Lider na području mornaričkih besposadnih letjelica s rotacijskim krilima nedvojbeno je RM SAD-a. No, i druge mornarice i svjetske tvrtke pridonose proizvodnji i uporabi tih sustava budućnosti…

Schiebelov je besposadni zrakoplovni sustav Camcopter S-100 dospio početkom veljače ove godine kratkotrajno pod svjetla reflektora. Jednu je takvu rotorsku letjelicu austrijske proizvodnje koju koristi Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Ukrajini srušila paljba proruskih pobunjenika. Druga se letjelica vratila u svoju bazu izrešetana paljbom pješačkog oružja. Tvrtka Schiebel potpisala je s OESS-om u listopadu 2014. ugovor o osiguranju zračnog nadzora u Ukrajini, sukladno kojem mu je dostavila četiri letjelice tipa S-100. Još jedna letjelica tog tipa, koja je svojedobno bila isporučena libijskoj Obalnoj straži, srušena je početkom siječnja 2015. na zapadu Libije, blizu tamošnje zrakoplovne baze “Al-Watijah”.

Prema službenim izjavama libijske vojske, u trenutku obaranja letjelicu je koristila jedna od tamošnjih pobunjeničkih frakcija, milicija Dawn (Zora). S druge strane, S-100 može se pohvaliti činjenicom da je i njegovom zaslugom spašeno barem 2800 života dok je 2014. korišten kao dio operacije MOAS (Migrant Offshore Aid Station). Cilj operacije bilo je pronalaženje lokacija s kojih počinju pogibeljna ilegalna prekomorska prebacivanja afričkih izbjeglica prema južnoeuropskim obalama. Jedan je S-100 bio tad ukrcan na 40-metarski brod “Phoenix” koji je od kolovoza do listopada 2014. proveo tri operacije nadzora sjevernoafričkih obala.

Brojna testiranja
Schiebelov je Camcopter S-100 izveo prvi javni let još 2005. godine. Među prvim kupcima bili su Ujedinjeni Arapski Emirati, a RM Italije postao je 2014. prva europska mornarica koja je operativno počela koristiti S-100, prethodno ga opremivši Wescam MX-10 elektrooptičkim / infracrvenim (EO/IR) taktičkim nadzornim sustavom i Shine Micro AIS-om (Automatic Identification System). S-100 odlikuje šest sati leta i opremljen je tzv. harpun sustavom kojim se osigurava njegovo baziranje na otvorenim brodskim palubama. Tehničko-taktičke performanse dopuštaju mu uzlijetanje, odnosno slijetanje s broda sve do stanja mora 5. Mnoge su mornarice provele testiranja sa Schiebelovim Camcopterom S-100, uključujući i RM Njemačke, Francuske i Indije. Zapravo, RM Indije, koji je testirao S-100 još 2007. godine, nedavno je najavio raspisivanje novog međunarodnog natječaja za nabavu više od 50 mornaričkih besposadnih letjelica obaju tipova, dakle s fiksnim i rotacijskim krilom.

Nadomjestak praznine
AgustaWestland SW-4 Solo još je jedan od besposadnih sustava koji je ispitivala britanska Kraljevska mornarica kao dio oformljivanja eskadrile tzv. TMUS-a (Tactical Maritime UAS). Ta bi postrojba nadopunjivala postojeće mornaričke sposobnosti besposadnim Scan Eagle letjelicama (s fiksnim krilima) organiziranim u 700X Naval Air Squadronu (NAS) stacioniranom u bazi “Culdrose” smještenoj na jugozapadu Velike Britanije. Premda trenutačno nema zahtjeva za rotorske besposadne letjelice, razvojni program kojim bi se mogla premostiti tehnološka praznina jest AgustaWestland SW-4 Solo koji razvija i proizvodi poljska tvrtka PZL-Świdnik. Klasificiran je kao besposadna letjelica s rotacijskim krilom (RUAS), ali proizvodi se i kao upravljivi helikopter s ljudskom posadom (OPH). Projekt je prvi put predstavljen 2012., a prvi je let najavljen do konca 2015. godine. Njegove zadaće uključuju ISR (intelligence/search/reconnaissance), te zahvat odnosno praćenje ciljeva zajedno s ostalim sigurnosnim zadaćama. SW-4 Solo pokreće Rolls-Royceov 250-C20R/2 turbo-elisni motor koji generira 250 KS, dajući letjelici mogućnost uzlijetanja s najvećom poletnom masom od 1800 kg. Prema proračunima trebao bi postizati najveću horizontalnu brzinu od 254 km/h uz planirani dolet veći od 800 km.

