U skladu s vlastitom viziom razvoja mornaričkih potencijala i potrebama NATO saveza, nizozemska ratna mornarica uvrstila je u svoju flotu jedan od svakako najmodernijih amfibijsko-logističkih brodova današnjice

Kralježnicu modernih ratnih mornarica 21. stoljeća neće činiti najmoderniji razarači i krstarice niti ultrasposobne podmornice. Tu će ulogu preuzeti višenamjenski amfibijsko-logistički brodovi, koji će biti sposobni na “vruće” točke širom svijeta brzo i uspješno dopremiti desantne postrojbe, borbene helikoptere, tenkove, topništvo, gorivo, hranu, medicinske kapacitete, ali i koji će raspolagati velikim C4I sposobnostima. Nizozemska brodograđevna industrija, predvođena tvrtkama Schelde Naval Shipbuilding i Imtech Marine & Offshore, ponudila je domaćem, ali i stranim vojnim tržištima projekt ENFORCER / Rotterdam (LPD-1) amfibijsko-logističkog broda, koji se u mnogim svojim segmentima pokazao kao temeljni uzor u razvoju vlastitih projekata i sličnih brodova kod nekih drugih mornarica zapadnog svijeta.

Nakon prvog broda iz spomenutog projekta Enforcer, LPD-1 Rotterdam, najnovije je dostignuće nizozemske vojne brodogradnje LPD-2 Johan de Witt. Porinut je na svečanoj ceremoniji u svibnju 2005., a službeno je predan ratnoj mornarici 26. listopada iste godine. Od tada pa do početka ove godine nizozemska ratna mornarica provodila je jednogodišnji program ispitivanja broda, prije svega njegovih C4I sposobnosti.

Geneza razvoja nizozemske amfibijske flote
Izgradnjom LPD-1 Rotterdam još 1989. godine, nizozemska RM najavila je početak procesa stvaranja kapaciteta za izvođenje vlastitih, amfibijskih i ekspedicijskih operacija radi osiguranja i zaštite vlastitih interesa. Već od prvih dana provedenih na moru, sposobnosti LPD-1 Rotterdam našle su se pod upitnikom, ponajprije njegove amfibijske sposobnosti, ali i njegova uloga “strateškog” transportera. Određeni nedostaci uočeni pri održavanju tempa brodskih operacija ukrcaja i iskrcaja vozila, opreme i desantnih snaga, ali i potreba za mogućnošću ukrcaja združenih stožera i njihova duljeg uspješnog djelovanja na moru, nagnali su nizozemsku mornaricu da krene u projektiranje i izgradnju drugog LPD broda, koji će moći udovoljiti upravo takvim zahtjevima. Odluka je bila potkrijepljena činjenicom da je potreba za takvom vrstom visoko sofisticiranog, višenamjenskog amfibijskog plovila i ujedno zapovjedne ploveće platforme bila prepoznata i unutar samog NATO saveza.

LPD-1 Rotterdam konstruiran je i sagrađen u okvirima vrlo bliske suradnje brodogradilišta Royal Schelde i kraljevskog pomorskog instituta RNIN. Konstrukcija je kompletno obavljena unutar tzv. NUPAS?CADMATIC sustava, koji je trebao omogućiti brzi i sigurni transfer opreme i ljudstva s broda na obalu i natrag, pod svim mogućim vremenskim okolnostima. Ti uvjeti su bili izuzetno važni, posebno su radi osiguranja ugovora za konstrukciju četiriju LSD (A) brodova klase Bay za britansku ratnu mornaricu. Zamjenjujući tri, već tridesetak godina stara LSL (Landing Ship Logistic) broda tipa Sir Bedivere i nešto mlađi HMS Sir Galahad (L 3005), primarne odlike nove Largs Bay klase izvedene su iz Royal Scheldeove izvozne inačice Enforcer/LPD-1 projekta. Opcija koju su izabrali Britanci odlikuje se više nego dvostrukim transportnim kapacitetima u odnosu na klasu Sir Bedivere.

