Brz razvoj biotehnologije stavlja javno zdravstvo te obrambeno i sigurnosno područje pred brojne probleme. Skoro sva biotehnološka oprema može imati dvojnu namjenu što kompleksnu situaciju čini još problematičnijom sa sigurnosnog stanovišta

Zašto se biološka i toksinska oružja stalno atraktivna teroristima? Danas razvijene biotehnologije povećale su mogućnost “uoružavanja” patogenih mikroorganizama ili bioloških agensa te toksina i to: direktnom mutagenezom, tehnikom molekularne biologije, obradom novih tipova virusa i razvojem funkcionalne genomike.

2. Povećani broj stručnjaka u biološkim znanostima uzrokovan je razvijanjem biotehnologije, farmakologije, industrije za zaštitu zdravlja i okoliša te dostupnosti informacija u otvorenim izvorima
Problemi i poteškoće u otkrivanju bioloških oružja uzrokovani su nedostatkom obrambenih tehnologija za brzu detekciju i identifikaciju bioloških i toksinskih agensa u realnom vremenu. Zatim činjenicom da se taktička uporaba patogena i toksina kao oružja može pripremiti tako da su neprimjetni i vrlo teško detektibilni.

U svezi nacionalnih provedbenih mjera Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje i uskladištenja bakteriološkog (biološkog) i toksinskog oružja i o njihovom uništenju (BTWC ili Biological and Toxin Weapons Convention ili puni naziv Convention on the Prohibition of the Development, Production and Stockpiling of Bacteriological (Biological) and Toxin Weapons and on Their Destruction), tijekom interekcijskog procesa dat je naglasak na tri važna dijela nacionalne implementacije, koja se razlikuju kod država stranaka: 1. zakonodavstvo, provedba obveza proizašlih iz Konvencije u nacionalno zakonodavstvo, 2. nadzor nad biološkim agensima i toksinima i 3. prisilno provođenje zakona kada se ustanovi njihovo kršenje.

Stoga je potrebno postići koherentnost ovih dijelova u implementaciji Konvencije. Za postizanje ovoga svakako su potrebna dovoljna financijska sredstva, odgovarajuće ekspertize te fleksibilnost pri procjeni rizika specifičnih istraživačkih projekata.
Zlouporaba znanosti dvostruke namjene, postrojenja i tehnologija te širenje bioloških oružja predstavlja danas najveću prijetnju i rizik bez obzira na postojeću BTWC. Biološke znanosti i biotehnologija imaju u današnjem svijetu izniman značaj, pogotovo zbog mogućnosti zlonamjerne uporabe njihovih novih dostignuća. Zbog toga će biti nešto više opisane njihove značajke.
Biotehnologija je tehnika ili korištenje znanstvenih metoda koje koriste žive organizme ili dijelove organizama za proizvodnju raznih proizvoda i stvaranje novih oblika života, a uključuje: rekombinantnu DNA tehnologiju, genetički modificirane (izmijenjeni) organizme (GMO), protutijela (monoklonskaprotutijela), transgenetičku proizvodnju (genska manipulacija), genetičku terapiju, imunoterapiju.
Eksplozija biotehnologije nezaustavljivo napreduje pa je zanimljivo vidjeti usporedbu kapaciteta na ovom polju u svijetu. Tako skoro 80% ukupnih biotehnoloških kapaciteta danas u svijetu posjeduju SAD-e.

Genetički inženjering – uvođenje genetičkih izmjena (dodavanje, izmjene, uklanjanje gena) u organizam za postizanje nekog određenog cilja.

Sintetička biologija je nova znanstvena disciplina, koja uključuje rastavljanje mikroba na njihove osnovne genetičke sastavnice kako bi se omogućila njihova manipulacija i ponovno sastavljanje u svrhu stvaranja novog oblika života. To također uključuje stvaranje novih genetičkih kodova znanih kao DNA, koji ne postoje u prirodi. Sintetička biologija se može primjeniti u autonomnim biokemijskim senzorima, proizvodnji biomaterijala, programiranim terapeuticima, “pametnoj” poljoprivredi i eksperimentalnim inženjerskim sustavima za biologe.

