Upotreba monitoring jedinica znatno poboljšava rad u barokomori. Praćenje vitalnih parametara, mogućnost intervencije i bilježenje podataka omogućuju brže reagiranje, točniju dijagnostiku i bolju skrb za pacijente. Očekuje se da će se tehnologija monitoringa u kontekstu baromedicinske terapije nastaviti razvijati i pružati još preciznije i pouzdanije informacije…

 

Vezano uz monitoring jedinicu koja poboljšava rad u barokomori razgovarali smo s brigadirom Hrvojem Stipančevićem, dr. med., specijalistom medicine rada, načelnikom Odjela za pomorsku, podvodnu i hiperbaričnu medicinu Zavoda za pomorsku medicinu. Zahvaljujući njegovu dugogodišnjem iskustvu i stručnosti, stekli smo dragocjen uvid u unutarnje funkcioniranje hiperbarične oksigenoterapije (HBOT) i dobrobiti koje monitoring jedinica može donijeti pacijentima i medicinskom osoblju. Otkrio nam je niz dosad nepoznatih i zanimljivih činjenica o tome kako monitoring može unaprijediti sigurnost i učinkovitost terapijskog postupka, strateški optimizirati resurse i poboljšati ishode liječenja pacijenata. Brigadir Stipančević objašnjava nam da monitoring jedinica, specifično prilagođena za funkcioniranje u uvjetima povišenog tlaka, ima zaštitu od opasne interakcije s visokim parcijalnim tlakom kisika: “Ovo je ključno jer ambijentalni tlak i velika količina kisika u barokomori imaju opasan eksplozivni potencijal. Monitor također može kompenzirati kontinuirane promjene ambijentalnog tlaka tijekom mjerenja krvnog arterijskog tlaka, što osigurava točne i pouzdane rezultate za dijagnostiku i praćenje stanja pacijenta.

Monitoring jedinica prati promjene vitalnih parametara pacijenta, što omogućuje pravodobno uočavanje i sprečavanje komplikacija poremećaja srčanog ritma i promjena krvnog arterijskog tlaka. Ova je tehnologija posebno vrijedna kod nestabilnih bolesnika, kad brzo reagiranje spašava život.” Monitoring jedinica ima niz specifičnih funkcija i svojstava koja omogućuju bolju skrb za pacijente. Omogućuje, primjerice, sigurnu intervenciju korekcije srčanog ritma poput defibrilacije ili konverzije bez prekidanja postupka hiperbarične oksigenoterapije. Brigadir Stipančević ističe: “Ovo je od velike važnosti jer može spasiti život pacijenta u situacijama kad se razvije srčana aritmija ili slični akutni problemi sa srcem. Monitoring jedinica bilježi usto na memorijskoj kartici sve relevantne podatke o tijeku intervencije, što omogućuje liječnicima analiziranje podataka i njihovo korištenje za edukaciju, ali i u forenzičke i mediko-legalne svrhe. To je važno za unapređenje kvalitete rada i učenje iz prethodnih intervencija.” Brigadir naglašava da je novi monitoring sustav napredniji u odnosu na dosad korištenu opremu u barokomori. Ranije su se oslanjali na prirodna osjetila i osnovnu dijagnostičku opremu poput fonendoskopa, perkusijskog čekića i tlakomjera na pero. Međutim, ta oprema pružala je samo ograničene informacije, a ozbiljniji distres pacijenta zahtijevao je prekid visokotlačnog postupka i daljnju dijagnostiku izvan barokomore.

Kao primjer opisuje nam situaciju u kojoj je novi monitoring bio posebno koristan tijekom intervencije: “U drugoj polovini srpnja članovi Skupine za žurne intervencije pukovnik Pavle Jovović i satnica Antonia Perković u dva su navrata zbrinjavali civilne rekreacijske ronioce, strane državljane sa simptomima akutne dekompresijske bolesti. Ti pacijenti bili su hemodinamski nestabilni, s komorbiditetima i poremećajem svijesti. Uz jezičnu barijeru i iznimno otežanu komunikaciju, precizno praćenje vitalnih parametara bilo je od neprocjenjive važnosti. Zahvaljujući novom monitoringu, tim je mogao pratiti i regulirati odstupanja krvnog arterijskog tlaka kod jednog pacijenta i ubrzanje srčanog ritma kod drugog. Zbog pravodobnih intervencija i korigiranja tih parametara nisu se razvile ozbiljnije komplikacije koje bi ugrozile provedbu terapijskog postupka, a pacijenti su na kraju, nakon višednevnih postupaka i dodatne specijalističke intervencije, otpušteni kao uspješno izliječeni. Ova situacija jasno pokazuje koliko je novi monitoring sustav ključan za pružanje optimalne skrbi pacijentima u barokomori.”