Zapravo specijalni sektor nizozemskih konstruktora bio je suočen u razvoju svojih amfibijskih snaga s dva vrlo značajna trenda u današnjoj vojnoj brodogradnji:
• velika integracija između samih brodograditelja i proizvođača opreme radi maksimiziranja mogućnosti modernih tehnologija i tehničkih solucija opreme;
• razumni omjer primjene civilnih i vojnih standarda te veliki stupanj međunarodne suradnje u razvoju združenih programa radi smanjenja razvojnih i proizvodnih troškova.
Ta se činjenica najbolje može demonstrirati nizozemsko-španjolskom kooperacijom na polju razvoja vrhunskih amfibijskih i pomoćnih logističkih brodova. Navantia, vodeći španjolski vojni brodograđevni koncern, izgradila je u vrlo bliskoj suradnji s nizozemskim projektnim biroima dva LPD broda (Galicia i Castilla), ali i višenamjenski flotni opskrbni brod/tanker A14 Pati?o za potrebe španjolske ratne mornarice.

Johan de Witt, po kojem je LPD-2 dobio ime, rođen je 1625. godine i bio je ključna figura nizozemske povijesti u vremenima kada su Ujedinjene Nizozemske Provincije bile jedna od najvećih europskih vojnih sila, ali i dominantan čimbenik u svjetskoj trgovini sredinom i krajem 17. stoljeća.

Obrambena bijela knjiga 2000, koju je nizozemsko MO objavilo potkraj 1999. godine, karakterizirana je odlučnom najavom izgradnje drugog LPD-a za potrebe ratne mornarice. Poslije tog strateškog dokumenta, uslijedilo je 2002. potpisivanje ugovora o izgradnji broda. Glavni stožer kraljevske nizozemske mornarice još je 2001. godine definirao prve tehničko-taktičke zahtjeve kojima mora udovoljavati novi amfibijski brod:
• mora raspolagati kapacitetima koji će mu omogućiti da se na njemu mogu smjestiti i uspješno djelovati stožeri domaćih i savezničkih združenih snaga;
• mora raspolagati kapacitetima dovoljnim za ukrcaj i dulji smještaj najmanje 500 pripadnika (jedne bojne) desantnih snaga (kako borbenih snaga tako i snaga za borbenu potporu) radi misija i zadaća širom svijeta;
• sposobnost ukrcaja zaliha koje moraju biti dostatne za podupiranje ukrcanih snaga najmanje 30 dana na obali i 10 dana na brodu;
• mogućnost ukrcaja i lake manipulacije svim amfibijskim sredstvima kojima se koriste britanske i nizozemske amfibijske snage;
• mogućnost ukrcaja i transporta velikog broja oklopnih i transportnih vozila kojima se koriste kopnena vojska i nizozemski marinski korpus na strateškoj razini;
• mogućnost podupiranja savezničkih zračnih operacija prihvatom što većeg dijapazona srednjih i velikih mornaričkih helikoptera savezničkih snaga;
• mogućnost da služi kao zapovjedni CATF/CLF brod združenih savezničkih amfibijskih snaga (Commander Amphibious Task Force) odnosno kao zapovjedni brod cjelokupnih desantnih snaga (Commander Landing Force).