Planirani sustavi
Prema najavama proizvođača, SW-4 Solo trebao bi boraviti u zraku najmanje pet sati. Uz SW-4 sustav za upravljanje letom i sustav za kontrolu leta, ostali sustavi planirani za instaliranje uključuju Selexov Galileo PicoSAR aktivno skenirajući radar (AESA) čiji domet detekcije iznosi 20 km te VigilX distribucijsko-televizijski sustav za osiguranje upozorenja o situaciji. Nadzor nad besposadnom inačicom SW-4 Solo planiran je uporabom tzv. uskofrekvencijske podatkovne veze koja bi trebala imati domet od najmanje 100 NM. Misijski moduli uključuju DRS Technologiesov 10-inčni (25,4 cm) gondolni multisenzor, tipa GS410 s elektrooptičkim odnosno infracrvenim senzorima (EO/IR) namijenjen za dnevne i noćne zadaće potrage i praćenja površinskih objekata i ciljeva. Zbog bolje sigurnosti pomorskih operacija kao i olakšavanja funkcija slijetanja i baziranja letjelice na otvorenim sletnim palubama, planirano je da SW-4 Solo bude opremljen i standardnim harpun sustavom koji koristi britanska Kraljevska mornarica.

Programi u tijeku
Program švedskog Saab Skeldara V-200 zasad nije puno eksponiran. Riječ je o nenaoružanoj roto besposadnoj letjelici čiji je razvoj započeo idejom da služi u mornaričke svrhe. Besposadni Skeldar V-200 razvijen je također iz projekta besposadne letjelice CybAero APID 55 i odlikuje se najvećom uzletnom masom od 235 kg, nosivošću 40 kg korisnog tereta, doletom većim od 150 km te mogućnošću ostanka u zraku duljom od pet sati. Koliko je poznato, sustav Saab Skeldar V-200 isprobavao je RM Španjolske, ali ga još nije naručio. Ostali potencijalni kupci ili zainteresirane mornaričke službe i servisi nisu zabilježeni. Grupacija Airbus najavila je da će program besposadne roto letjelice Tanan 300 imati operativni dolet od 180 km uz nošenje korisnog tereta od 50 kg. Prema specifikacijama trebao bi postizati najveću brzinu od 150 km/h uz mogućnost trajne krstareće brzine od 100 km/h. Dizajniran je kao ISR platforma koja bi se također mogla koristiti u misijama potrage i spašavanja te u čitavom nizu drugih zadaća koje bi ovisile o paketima opreme ugrađenim prema potrebama i željama potencijalnih kupaca.

Čeka se ruska premijera
Jedini novi ulazak na svjetskoj roto besposadnoj sceni, o kojem se, doduše, relativno malo zna, ruski je Kamov Ka-175 VTOL (Vertical Take-off or Landing). Postojanje tog razvojnog programa prvi je put objelodanjeno u kolovozu 2014., a učinio je to osobno glavni Kamovljev konstruktor Sergej Mihejev. Očekuje se da bi Ka-175 VTOL uskoro mogao imati i svoj premijerni let. Ta bi besposadna letjelica, prema najavama, mogla imati vrlo široku primjenu u OS-u Rusije. U zapadnim vojnim krugovima vjeruje se da je Ka-175 VTOL konstruiran od kompozitnih materijala te da je njegova najveća poletna masa oko 750 kg. Vrlo je vjerojatno da je građen kao ISR platforma, ali također se smatra da je opremljen tehnologijom za lasersko označivanje ciljeva za druge zrakoplovno-borbene platforme kao što je npr. jurišni helikopter tipa Kamov Ka-52 Aligator. Zasad je također malo toga poznato i o kineskom besposadnom sustavu s rotacijskim krilom Norinco Sharp Eyes III koji je prvi put prikazan na zrakoplovnoj izložbi u Zhuhaiju 2014. godine. Riječ je o dvoelisnoj rotorskoj letjelici, s glavnim i repnim rotorom kojima snagu daje Rotax-914 UL klipni motor. Izvještaji navode da Sharp Eyes III ima poletnu masu od 453 kg, mogućnost nošenja korisnog tereta od 100 kg, u koji su uključeni CCD kamera, laserski sustav za obilježavanje ciljeva te ostali ISR sustavi. Procjenjuje se da je mogućnost ostanka u zraku između četiri i šest sati.

Umjesto zaključka
Ratne mornarice širom svijeta promatraju besposadne letjelice s rotacijskim krilom (roto-UAS) kao zrakoplovne platforme kojima mogu uvelike unaprijediti svoje ISR sposobnosti. Nedvojbeni je lider na tom području RM SAD-a koji je postigao najviše u razvoju koncepta. Štoviše, već djeluje s dvama različitim besposadnim sustavima, MQ-8B i MQ-8C Fire Scout.
Širom svijeta danas postoji čitav niz manjih besposadnih sustava s rotacijskim krilom koji su tek u ranim razvojnim fazama, a razvijaju ih različiti proizvođači u skladu sa svojim nacionalnim, gospodarskim ili nekim drugim specifičnim potrebama. Većina je mornarica tek počela odgovarati na tehničke i financijske izazove pa ne mogu dovoljno provjeriti mogućnosti besposadnih letjelica u pomorskom okruženju. Međutim, na osnovi stečenih iskustava i vladajućih trendova u zadnjih dvadesetak godina može se slobodno reći da će uskoro na palubama površinskih brodova prevladavati (dok ne preuzmu primat) besposadne letjelice – i one s čvrstim i one s rotacijskim krilom.

Igor SPICIJARIĆ