U prvoj polovici osamdesetih godina Hladni je rat ponovno eskalirao, a jedan od događaja koji su održali tenzije između supersila na visokoj razini bilo je i sovjetsko rušenje južnokorejskog civilnog zrakoplova Korean Air Lines 007 s 269 putnika i članova posade. Političke reperkusije incidenta su bile velike, a između ostalog su se ogledale i u daljnjem pogoršanju sovjetsko-američkih odnosa

U prvoj polovici osamdesetih godina, nakon sovjetske invazije, Hladni je rat ponovno eskalirao. Jedan od najznačajnijih incidenata tog razdoblja je rušenje putničkog zrakoplova na Dalekom istoku. Naime, sovjetski lovac presretač je 1. rujna 1983. nakon pogrešne identifikacije ci- lja srušio korejski civilni zrakoplov na letu 007 poznat kao KAL 007. Zrakoplov je srušen zapadno od otoka Sakhalin, a u njemu se nalazilo 269 putnika i članova posade, uključujući i američkog kongresmena. Sovjetski Savez je nakon prvotnog odbijanja odgovornosti za incident priznao rušenje zrakoplova KAL 007, opravdavajući se zamjenom za vojni cilj.

Okolnosti rušenja
Srušeni zrakoplov je pripadao kompaniji Korean Air Lines, te se nalazio na letu između New Yorka i Seula u Južnoj Koreji. Zrakoplov je uzletio 31. kolovoza 1983. iz zračne luke “JFK” u New Yorku te je zbog goriva sletio u zračnu luku Anchorage na Aljasci, otkuda je u 3:00 sata po lokalnom vremenu uzletio dalje prema konačnoj destinaciji, Seoulu. Iz nepoznatih razloga zrakoplov je letio rutom otprilike pet stotina kilometara zapadno od planirane rute te je na području poluotoka Kamčatka i Ohotskog mora u cijeloj dužini leta povrijedio sovjetski zračni prostor. U svom letu KAL 007 je nadletio nekoliko velikih sovjetskih radarskih postaja i podmorničku bazu u Petropavlovsku, što su bili objekti od prvorazrednog strateškog značaja za Sovjetski Savez.
Nakon što su radari registrirali ulijetanje KAL-a 007 u njihov zračni prostor, sovjetsko zapovjedništvo je naredilo polijetanje zrakoplova Su-15 i MiG-23 iz zračne baze Dolinsk Sokol, kako bi ga presreli. Okolnosti pokušaja uspostave kontakta između zrakoplova do danas su ostale obavijene velom tajne te su stoga uglavnom bile predmet kontroverzi. Naposljetku je Su-15 u 6:26 sati po lokalnom vremenu (18:26 po Greenwichu) ispalio dvije rakete na korejski zrakoplov, od kojih ga je jedna pogodila blizu repa a druga u lijevo krilo. Nakon što je pogođeni KAL 007 počeo nekontrolirano gubiti visinu, posada je pokušala spiralno poniranje zrakoplova zbog rapidne dekompresije u unutrašnjosti, no pao je u more oko 55 kilometara zapadno od otoka Moneron. U padu korejskog zrakoplova nije bilo preživjelih putnika, a tek dva tijela pronađena su na mjestu nesreće. Zanimljivo je da je jedan od putnika u srušenom zrakoplovu bio američki demokratski kongresmen iz Atlante, Larry McDonald, uz još šezdeset američkih državljana. Tako je povijesnom ironijom McDonald postao jedini kongresmen kojeg su tijekom Hladnog rata ubili Sovjeti, no ne postoje nikakvi dokazi da su sovjetski piloti znali da se nalazi u zrakoplovu.

Diplomatske posljedice incidenta

Prvi izvještaji o sudbini zrakoplova pristigli u Južnu Koreju govorili su o prisilnom spuštanju na poluotok Kamčatku, no ubrzo su se pokazali pogrešnima. Sovjetski Savez je pred međunarodnom javnošću isprva odbijao odgovornost za rušenje, po svoj prilici doista vjerujući da je srušen legitiman vojni cilj. No, nakon što je američko izaslanstvo pri UN-u emitiralo snimke razgovora između sovjetskog pilota i kontrole leta koja su snimila obližnja američka obavještajna središta, a u kojem je pilot obavijestio zemaljsku kontrolu da je meta uništena, Moskva je priznala rušenje zrakoplova. U svijetu su zaredale osude, američki predsjednik Reagan nazvao je rušenje korejskog zrakoplova činom barbarizma i od Moskve zatražio objašnjenje, a Moskva se branila izjavama da piloti nisu znali da se radi o civilnoj letjelici. Naime, sovjetska kontrola leta je vjerojatno zamijenila civilni Boeing 747 za američki vojni zrakoplov RC-135 namijenjen elektronskom izviđanju, koji se u isto vrijeme nalazio na rutinskom letu sjeveroistočno od Kamčatke, a koji je prema nekim navodima ulazio u sovjetski zračni prostor. Nije moguće utvrditi točne okolnosti koje su prethodile rušenju, budući da su Sovjeti odbijali predati zaplijenjene podatke o letu. Sovjetski dužnosnici su, međutim, tvrdili da je zemaljska kontrola leta bezuspješno pokušala uspostaviti radiokontakt s posadom zrakoplova, no o tome ne postoji neovisna potvrda. Sovjetski pilot koji je ispalio projektile, Genadij Nikolajevič Osipovič, kasnije je potvrdio da se nije slijedila uobičajena procedura presretanja u slučaju KAL-a 007, te da su ga nadređeni instruirali da u medijima potvrdi kako je ispalio raketu upozorenja, što u stvarnosti nije bilo učinjeno.

