U organizaciji Zbornog područja Split uspješno je izvedena jednodnevna napadna operacija Skok 1 na Dinari. Hrvatske su snage porazile neprijatelja te napredovale u dubini pet i širini 15 kilometara čime su postigli stabilnost i sigurnost dostignutih položaja na Dinari i Livanjskom polju.

A Aktivnosti hrvatskih snaga prije akcije Skok 1

Prije Skoka 1 hrvatske su snage izvele operaciju Zima ’94 u kojoj su oslobođeni važni vrhovi Dinare te je veći dio Livanjskog polja stavljen pod nadzor snaga Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane. No, neprijatelj je još uvijek držao većinu dominantnih vrhova Dinare i Staretine odakle je imao mogućnost paljbenih djelovanja po Livanjskom polju. Dostignuti položaji na prostoru Dinare i Staretine utvrđeni su te se od Badnjaka 1994. uglavnom provodila aktivna obrana.

 B Bolji taktički položaji

Korak po korak hrvatske su snage oslobađale visove na Dinari, a sve s ciljem napredovanja i stvaranja boljih taktičkih položaja kako bi imali operativnu i borbenu prednost u odnosu na neprijatelja.

C Cilj operacije Skok 1

• ovladati dominantnim visovima na Dinari u području od Zelenog brda do Crvene Grede te uspostaviti vatreni nadzor nad neprijateljskim položajima na lokacijama Uništa i Cetine.
• Osigurati dostignute položaje obrane od mogućih napada neprijatelja iz smjera Kijevo-Uništa.

Č Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji

Operacijom je rukovodilo Zapovjedništvo Zbornog područja Split na čelu sa zapovjednikom general-bojnikom Antom Gotovinom. Od hrvatskih snaga sudjelovale su postrojbe 7. gardijske brigade HV-a i 126. domobranske pukovnije iz Sinja. U provedbi akcije potporu su pružale i druge hrvatske snage.

D Dinamika operacije Skok 1

Glavni smjer napada odvijao se na području: Velika Duvjakuša – V. Glavica i Zeleno brdo – Razvala. Snage 7. gbr brzim su tempom napredovale te su u večernjim satima 7. travnja 1995. dostigle  crtu: Bunjevačko brdo – Marino brdo – Veliki bat – Jančiji vrh – Lišanjski vrh-Slime – Jakelića dolac – Velika Glavica. Prosječna nadmorska visina na novouspostavljenoj dinarskoj crti je oko 1800 metara.

Neprijateljske snage odgovaraju protunapadom kako bi povratile položaje te topništvom djeluju po položajima 7. gbr s prostora sela Cetina no napad je odbijen. Uspješno izvedenom akcijom Skok 1 neprijatelj je na Dinari  ponovno poražen te je oslobođen važan prostor u dubini 5 i širine 15 km čime se dobilo na sigurnosti i Dinare i Livanjskog polja. Nakon tjedan dana nastavljeno je napredovanje hrvatskih snaga na Dinari i to prema Crvenim gredama. I ovaj su put hrvatske snage porazile neprijatelja te oslobodile dodatnih oko 20 četvornih  kilometara čime je u tjedan dana ukupno oslobođeno oko 100 četvornih kilometara područja Dinare. Neprijatelj ponovno napada početkom svibnja 1995. kako bi ponovno zauzeo područja, a posebno jak napad bio je kod Crnih bunara. U snažnom protunapadu snage 7. gbr uspjele su nakon žestokih borbi odbaciti neprijateljske snage te sačuvati ranije dostignute položaje obrane.

E Endemsko žarište mišje groznice

Uz sve opasnosti koje rat donosi, osobito na zahtjevnom terenu hrvatski branitelji Dinare suočili su se s još jednom opasnosti i to od endemske mišje groznice odnosno hemoragijske groznice. Od posljedica te bolesti tijekom svibnja i lipnja 1995. smrtno su stradala dva pripadnika 7. gbr HV-a.

F Faktor iznenađenja s dolaskom tenkova na Dinaru

Jedno od iznenađenja kojem ratni stratezi pridaju posebnu pozornost jest uvođenja tenkova u napadne operacije na Dinari pa su tenkovske snage 7. gbr u travnju 1995. na Dinari pomogle u pobjedama hrvatskih snaga.