Potencijalne koristi sintetičke biologije uključuju razvijanje novih mikroorganizama za tretiranje bolesti kao što su maligne bolesti puno učinkovitije i stvarajući nove i jeftinije lijekove. Zatim, umjetno razvijene nove organizme koji mogu osigurati jeftinije i čistije izvore energije nago današnje temeljene na naftnim gorivima i koji mogu otkriti umanjiti zagađenja okoliša u zemlji, zraku i vodi.
Potencijalni rizici sintetičke biologije nisu još poznati ali postoji zabrinutost da se sintetski organizmi mogu ponašati neočekivano i štetno te mogu uzrokovati velike štete u okolišu. Također postoji zabrinutost da ako ti organizmi dospiju u ruke terorista mogu se koristiti kao oružje. Mogućnost stvaranja umjetnog života može podići moral ali se postavlja i etičko pitanje kako je definiran život.
Potencijalna opasnost predstavlja i tzv. sintetička genomika kao nove tehnika za proizvodnju DNA i dijelova iste (genske i genomske sinteze) a koje današnje velike korporacije u farmaceutskoj industriji koriste u velikim količinama.

Ako se ovome pridoda i danas sve prisutnija nanotehnlogija, zaključci mogu poprimiti pesimističan naglasak.

Nanotehnologija daje mogućnost proizvodnje mnogih vrsta materijala u ekstremno malim mjerilima kao što su atomi i molekule. Materijali stvoreni u nano-mjerilu nazivaju se nanomaterijali i često mogu biti proizvedeni i pokazivati drugačije fizikalne, kemijske i biološke značajke nego njihove u normalnoj veličini kopije. Potencijalne koristi nanotehnologije su mnogostruke, kao što su uporaba nanomaterijala u raznim proizvodima čine ih čvršćim, čistijim i učinkovitijim. Nanotehnologija također ima mogućnost osigurati nove i bolje tretmane raznih bolesti, čišćenje okoliša i osigurati jeftiniju energiju.

Potencijalni rizici nanotehnologije jesu te da neke od značajki koje nanomaterijale čine korisnim mogu se koristiti za štetno djelovanje istih. Smatra se da neki od nanomaterijala mogu biti štetni za ljudsko zdravlje ako se udišu i mogu uzrokovati oštećenja i zagađenja okoliša. Postoji zabrinutost da neki od nevidljivih na nanotehnologiji temeljenih sredstava za nadzor ili praćenje mogu predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti i osobnoj privatnosti.

U svijetu se danas također daje veliki značaj tzv. aerosolnim tehnologijama i mogućnosti lakšeg i učinkovitijeg širenja bioloških i toksinskih agensa, a koje uvelike unaprjeđuju nove nanotehnološke metode. Tako je već razrađena metodologija ugradnje kompleksa DNA u tzv. kationske tvari kao nosače agensa a u obliku nanočestica što će bitno otežati zaštitu i dekontaminaciju.
Opažanje i shvaćanje da je prijetnja od biološkog terorizma u protekloj dekadi u porastu, zahtijevalo je od znanstvene zajednice a posebno na polju znanosti o životu, razmatranje potencijalnog utjecaja znanosti dvostruke namjene na sigurnost. Termin “dvostruka namjena” (“dual-use”) može se koristiti na nekoliko načina, ali se prvenstveno odnosi na tehnologiju koja može imati i civilnu i vojnu primjenu, a usredotočuje se na opremu i pripadajuće materijale, koji mogu biti zlouporabljeni za potrebe proizvodnje oružja za masovno uništenje (WMD ? Weapons of Mass Destruction), kao i na mogućnost širenja znanja i iskustva koja mogu biti krivo primijenjena u zlonamjerene svrhe.

Još od 3. Pregledne konferencije država stranaka konvencije provode se tzv. mjera za izgradnju povjerenja između država stranaka konvencije (CBMs ? Confidence Building Measures), koje su inače transparentne i uključuju godišnja izvješća o biološkim aktivnostima, laboratorijima i biotehnoloskim postrojenjima, kao i o epidemijama zaraznih bolesti te proizvodnji cjepiva. Svake godine izvješća je podnosi sve više država stranka ali taj broj nije zadovoljavajući jer u prosjeku redovna izvješća podnose samo oko 60 država stranaka.. Prijedlog unaprjeđivanja upitnika za godišnje izvješćivanje o biološkim aktivnostima država stranaka Konvencije, o kojem se je raspravljalo na 6. Preglednoj konferenciji a kojim bi se davali bolji i detaljniji podaci, naišlo je na neodobravanje što dodatno govori o potrebi donošenja verifikacijskog mehanizma za kontrolu ovog opasnog oružja

