Nove mogućnosti automatskog otkrivanja i identificiranja ciljeva dale su novi zamah razvoju novih bespilotnih letjelica

Ustrajnost je nova mantra svih uključenih u obavještajne, izvidničke i zadaće nadzora. Nove bespilotne letjelice velikog doleta i autonomnosti upravo im to i omogućavaju. Oni najviše cijene sposobnost velikih bespilotnih letjelica da duže vrijeme kontinuirano nadgledaju cilj, istodobno mijenjajući poziciju kako bi ga bolje “promotrile”, ali i izbjegle moguće ugroze.
Kako raste broj zainteresiranih i na tržištu se povećava broj bespilotnih letjelica koje u zraku mogu ostati duže od 24 sata. Američko ratno zrakoplovstvo po sadašnjim planovima namjerava nabaviti više od 200 ovih letjelica. Uz njih još najmanje osam ratnih zrakoplovstava diljem svijeta trenutačno rabi bespilotne letjelice velikog doleta, a još puno više ih se spremna na tržištu potražiti slične sustave. Prvi američki program uvođenja u operativnu uporabu bespilotne izvidničke letjelice velikog doleta bio je RQ-1 Predator tvrtke General Atomics. Ubrzo mu se pridružio još veći RQ-4 Global Hawk tvrtke Northrop Grumman. Uz američke tvrtke na tržištu se pojavila i izraelska tvrtka Israel Aircraft Industries (IAI) sa svojom letjelicom Heron. Kako bi dodatno povećao mogućnosti svog Predatora General Atomics je razvio MQ-9 Predator B. Interes mogućih kupaca u ovaj je segment doveo i nove proizvođače koji su sa sobom donijeli i napredniju tehnologiju. Tako je tvrtka Aero Vironment (AV) ponudila letjelicu Global Observer pokretanju vodikom. Uključio se i Boeing sa svojim A160 Hummingbirdom, bespilotnim helikopterom vrlo velikog doleta. Uz to i Boeing radi na još neotkrivenom programu bespilotnih letjelica pokretanih vodikom.

Bespilotna ljetjelica Predator A tvrtke General Atomics – Aeronautical Systems Inc (GA-ASI) s današnjeg vremenskog odmaka po važnosti bi se mogla usporediti s Douglasovim DC-3 (C-47 Skytrain) transportnim avionom iz II. svjetskog rata. Početkom ove godine Government Accountability Office (GAO) službeno je objavio da je američko ratno zrakoplovstvo dobilo 129 Predatora A. Tako je obznanjeno da je američka flota Predatora A veća nego što se procjenjivalo. Te su bespilotne letjelice do rujna prošle godine nakupile više od 150 000 sati leta. Američko ratno zrakoplovstvo će dobiti ukupno više od 180 Predatora u više inačica. U proračunu za fiskalnu godinu 2007. američko je ratno zrakoplovstvo planiralo dopremu 24 komada Predatora MQ-1, u fiskalnoj godini 2008. 43 komada, 49 u 2009. i 42 u 2010. godini kako bi formirali nove postrojbe. Tako bi se Predatorima A trebalo opremiti i postrojbe Nacionalne garde i zrakoplovnih pričuva koje su bazirane u Hancocku u New Yorku, Grand Forksu u NOrht Dakotai, te baze u Arizoni, Californiji i Texasu.

