada premašila planirani vojni proračun i alocirala dodatnih 500 milijuna eura na stavku opremanja čime se ukupna svota opela na 15,2 mlrd. eura. Prema planu proračuna, a unutoč općoj tendenciji smanjenja vladinih izdataka i smanjenja projekcija rasta BDP-a, za 2006. se planira gotovo 15,5 mlrd za opremanje što je 700 milijuna eura više od plana. To je prvi plan čija se realizacija ostvaruje bolje nego što je planirano, a vojni izvori kažu da bi osim kapitalnih izdataka mogli porasti i operativni troškovi za 1,3% čime bi njihova svota iznosila 17,7 mlrd. eura.

Francuski vojni proračun sadrži jasnu distinkciju između izdataka za opremanje i operativnih izdataka, odnosno operativnog proračuna. Dok se ukupni vojni proračun koji uključuje obje spomenute komponente svake godine izglasava u parlamentu, proračun za opremanje se dodatno planira u srednjoročnim petogodišnjim planovima (predmet analize u ovom tekstu) što omogućuje akterima u procesu duži vremenski horizont planiranja i određivanja prioriteta.
Unatoč ambicioznom planu opremanja i opsežnošću reformi koje su već provedene (profesionalizacije oružanih snaga, na primjer) vojni izdaci u posthladnoratovskom razdoblju bilježe apsolutan i relativan pad. U pogledu udjela izdataka za obranu u BDP-u vojni izdaci su sa 3,7% u 1988.g. pali na 2,6% u 2003. Kretanje realnih iznosa vojnog proračuna (izraženog u stalnim američkim dolarima iz 2003.) pokazuje apsolutni pad izdataka sa 49,7 mlrd. USD u 1988. na 43,67 mlrd. USD u 2001. nakon čega slijedi četri godine rasta realnih izdataka koji su u 2004. prema preliminarnim podacima iznosili 46,17 mlrd. USD, a novi podaci i plan proračuna za 2006. najavljuju nastavak trenda rata vojnih izdataka.
Druga bitna odrednica programa 2003. . 2008. je brojno stanje civilnog i vojnog osoblja koje je uključeno u proračun ministarstva obrane, a što ne uključuje komercijalne aktivnosti. Progresija kretanja predviđa porast osoblja sa 437 069 na 446 653, što uključuje i postrojbe žandarmerije koje inače imaju zadaće i uloge iz područja unutrašnje sigurnosti. Porast broja osoblja od 10 432 u razdoblju do 2008. obuhvaća i žandarmeriju, a strukturom je prikazan u tablici 1.

Napuštanjem sustava opće vojne obveze i profesionalizacijom oružanih snaga učinilo je područje zapošljavanja vojnika vrlo osjetljivim i važnim pitanjem nacionalne sigurnosti, a od države poslodavca koji prosječno godišnje zapošljava gotovo 27 500 ljudi od čega 13 000 – 15 000 vojnika, 1000 časnika, 4500 dočasnika, dok je dragovoljaca oko 9000. Činjenica da više nema “rijeke” mladih ljudi koji godišnje osiguravaju popunu oružanih snaga nametnula je potrebu vođenja promišljene politike privlačenja i zapošljavanja mladih ljudi potrebnih kvalifikacija i dobne strukture, a unutar sustava pružati priliku za profesionalni razvoj, usavršavanje kao i razvijati osjećaj lojalnosti i atraktivnosti vojnog poziva. Izgleda da postoji atraktivnost inozemnih aktivnosti francuske vojske koja angažiranje vojnika čini relativno laganim, a od vojnika koji prvi put sklapaju govor gotovo 70% odlučuje se za njegovo produženje. Upravo novoangažirani vojnici čine kontingent za regrutiranje dočasnika i časnika za profesionalnu službu u oružanim snagama.
U svrhu jačanja profesionalne vojske program 2003. – 2008. predviđa razvoj fonda za konsolidaciju profesionalizacije (professionnalisation consolidation fund) u iznosu od 572,8 mil. eura za vrijeme trajanja programa. U svrhu dugoročnog osiguranja potrebnog broja i strukture ljudi biti će utrošeno 383 milijuna. Te dugoročne mjere usmjerene su adekvatnom vrednovanju odgovornosti i priznavanju visokih razina kvalificiranosti. Planira se uvođenje posebnih vrsta premija i dodataka kako bi se osigurala dugoročna dostupnost osoblja s kritičnim specijalnostima, a uzimajući u obzir prilike i situaciju na tržištu radne snage i potražnju oružanih snaga. Druge mjere usmjerene su problemima koje uzrokuje potreba za mobilnošću, odnosno česti premještaji vojnika i naknada troškova za stanovanje obiteljima i vojnicima samcima. Mjere uključuju i programe stanogradnje, uglavnom u području Pariza. Drugi dio konsolidacijskog fonda u iznosu od 190 milijuna namijenjen je povećanju atraktivnosti zaposlenja u oružanim snagama. Jedna od metoda je uvođenje premije zapošljavnja koja se u odnosu na ekonomsku situciju može povećati za dva, tri puta. Dio sredstava biti će namijenjen i prekvalifikaciji, odnosno za financiranje razdoblja konverzije vojnika koji napuštaju oružane snage, a tipičnih su vojnih kvalifikacija.

