Ekipa Hrvatskog vojnika pratila je najveću vojnu vježbu OSRH u 2025. na poligonu “Eugen Kvaternik“ uz jedinstvenu priliku da se nađe u samom središtu zbivanja – Taktičkom polju Centar

Jutro je 17. rujna, tek je prošlo osam sati na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik“. Poluoblačno je i pomalo prohladno. Na uskom smo i blatnjavom makadamu usred šume, jednoj od stotina lokacija poligona koje na prvi pogled sliče jedna na drugu. Gotovo cijelu širinu puta zauzimaju velika oklopna vozila Patria, a u njima i oko njih su naoružani vojnikinje i vojnici, u punoj opremi s oznakama Tigrova. Mjesto na kojem se nalazimo nazivaju taktičkim područjem prikupljanja. To je svojevrsna polazna točka za akciju u koju će krenuti – napadnu operaciju. Provest će je u okviru generalne probe sutrašnje završnice združene vojne vježbe Borbena moć 25. Generalna proba izraz je koji zapravo rabimo kolokvijano. Borbena moć kompleksna je vježba čije trajanje i opseg uvelike nadilaze sat vremena finala. Vježba je intergranska i višerodovska, održavala se od 12. do 19. rujna na više lokacija, u sve četiri domene u kojima djeluju OSRH: kopnenoj, zračnoj, pomorskoj i kibernetičkoj.

Među Tigrove smo kao reporterski dvojac Hrvatskog vojnika došli dva sata prije početka akcije. Naime, mjere sigurnosti su rigorozne, na najvećoj vojnoj vježbi OSRH u proteklih sedam godina koristit će se bojno streljivo. Široko područje oko mjesta operacije zatvoreno je nakon prolaska naše ekipe. Civilnim vozilom zbog teškog bi terena ionako bilo teško proći, pa smo prvo prevezeni lakim terenskim vozilom Puch, a potom jednom od Patrija. Opremljeni smo kacigama, a zatim brifirani o tome što ćemo moći vidjeti, a prije svega o tome kako se trebamo ponašati. Naravno, želimo saznati, vidjeti i fotografirati što više, ali opet smo svjesni da ne smijemo biti na teret našim domaćinima. Njihove zadaće na prvom su mjestu, a na nama je da napravimo svoj posao što najbolje možemo, a da ne ometamo njihov.

Dani uvježbavanja

No, opuštamo se vrlo brzo. Društvo je, jednostavno, sjajno. Mnoge od njih poznajemo s prethodnih aktivnosti, već su bili glavni likovi naših reportaža, fotografija i filmova. Zasad svi izgledaju opušteno, do akcije još ima vremena, a da se naslutiti da su se danima uvježbavali, jer nema previše rasprava o tome što će raditi.   Nakon nekog vremena, kolega fotograf i ja se razdvajamo, svatko će biti raspoređen u jednu Patriju. Postajem počasni član iskrcajnog dijela zapovjednog vozila 2. satnije Tigrova. U društvu sam zapovjednika satnije natporučnika Ivana Lasića, zamjenice zapovjednika natporučnice Katarine Šušnje i prvog dočasnika stožernog narednika Tomice Cesnika. Dvoje mladih časnika i dočasnik s iskustvom iz Domovinskog rata odaju dojam uigranog tima, komuniciraju srdačno, ali jasno je čija je riječ zadnja. I taj se dojam prenosi na cijelu satniju. Natporučnik Lasić objašnjava nam da su vozila i vojnici oko nas samo mali dio snaga koji će uskoro krenuti u napad. “Ovo su trenuci u kojima treba biti maksimalno ozbiljan“, ističe zapovjednik, no optimističan je jer je obučni ciklus Tigrova za vježbu praktički počeo još početkom godine. “Počeli smo s ocjenjivanjem pojedinačnih, zatim desetinskih pa vodnih zadaća. Nastavili smo s ocjenjivanjem vodova. I onda je na vježbi Tigar 25 u travnju na poligonu “Bralovac“ s bojnim gađanjima bila ocijenjena i satnija. Potom smo sudjelovali i na međunarodnoj vježbi Immediate Response. Borbena moć je završnica vježbovnog ciklusa Satnije, no mogu reći da je ona – uvježbana“, uvjeren je časnik. Zapravo, velika vježba prilika je da pokažu tu uvježbanost, ali u združenom djelovanju s drugim postrojbama OSRH. “Svi smo spremni i opremljeni, imamo iskustva, svi znamo što nam je raditi i jedva čekamo znak za početak“, kaže Lasić.

