Troje vojnih liječnika na krčkom aerodromu složno je u jednom – biti liječnik i biti časnik, pomagati ljudima izazov je, ali stvara osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Mladim kolegama poručuju: “Naravno, prihvatite izazov. Pridružite se onima koji su spremni svladavati izazove, iz njih izići kao pobjednici. Čekamo vas u Hrvatskoj vojsci!”

Još jedan od vrućih dana na stajanci zračne luke na Krku. U omalenoj prostoriji nova smjena pilota i tehničara očekuje dolazak helikoptera sa zadaće. Već su od jutra u pogonu. Oni su koji s naših otoka prebacuju pacijente do najbližih bolnica. Među njima je i žena u crvenoj odori hitne medicinske pomoći satnica Petra Obadić, dr. med. Tek počinje njezina smjena, obavljaju se zadnje provjere opreme. Pitamo je odakle ona u vojsci. Sa smiješkom kaže: “U Hrvatsku vojsku pristupila sam 2018., a zapravo nisam znala što me očekuje. Međutim, danas znam da sam u ovih pet godina napredovala i kao liječnica i kao osoba. Ovdje sam u ulozi liječnice u našem timu hitne medicinske pomoći. Svi ovdje pripadnici smo Hrvatske vojske. Usko surađujemo s našim kolegama pilotima i tehničarima iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, djelujemo kao tim.”

Promatramo iz prikrajka ustaljene procedure. Svatko zna svoj dio zadaće. Motorola je na stolu pred malim uredom. Uvijek su spremni na poziv, na uzlijetanje u najkraćem mogućem roku, na akciju u kojoj će medicinska pomoć započeti u letu, stabilizirajući pacijente i odvodeći ih u medicinske ustanove na daljnje postupanje. Među ekipom na aerodromu susrećemo još jednog vojnog liječnika – satnika Ivu Svilarića, dr. med. I on je spojio u jedno dva plemenita poziva, poziv liječnika i poziv časnika: “Ono što ova dva poziva, ne zanimanja, povezuje je to da kod njih nema mjesta prosječnosti. Radeći u Hrvatskoj vojsci imao sam priliku unapređivati svoja znanja u Njemačkoj. Završio sam naprednu časničku školu u Sjedinjenim Američkim Državama. Naučio sam i u medicini i u Hrvatskoj vojsci brzo reagirati, suočavati se s izazovima, rješavati. U tome su medicina i Hrvatska vojska jednake. To su i moja životna načela.”

U daljini se začulo brujanje helikoptera. Još nekoliko minuta i veliki sivi Mi-171Sh slijeće. Iz njega izlazi letačka posada, a nakon njih ugledamo još jednu ženu u crvenoj odori hitne medicinske pomoći. Još umorni od dinamičnog jutra, polako skidaju dijelove opreme kako bi se barem malo rashladili, koliko je to moguće na vreloj stajanci krčke zračne luke. “Posao liječnice u Hrvatskoj vojsci iznimno je dinamičan i zanimljiv i ne bih ga mijenjala ni za što na svijetu. Biti liječnica u Hrvatskoj vojsci za mene znači biti i raditi u poticajnoj sredini koja ne trpi prosječnost, koja vas potiče na nove iskorake, nova znanja. Sve sam to pronašla radeći kao liječnik u Hrvatskoj vojsci”, govori nam satnica Antonija Marunčić, dr. med. “Upravo rad u Hrvatskoj vojsci omogućio mi je specijalizaciju iz područja anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine. To je san svakog liječnika”, govori nam doktorica Marunčić.

“Od 2016. godine sudjelujem u hitnim medicinskim letovima kao dio medicinskog osoblja Hrvatske vojske. Ovakve letove provodi obučena posada letačkog osoblja HRZ-a i medicinskog osoblja ili djelatnika službi traganja i spašavanja. Neopisiv je osjećaj letjeti i pomagati ljudima. Jednostavno, ispunjava zadovoljstvom…” Puštamo doktoricu Marunčić da ispuni zadnje formulare prije predavanja smjene doktorici Obadić. Vrijeme ja za kratak odmor, za povratak domu, djeci, obitelji. “Njima nastojim pružiti ono što meni pruža moja druga obitelj – Hrvatska vojska, a to su mir, ponos i zadovoljstvo pružanja pomoći drugima”, govori nam doktorica Marunčić. Troje vojnih liječnika na krčkom aerodromu složno je u jednom – biti liječnik i biti časnik, pomagati ljudima izazov je, ali stvara osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Pitamo ih i što poručuju mladim kolegama: “Naravno, prihvatite izazov, pridružite se onima koji su spremni svladavati izazove, iz njih izići kao pobjednici. Čekamo vas u Hrvatskoj vojsci!”

Tekst: Dražen Jonjić; Foto: Josip Kopi