Kula Lotrščak i Popov toranj, koji danas spadaju u najveće turističke, ali i povijesno-znanstvene znamenitosti hrvatskog glavnog grada, podignuti su u XIII. stoljeću, neposredno nakon strašne tatarske najezde

Posjetite li Zagreb i odlučite li od Donjeg do Gornjeg grada stići legendarnom Uspinjačom, prvi prizor koji ćete ugledati po izlasku jest impresivna stara kula. Zajedno s krovištem i drvenim tornjićem – vidikovcem na vrhu, visina Lotrščaka iznosi trideset metara. Danas je jedno od omiljenih turističkih odredišta u Zagrebu, sastavni dio Javne ustanove Galerija Klovićevi dvori. Osim što se s njegova vrha pruža izvanredan pogled na Zagreb, atraktivnosti pridonosi Grički top, koji svakodnevno već desetljećima pucnjem daje znak da je otkucalo podne. No, kao i mnogi drugi slični objekti, i Lotrščak je nekad imao vojnu, tj. fortifikacijsku ulogu: bio je dio obrambenih zidina nekadašnjeg Gradeca. Gradske vlasti počele su ga podizati nakon 1242., godine u kojoj je Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo poharano najezdom Tatara.

Zvono lopova

Proganjajući tadašnjeg kralja Belu IV., azijski su osvajači opljačkali i spalili i Gradec. Kralj je već bio dobio utočište u gradu, ali napustio ga je jer nije uspio organizirati obranu. Ipak, kad su se Tatari povukli i opasnost prošla, ostao je zahvalan te Gradecu dodijelio Zlatnu bulu, povelju slobodnog kraljevskog grada. To je purgerima donijelo niz privilegija, ali i obveza. Jedna od njih bila je izgradnja zidina koje će biti dovoljno snažne da izdrže opsadu kako se katastrofa ne bi nikad ponovila. Završene su do 1266. godine, a jedan od njihovih najvažnijih dijelova bila je kula na južnim obroncima brda, koja je stršala uz gradska vrata Dverce. Zbog toga je prvih stoljeća bila poznata kao Kula od Dverca, a današnji naziv nosi od 1646. godine. Navodno ga duguje takozvanom zvonu lopova (campana latrunculorum), koje je zvonilo u večernjim satima prije no što bi gradska vrata bila zatvorena. Kako je izgledala kao srednjovjekovna fortifikacija, nije potpuno poznato. Zna se da je bila dosta niža nego danas, samo s dva kata i četverolisnim krovom. Kako je opasnost od Osmanlija počela jenjavati, kula je od kraja XVI. stoljeća sve više počela gubiti obrambenu namjenu. Često je davana u zakup građanima, koji su je onda koristili za različite namjene, a onda i mijenjali njezin izgled. Današnje konture dobila je 1857. godine: podignuta su još dva kata, a na vrhu je instaliran drveni tornjić koji je bio dobra promatračnica za opažanje požara.

Dvostruka korist za Kaptol

Na sjevernoj strani Gradeca, petstotinjak metara od Lotrščaka, nalazila su se još jedna gradska vrata. I uz njih se nalazila kula, koja stoji i danas na vrhu Opatičke ulice – Popov toranj. Vjerojatno je nešto starija, izgrađena 1247. godine, što bi značilo da je možda i najstarija građevina u današnjem Zagrebu. No, zanimljivo je da nije pripadala zidinama Gradeca, nego su je odmah uz njih izgradili zagrebački kanonici s drugog brijega – Kaptola. A odnos između dva brijega stoljećima je bio sve samo ne prijateljski. Kaptol je izgradnjom postigao dvostruku korist: i on je želio spriječiti novu najezdu osvajača, ali istodobno je dobio i utvrđeni položaj prema Gradecu. Kao što se moglo i očekivati, purgeri nisu bili previše oduševljeni crkvenim projektom. Doduše, ne smije se zanemariti ni teorija da toranj nisu dali izgraditi kaptolski kanonici, nego Filip, zagrebački biskup od 1247. do 1262. godine. U svakom slučaju, podizanje fortifikacije bio je crkveni projekt koji ispočetka nije imao veze s Gradecom, što govori i njezino pučko ime koje je izvorno glasilo Popov turen. No, cijelo to područje oko sjevernih vrata godinama će biti još jedan predmet različitih sporova Gradeca i Kaptola.

S vremenom je, sredinom XVI. stoljeća, Popov toranj ipak postao dio manje-više jedinstvenog fortifikacijskog sustava. Baš kao i Lotrščak, i on je imao u prvom redu obrambenu ulogu dok nije minula opasnost od Tatara, a potom i Turaka. Poslije je, primjerice, u njemu bila smještena škola, a i on je u XIX. stoljeću dograđen te je dobio dodatni kat. Na prijelazu u XX. stoljeće, kad se tražila lokacija za zvjezdarnicu, Gradsko poglavarstvo ustupilo je staru kulu. I ne samo to: osiguralo je novac za građevinsku adaptaciju, postavljanje astronomske kupole i teleskopa. Današnja Zvjezdarnica Zagreb svečano je otvorena 5. prosinca 1903. godine. U sad već više od 120 godina postojanja, njezini djelatnici i suradnici učinili su je jednom od uglednijih astronomskih institucija u Europi.

Tekst i foto: Domagoj Vlahovič