Vremenski osjetljivo ciljanje
Zasad nisu planirana neka nova unapređenja Predatora osim ugradnje novog zaštićenog satelitskog komunikacijskog sustava i ugradnje zajedničkog taktičkog datalinka koji bi omogućio da jedan pilot istodobno upravlja s četiri letjelice. Ta unapređenja trebala bi se ugraditi u Predatore tijekom 2006. I dok bi primarna misija za Predatore MQ-1L i dalje bila izviđanje na velikim udaljenostima američko ratno zrakoplovstvo je odabralo i veći MQ-9A Predator B koji će obavljati zadaće lakog jurišnika. Zbog toga će prva eskadrila opremljena Predatorima B – vjerojatno biti oformljena u Creechu – imati oznaku jurišnika. Osnovna zadaća Predatora B bit će “vremensko osjetljivi” napadi na manje ciljeve koji zahtijevaju kontinuirano nadgledanje određenog područja i napade na ciljeve odmah nakon što se uoče. Zasad je poznato da su dva Predatora B pripremljena za operativnu uporabu. Označeni kao YQM-9A oni su zapravo testne letjelice naoružane s 225 kilograma teškim laserskim vođenim bombama GBU-12. Područje djelovanja – vjerojatno Irak i/ili Afganistan – još nije otkriveno. Nije ni poznato djeluju li YQM-9A samostalno, otkrivajući i napadajući ciljeve ili ciljeve označavaju operateri na zemlji. Ugovor o razvoju i testiranju za Predatora B potpisan je u ožujku 2005. iako je početak proizvodnje morao čekati da i Kongres odobri potrebna novčana sredstva. Ugovorom je pokrivena dostava četiri letjelice s borbenim mogućnostima i sposobnošću nošenja bombi GBU-12, 225 kilograma teških projektila GBU-38 JDAM (Joint Direct Attack Munition) i protutenkovskih laserski vođenih projektila AGM-114 Hellfire. Američko ratno zrakoplovstvo mora odabrati još jedan projektil zrak-zemlja. Nakon dostave te četiri letjelice slijedit će dostava serijskih Predatora B koji će potkraj 2007. ipak prvo morati proći početna testiranja uporabljivosti i evaluacijski proces. Do tada će dobiti i potpuni MIL-STD-1760 priključak za oružje i radarski mod koji će im omogućiti otkrivanje i praćenje pokretnih ciljeva. Po dosad objavljenim planovima američko ratno zrakoplovstvo namjerava kupiti devet Predator B sustava od kojih će svaki djelovati s po četiri letjelice. Namjeravaju kupiti i 60 letjelica s rezervnim dijelovima.

GA-ASI trenutačno proizvodi jedan Predator B mjesečno za američko ratno zrakoplovstvo i druge naručitelje. Jedan od naručitelja je i američki Department of Homeland Security (DHS) koji je naručio Predatora 1. rujna 2005. pod uvjetom da ga GA-ASI dopremi do kraja tog mjeseca. Letjelica je uspješno djelovala (sudjelovala je i u nekoliko operacija hapšenja i praćenja) sve do 25. travnja ove godine kad se srušila zbog pogreške operatera i problema s kontrolnom stanicom. I NASA je naručila jedan Predator B kako bi ga pridodala svojoj letjelici Altair (koja je izgrađena na konfiguraciji prototipa Predatora B). Tri Predatora B naručila je i američka ratna mornarica. Zasad je poznato da su mornarički Predatori B dostavljeni i da su operativni. Predator B je konkurent i u mornaričkom projektu Broad Area Maritime Surveillance (BAMS) koji ćemo pobliže opisati u nastavku teksta. Predator B ponuđen je i Australiji za njihov vojni program Air 7000 ali i za civilni Coastwatch program koji vodi Australian Customs Service. Prikaz mogućnosti Predatora B unutar Coastwatch programa predviđen je za kolovoz i rujan ove godine. Uz to GA-ASI tvrdi da je za Predator B zainteresirana i Velika Britanija.

Ratnikove prednosti
Predatori nisu jedini proizvod GA-ASI-a. Za potrebe američke kopnene vojske ova tvrtka razvija višenamjensku bespilotnu letjelicu velikog doleta Warrior. GA-ASI je, da bi dobio taj posao vrijedan 214 milijuna američkih dolara, prvo morao dokazati da je njihov Warrior bolji od Huntera II (razvijena je na osnovama letjelice Heron) tvrtke Northrop Grumman. GA-ASI tvrdi da je Warrior znatno više od u zeleno prefarbani Predator. Dobio je znatno jači motor na teško gorivo – njemački Thielert Centurion 1.7 koji je razvijen za uporabu na lakim privatnim avionima. Uz to dobio je i krila većeg razmaha i 30 posto veću poletnu masu (1360 kg). Opremili su ga i novim sustavom za kontrolu leta istih mogućnosti kao i sustav Predatora B te sustav za automatizirano polijetanje i slijetanje. Povećana masa pri polijetanju i povećana nosivost omogućili su istodobno nošenje i elektrooptičke opreme (uključujući i termoviziju) i Lynx II radar koji je olakšana inačica radara koji se već rabi na I-Gnatovima kopnene vojske. Uz to Warrior može ponijeti do četiri Hellfirea.

