Zamjenik zapovjednika Inženjerijske bojne Gardijske mehanizirane brigade satnik Robert Budimir Bekan uspješno je završio zahtjevnu ultratrail utrku 

Svjetski poznata utrka i najjača trail utrka u regiji 100 milja Istre ugostila je od 12. do 14. travnja 1800 trkača iz 51 zemlje. Natjecanje je uključilo četiri discipline: 100 milja (168 km), 110 km, 67 km i 41 km. Zamjenik zapovjednika Inženjerijske bojne Gardijske mehanizirane brigade satnik Robert Budimir Bekan uspješno je završio onu drugu najtežu, utrku od 110 kilometara, koja je bila ujedno i Prvenstvo Hrvatske u trailu pod ingerencijom Hrvatskog atletskog saveza. Utrka je prolazila najljepšim prirodnim i povijesnim znamenitostima Istre: od Labina i Lovrana preko grebena Učke i Ćićarije, kroz mnoge srednjovjekovne gradiće u unutrašnjosti poput Huma i Motovuna, pa sve do cilja u Umagu.

Utrka od 110 kilometara i 4394 metra uspona bila je golem izazov, koji zahtijeva iznimno dobru tjelesnu spremnost. Za dolazak na cilj trebalo je biti i psihički jak. Natjecatelji moraju znati kako se nositi s mrakom i vremenskim prilikama. Usto, različite tegobe prouzročene naporom, probavne smetnje, bolovi u mišićima, slabija prehrana, kao i padovi i ozljede mogu biti problem za trkače, ali oni moraju biti spremni na to i znati si pomoći i prevladati ih ili doći do iduće točke na kojoj će im biti pružena pomoć. 

Osim ekstremne duljine staze, natjecateljima su situaciju dodatno otežavale vremenske (ne)prilike – snijeg, led, vjetar, kiša, hladnoća. Nakon 22 sata od starta u Lovranu, snježne mećave na Učki i kasnije kiše koja je padala sve do jutra te 110 prijeđenih kilometara, satnik Budimir Bekan ušao je u cilj u Umagu.

 “Kako mi je to bila prva utrka dulja od 100 kilometara, nisam znao što očekivati. Pristupio sam s velikim respektom, a jedini je cilj bio završiti je bez posljedica, tj. bez ozbiljnijih ozljeda, što sam u konačnici i uspio. Ne mogu reći da je bilo lako, no, onog trenutka kad sam utrčao u cilj zaboravio sam sve napore, posebice kad sam ugledao poznata lica mojih prijatelja koja su me satima strpljivo čekala i koja uvijek daju veliku snagu. Sve bih ponovio, a utrku preporučio svima onima koji nisu trčali istarskim stazicama. Pamtim samo ono pozitivno i lijepo. Usponi su teški, ali svladali smo ih korak po korak. Jedini je problem bilo blato, zbog kojeg na nekim dijelovima nismo mogli hodati, a kamoli trčati,” kaže pripadnik GMBR-a. 

Iza ostvarenog uspjeha hrvatskog časnika bile su ozbiljne pripreme, koje su počele početkom veljače, a uključivale su velik broj kilometara i visoku satnicu. Međutim, to je bio ključni preduvjet za ultratrail, na kojem se u pokretu bude najmanje dvadesetak sati. “Bio sam svjestan da mora biti odricanja. Žrtvovao sam vrijeme koje inače posvećujem obitelji i prijateljima, ponekad sam i nevoljko odlazio na trening u brdo po ružnom vremenu, a sve samo da budem spreman za taj dan (i noć) kad se održava utrka. Vikende sam koristio za dužinske treninge, koji bi nerijetko uključivali višesatno kretanje po zahtjevnim predjelima dalmatinskih planina Kozjaka, Mosora i Dinare. No, zbog takvog me rasporeda tijekom utrke nisu zabrinjavali tehnički zahtjevni dijelovi staze,” dodaje satnik Budimir Bekan.  

Zanimljivo je da je preko tjedna kilometre skupljao i tako što je trčao od kuće na posao ili obratno, a riječ je o udaljenosti većoj od 30 km u jednom smjeru. Veljaču je završio s otrčanih četiristotinjak kilometara, kao i ožujak. “Vjerovao sam u benefite koje velika otrčana kilometraža pruža i to se na kraju pokazalo ispravnim, pogotovo u zadnjoj trećini utrke kad je najteže, a ja sam se tad osjećao zaista dobro,” rekao je. Ono u čemu nije imao iskustva bilo je višesatno trčanje noću. Start njegovih prijašnjih utrka uglavnom je bio po dnevnom svjetlu, a ovaj put riječ je bila o utrci koja starta u 22 sata te ga je čekalo osam sati kretanja kroz mrak, i to ne cestom kroz naselja, nego kroz šumu.

“Mislim da je trail trčanje iznimno koristan oblik rekreacije za sve pripadnike oružanih snaga. To je odličan način za rješavanje stresa s kojim se u poslu nerijetko susrećemo, no i za tjelesnu pripremu profesionalnog vojnika. Ono što me najviše fasciniralo jest da se u takvim utrkama konkurencija odnosi prema tebi kao prema pripadniku svoje postrojbe – na stazi ni u jednom trenutku nisam osjetio da me netko doživljava kao konkurenciju. Trčiš zajedno s tim ljudima i njihov si. Moram naglasiti da sam tijekom priprema i same utrke imao zaista veliku i stalnu podršku kolega iz Inženjerijske bojne, ali i iz cijele Gardijske mehanizirane brigade te mnogih kolega trkača, prijatelja i obitelji,” zaključuje.

Trail trčanje relativno je nova disciplina, kojom se natjecatelji ozbiljno bave nešto više od deset godina. Riječ je o trčanju u prirodi, izvan uređenih površina, uz svladavanje znatne visinske razlike. Rašireno je u svijetu, a njim se bavi nekoliko milijuna ljudi.

Pripremio Domagoj VLAHOVIĆ