Uživjeti se u vježbu

Početak je najavio – Rafale. Dva višenamjenska borbena aviona nadletjeli su nas u deset sati uz zaglušujuću buku, kroz drveće smo uspjeli vidjeti i njihove siluete. Tigrovi su ih sa zemlje pozdravili klicanjem i iz toga je bilo vidljivo koliko su se zapravo uživjeli u vježbu. Potpora višenamjenskog borbenog aviona daje itekakvu sigurnost postrojbama na tlu. Nakon nekoliko sekundi, čuli smo i paljbu Rafaleovih topova  kalibra 30 mm, gađali su simulirane neprijateljske ciljeve na zemlji. To je samo pojačalo klicanje, makar nismo vidjeli više ništa. Slična djelovanja odmah potom su proveli i helikopteri OH-58D Kiowa Warrior. Nekoliko minuta nakon toga, došao je red na mehanizirano pješaštvo u Patrijama da se približi Taktičkom polju Centar, cilju napadne operacije. Ukrcavamo se u vozila, natporučnik uzima radiokomunikacijski uređaj i izdaje zapovijed: “Idemo na zapad!“ Dok se vozimo, na bojišnici se događa svašta, no čujemo samo zvukove, najviše topničke i tenkovske plotune te šištanje protuoklopnih raketa. Uskoro se zaustavljamo. Još uvijek smo u šumi. Smješten u iskrcajnom dijelu Patrije, pokušavam pohvatati što se događa temeljem glasova koji dolaze iz časnikova razglasa. Doduše, rekli su mi da nije problem ako postavljam pitanja, ali ne iskorištavam to, jer nisam siguran neću li prekinuti ili omesti neki važan trenutak. Prošlo je još nekoliko minuta i vozilo se ponovno pokreće.

Tigrovi su bili dio 2. borbenog rasporeda i došlo je vrijeme da preuzmu taktičku zadaću, tj. potisnu neprijatelja i zauzmu njegove položaje. Zapovjedno vozilo satnije ubrzava i to se osjeća na teškom terenu, pa se morate dobro držati da biste ostali stabilni. Zaustavlja se, zauzima položaj i dobivam priliku vidjeti i čuti bojno polje iz prvog lica. Blatnjavo je, tu i tamo prošarano kojim grmom. Zapovjednici su za vozilo odabrali lokaciju u kojoj su imali dobar pogled na poprište, ali ipak su bili djelomice zamaskirani raslinjem. Sve se orilo od štektanja streljiva različitih kalibara i buke motora oklopnih vozila. Reljef je bregovit i postrojbe to koriste kako bi bile zaštićenije, a s druge strane koriste pokretljivost svojih vozila. No, to znači i da laičke oči ne mogu primijetiti mnogo toga. Bitka, pa čak i simulirana, sa scenarijem te u kontroliranim uvjetima, nije film u kojem vam se u sekundi pred očima mijenjaju različiti kadrovi. Znati što se događa, tj. imati pravu svijest o situaciji, jedna je od glavnih preokupacija današnjih vojnih doktrina.

Lica su ostala ozbiljna

Cijelo to vrijeme, zapovjednici Satnije djelovali su kao da imaju čvrst nadzor nad svim što se događa na njihovu području i s njihovom postrojbom. Naravno, imali su i pomoć nadređenih zapovjednika koji su imali još bolji pogled, kao i kolega koji su upravljali besposadnim letjelicama. Komunikacija preko radiouređaja bila je česta, ali bez povišenih, usplahirenih ili ishitrenih tonova. Ne može se reći da se nije primjećivalo da su Tigrovi barem malo uzbuđeni, no to nije utjecalo na način na koji su izvršavali svoje zadaće. Ključni trenutak dogodio se kad smo iz radiouređaja čuli: “Tigar 1 osvojio objekt, prijem!“ A onda i ENDEX!, “Prekid vatre!“, i konačno “Provjeri, isprazni i gotovo!“ To je značilo da se pješaštvo uspješno iskrcalo iz Patrija i ovladalo područjem. Krenuli smo na novu vožnju, ovaj put ipak udobniju. Stigli smo do tzv. Male bine i ondje se naša reporterska ekipa opet ujedinila. Kolega fotograf bio je dublje u bojnom polju i još jednom dokazao da je za vrhunsku vojnu fotografiju potreban talent, ali i puno truda, motivacije, hrabrosti te spremnosti da trpiš i prevladaš sve moguće i nemoguće terenske i vremenske uvjete.