G Gospodari Dinare

Inženjerijske snage HV-a i HVO-a probijaju ceste na Dinari pa planina postaje ”tenkovska prometnica“ hrvatskih snaga. Bilo je to ne samo iznenađenje za neprijatelja nego i pravi pothvat inženjeraca izveden u ratnim uvjetima na nepristupačnim područjima Dinare. Radovima je rukovodio general-bojnik Ljubo Ćesić-Rojs, a, među ostalim, probijene su komunikacije na područjima Poviruše – Vještić gora, Vještić gora -Junakovo brdo te put prema Zelenom brdu. Naravno, na svim je zemljovidima Dinare do tada stajalo: područje neprohodno za tenkove.

H Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u operacijama na Dinari

Jednu od važnih uloga u potpori kopnenim snagama u ovladavanju Dinare imale su letačke posade helikoptera Mi-8 MTV1 iz sastava 95. zrakoplovne baze HRZ-a iz vojarne ”Knez Trpimir“ iz Divulja. Letovi su organizirani za zračni prijevoz hrvatskih branitelja na položaje Dinare, zbrinjavanje ranjenika i oboljelih kao i sanitetskih timova. Jednako važna bila je dostava streljiva i naoružanja te građevinskog materijala, kontejnera i  montažnih kućica za smještaj snaga.

 I Izmjenjivanje položaja i pomaci

Uz ostale postrojbe hrvatskih snaga među onima koje su snažno  ”utabale“ stazu na Dinari bili su pripadnici 4. i 7. gbr. Posebno su zanimljiva njihova nastojanja u izmjeni položaja kad su ne samo još više utvrđivali položaje za smjenu nego i pomicale crtu naprijed kako bi je učinile što sigurnijom za dolazak kolega te je dolazak na položaj nakon smjene bio uvijek iznenađenje koje su jedni drugima priređivali. Njihovo ”dinarsko“ zajedništvo i povezanost kasnije se i na simboličan način pokazalo na Kninskoj tvrđavi kad su dvije ratne zastave, Pauka i Puma, spojene u jednu, pobjedničku gardu hrvatsku.

J Jačina i omjer snaga

Hrvatskim snagama u napadnoj operaciji Skok 1 suprotstavljene su bile neprijateljske snage u sjeverozapadnom dijelu bojišta postrojbe 9. lake pješačke brigade (lpbr) iz sastava tzv. 2. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske iz Bosanskog Grahova dok su na jugozapadu bile raspoređene postrojbe 1. lpbr. Operacija je izvedena u povoljnijem omjeru hrvatskih snaga u odnosu na neprijatelja i to u ljudstvu 1,6:1 te u topništvu 1,3:1.

K Korištenje bijelih navlaka

Zimski uvjeti ratovanja donijeli su i novi ”modni“ dodatak hrvatskim snagama na Dinari, a  to su bili bijele navlake. Služile su prije svega za prikrivanje, ali i zaštitu u zimskim uvjetima ratovanja.

L Logistička potpora

Ratni zapovjednici i sudionici napadnih akcija hrvatskih snaga na Dinari posebno ističu značenje logističke potpore jer bez dobre logistike nije bilo moguće opstati i voditi bojne akcije na Dinari. Cijeli lanac logistike u stopu je pratio postrojbe te se prilagođavao uvjetima na terenu koji su bili iznimno zahtjevni. No, pobjedničke akcije pridonosile su i jačanju logistike jer su logističke baze iz svake napadne akcije i operacije izlazile s više naoružanja i streljiva.

LJ Ljudski čimbenik presudan

I za prethodno izvedenu napadnu akciju Zima 94 i za Skok 1 vrijedi istaknuti kako je u pobjedama hrvatskih snaga na Dinari prevagu imao čovjek, hrvatski vojnik s neslomljivom voljom i spremnosti na žrtvu za slobodu domovine. Ratovati u zimskim uvjetima, gdje je ponegdje i po prvi put kročila vojnička čizma, mogli su samo najizdržljiviji, najsmjeliji i najodaniji branitelji. Među njima je zasigurno bilo i onih koji su prvi put svjedočili nanosima snijega visine i do nekoliko metara i temperaturama i do -15 stupnjeva. No, to ih još više ojačalo jer se ”skok po skok“ po visovima Dinare sve bliže nazirao i njihov glavni cilj, oslobađanje Knina.