Svoj dio kolača na novom tržištu bespilotnih letjelica velikog doleta namjerava uzeti i tvrtka General Atomics s svojom letjelicom opremljenom turbomlaznim motorom. Ta je letjelica u razvoju već nekoliko godina i vjerojatno će prvi put poletjeti ove godine. Razvijena je novcima tvrtke bez pomoći američkog ministarstva obrane, te je zbog potrebe razvoja Predatora B i Warriora njen razvoj stalno usporavan. GAO je u svom izvješću iz ožujka ove godine Predatora preferirao u odnosu na RQ-4 Global Hawk jer su uporaba nedovoljno razvijene tehnologije i promjene konfiguracije dovele do probijanja prvobitno planiranih troškova i odgode dostave. Za primjer, start testiranja potrebnih za ulazak u operativnu uporabu RQ-4B inačice od 2001. je odgođen za dvije godine. Izvješće GAO-a također napominje da je američko ratno zrakoplovstvo očekivalo da će do ožujka 2001. dobiti 63 letjelice uz ukupnu cijenu programa od 4,76 milijardi američkih dolara. Trenutačna cijena za 54 letjelice koje se tek trebaju dostaviti bit će 6,56 milijardi američkih dolara. Unatoč tome američko je ratno zrakoplovstvo čvrsto u potpori Global Hawku, osobito nakon odluke da će “umiroviti” sve svoje špijunske avione U-2, i to netom nakon što je cijela flota tih aviona modernizirana. Ključni razlog ponovno je bila ustrajnost. Psihološki faktor (zamor pilota) limitira misije U-2 na 10 do 12 sati, dok Global Hawk bez problema može iznad zone nadgledanja ostati i 20 sati.

Prvi Global Hawkovi proizvedeni su unutar projekta koncepcijski naprednog tehnološkog demostratora i označeni su kao YRQ-4A Block O. Četiri su letjelice preživjele, ali se ne očekuje da će se operativno rabiti. Zbog toga je eskadrila AV-3 21. veljače ove godine vraćena u zrakoplovnu bazu Edwards. Prije toga AV-3 je bio na Bliskom istoku gdje je obavio 167 zadaća nakupivši više od 4800 sati leta. Američko ratno zrakoplovstvo je dobilo zadnju od sedam RQ-4B Block 10 letjelica u lipnju ove godine. Tri od njih ušle su u operativnu uporabu potkraj ožujka ove godine, od čega su dvije na položajima izvan Sjedinjenih Američkih Država – vjerojatno u bazi Al Dhafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Treća letjelica nije operativna jer je raspoređena u zrakoplovnu bazu Beale gdje služi za obuku tehničara za održavanje. Zato su dvije operativne do lipnja obavile 50 misija s više od 1000 sati leta. Ostale letjelice trenutačno su u zrakoplovnoj bazi Edwards. Dvije će letjelice predati američkoj ratnoj mornarici kako bi sudjelovale u programu Maritime Demonstration. Očekuje se da će od iduće godine svi dopremljeni Global Hawk Block 10 moći obavljati 24 satne misije iznad Bliskog istoka. Svi novodostavljeni Glabal Hawkovi bit će inačice RQ-4B. To znači da će imati duži trup, veću nosivost i motor veće snage, uz još neke važne izmjene. Tako će Block 20 uvesti uporabu sustava otvorene arhitekture. Zbog toga će sustav za upravljanje senzorima biti potpuno odvojen od sustava upravljanja letom. Ne samo na letjelici već i na zemlji gdje će imati svoj vlastiti sustav napajanja električnom energijom i svoj vlastiti sustav veze s mogućnošću umrežavanja u lokalnu mrežu. U prijašnjim inačicama promjena senzora zahtijevala je i promjenu cijele letjelice.

Početna podinačica povećanog RQ-4B, čiji će prvi primjerak poletjeti do kraja ove godine, bit će Block 20. Zasad je planirana doprema šest letjelica RQ-4B Block 20, te 26 letjelica Block 30. Block 20 omogućava 50 posto povećanje dometa otkrivanja za elektrooptičke i infracrvene sustave. Block 20 će imati i ograničene mogućnosti elektroničkog izviđanja (SIGINT). Zato će Block 30 dobiti napredni radar i Airborne Signals Intelligence Payload sustav za elektroničko izviđanje.