Tijekom sastanaka najveći interes kod stručnjaka država stranaka konvencije izazivale su odredbe članka X. konvecije, koji uključuje razmjenu znanstvenih i tehnoloških informacija o uporabi bioloških i toksinskih agensa, opreme, i tehnologije na području bioloških znanosti u miroljubive svrhe, te razvijanje sustava i programa za suzbijanje i umanjenje posljedica od humanih, životinjskih i biljnih zaraznih bolesti kao i zajedničkog razvoja novih cijepiva u koji bi bile uključene i međunarodne organizacije kao WHO, FAO, OIE i IPPC.
Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) naglašava važnost međunarodne suradnje u unaprijeđenju zaštite životinja i biljaka te sigurnosti u proizvoednji hrane. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) provodi najnoviju međunarodnu uredbu o zdravstvenoj zaštiti koja treba bitno unaprijediti obavještavanje o epidemijama bolesti a Organizacije za zdravstvenu zaštitu životinja (OIE) provodi zaštitu životinja od zaraznih bolesti ili zoonoza.

Biotehnološka industrija dana nije dovoljno upoznata s odredbama konvencije što je porazna činjenica. Zbog toga je neophodna bolja suradnja znanstvene zajednice i industrije te stvaranje i unaprjeđivanje kodeksa ponašanja u znanosti i industriji sa svrhom zaštite bioloških aktivnosti od nemiroljubive uporabe i terorističkih organizacija. Potrebno je također raditi na boljoj organizaciji i harmonizaciji biološke zaštite a posebno kod manjih privatnih biotehnoloških industrijskih postrojenja.

Danas je krucijalno pitanje sigurnosti i zaštite opasnih patogenih mikroorganizama i toksina u svim laboratorijima a u svrhu prevencije i zaštite javno zdravstvenog sustava. Ovo pitanje je posebno pobudilo pažnju nakon objave otkrića da je američki vodeći stručnjak za biološko oružje Bruce Ivins osumnjičen za širenje uzročnika antraksa putem pisama 2001. godine.

Zaprepašćujući je ogroman broj znanstvenika na polju bioloških znanosti i biotehnologije, koji su uključeni u znanstvena istraživanja bioloških i toksinskih agensa (samu u SAD-u više od 30 000), te je neophodno potrebno zaštititi znanstvena istraživanja, a posebno opasne patogene mikroorganizme i toksine u laboratorijima. Većina stručnjaka danas su suglasni da je na srodnim fakultetima i znanstvenim institucijama neophodna edukacija studenata i znanstvenika na polju bioloških znanosti i uključivanje odredbi Konvencije u kodekse postupanja znanstvenika. Međutim, evidentno je dana i pitanje koliko uopće danas znanstvenici na ovom polju znaju o konvenciji o zabrani biološkog i toksinskog oružja a zaključak je nažalost da znanstvenici danas ne daju dovoljno značaja ovom problemu i zbog toga je neophodno čim prije prosuditi rizike te unaprijediti nadzor nad biološkom sigurnosti a posebno na polju GMO (genetski izmijenjenih organizama).

Tijekom intersekcijskog procesa često je vođena rasprava o biološkoj sigurnosti i terminologiji, koja se koristi u engleskom govoru a to su termini biosafety i biosecurity. Najbolje objašnjenje je dao predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije prema kojoj biosafety uključuje mehanizme i principe fizičke zaštite laboratorija i tehnologije u cilju sprečavanja oslobađanja opasnih patogena i toksina kao i akcidenata, a biosecurity uključuje zaštitu i kontrolu opasnih patogena i toksina i njihovo moguće oslobađanje izvan laboratorija i korištenje u nemiroljubive svrhe. Pojednostavljeno, biosafety je zaštita opasnih patogena i toksina od ljudi, a biosecurity je zaštita ljudi od opasnih patogena i toksina.

Kao suprotnost svemu navedenom prikazano je, od strane stručnjaka iz Svjetske zdravstvene organizacije, stanje vrlo niske razine higijenskog standarda i biološke zaštite i sigurnosti u mikrobiološkim laboratorijima u većini zemalja Afrike, a koji predstavljaju potencijalnu opasnost. Za razliku od toga kao izrazita suprotnost, može se vidjeti i najmodernije laboratorije (biološke sigurnosti BSL-3 i BSL-4) u bogatim zemljama. Zbog toga je naglašena i neophodna pomoć razvijenih i bogatih zemalja u rješavanju ovog problema.
Sva ova zapažanja koja su navedena pokreću jednu mogućnost u bliskoj budućnosti kao vrlo važno pitanje a to je izbor ili konačna odluka između bioloških znanosti i biotehnologije i biološke sigurnosti.

Slavko BOKAN