M Majka piše nestalom sinu

Majka nestalog pripadnika 7. gbr Miroslava Harča napisala je pismo sinu u trenucima kad je njezino srce kucalo za njega u molitvi i vapajima traženja istine o njegovoj sudbini. Svojim svjedočenjem i hrabrosti srce majke Ruže kao da je pokušavalo osjetiti otkucaje srca njezina sina. Svjedočanstvo beskrajne majčinske ljubavi i hrabrosti. One iste hrabrosti poput hrabrosti njezina sina koju je tako snažno ugradio na Dinari. Tako, među ostalim, majka Ružica Harča uz svu bol i težinu posebno pamti riječi sina prije odlaska u hrvatsku gardu kad je imao 19 godina: ”I ja odoh majko u obranu svoje zemlje Hrvatske…“ Sin je hrabrio majku kako će se živ vratiti. ”Još te i sad vidim, sine, u uniformi, onako ponosnog, a ja tvoja majka koja te pratila na autobus, još te i sad gledam kako uzdignute glave koračaš uz mene i osjećam se kako u sebi molim Boga da mi te vrati živog. Od tog dana vidjeli smo se još četiri puta. Dolazio si doma, ali tko je onda znao da nam je taj četvrti put bio i zadnji put što smo se vidjeli. Svaki sam te put ispratila i svaki put se bojala da ću te izgubiti. Svi moji strahovi obistinili su se tog 5. svibnja 1995. godine…“ Sudbina hrvatskog branitelja Miroslava Harča nepoznata je od napada neprijatelja kod Crnih bunara na Dinari 5. svibnja 1995. Naime, tad je ostao ranjen uz dvojicu mrtvih prijatelja s kojima je branio hrvatske položaje.

N Napredak i ohrabrenje Dinare

Uspješno izvedena operacija Skok 1, u kojoj je neprijatelj poražen i odbačen u dubinu područja, ova je operacija za hrvatske snage bila i ohrabrenje za nove pobjedničke akcije, a s već stečenim znanjima i iskustvom borbe na Dinari dobili su dodatni poticaj za ”skokove“ na nove dinarske visove.

O Oslobodilačko-napadna akcija  Skok 1 –  dinarski boj

Akcija Skok 1 može se nazvati i dinarskim bojem hrvatskih snaga protiv neprijatelja jer su se borbe odvijale na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 1800 metara. To je zahtijevalo iznimnu psihofizičku spremnost i uvježbanost snaga za provedbu operacije u vrlo zahtjevnim uvjetima terena i klimatskih prilika jer je područje provedbe operacije još usto bilo i  pod snijegom. Bio je to novi izazov za sudionike ove operacije, posebno za snage varaždinskih Puma koje su ostavile srce i junački branile Dinaru. Uostalom puma, po kojoj su dobile borbeni naziv, poznata je i kao ”planinski lav“ čime je i na simbolički naziv potvrđena puna spremnost djelovanja Puma na vrhovima Dinare.

P Park prirode i spomen na borbe na Dinari

Dinara je 2021. proglašena Parkom prirode, a zasigurno jedna od točaka koje posjetitelji obilaze jesu i najvažnija poprišta borbi i pobjeda hrvatskih snaga na Dinari. Među podignutim spomen-obilježjima jest i ono na vrhu Velika Duvjakuša (1709 m) posvećeno 31 poginulom i jednom nestalom pripadniku 7. gbr, koji su stradali u akcijama na Dinari tijekom 1994. i 1995. Također, na vrhu Ošjaku (1657 m) nalazi se i Spomenik domovini autora kamenoklesara iz Trilja Antuna Vuke koji je s puno emocija i zanosa hrvatskim braniteljima izradio četiri spomenika na Dinari.

R Reakcija vođa pobunjeničkih snaga u Kninu

Nakon značajnih uspjeha hrvatskih snaga na Dinari i približavanja zaleđu Knina vođe pobunjeničkih snaga u Kninu suočeni su s dvostrukim strahom. Jedan se odnosio na premoć hrvatskih snaga na Dinari, a drugu su opasnost vidjeli u zapadnoj Slavoniji zbog otvaranja autoceste i mogućnosti akcije hrvatskih snaga te ”presecanja zapadne Slavonije na dva dela“. Razvoj događaja potvrdit će kako su strahovi bili opravdani, Bljeskom je oslobođena zapadna Slavonija, a akcije hrvatskih snaga na Dinari bile su uvod u Oluju i oslobađanje Knina.

S Smrtno stradali i nestali pripadnici 7. gbr u obrani položaja u operaciji Skok 1

U akciji Skok 1 hrvatske snage nisu imale poginulih niti ranjenih pripadnika te je ova akcija jedina od sedam akcija i operacija hrvatskih snaga izvedenih u godinu dana od Zime 94 do Južnog poteza provedena bez poginulih i stradalih hrvatskih branitelja.