HNLMS Johan de Witt pod kodnom oznakom L 801 postao je nakon jednogodišnjeg ciklusa ispitivanja na moru potpuno operativan početkom veljače 2008. godine. Njegova su primarna zadaća amfibijske operacije, strateški transport i funkcija plovećeg zapovjednog mjesta. Njegove sekundarne zadaće obuhvaćaju uloge kao što je helikopterska platforma za protupodmorničarsko ratovanje, pomoć pri prirodnim nesrećama i humanitarnim krizama, civilno?vojne operacije, minske i protuminske operacije, ali i protuterorističko djelovanje. Njegov ukrcajni kapaciteti mogu “progutati” uz 547 marinaca više od šest desantnih plovila (ovisno o izabranom tipu), šest srednjih helikoptera tipa NH-90 (Linx ili Sea King) ili četiri teška helikoptera tipa EH 101 Merlin, najmanje 32 teška tenka tipa Leopard 2 te još (druga opcija umjesto bojne pomorskog pješaštva) i stožere združenih amfibijskih snaga. Na sletnoj palubi površine 1450 m2 (58 x 25 m) nalaze se dvije sletne pozicije za helikoptere, a ukupna raspoloživa površina za ukrcaj vozila, opreme i plovila u unutrašnjosti broda iznosi 4045 m2, od čega na mokri dok otpada 575 m2, glavnu i donju garažu 2100 m2 (960 m2 + 1140 m2), na helikopterski hangar 600 m2 te 770 m2 na opći skladišni prostor.

Umrežene sposobnosti strateške razine
Dizajn i konstrukcija LPD-2 Johan de Witt temelje se najvećim dijelom na dizajnu i konstrukciji LPD-1 Rotterdam. Oba broda građena su u sekcijama i najvećim dijelom po komercijalnim brodograđevnim standardima. Međutim, između ova dva broda postoji i znatan broj razlika, koje su rezultat posebnih zahtjeva definiranih za LPD-2, uključujući i poseban zahtjev da taj brod može biti uporabljen i kao ploveći stožer. Istiskujući 16 680 tona, 176,35 m dugačka i preko 29 m široka LPD platforma sposobna je u svojoj utrobi primiti više od 6 helikoptera srednje veličine te amfibijsku komponentu sastavljenu od četiri nešto manja LCVP (Landing Craft Vehicle Personel) ili dva veća LCU (Landing Craft Utility). Kratkim uvidom u nacrte obaju brodova odmah je vidljivo da je mokri dok na krmi LPD-2 znatno skraćen, tako da može primiti samo dva desantna LCU umjesto četiri, koliko ih može primiti LPD-1 Rotterdam. To je učinjeno radi toga da se povećaju transportne mogućnosti na palubi namijenjenoj za prijevoz oklopnih vozila. Da bi taj prostor ostao maksimalno iskorišten, desantni LCVP smješteni su u posebno konstruiranim nišama na oba boka, odmah ispod sletne palube. Brod raspolaže također sa četiri jurišna gumena glisera tipa RHIB.

LPD-2 Johan de Witt zapovjedni je brod nizozemske ratne mornarice. Ima deklarirani doplov od 10 000 NM, a službeno je upisan u flotnu listu 30. studenog 2007. godine. Odmah po ulasku u djelatnu službu, brod je primio glavni stožer nizozemskih pomorskih snaga (MARFOR) tijekom odvijanja pomorskih vježbi pod nazivom Bright Archer 07, koje su se odvijale ispred obala Walesa. Tijekom te vježbe, uz LPD-2, sudjelovao je još i LPD-1 (12 300 tona), još 8 drugih ratnih i pomoćnih brodova, dvije bojne nizozemskih marinaca, šest NH-90 helikoptera te druge koalicijske snage. Združeni stožer ukrcan na LPD-2 odgovoran je u potpunosti za osiguranje sigurnog djelovanja i koordinacije svih dijelova ukrcanih snaga osiguravajući C2 elemente za vrlo široki spektar zadaća: od protuminskih operacija do kompleksnih amfibijskih operacija. Početkom siječnja 2009. godine LPD-2 postat će zapovjednim plovećim stožerom za NATO-ovu grupu za brzi odgovor NRF 12 (NATO Responce Force). U okviru te borbene grupe sudjelovat će oba nizozemska LPD-a, jedan hidrografski brod te specijalni medicinski tim. U okviru NRF 12 sudjelovat će također i 12 zrakoplova F-16AM nizozemskih zračnih snaga. Ukrcane desantne snage na oba nizozemska LPD-a bit će sastavljene od britanskih i norveških marinaca. Nakon završetka šestomjesečnog dežurstva u NRF 12, koje istječe u srpnju 2009., nizozemski MARFOR ima namjeru preuzeti jednu od ključnih uloga unutar GB?NL borbene grupe za brze reakcije, zamišljene kao dio EU koncepta združenih nacionalnih borbenih grupa. Johan de Witt može ugostiti združeni stožer divizijskog tipa predviđen za zapovijedanje kombiniranim/združenim/namjenskim snagama. Isto tako LPD-2 sposoban je kao zapovjedna platforma zamijeniti već gotovo 40 godina stari američki USS Mount Whitney, namijenjen za zapovijedanje i potporu američkim i NATO pomorskim operacijama na Atlantiku i Mediteranu.