Sovjeti su se bojali upada u svoj golemi zračni prostor još od rušenja američkog špijunskog zrakoplova U-2 1960. godine te je u istočnom Sibiru stvorena snažna mreža radarskih postaja i zračnih luka koja je trebala spriječiti sve neovlaštene ulaske u sovjetski teritorij. Korejski civilni zrakoplovi su i prije ulazili u sovjetski zračni prostor, a u više navrata je došlo do sovjetskog oružanog odgovora. Tako je u travnju 1978. godine sovjetski lovac iznad poluotoka Kola otvorio vatru na KAL-ov let 902, pri čemu je zrakoplov bio prisiljen sletjeti na zamrznuto jezero, a u incidentu su dva putnika ubijena.

Brojne kontroverze povezane s rušenjem
Jedna od kontroverzi koja prati rušenje korejskog zrakoplova jest razlog skretanja letjelice s predviđene rute. Teorija rušenja KAL-a 007, koju je nekoliko dana kasnije iznio sovjetski maršal Ogarkov, govorila je o ustaljenoj američkoj metodi testiranja sovjetskog radarskog sustava slanjem zrakoplova u sovjetski zračni prostor te potom očekivanja reakcija Moskve. Prema Ogarkovu, nakon više upada američkih vojnih zrakoplova 1983. poslana je civilna letjelica, čiji pilot ima uvjerljiviju ispriku za skretanje s pravca, no ta je teorija uglavnom smatrana sovjetskom propagandom. Transkripti razgovora iz kokpita zabilježeni u crnoj kutiji, koji su u javnost izišli tek nakon raspada Sovjetskog Saveza i više godina nakon incidenta, pokazali su da su piloti bili potpuno nesvjesni činjenice da lete duboko u sovjetskom zračnom prostoru, a zanimljivo je da je spornu crnu kutiju južnokorejskom predsjedniku predao ruski predsjednik Jeljcin tijekom posjeta 1993. godine. Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo pokrenula je dvije istrage događaja, a obje su zaključile da je ulazak u sovjetski zračni prostor bio slučajan, za što je po svoj prilici odgovorna pogreška u autopilotu koju posada zrakoplova nije primijetila.  O rušenju korejskog zrakoplova objavljene su i brojne knjige, a u jednoj od njih, Desired Track autora Jamesa Gollina i Roberta Allardycea, tvrdi se da je zrakoplov učinio nekoliko namjernih skretanja, što potkopava uglavnom općeprihvaćenu tvrdnju da je zrakoplov bio na autopilotu. Političke reperkusije incidenta nad Sahalinom 1983. bile su velike, a ogledale su se u pogoršavanju sovjetsko-američkih odnosa koji su osamdesetih godina nakon sovjetske invazije na Afganistan ušli u novu fazu zahlađenja i razmjenu oštrih nota. Prema nekim analitičarima, ovaj propust u identifikaciji cilja bio je blagi nagovještaj krize u kojoj se Sovjetski Savez nalazio, a koja će u punom svjetlu izbiti na vidjelo potkraj desetljeća. Washington je povukao dozvolu za letove sovjetske zračne kompanije Aeroflot u američke zračne luke, koja je obnovljena tek u travnju 1986., a tenzije su oslabile tek u drugoj polovici osamdesetih, nakon dolaska Mihaila Gorbačova na čelo Sovjetskog Saveza. Jedna od neizravnih posljedica događaja je i početak upotrebe GPS sustava za navigaciju u civilne svrhe, koji je u to vrijeme još uvijek bio u fazi razvoja. Rušenje KAL-a 007 nije bila jedina počinjena pogreška supersila u identifikaciji velikih putničkih zrakoplova osamdesetih godina. Naime, u vodama Perzijskog zaljeva u sličnom je incidentu 1988. američki brod USS Vincennes srušio iranski civilni zrakoplov s 290 putnika.

Srušeni zrakoplov
Korejski zrakoplov je pripadao porodici Boeingovih putničkih zrakoplova 747, poznatih i kao ?Jumbo Jet?. Jumbo Jet je jedan od najrasprostranjenijih komercijalnih zrakoplova današnjice. Potreba za takvim zrakoplovom pojavila se šezdesetih godina nakon eksplozije zrakoplovnih putovanja. Proizveden 1969. godine, prvi komercijalni let Boeing 747 imao je 1970. Do danas je u različitim inačicama proizvedeno 1430 Boeinga 747, a cijena jednog zrakoplova je 275 milijuna USD-a.
Dužina zrakoplova je 70,7 metara, širina krila 59,6 metara (kasnije verzije imaju veći raspon krila), opremljen je s četiri motora Pratt&Whitney (odnosno General Electrica ili Rolls Royceova motora). Srušeni zrakoplov je bio inačice 747-200, čija je proizvodnja počela 1971., a koji je imao snažnije motore i veći radijus leta od inačice 100. Još jedan ironičan detalj vezan uz zrakoplov KAL 007 krije se u činjenici da je na trupu nosio naljepnicu ?Volim New York?. Za razliku od zrakoplova KAL 007, novije inačice Boeinga 747 imaju mogućnost neprekidnog leta od New Yorka do Hong Konga, a u proizvodnji je najnovija inačica, 747-400, koja može letjeti brzinom 1041 km/h i ima radijus leta 1446 km.