Informacijsko širenje
Podinačice Block 20/30 Global Hawka uključit će u potporu foto izviđanja (IMINT) od fiskalne godine 2009. U tu će se zadaću uključiti i Global Hawkovi raspoređeni u Europu i na Pacifik. Od fiskalne godine 2012., s 26 dostavljenih letjelica, Global Hawkovi u podinačicama Block 20 i Block 30 letjet će u zadaćama četiri IMINT i dvije višepodručne misije koje će obuhvatiti i SIGINT izviđanje. Finalna inačica bit će RQ-4B Block 40 koja će dobiti Multi Platform Radar Technology Insertion Program (MP-RTIP) radar. Petnaest letjelica Block 40 nosit će samo radar koji će iskoristiti gotovo svu nosivost letjelice, količinu proizvedene električne energije i sustava za hlađenje. MP-RTIP radar započet će s letnim testovima u rujnu ove godine na posebno prilagođenom Scaled Composites Proteus avionu.

U međuvremenu američko ratno zrakoplovstvo razmatra mogućnosti kako ubrzati širenje podataka dobivenih tijekom misija Global Hawkova. Zbog toga je zapovjedno središte svih Global Hawk operacija u zrakoplovnoj bazi Beale dobilo “chat room” opremljenu Pentogonovim SIPRNET sigurnosnim sustavom veza. Na taj je način omogućen trenutačni prijenos svih prikupljenih podataka u sirovom obliku do krajnjeg korisnika. Zahvaljujući SIPRNET-u prijenos podataka krajnjem korisniku/cima skraćen je s više sati na nekoliko minuta. SIPRNET se može rabiti i kao kanal za direktan prijenos zapovijedi neposrednim Global Hawk operaterima. Tako se u nekoliko minuta Global Hawk, koji kruži iznad Bagdada, može preusmjeriti na motrenje drugog područja, ili drugih objekata unutar već zadanog područja.

Uporaba Global Hawka iznad područja sukoba osigurava golemu količinu informacija koje korisnici možda i ne trebaju. Iako se svi ti podaci preko satelitske veze šalju u posebna središta u Sjedinjenim Američkim Državama na daljnju analizu taj proces troši dragocjeno vrijeme. Zbog toga je od vitalne važnosti razviti sustav automatskog sortiranja informacija kako bi se točno određene informacije u realnom vremenu prenijele točno određenim korisnicima. Često sa svakom izgubljenom minutom važnost prikupljenih informacija dramatično opada te je ovaj sustav od vitalne važnosti, osobito za zapovjednike na terenu. Po količini podataka koji se prikupljaju od Globa Hawka u američkoj vojsci jedino su moćniji Joint Surveillance Target Attack Radar System (Joint STARS) i avioni Airborne Warning and Control System (AWACS). Zasad, dok je jako malo Global Hawkova u operativnoj uporabi američka vojska još nema problema s preopterećenim satelitskim komunikacijskim sustavima, ali kad će se u nekom prostoru, kao što je Bliski istok, u zraku istodobno naći tri ili više Global Hawkova količina podataka koju će trebati prenijeti možda će biti veća od mogućnosti satelita. Zbog toga je američka vojska pokrenula razvoj novih satelitskih komunikacija, kao što je program Transformational Satellite (TSAT). Na njihovu žalost svi programi trenutačno kasne za planovima jer sve više korisnika traži pristup.
Moguća poboljšanja Global Hawka uključuju i ugradnju sustava za samoobranu, kao što su sustavi za elektroničku borbu i/ili vučeni ometači. Novi bi sustavi letjelici dali povećane mogućnosti prodora u neprijateljsko područje čije motrenje inače neće biti moguće (osim satelitima) nakon odlaska U-2 u “mirovinu”. Druge izmjene predložio je Northrop Grumman kako bi zadovoljio zahtjeve BAMS programa, ali i mogućih stranih naručitelja. Dio je zahtjeva stigao i od zapovjedništva za Pacifik. Jedna je mogućnost ugradnje radara s mogućnošću motrenja u 360 stupnjeva i dodatnih eletkrooptičkih sustava motrenja. Mogućnost motrenja u svih 360 stupnjeva osnovni je zahtjev za sve mornaričke korisnike Global Hawka (ili bilo koje druge bespilotne izvidničke letjelice), a samoj će letjelici pružiti nove mogućnosti uporabe i iznad kopna. Ugradnja takvih radara omogućila bi i da se Global Hawkovi rabe i kao minijaturni AWACS-i koji bi mogli kontrolirati relativno mali, ali možda ključni dio zračnog prostora.