Združeno operativno središte (JOR – Joint Operations Room) na LPD-2 sastoji se od 32 višenamjenske radne stanice (konzole) za operativne i komunikacijske časnike te deset dodatnih radnih stanica obuhvaćenih u brodskom borbeno-informacijskom središtu. JOR se zapravo sastoji od dva zapovjedna središta: borbenog operativnog središta (CIC – Combat Imformation Centre) i amfibijskog operativnog središta (AOR – Amphibious Operations Room). Oba zapovjedna središta smještena su jedno pokraj drugog i međusobno su komunikacijski umrežena upravo radi brze i učinkovite interakcije između tzv. plavih i zelenih operacija. Na jednoj od paluba nalazi se poseban kompleks namijenjen prikupljanju i analizi obavještajnih podataka, prostorom za stožer ukrcane zrakoplovne grupe, stožerom ukrcanih specijalnih snaga te sektorom namijenjenog za koordinaciju civilno-vojnih zadaća. C4I mogućnosti na LPD-2 temelje se na konceptu da pripadnici ukrcanih stožera donesu i koriste vlastita prijenosna računala, kojima se bez problema spajaju na brodske informatičke sustave. Na brodu postoji pet informatičkih lokalnih mreža, od kojih najmanje dvije mogu biti iskorištene za informatičku razmjenu podataka i umrežavanje. Brod je također opremljen satelitskim komunikacijskim terminalima, uključujući super visoko frekventnu (SHF) i napredno-ekstremnu visoko frekventnu (AEHF) opremu.

Tijekom svoje prve godine, kad ga je brodogradilište Schelde isporučilo mornarici, Johan de Witt preplovio je ukupno 27 555 NM. Primarni cilj ispitnog razdoblja od godinu dana bio je finalizacija ugradnje opreme, integracija oružnog i zapovjednog sustava te testiranje taktičko-tehničkih mogućnosti broda kako u hladnim tako i u toplim vodama i svim vremenskim okolnostima. Pod tim se misli na ispitivanja maksimalnih brzina pod različitim vremenskim okolnostima i stanjima mora te različitim deplasmanima, odnosno različitim inačicama ukrcaja tereta. Vrlo važan segment ispitivanja bila je procjena i vrednovanje sposobnosti izvođenja helikopterskih palubnih operacija. Nakon integracije svih oružnih, senzorskih, zapovjednih i brodskih sustava, LPD Johan de Witt postao je operativan u punom smislu tog pojma, a uočene nepravilnosti otklonjene su tijekom superkolaudacijskog remonta u matičnom brodogradilištu. Tijekom ispitnog razdoblja brod je sudjelovao u nekoliko različitih vježbi, od kojih je svakako najveća i najznačajnija bila već spomenuta združena vježba Bright Archer 07, koju je MARFOR iskoristio za iskušavanje svih zapovjednih modela i inačica da bi uvježbao kompleksne procedure amfibijskih operacija, naročito onih koje se izvode uz sudjelovanje koalicijskih snaga. Upravo iz tog razloga na brodu su bili ugošćeni kontingenti različitih koalicijskih partnera da bi se na licu mjesta vidjelo koliki je stupanj kompatibilnosti i interoperabilnosti između različitih marinskih snaga zapadnoga vojnog saveza.