Na Maloj bini skupili su se i drugi pripadnici kopnenih postrojbi koji su sudjelovali na generalnoj probi. Naravno, došli su sa svojim vozilima, tako da nam je pred očima bilo mnoštvo Patrija, tenkova M-84, borbenih vozila pješaštva M-80, pa i vozila M2A2 Bradley koja su debitirala na velikoj vježbi OSRH. Iako je još jedan velik dio Borbene moći bio uspješno apsolviran, sva zamaskirana lica ostala su ozbiljna. Dok ne prođe sutrašnji dan koji će donijeti vrhunac vježbe, opuštanja ne smije biti. Zapovjednici su tek počeli s internim raščlambama i razgovorima o tome što je bilo dobro i što tek treba korigirati. U nastavku dana tih je razgovora sigurno bilo još i više, i to na svim razinama. Pozdravili smo se s ekipom iz 2. satnije Tigrova, zahvalili im na profesionalnosti i gostoprimstvu, te im poželjeli sreću za sutradan. Ali, nakon što smo vidjeli što znaju i mogu, bili smo uvjereni da će sve biti u redu.

Pogled s Debele glave

Sutradan, 18. rujna, mnogo se toga promijenilo. Doduše, glavne uloge na završnici vježbe opet su imali isti vojnici i postrojbe kao na jučerašnjoj generalnoj probi. Novost je bila brojna publika koja je promatrala vježbu: državni dužnosnici, vojni zapovjednici, predstavnici različitih državnih institucija, naši kolege iz hrvatskih medija… Svi su oni, a ovaj put i mi, vježbu pratili iz trećeg lica, s velike pozornice na brdu Debela glava, s kojeg se pruža izvrstan pogled na Taktičko polje Centar. Organizatori iz postrojbi OSRH na čelu s Glavnim stožerom pobrinuli su se da doživljaj bitke koja predstoji bude što bolji, osigurali su i veliki videozid za praćenje slike iz besposadnih letjelica, kao i praćenje akcije brodova i postrojbi Hrvatske ratne mornarice koja je svoje sposobnosti pokazala u području poligona “Žirje“. Svi događaji bili su opisivani i objašnjeni uz stručni komentar. Gledajući vježbu iz novog kuta, mogli smo se posvetiti širem kontekstu Borbene moći. Dakle, vježba je završna i najsloženija faza obuke, u kojoj se potvrđuje sposobnost OSRH za provedbu združenih operacija u kopnenoj, zračnoj, pomorskoj i kibernetičkoj domeni. Vježba je prikazala širok raspon sposobnosti, od manevarskih i vatrenih djelovanja, preko integracije besposadnih sustava i suvremenih senzora, do koordiniranog djelovanja u svim domenama suvremenog bojišta.

Poseban naglasak stavljen je na interoperabilnost, zapovijedanje i nadzor, kao i na usklađeno djelovanje različitih grana, rodova i službi. Isto tako, bila je to prilika za prikaz sposobnosti i taktičko-tehničkih osobina oružnih sustava koji su nedugo ušli u operativnu uporabu u OSRH. U osnovi, završni dio vježbe bio je podijeljen na dva dijela: prikaz sposobnosti i prikaz manevra. Kao i dan prije, akciju na simulirane neprijateljske položaje otvorilo je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Dva Rafalea djelovali su topovima 30M791, a helikopteri OH-58D Kiowa Warrior raketama Hydra 70 i bočnom strojnicom M3P kalibra 12,7 mm. U akciji je sudjelovao i najnoviji član flote HRZ-a, besposadna letjelica Bayraktar TB2, provodeći izvidničke zadaće te pružajući niz informacija postrojbama u zraku i na kopnu zahvaljujući svojim senzorskim i elektrooptičkim sustavima. Nakon nekog vremena, ispod pozornice protrčali su zamaskirani pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga te na bojno polje poslali još jednu nedavnu akviziciju OSRH: FPV dronove MRM2, naoružane bombama DB-250. Preko videozida moglo se vidjeti kako male letjelice hrvatske proizvodnje djeluju po lakim oklopnim vozilima.

