Ono što je za Europu bio Mauser, to je za Japan Arisaka, sinonim za odličnu vojničku pušku koja je postala pravi simbol vojne industrije svoje zemlje

Nekadašnji Japan bio je izoliran te naklonjen tradicionalnom ratovanju i hladnom oružju. Prvi je put masovnija uporaba puške kremenjače (fitiljače) zabilježena u Bitki kod Nagashinoa 1575. godine, odlučujućoj u jednom od tadašnjih građanskih ratova. U sljedećih 300 godina nije bilo pomaka u razvoju vlastitog vatrenog oružja, uvezene su manje količine zapadnog oružja. U XIX. stoljeću napokon su izgradili vlastite tvornice u Tokiju i Osaki. Najprije su započeli s konverzijom pušaka s punjenjem sprijeda na ostraguše, i to ugradnjom  zatvarača i upotrebom streljiva s čahurom. Međutim, tijekom Boshin rata (1868. – 1869.) Japanci su uvidjeli kako je teško osigurati logističku potporu za strana oružja, pa su prvi put krenuli u razvoj vlastitog. Prvu japansku ostragušu konstruirao je bojnik Murata Tsuneyoshi (1838. – 1921.). Iskombinirao je dijelove europskih pušaka Mauser M1871, Gras M1874 i Beaumont M1871.

Konstrukcijske slabosti
Prva puška iz obitelji Murata dobila je naziv Type 13, jer je nastala u 1880., trinaestoj godini nakon što je punu vlast u Japanu od šoguna preuzela carska dinastija Meiji. Poznata i pod nazivom Murata M1880, bila je jednometka u kalibru 11 x 60 mmR na crni barut. Poslije nje uslijedili su u istom kalibru karabin Type 16 (1883.) i puška Type 18 (1885.). Najpoznatija Muratina puška je Type 22 (Murata M1889) u kalibru 8 x 53 mmR. Imala je cjevasti (tubularni) spremnik streljiva kapaciteta osam metaka s austro-ugarske puške Kropatschek M1886 kao i stabilnije bravljenje okretno-čepnog zatvarača.
Tijekom Prvog japansko-kineskog rata (1894. – 1895.) pokazale su se sve konstrukcijske slabosti puške Type 22, a posebno loš bio je spremnik ispod cijevi. Japanci su pobijedili u ratu, ali je vlada ipak osnovala povjerenstvo na čelu s brigadirom Arisakom Nariakirom (1852. – 1915.) u kojeg je povjerenja imao i Murata Tsuneyoshi. Nariakiriju je u konstruiranju pomagao bojnik Kijiro Nambu, budući konstruktor poluautomatskog pištolja Nambu.

Bajunet i kodeks
Prva puška iz obitelji Arisaka nazvana je Type 30 (duljina 1280 mm, cijev 797 mm, masa 3,95 kg) u kalibru 6,5 x 50 mmSR Arisaka. Uvedena je u naoružanje japanske vojske 1897. godine. Interno spremište za pet metaka ugrađeno je u kućište puške prema uzoru na pušku Mauser M1893. Punila se pomoću okvira (ravna pločica) ili pojedinačno. Bila je to klasična puška koja je jako nalikovala na europske jer su (opet) preuzeta rješenja od njemačke puške Mauser M1893, austrijske Mannlicher M1895, talijanske Caracano M1891 i švicarske Schmidt–Rubin M1889. Istodobno je uvedena i karabinska, kraća inačica. Uz pušku je dolazio i višenamjenski bajunet Type 30 (duljine 515 mm), koji se mogao nositi u futroli na opasaču. Mogao se koristiti za inženjerijske radove, krčenje džungle, sređivanje položaja, manje popravke, ali i za blisku borbu. Dugački je bajunet pridonosio kodeksu japanskog vojnika kojem je ponos bio nositi hladno oružje, a ne samo pušku. Zbog mnogih prigovora s terena napravljena je 1902. godine modernizirana inačica Arisaka Type 35 koju je koristila samo mornarica.
Type 30 nije se pokazala dobrom u Rusko-japanskom ratu (1904. – 1905.) jer je bila komplicirana za održavanje, zatvarač je imao devet dijelova. Poteškoće su se javljale i pri repetiranju, posebno kod pušaka koje nisu redovito održavane (zbog prašine), a problem su bile i balističke značajke metka 6,5 x 50 mmSR naspram čuvene ruske puške Mosin-Nagant M1891 u kalibru 7,62 x 54 mmR koja se pokazala mnogo upotrebljivijom i pouzdanijom.