Budući da je brodska konstrukcija građena vrlo fleksibilnom metodom korištenja vrlo visokih civilnih i vojnih standarda, može se već sada unaprijed reći da će se brodom koristiti za vrlo širok opseg zadaća. Tijekom prošle godine, koja je bila, kako smo već rekli, namijenjena ispitivanju taktičko?tehničkih karakteristika samog broda, vrlo velik broj zapovjedništava nizozemskih oružanih snaga iskazao je zanimanje za uporabu njegovih kapaciteta. Johan de Witt je jedna od vrlo rijetkih plovećih platformi koja je od samog početka razvoja idejnog projekta dizajnirana tako da može primiti i omogućiti nesmetan i komotan rad združenih pomorskih stožera najviših razina pa i ne iznenađuje da će vrlo često biti korišten kao zapovjedni brod namjenskih ili združenih amfibijskih snaga. Ovisno o veličini ukrcanog stožera ili o specifičnim zadaćama, brod može brzo i uspješno biti pripremljen za npr. strateški logistički transport velikog broja manjih vozila ili se pak primijeniti kao veliki bolnički brod koji u svojoj unutrašnjosti može primiti velik broj unesrećenih u prirodnim katastrofama ili humanitarnim kriznim situacijama.

Ugradnjom gondolnih električnih propulzora, LPD-2 Johan de Witt ističe se svojim vrlo dobrim manevarskim sposobnostima. Taj brod zbog svojih dimenzija, velike pramčane i još većih bočnih površina koje su izložene vjetru ne može se brzinski mjeriti s modernim fregatama jer on zapravo nije ni građen da bi bio izrazito brz. On je zapravo, kako to posada voli reći, veliki slon koji je u stanju izvesti piruetu. Svojim dimenzijama, prostornošću i vrhunskom kvalitetom ugrađene opreme, brod može ukrcati združene stožere amfibijskih ili namjenskih pomorskih snaga od preko 400 članova. Stanje mora 4 limitirano je kao gornja granica za sigurno provođenje amfibijskih operacija.

Inovativna električna propulzija
Kao i njegov prethodnik LPD-1 Rotterdam, tako je i LPD-2 Johan de Witt opremljen visoko-voltažnim električnim energetskim propulzijskim sustavom. Ugrađeni Power Management System (PMS) osigurava, distribuira, sinkronizira i nadzire potrošnju električne energije, potrebne ne samo za propulziju broda nego i za (uglavnom) sve brodske sustave. Čitav energetski sustav može se nadzirati s dva mjesta: sa zapovjednog mosta i iz zapovjednog mjesta brodskog strojarskog kompleksa. Brod je opremljen s četiri dizeel-generatora Stork Wärtsilä, tipa 12SW28, koji su u stanju proizvesti po 3,7 MW električne energije, te s dva Schotell POD SEP5 električna propulzora (podvješene električne gondole), koji razvijaju svaki po 5,5 MW. Pramčani potisnik (propeler) dizajniran je tako da može “povući” 0,9 MW struje.

Maksimalna brzina LPD-2 deklarirana je na više od 19 čvorova, a plovidba ekonomskom brzinom od 12 čvorova jamči doplov dulji od 10 000 NM. Proizvedena električna energija vrlo se precizno distribuira, a visoko-voltažni napon direktno se dovodi do propulzijskog sustava, odnosno preko transformatora do distribucijskih panela. Tehnologija podvješenih električnih gondola inovativna je na velikim amfibijskim brodovima, a Schottelovi inženjeri iskombinirali su glavne tehničke i ekonomske prednosti klasično ugrađenih kormila i POD klasičnih gondola. Za razliku od klasičnih POD gondola, kod kojih je električni motor ugrađen unutar podvodno privješene gondole, kod novog Schottel Combi Drive (SCD) koncepta električni motor je integriran vertikalno u suportnoj cijevi ove propelersko-kormilarske konstrukcije. Ta propulzijska inačica postavljanja električnog motora u POD gondolu naziva se L-sustav, a njegova najveća prednost je u tome što ne zahtijeva instaliranje reduktora iznad same gondole (u trupu broda) niti dugačke kardanske osovine. L-sustav je vrlo kompaktan, jednostavan za održavanje, ali isto tako vrlo pogodan za agregatnu zamjenu pri remontnim radovima u brodogradilištu. Komparativno mali zahtijevani prostor posebna je prednost za izvanobalna opskrbna i logistička plovila, koja su vrlo često ograničena dimenzijama (posebice raspoloživom visinom) same krme.