Tek poslije, nakon nepunih mjesec dana u napadima neprijatelja došlo je do stradavanja pripadnika 7. gbr. Tako su u borbama kod Crnih bunara na Dinari 5. svibnja 1995. poginula tri pripadnika 7. gbr: Antun Čižmek, Roko Grgić i Marinko Kuljanac, a nestao je gardist Miroslav Harča. Istog dana u topničkom napadu neprijatelja na položaju na M. Poljanicama poginuo je još jedan pripadnik Puma Željko Holi.

Š Što bliže prvoj crti obrane

Jedno od pravila napadnih akcija hrvatskih snaga bilo je vođenje i zapovijedanje bojem što je moguće bliže područjima bojnih djelovanja. Tako su uspostavljana izdvojena zapovjedna mjesta Zbornog područja Split, te posebnih zapovjedništava operativnih grupa (OG), a nakon Zime ’94  za akciju Skok 1 Zapovjedništvo OG Livno premješteno je u selo Rujani te je ujedno bilo i Zapovjedništvo hrvatskih snaga.

T Topnička potpora

Topništvo je stvaralo preduvjete brzom napredovanju hrvatskih snaga u napadu te bilo stabilnost u provedbi aktivne obrane. U akciji Skok 1 topničko-raketne postrojbe hrvatskih snaga bile su u mogućnosti izravno djelovati po neprijateljskim položajima u Kninu, Bosanskom Grahovu i Glamoču kao i komunikacijama koje povezuju ove gradove. Djelovanje topničko-raketnih skupina za potporu i protuoklopnu borbu pridonosilo je uspješnosti napadnih akcija i postupnom napredovanju hrvatskih snaga.

U UNCRO kratica smeta vođama pobunjeničkih snaga

Otkazivanje mandata snagama UNPROFOR-a (United Nations Protection Forces, Zaštitne snage Ujedinjenih naroda) bilo je najavljeno u siječnju 1995. jer mirovne snage nisu ostvarile svoj cilj, a to je povratak pobunjenih područja u sustav RH. Odlukom Vijeća sigurnosti  Ujedinjenih naroda 31. ožujka 1995. donesena je nova Rezolucija 981 kojom je redefinirana uloga mirovnih snaga u RH, sad pod novim nazivom UNCRO (United Nations Confidence Restoration Operation in Croatia, Operacija UN-a za uspostavu povjerenja u Hrvatskoj). Naziv UNCRO posebno je zasmetao vođama pobunjeničkih snaga jer se time ”prejudicira političko rješenje“, a nikako nisu mogli prihvatiti vozila i objekte međunarodnih snaga s natpisom UNCRO jer im je to bio jasan podsjetnik na Hrvatsku.

V Vojnička nazočnost 4. i 7. gbr

Nakon što su postrojbe 4. i 7. gbr već razvijene borbene sposobnosti obrambenog karaktera razvijale u nove napadne sposobnosti, njihova nazočnost na pojedinim dijelovima bojišta u Dalmaciji sve je više kod neprijatelja stvarala ne samo respekt nego i određenu razinu straha. Stoga je beretka ne samo ovih nego i svih sedam gardijskih brigada postala zaštitni znak časti, ponosa, hrabrosti i visoke profesionalnosti HV-a u Domovinskom ratu.

Z Zapovjedna izviđanja

Uoči operacije ključno zapovjedno osoblje provelo je zapovjedno izviđanja područja operacije, a sve kako bi se što bolje upoznale s terenom, rasporedom neprijateljskih snaga i planovima operacije.

 

Ž Žargon branitelja Dinare ”čukaši“

Poput branitelja Velebita i branitelji Dinare u svojem izričaju rado koriste i termin ”čukaši“. Naime, najveći dio borbenih djelovanja hrvatski su branitelji proveli u oslobađanju i obrani najviših vrhova, ”čuka“ zbog čega se i veže ovaj naziv za ratne godine borbenih djelovanja na Dinari.

Marinko Karačić

Izvori za fotografije:

1. Gotovina Ante, Napadajni bojevi i operacije HV i HVO (hrvatskih snaga), Zapovjedništvo Zbornog područja Split, Knin, 1996.
2. gardijska brigada Hrvatske vojske Pume, Edicija monografija vojno-redarstvenih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske iz Domovinskog rata 1991. – 1996., MORH, GS OSRH, Zagreb, 2011.