Osim financijskih sredstava u konsolidacijskom fondu radi povećanja atraktivnosti pristupanja operativnim pričuvnim snagama planiraju se dodatni izdaci u iznosu od 85,8 milijuna eura tijekom razdoblja. U uvjetima visokog stupnja naprezanja i aktivnosti oružanih snaga na brojnim lokacijama diljem svijeta pričuvne snage su esencijalni dio komplementarnih kapaciteta u potpori regularnim postrojbama oružanih snaga, odnosno u slučaju manjka kadrova određenog profila. Francuski model podržava dvije komponente pričuvnih snaga: operativna i civilna pričuva. Osnovna namjena snaga operativne pričuve je potpora i pojačanje kapaciteta i sposobnosti oružanih snaga u očuvanju teritorijalne sigurnosti, osobito u uvjetima kada su redovne snage angažirane na zadaćama u inozemstvu. Model snaga 2015. predviđa formiranje snaga operativne pričuve na razini 100 000 ljudu, odnosno 82 000 do kraja 2008. od kojih 28 000 otpada na KoV, 8000 zrakoplovstvo, 6500 mornaricu, a 32 000 pričuvnika pripada žandarmeriji.
Razdoblje trajanja programa 2003. – 2008. obilježeno je ulaskom brojnih programa u fazu proizvodnje, te se stoga manja razina industrijskih aktivnosti istraživanja i razvoja kompezira programima koji će se u petogodišnjem razdoblju financirati iz državnog proračuna sa 3,81 mlrd. -. Cilj aktivnosti istraživanja i razvoja u slijedećem razdoblju je konsolidacija i stjecanje potrebnih tehnologija kako bi se proizveli oružani sustavi slijedeće generacije, odnosno stekli tehnološki kapaciteti za provođenje modela 2015. Napori i aktivnosti istraživanja i razvoja usmjereni su na nekoliko ključnih područja, te navodimo samo neke:
• sustavi zastrašivanja: poboljšanje performansi balističkog projektila M51 kada dođe vrijeme za njegovu modernizaciju na polovici životnog ciklusa
• stjecanje sposobnosti zaštite od balističkih projektila uporabom projektila zemlja – zrak srednjeg dometa (SAMP/T) i sposobnosti ranog uzbunjivanja iz svemira u slučaju ispaljivanja projektila
• u području zrakoplovstva studije koje će dovesti do razvoja “nevidljivih platformi”
• u području pomorskih tehnologija studije upravljanja borbenim djelovanjima, akustičke detekcije, torpeda velikih brzina, te podmorskih plovila bez posada,
• u području generičkih tehnologija, studije otkrivanja, presretanja i procesiranja elektromagnetskih signala itd.

Igor KARNJUŠ