Zaštita za uši

U najavi vježbe za goste i predstavnike medija, MORH i GS OSRH upozorili su da je potrebno ponijeti zaštitu za uši. Da su to učinili s razlogom, bilo je jasno nedugo nakon što su položaje u podnožju Debele glave zauzela borbena vozila pješaštva Patria CRO 30L i M2A2 Bradley. Njihova intenzivna rafalna paljba iz pokreta, iz topova Bushmaster kalibra 30, odnosno 25 mm, bila je itekako glasna. Bio je to uvod u drugi dio vježbe – prikaz manevra. On je već više sličio na klasične scenarije koje smo znali vidjeti na velikim vježbama na Slunju – fokus je bio na ofenzivnoj aktivnosti oklopnih i mehaniziranih snaga. Počeo je topničkom pripremom – plotunima iz samohodnih haubica PzH 2000, vučenih haubica D30 i samohodnih višecijevnih lansera raketa BM-21 Grad. U komentaru je bilo istaknuto da je zapovjednik topničko-raketne skupine koristio sustave za prikupljanje, obradu i distribuciju podataka, uključujući informacije topničkih izvidnika, radarskih sustava za motrenje i otkrivanje ciljeva te besposadnih zrakoplovnih sustava. Zapovjednik napadne operacije u scenariju je obratio posebnu pozornost na protivnički oklop, pa su vatru otvorili i vojnici naoružani protuoklopnim vođenim raketnim sustavima Konkurs. Iako dokazano, to je oružje na listi onih koje trebaju zamjenu modernijim sustavom i nadamo se da ćemo to uskoro i vidjeti. Na tom je putu već ostvarena nabava jednokratnog protuoklopnog sustava RGW 90, koji je također debitirao na Borbenoj moći, u rukama pripadnika Gardijske mehanizirane brigade.

Svoj udio u akciji imali su i minobacači M-75 kalibra 120 mm, djelujući na neprijateljske položaje koji bi mogli ugroziti kretanje i manevar postrojbi OSRH. Oni su sudjelovali u pripremi puta za snage prvog borbenog rasporeda koje su bile spremne za napad. Na njihovu glavnom naporu bili su tenkovi M-84, a na pomoćnom borbena vozila pješaštva M-80. Međutim, zaustavili su se ispred minskog polja. U pomoć su uskočili pripadnici snaga borbene potpore, aktivirajući pružne eksplozivne naboje kojima su izradili prolaze kroz minsko polje. Time su ispunili preduvjet za daljnje kretanje i razvoj tenkova i BVP-a u puni borbeni raspored. Akcija je tada postala još intenzivnija. Naime, ključna zadaća snaga 1. borbenog rasporeda bila je probiti neprijateljsku obranu, dosegnuti određenu faznu crtu te stvoriti uvjete za uvođenje snaga 2. borbenog rasporeda. Sinkronizirana paljba tenkova praktički je bila neprekidna, jer njihovo djelovanje nije trebalo značiti samo trenutačni udar, “već i stalan pritisak na protivnika, razbijanje njegovih obrambenih elemenata i osiguravanje slobode manevra za ostatak snaga“. Osamdesetčetvorke Gardijske oklopno-mehanizirane brigade i dalje izgledaju zastrašujuće, ali naravno da su mnogi razgovori na Debeloj glavi spominjali i buduće opremanje glavnim borbenim tenkovima Leopard 2A8.

Efektni pečat

I nakon što su tenkovi postali tiši, intenzitet na Taktičkom polju Centar nije jenjavao. Zapovjednik manevarskih snaga počeo je u samo središte bojišnice uvoditi elemente 2. borbenog rasporeda koje čine oklopna vozila Bradley i Patria. Dakle, bila je ondje i ekipa s kojom smo se družili jučer. Ključna zadaća 2. rasporeda bila je preuzeti i nastaviti napadna djelovanja na odabranom pravcu. Konačni cilj bio je ovladavanje objektom napada i eksploatacija uspjeha snaga 1. borbenog rasporeda. No, dva su rasporeda cijelo vrijeme održavali vezu. Bokovi 2. rasporeda bili su cijelo vrijeme osiguravani tenkovskim i mehaniziranim elementima, kako bi se spriječili protivnički udarci s tih strana.