Plemićka titula
Iako su opet pobijedili u ratu, Japanci su tražili novu pušku pa je projektirana Arisaka Type 38, koja je bila uvedena u naoružanje 1905. godine. Zadržan je kalibar 6,5 x 50 mmSR Arisaka, no promijenjen je oblik metka u šiljati. Najveće promjene bile su na zatvaraču (manji broj dijelova, šest) koji je sad imao poklopac kao zaštitu od prašine. Ipak, vojnici su ga često skidali jer je stvarao jači zvuk i bilo ih je mnogo lakše otkriti u bliskoj borbi. Dimenzije puške u odnosu na Type 30 gotovo su identične. Relativno duga cijev puške od 797 mm u kombinaciji sa slabim metkom 6,5 mm, davali su relativno zanemarivi trzaj i jedva vidljiv bljesak na ustima cijevi, jer bi najveći dio barutnog punjenja metka sagorio u cijevi. Ustaljeno pravilo bilo je da se puška nosi s montiranim bajunetom Type 30. S njim je za oko 20 cm premašivala prosječnu visinu japanskih vojnika (160 cm). Zbog zasluga za projektiranje puške Type 38, car je konstruktora 1906. promaknuo u čin general-pukovnika, a iduće godine dobio je plemićku titulu kao i brojna državna odličja.
Karabin Arisaka Type 38 samo je umanjena inačica pješačke puške, vrlo je sličan i karabin Arisaka Type 44 iz 1911. godine koji je imao preklopni bajunet. Namijenjen je prije svega konjici, iako je prema konstituciji japanskog vojnika, ali i za borbu po džunglama i otocima, bio najprikladniji za japanske pješake.
Na temelju Type 38 napravljena je i snajperska puška koja je nazvana Type 97 (1937.) u standardnom kalibru. Za razliku od standardne puške bila je formacijski opremljena optikom Toka (uvećanje 2,5x), montiranom na lijevoj strani puške kako bi se spremnik lakše punio novim streljivom.

Kvalitetno oružje
U Drugom kinesko-japanskom ratu (1937. – 1945.) japanske puške nisu se mogle, po preciznosti na velikim udaljenostima, mjeriti s kineskim Type Zhongzheng/Type 24 (kopijama Mauser M1924) u kalibru 8 x 57 mm. Tako je tijekom rata 1939. godine uvedena nova puška Arisaka Type 99, u većem kalibru 7,7 x 58 mm Arisaka. Bila je to standardna petometka koja je imala i protuzrakoplovni ciljnik na zadnjem mehaničkom ciljniku i preklopne nožice (mopod). U prvoj godini proizvodnje bio je proizveden manji broj dugih pušaka Type 99. Nakon toga Japanci su prešli na veću proizvodnju kraćih pušaka. Na temelju prototipskog padobranskog modela Type 1 (Arisaka Type 38) uveli su u uporabu padobranski model Type 2 (Arisaka Type 99), pušku koja se rasklapala napola i lako transportirala.
Puške Arisaka vrlo su kvalitetno izrađeno oružje, posebno primjerci iz mirnodopske proizvodnje i s početka Drugog svjetskog rata. Napravljeno ih je više od sedam milijuna od 1897. do 1945. godine. Ono što je za Europu bio Mauser to je za Japan Arisaka, sinonim za odličnu vojničku pušku koja je postala pravi simbol vojne industrije svoje zemlje.

Ivan GALOVIĆ