Brigadir Stipančević objašnjava nadalje da upotreba monitoring jedinica znatno poboljšava rad u barokomori. Praćenje vitalnih parametara, mogućnost intervencije i bilježenje podataka omogućuju brže reagiranje, točniju dijagnostiku i bolju skrb za pacijente. Očekuje se da će tehnologija monitoringa u kontekstu baromedicinske terapije nastaviti napredovati i pružati još preciznije i pouzdanije informacije. To će omogućiti bolji nadzor nad pacijentima i pravodobno reagiranje u slučaju potrebe. Očekuje se da će se razviti i specifični uređaji i tehnike za tretiranje osoba s komorbiditetima koji su ranije bili kontraindikacija za hiperbaričnu oksigenoterapiju. Tehnologija monitoringa bit će sve više integrirana u druge terapijske protokole, poput akutne traume mozga i suportivnog liječenja zloćudnih novotvorina uz terapijsko zračenje i/ili kemoterapiju. To će omogućiti da se takvi pacijenti podvrgavaju HBOT-u.

Očekuje se da će tehnologija monitoringa omogućiti i povezivanje monitoring jedinice s trenažnom lutkom radi daljnjeg usvajanja i uvježbavanja vještina kroz nove scenarije. Suradnja s Odjelom za edukaciju medicinskog osoblja ZPM-a u tom smislu može biti od velike važnosti u prilagodbi na rad s novim nadzornim sustavom. Ukratko, budućnost tehnologije monitoringa u kontekstu baromedicinske terapije donosi širenje indikacija za liječenje hiperbaričnom oksigenoterapijom i u onih bolesnika u kojih je zbog njihova stanja to dosad bilo prerizično. Ubrzanje tehnološkog razvoja omogućuje napredovanje ovog područja medicine, što će rezultirati boljim ishodima i kvalitetnijom skrbi za pacijente.

Ronioci koji razviju akutnu dekompresijsku bolest životno su ugroženi i moraju se podvrgnuti postupku terapijske rekompresije u hiperbaričnoj komori koji traje gotovo pet sati, a nekad i dulje. Postupak se provodi uz pretpostavku da su prije ronjenja bili potpuno zdravi, ali u populaciji današnjih rekreacijskih ronilaca to nije uvijek slučaj. Mnogi boluju od kroničnih bolesti i/ili uzimaju kroničnu terapiju. Za mnoge lijekove znamo da im se učinak mijenja (ne uvijek i kako se mijenja) u uvjetima udisanja visokog parcijalnog tlaka kisika. Tako je moguće da u postupku liječenja akutne dekompresijske bolesti dođe do gubitka kontrole nad procesima kronične bolesti, koja je inače bila uspješno farmakološki stabilizirana. Slični su scenariji mogući i u slučajevima akutnog otrovanja ugljikovim monoksidom. Bit će to novi izazovi za terapeute, ali uz odgovarajuću tehnologiju i nadzor ti će pacijenti moći primati adekvatnu terapiju u barokomori.

Razvoj tehnologije pridonijet će većoj integriranosti hiperbarične oksigenoterapije u različite terapijske protokole akutne traume mozga i suportivno liječenje zloćudnih novotvorina uz terapijsko zračenje i/ili kemoterapiju, a ti se bolesnici bez primjerenog nadzora ne mogu tretirati u barokomori. Razgovor s brigadirom Stipančevićem omogućio nam je uvid u složenost rada u barokomori te u neprocjenjiv doprinos monitoring jedinice. Stečene nove sposobnosti Vojnog zdravstvenog središta Zapovjedništva za potporu iznimno su važne ne samo za Hrvatsku vojsku već i za zdravstveni sustav Republike Hrvatske u cjelini. Monitoring jedinica barokomore važna je za Hrvatsku kao turističku destinaciju jer osigurava sigurnost posjetiteljima i turistima u slučaju zdravstvenih hitnosti koje zahtijevaju liječenje u barokomori. Dok zatvaramo poglavlje, nadamo se da smo otkrili koliko monitoring može poboljšati tretmane, omogućujući bolje ishode za pacijente i veću učinkovitost za medicinsko osoblje. Nema sumnje da ova suptilna, ali važna praksa nastavlja oblikovati budućnost hiperbarične medicine, a liječnici će koristiti njezine prednosti u borbi za poboljšanje kvalitete života svojih pacijenata.

TEKST: Ines Grossi: FOTO: Tomislav Brandt, ZzP