Da bi pobjeda bila sigurnija, opet su zagrmjeli teški topnički i raketni sustavi. Pružali su topničku potporu u svrhu borbene potpore snagama 2. rasporeda.  Za razliku od topničke pripreme napada, koja ima za cilj neutralizaciju protivnika prije ulaska manevarskih snaga u borbu, topnička potpora osigurava kontinuitet vatre tijekom napredovanja. I još jednom, u akciju su uključeni i minobacači. To je značilo da se približava tzv. smjena snaga. Uz potporu dimne zavjese,  snage 2. rasporeda preuzele su taktičke zadaće. Prethodno dobivši još jednu topničku potporu, iz borbenih vozila Patria i Bradley počeli su se iskrcavati pješački elementi, koristeći neposrednu vatrenu potporu vlastitih sustava i osobnog naoružanja. Pješaci su se razvili u napadni poredak i pošli u završnu fazu zauzimanja objekta napada. U tome su i uspjeli, da bi u završnici oklopne i mehanizirane snage provele konsolidaciju i reorganizaciju radi osiguranja objekta i pripreme za daljnje djelovanje. Bojišnica je utihnula – operacija je uspjela. Višemjesečni proces planiranja, obuke i provedbe dobio je svoj efektni pečat.

Nakon nekog vremena, kao i jučer, uputili smo se prema Maloj bini, samo iz drugog pravca. I ondje smo vidjeli ista lica kao i jučer. No, sad su većinom bila opuštenija i nasmijana. Vjerojatno su tome pridonijele i riječi načelnika GS OSRH, general-pukovnika Tihomira Kundida, koji je vježbu ocijenio briljantnom. Prateći je dva dana, ekipa Hrvatskog vojnika još se jednom uvjerila u nešto što nije floskula i što treba ponavljati: najveća dragocjenost za OSRH njegovi su pripadnici. Da, modernizacija i opremanje izvrsni su i prijeko potrebni,  taj se proces tek treba zahuktati i odobrava ga te razumije svatko kome je stalo do hrvatske obrane i sigurnosti. Na Borbenoj moći vidjeli smo neke nove sustave, a još je mnogo toga na popisu naoružanja i opreme što će se tek nabaviti. No jednako je važno, ako ne i puno važnije, da to ne zasjenjuje punu pozornost prema još boljim materijalnim pravima, uvjetima života i rada hrvatskih vojnika. Bez njih, sva ta oružja ne vrijede ništa.

---

HRM – integrirano djelovanje

Hrvatska ratna mornarica u svojoj je domeni, ali i na kopnu, dala velik obol vježbi Borbena moć. Površinski brodovi (15 borbenih brodova i potpornih plovila) i ostali elementi provodili su borbene operacije na prostoru vojnog poligona “Žirje“. Bitno je napomenuti da su djelovanja HRM-a provedena paralelno s djelovanjima na Slunju. Tako je ostvareno integrirano djelovanje grana Oružanih snaga, pri čemu je HRM pružao potporu snagama na kopnu, osiguravajući nadzor i kontrolu morskog prostora koji pridonose cjelokupnoj operativnoj uspješnosti. Promatrači na Slunju mogli su pratiti događaje na Jadranu na videozidu. Primjerice, vidjeli smo topničko gađanje površinskih meta koje su provodile raketne topovnjače i obalni ophodni brodovi. RTOP-ovi su gađali krmenim topovima AK 630, raketna topovnjača Dubrovnik protuzračnim topom 23 mm, a obalni ophodni brodovi pramčanim topovima 30 mm. I dok su kopnene snage OSRH napredovale na Taktičkom polju Centar, HRM je proveo pomorski desant na otoku Žirje. To su učinile snage Satnije mornaričko-desantnog pješaštva Flote HRM-a uz potporu HRZ-a. Prvo su prevezene desantnim brodom minopolagačem, potom su prekrcane na manje desantno-jurišne brodove, a potom na obalu. Ondje su probile protivničku crtu obrane te omogućile uvjete za prevoženje morem snaga ojačanja koje će po scenariju nastaviti napadnu operaciju i osloboditi otok. Sukladno stručnom komentaru, brodovi i postrojbe HRM-a pokazali su kombinaciju mobilnosti, preciznosti i vatrene moći, dodatno demonstrirajući sposobnost neutralizacije ciljeva i provedbe pomorskog desanta.