Oružni sustavi i obrana broda
Osnovni brodski obrambeni sustav čine dva Thalesova 30 mm Goalkeekerova CIWS (close-in-weapon systems) topa, koja imaju maksimalnu brzinu paljbe od 4200 granata u minutu s dometom od 1500 metara i koje podupiru IRSCAN (Infrared Search and Track Systems) senzori. Jedan top je instaliran na pramčanoj palubi, na postolju ispred pramčanog okomitog zida brodskog nadgrađa. Drugi top instaliran je na samom kraju brodskog nadgrađa iznad helikopterske sletne palube. Osim tih CIWS sustava, na bokovima nadgrađa i krmene palube montirana su postolja za ugradnju četiri teške strojnice kalibra 12,7 mm, koje ne zahtijevaju veliko angažiranje ljudstva, a mogu ih opsluživati i pripadnici ukrcanih desantnih snaga umjesto nekoga iz sastava posade.

Brodski sustav ometača i protumjera sastoji se od četiri SRBOC (Super Rapid Blooming Offboard Countermeasures) lansera američke firme Lockheed Martin Sippican. Ova četiri lansera izbacuju IC/radarske mamce i ometače namijenjene za zbunjivanje, dezorijentaciju i krivo navođenje nadolazećih protubrodskih krstarećih raketnih projektila u njihovoj završnoj fazi napada na brod. Osim toga, LPD-2 opremljen je i AN/SLQ?25 NIXIE tegljenim protutorpednim akustičnim ometačem, koji isporučuje Sensytech Inc. Iz navedenoga je vidljivo da Johan de Witt ne raspolaže snažnim oružnim sustavima. Njegovo najjače oružje jesu njegove transportne mogućnosti i sustavi komunikacije. Na njega je ugrađeno samo najnužnije defenzivno oružje. Njegov operativni koncept zamišljen je tako da on djeluje pod “sigurnosnim kišobranom” eskortnih brodova kao što su fregate i razarači. Zbog prednosti koje pružaju ugrađeni sustavi komunikacije, električna propulzija i modularni način gradnje, procjenjuje se da bi taj brod mogao ostati u službi barem 30-35 godina. Na svojim teretnim palubama LPD-2 raspolaže s preko 700 dužinskih metara ukrcajnog prostora za tenkove, kamione, laka vozila, helikoptere i kontejnere. Njegova posada dostiže brojku od 147 članova.

JSS – nova perjanica u razvoju amfibijsko-opskrbne flote
Kompletirajući svoje amfibijske sposobnosti, nizozemska ratna mornarica planira nakon LPD-1 i LPD-2 izgraditi svoj najveći brod za potporu, koji će biti u stanju pokrivati još veći dijapazon operativnih zadaća, od amfibijskih iskrcajnih operacija do pružanja humanitarne pomoći prilikom prirodnih katastrofa, tehnoloških incidenata ili izbjegličkih kriza, odnosno puni spektar vojno?civilnih zadaća. Novi projekt dobio je kodni naziv Joint Support Ship (JSS). Prema idejnom projektu, JSS bi trebao imati puni deplasman od 26 000 tona (gotovo 10 000 tona više od LPD?2, odnosno više nego dvostruko od LPD-1), što će ga s obzirom na njegovu duljinu, koja će sigurno biti između 180 i 200 metara, učiniti prilično velikim brodom pa bi mu moglo biti i pomalo “tijesno” u pomorskoj bazi Den Helder. JSS bi, prema planovima, trebao biti spreman za ulazak u nizozemsku flotu negdje do konca 2014. godine. Dizajniranje tog plovila, koje zajednički razrađuju Defence Materiel Organisation (DMO), TNO Defence & Security, Schelde Naval Schipbuilding, IMTECH, Thales i ostali (uglavnom nizozemski) industrijski partneri, već je odavno počelo. Planovi za izgradnju JSS prvi put su objavljeni u Pomorskim studijama za 2005. godinu.

