Uspješna karatistica Ana Lenard ugovorni je pričuvnik Hrvatske vojske, a u razgovoru za Hrvatski vojnik otkrila je kako bi joj, unatoč brojnim osvojenim medaljama, najviše značilo odličje s Olimpijskih igara

Iako je u svojoj 20-godišnjoj sportskoj karijeri osvojila čitav niz europskih i svjetskih medalja, hrvatska reprezentativka, karatistica Ana Lenard jednoj bi se posebno veselila. S obzirom na to da je karate postao olimpijski sport, ta bi joj se želja mogla i ostvariti. Ipak, kad je o riječ o nastupu na predstojećim Olimpijskim igrama, koje će se 2020. održati u Tokiju, Ana je vrlo oprezna.
“Već se po samim natjecanjima, koja se trenutačno održavaju, vidi da je karate postao olimpijski sport. Po jednom natjecanju ima i do 200 sudionika što se nikad dosad nije događalo. Više nema laganog ždrijeba. Mislim da će biti puno teže kvalificirati se na Olimpijske igre, nego osvojiti medalju. Samo nas osam moći će sudjelovati, a kvalifikacije i skupljanje bodova za nastup traju dvije godine. Dakle, pune dvije godine moraš biti u top formi da bi izborio nastup. Kao i svakom sportašu san mi je nastupiti na olimpijskim igrama, bolje od toga ne može… Imamo europska, svjetska prvenstva i uspomene s njih vječno se pamte i ostaju, no olimpijske su igre nešto posebno u životu svakog sportaša i svatko od nas želi sudjelovati. Osobno želim iskusiti tu atmosferu,” otkriva u razgovoru za Hrvatski vojnik uspješna sportašica. Iako je još donedavno bila sigurna da će nakon igara u Tokiju završiti s profesionalnom karijerom, sad joj se čini kako 2020. ipak neće biti njezina zadnja godina u natjecateljskom karateu.
“Ipak bih htjela nakon toga odraditi još jedno svjetsko prvenstvo. Zapravo ću 2020. odlučiti što dalje,” kaže Ana. Zahvaljujući sporazumu sklopljenom između Olimpijskog odbora i Ministarstva obrane Ana je od prošle godine ugovorni pričuvnik Hrvatske vojske, a to joj, kaže, jako puno znači.
“Kad sam čula da ću dobiti priliku biti u vojsci, baš sam se jako razveselila. To je velika prilika za nas sportaše, možemo iskusiti vojsku, a opet nastaviti baviti se sportom. Vojska mi je uvijek bila zanimljiva, no sport mi je više značio tako da je ovo idealan spoj. Velika je čast biti u vojsci,” smatra Ana. Boravak na specijalističkoj obuci u Požegi bio joj je zanimljiv, ali i poučan.
“Naučila sam se definitivno disciplini i životu u kojem moraš poštivati apsolutno sva pravila. Ako ih ne poštuješ, slijede kazne koje su jako zanimljive. Svako malo u vojarni vidiš kako netko radi sklekove,” prisjeća se Ana kroz smijeh. Osim boravka s ročnicima u vojarni, rado se sjeti i svečane prisege za koju kaže kako joj je jedno od najdražih iskustava u životu.
Ana je gotovo cijelu svoju karijeru karate trenirala uz svoju sestru blizanku, a međusobno su si bile velika podrška. Da nije bilo sestre Maje, odustala bi od karatea zbog školskih, a poslije i fakultetskih obveza. Sestra blizanka se prije tri godine prestala aktivno baviti karateom, a njihove međusobne borbe Ani su bile najzanimljivije i najdraže.

“Budući da smo se jako dobro poznavale, naše su borbe bile pravo nadmudrivanje pa je pobjeda bila više stvar prestiža. Koliko god su naši međusobni okršaji bili zabavni i meni jako dragi, naša zadnja borba bila mi je najteža pobjeda u karijeri. Naime, prije četiri godine imali smo izborni turnir za Europsko prvenstvo i nas dvije smo se našle u finalu, a pobjeda je vodila na Europsko prvenstvo. Ja sam pobijedila 2 : 0 i to mi je bio užasan osjećaj jer je Maja isto tako jako htjela ići na to natjecanje. Prije smo razgovarale o tome da bolja pobjeđuje i ide dalje. No u zadnjem dijelu meča, kad je Maja shvatila da neće pobijediti, svladale su je emocije. Vidjela sam da nije baš dobro, a ona mi je govorila da se nastavim boriti. To mi je bila vrlo teška borba jer je Maja nakon tog poraza odustala od karatea,” ispričala nam je Ana. Zadnjih nekoliko mjeseci ova naša uspješna karatistica nastupila je na Europskom prvenstvu s kojeg se vratila s ekipnom brončanom medaljom, a nastupila je i na Mediteranskim igrama. Nažalost, ondje je ostala bez odličja.
“Bila sam peta, a s tim rezultatom nisam zadovoljna. Mogla sam puno bolje. Borbu za broncu loše sam odradila, no nakon prvog poraza nisam se nikako mogla psihički oporaviti i vratiti u natjecanje. Cijela ova sezona do sada mi nije bila baš uspješna. Sve mi je nekako blizu, malo mi nedostaje da osvojim medalju,” kaže karatistica te kroz smijeh zaključuje kako više neće nositi kimono koji je nosila na zadnja dva natjecanja. “Evo, okrivit ću kimono. Šalu na stranu, nemam neke rituale prije natjecanja, ne bih se htjela vezati za kojekakve sitnice. Netko prije natjecanja sluša istu pjesmu, netko ima sretnu opremu, ali ja nisam taj tip,” otkriva Ana. Što se tiče planova za nastavak sezone, karatisticu sad čekaju ljetne pripreme, početkom rujna slijedi izborni turnir za Svjetsko prvenstvo potom i turniri na kojem će skupljati bodove za Olimpijske igre.
Martina Butorac
snimio Tomislav Brandt