---

Riječi nakon finala

poručnik Dominik Hržan, Tenkovska bojna Kune GOMBR-a

Bio sam zapovjednik tenkovskog voda u okviru tenkovske satnije. Glavna zadaća bila nam je napad vatrom na neprijatelja koji se nalazio u objektu na području operacije. Kao što ste i vidjeli, zadaća je uspješno izvršena, i to zahvaljujući višemjesečnim pripremama od početka godine. Svaka čast svakom vozaču, ciljaču i zapovjedniku koji je tome pridonio. Dečki su dali maksimum i ponosim se njima. Jesu li svi pogodci bili u sridu? Naravno!

poručnica Ivona Vidović, zapovjednica Protuoklopnog voda, 1. mehanizirana bojna Tigrovi GMBR-a

Naša zadaća bila je pronaći dominantnu točku s koje smo mogli vidjeti neprijateljski položaj. Ondje smo čekali na signal, na koji smo lansirali šest raketa iz sustava Konkurs te uništili neprijateljski oklop. To je omogućilo smanjivanje protivničke vatre i olakšalo osvajanje područja našem manevarskom dijelu. Vrlo sam zadovoljna odrađenim poslom, najviše Protuoklopnim vodom. Bilo je zahtjevno, no tu ne mislim samo na deset dana kojih smo ovdje, nego na cijeli pripremni ciklus jer je riječ o združenoj vježbi koja je kombinirala četiri operativne domene.

razvodnik Filip Alpeza, 1. oklopno-mehanizirana bojna Sokolovi GOMBR-a

Vozač sam borbenog vozila pješaštva Bradley i nadam se da smo opravdali očekivanja koja su pred nas postavljena uoči vježbe. Glavna zadaća bila nam je da zajedno s Patrijama napadnemo određene ciljeve u 2. borbenom rasporedu. Bradley jest novo sredstvo, ali ne mogu reći da je u djelovanju s njim išta bilo posebno teško. Kao profesionalnom vojniku, velika mi je čast biti na ovako velikoj vježbi u kojoj se više grana i rodova sjedinjuju i ostvaruju cilj.

---

“Vrhunski uvježbani i motivirani“

Završnom prikazu vježbe nazočili su predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik OSRH Zoran Milanović, izaslanik predsjednika Vlade RH potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Ante Deur i brojni drugi visoki uzvanici. Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović u obraćanju pripadnicima Hrvatske vojske poručio je: “Čestitam pripadnicima Hrvatske vojske na uzorno i vrhunski izvedenoj vježbi. Izgledalo je besprijekorno”. Istaknuo je snagu pripadnika Hrvatske vojske te istaknuo: “Bez ljudi nema Hrvatske vojske, a bez Hrvatske vojske ne bi bilo moderne hrvatske države”.

Ministar Anušić čestitao je pripadnicima Hrvatske vojske na uspješno odrađenoj vježbi i izrazio zadovoljstvo prikazanim vrhunskim sposobnostima Hrvatske vojske: “Ono što smo danas imali prilike vidjeti na Slunju zaista je impresivno, prvi put smo mogli vidjeti borbeno djelovanje Rafalea i borbeno djelovanje FPV dronova. Čestitam pripadnicima Hrvatske vojske, ovi mladići i djevojke danas su ponovno pokazali kako su vrhunski uvježbani i motivirani za izvršavanje svih zadaća”. Ministar je naglasio intenciju Vlade Republike Hrvatske da i dalje ulaže znatna sredstva u obranu te poručio: “Želim naglasiti kako opremanje i modernizacija naših Oružanih snaga neće stati, već se nastavlja. Ova Vlada ima i političku volju i obvezu dalje opremati i osnaživati naše Oružane snage. Cilj je i dalje osigurati Oružanim snagama kvalitetnu opremu i ujedno ih opremiti s najmodernijom zapadnom tehnologijom, obnoviti infrastrukturu te ponajprije i dalje povećati materijalna prava pripadnika Hrvatske vojske”.

Ivana Balenović i Irena Rački

---

TEKST: Domagoj Vlahović; FOTO: Tomislav Brandt