Ophodni brod “Šokadija” (OB-93) sa 11 članova posade 4. kolovoza isplovio je iz osječke vojarne “Vrbik” te nakon 12 sati plovidbe Dravom i državnom granicom duž Dunava uplovio u Vukovar. Na taj su način pripadnici Satnije riječnih brodova obilježili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Obilježavajući 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, pripadnici Satnije riječnih brodova Inženjerijske pukovnije HKoV-a isplovili su ophodnim brodom “Šokadija” (OB-93) iz Osijeka i stigli u Vukovar. Postrojena na prigodno ukrašenom brodu uz počasni pozdrav, posada našeg riječnog ophodnog broda prošla je uz zvuk brodske sirene kraj spomen-križa na ušću Vuke u Dunav, iskazujući tako poštovanje prema gradu heroju, Vukovaru.

Plovidba je počela dan ranije, 4. kolovoza, kad je brod sa 11 članova posade ranim jutrom isplovio iz osječke vojarne “Vrbik” te nakon više od 12 sati plovidbe Dravom te državnom granicom duž Dunava uplovio u Vukovar. Prolazeći kraj Batine, Aljmaša, Erduta i Dalja brod je prešao više od 150 riječnih kilometara.

Nova plovidba

Zapovjednik ophodnog broda “Šokadija” poručnik fregate Hrvoje Milković izrazio je svoje zadovoljstvo riječima: “Došli smo u Vukovar kako bismo iskazali pijetet žrtvama stradalim u Domovinskom ratu, ali i kako bismo s Vukovarom i Vukovarcima podijelili radost pobjede. Veseli nas što smo na ovaj način mogli pridonijeti obilježavanju 25. godišnjice velike Oluje,” rekao je te najavio novu takvu plovidbu od 17. do 19. studenog 2020. povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara.

Ovogodišnje aktivnosti ophodnog broda “Šokadija” u obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti provedene su u skladu s mjerama zaštite i apelima za odgovornim ponašanjem u vrijeme pandemije COVID-19.

Vježbe na plovnom putu Drava − Dunav

Višednevna plovidba od Osijeka do Vukovara poslužila je i kao prilika da se provedu standardne vježbe broda “Šokadija” na plovnom putu Drava − Dunav. Tako su, prema riječima zapovjednika poručnika fregate Hrvoja Milkovića, tijekom plovidbe do Vukovara uspješno provedene dvije borbene uzbune s potpunim zamračivanjem broda, vježba gašenja požara na susjednom brodu, kao i vježba uz simulaciju kvara na jednom od glavnih motora. Vježbe su potvrdile visoku stručnost, dobru opremljenost, izvrsnu obučenost i motiviranost svih članova posade.

Ratni brod naoružan protuzrakoplovnim topom

Ophodni brod “Šokadija” (OB-93) ratni je brod koji je izgrađen 1953. i nalazi se u sastavu Satnije riječnih brodova. Dug je 21 m, a u najširem dijelu ima 4,65 m. Gaz bez opterećenja dubine je 1 m, a brod pod maksimalnim opterećenjem ima istisninu od 48 t. Brod ima dva motora Torpedo B536RM po 140 KS, pomoćni motor IMR Rakovica od 34 KS i generator 3 x 400 W, koji električnom energijom napaja sva trošila. Brod je naoružan protuzrakoplovnim topom (PZT 20 mm) i ima deset članova posade.

Kormilar nadnarednik Dario Pelegrin:

Važno je znati čitati rijeku…

Kormilo ophodnog broda “Šokadija” bilo je tijekom cijele plovidbe povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u sigurnim rukama nadnarednika Darija Pelegrina, pripadnika Satnije riječnih brodova.

On je u svojoj vojnoj karijeri bio i ciljač, i strojar na brodu, a zadnjih petnaestak godina kormilar, danas jedini na toj dužnosti na riječnom brodu Hrvatske vojske. U kabini je okružen ekranima, tehnološki naprednim sustavima navigacije, prima podatke s radara – no, u plovidbi rijekom ništa nije važno i korisno kao dobro oko i iskustvo kormilara. U tome se upravljanje i plovidba ratnih brodova na moru i rijekama najviše razlikuju.

Ne skidajući pogled s Dunava, nadnarednik Pelegrin kaže: “U plovidbi morem kormilar ratnog broda može se u znatnijoj mjeri osloniti na sustave navigacije i može izvršavati zapovjednikove zapovijedi. No, na rijeci je kormilar samostalan, mora biti posebno obučen i sposoban donositi samostalne odluke. Na riječnoj plovidbi važno je da kormilar ima iskustva i da može čitati rijeku.”

A rijeka se čita, shvatili smo putem i kroz priču, tako da se motri mreškanje vode i razumije je li ono zbog pličine ili vjetra, tako da se prati, ali i predviđa vodostaj, da se prate drugi sudionici i sve ono što može utjecati na promjenu riječnog korita i plovnog puta, a onomu tko razumije i pjena na vodi ispričat će priču. “Na rijeci nikad ništa nije isto. I možda zvuči banalno, ali s vremenom se naučite poštovati rijeku, zaljubite se u ovaj poziv i bez njega bude teško zamišljati život,” rekao je nadnarednik Pelegrin.

Uzbuna u vojarni

I prije 25 godina, na dan Oluje 5. kolovoza 1995., Dario Pelegrin bio je u istoj postrojbi u kojoj je i danas. Tad je imao 22 godine i, sjeća se, u vojarni u Osijeku bila je proglašena uzbuna: “Nakon Bljeska smo znali da mora uslijediti nešto veliko, još veće od te operacije i bili smo spremni. Kad se krenulo na Knin, mi smo bili spremni na mogući protuudar protivnika. Bili smo spremni za desante na Dravi, izvlačenja ranjenika, pružanje logističke potpore. Svi smo bili spremni krenuti.” Nadali su se oni i da će se nakon Knina krenuti po pobjedu u tad okupirani Vukovar, no na to je valjalo još pričekati.

Pripadnici postrojbi iz kojih je izrasla današnja Satnija riječnih brodova sudjelovali su 1. kolovoza 1991. u velikom spašavanju civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta, koje su brodovima i šlepovima prebacivali prema Osijeku. Nadnarednik Pelegrin tad je bio premlad da bude pripadnik vojske, no dobro se sjeća 1. kolovoza 1998., kad je njegova postrojba organizirala i provela povratak kipa Gospe od Utočišta u Aljmaš. “Osmijeh, pjesma, molitva, radost, to je ono čega se sjećam s te plovidbe,” s osmijehom završava svoju priču nadnarednik Pelegrin.

Tekst: Lada Puljizević

Foto: Mladen Čobanović

Počasna plovidba