Tehničke karakteristike koje su zadane konstruktorima bile su: niska radarska zamjetljivost (stealth dizajn), dovoljno velika sletna paluba sposobna za istodobni prihvat više srednjih helikoptera i širok spektar propulzijskih opcija. Jedan od najvažnijih uvjeta postavljenih pred njegove konstruktore bilo je stvaranje tzv. otvorene arhitekture brodskih sustava, koja će dopuštati integraciju novih tehnologija, a samim tim i prihvaćanje novih zadaća. Između ostalih budućih zadaća, planirano je da JSS zamijeni stari flotni tanker Zuiderkruis, ali isto tako njegova sletna paluba mora biti sposobna za prihvat velikih Boeingovih CH-47F Chinook helikoptera. Novi brod će biti namijenjen za strateški transport vojne opreme i naoružanja, opskrbu ostalih nizozemskih i koalicijskih površinskih borbenih brodova hranom, vodom, gorivom i streljivom, ali će biti i u ulozi ploveće baze u slučaju samostalnog nizozemskog ili združenog koalicijskog odgovora na krizne situacije diljem svijeta. Svojom konstrukcijom JSS će biti sličan današnjim nizozemskim LPD brodovima jer će se i on temeljiti na Scheldeovom projektu ENFORCER. S brodom kao što će biti JSS, uz dva postojeća LPD-a, nizozemska ratna mornarica bit će u stanju bazirati na plovećim platformama veći broj helikoptera (vjerojatno i ostalih letjelica), veliku logistiku, značajne C4I, medicinske i humanitarne kapacitete baš tamo gdje će biti i najpotrebniji – upravo ispred obala područja zahvaćenih vojnim ili humanitarnim krizama.

TEHNIČKI PODACI LPD-2 JOHAN DE WITT
Tip	LPD
Oznaka	L 801
Položena kobilica	18. lipanj 2003.
Porinuće	13. svibanj 2005.
U službi od	2007
Deplasman	16680 puni
Duljina	176,35 m
Širina	29,20 m
Gaz	5,5 m
Propulzija	Dizel-električna
Dizel-generatori	4 x 3,7 MW
POD	2 x 5,5 MW
Pramčani propeler	1 x 0,9 MW
Maksimalna brzina	19,5 čv
Ekonomska brzina	12, 0 čv
Posada	146
Ukrcane desantne snage (opcija)	547 marinaca
Ukrcani stožer (opcija)	402
Sletna paluba	58 x 25 m
Hangar	600 m2
Mokri dok	575 m2
Glavna paluba za vozila	960 m2
Donja paluba za vozila	1140 m2
Opći skladišni prostor	770 m2
Helikopteri	6 x NH-90 / Lynx / Sea King ili
	4 x EH-101 Merlin / CH-47D Chinook
Plovila	4 x LCVP ili 2 x LCU
	4 x RHIB
Naoružanje	2 x 30 mm SGE-30 Goalkeeper CIWS
	“4 x 12,7 mm teške strojnice”
Ometači / protumjere	4 x SRBOC
	1 x AN/SLQ ? 25 NIXIE
Senzori/komunikacije/oprema	Thales VARIANT 2D (navigacijski radar)
	“Thales IFF Mk XII, NATO Link 11,”
	“Thales IRSCAN, UniMACS 3000 konzole, NAVPILOT 3500, RICOM 3500”
	“VHF/UHF/SATCOM/GMDSS,NETCAM 3500, ICCTV itd.”

 

Igor SPICIJARIĆ