Kako bi se zadovoljili zahtjevi stranih kupaca Northrop Grumman je spreman na velike prilagodbe Global Hawka, pa čak i na osnivanje specijaliziranih tvrtki koje će se baviti određenim kupcem/cima. Tako Northrop Grumman s europskom tvrtkom EADS formirao zajedničku tvrtku EuroHawk GmbH. Zadaća tvrtke je zadovoljenje zahtjeva njemačkog ministarstva obrane koji traži veliku bespilotnu letjelicu velikog doleta koja će obavljati SIGINT izvidničke zadaće. Letjelica Euro Hawk trebala bi zamijeniti već ostarjeli mornarički izvidnički avion Breguert Atlantics. Northrop Grumman je ponudio inačicu razvijenu na osnovi RQ-4B trupa i krila u koji bi se ugrađivao EADS-ov SIGINT sustav. Za nadzor djelovanja Euro Hawka rabila bi se EADS-ova zapovjedna zemaljska postaja. Obje kompanije, nakon uspješnog okončanja prvih demonstracija mogućnosti Global Hawka 2002., očekuju da će do kraja ove godine dobiti ugovor za izradu demonstracijskog programa koji bi trebao dovesti do ugovora za proizvodnju prototipova. EuroHawk GmbH očekuje da će ugovor o serijskoj proizvodnji dobiti tijekom 2009. a prvi operativni sustav mogao bi se dostaviti naručitelju tijekom 2010. godine.

Nova područja djelovanja
I Northrop Grumman sa svojim Global Hawkom i General Atomics – Aeronautical Systems Inc sa svojim Predatorima A i B očekuju da će se u idućim godinama tržište velikih bespilotnih izvidničkih letjelica s velikim doletom znatno povećati, tim više ako uspiju svoje proizvode prilagoditi i drugim zadaćama. Jedno od tih područja je mornaričko izviđanje i nadzor kako zatvorenih mora tako i oceanskih prostranstava. Potrebu za mornaričkom bespilotnom izvidničkom letjelicom velike zone motrenja zasad su iskazale američka i australska ratna mornarica, a GA-ASI je na nju odgovorio razvojem posebne inačice Predatora B nazvane Mariner. I Northrop Grumman se trudi svoj Global Hawk prilagoditi zahtjevima mornaričkog nadzora, zasad samo manjim izmjenama.

I Global Hawk i Mariner na ovom području imaju ozbiljnog konkurenta u izraelskoj bespilotnoj letjelici Heron tvrtke IAI. Za razliku od Predatora i Global Hawka, prva operativna inačica Herona bila je namijenjena mornaričkom nadzoru mora te su je opremili radarom IAI-Elta EL/M-20022U i elektrooptičkim motrilačkim sustavom. Heron je već u operativnoj uporabi u izraelskoj ratnoj mornarici. Razvijena je i inačica za izraelsku kopnenu vojsku. Heron u mornaričkoj inačici već je prodan indijskoj i turskoj ratnoj mornarici. U turskom slučaju Heron je nadjačao Predatora. Novo i posebno aktivno područje razvoja bespilotnih letjelica je i uporaba vodika kao pogonskog goriva. Na tom području je aktivan i Boeing koji zajedno s tvrtkom Aurora Glight Sciences razvija bespilotnu letjelicu Orion. Po prvim podacima Orion bi prvi put trebao poletjeti 2008. i dovesti do razvoja bespilotne letjelice koja bi uporabom LH2 (tekućeg vodika) u zraku mogla ostati deset dana. Tvrtka AeroVironment (AV) također razvija svoju bespilotnu letjelicu Global Observer pogonjenu LH2 gorivo, a koja bi u zraku trebala ostati sedam dana. Drugo područje razvoja velikih bespilotnih letjelica je razvoj letjelica koje će neotkrivene moći djelovati u neprijateljskoj pozadini. Glavne odlike tih letjelica su mali radarski odraz i turbomlazni pogon. Na tom području najdalje se otišlo u razvoju borbenih bespilotnih letjelica koje bi kao sporednu sposobnost imale i mogućnost obavljanja izvidničkih zadaća.

Siniša RADAKOVIĆ