Dvostruka promocija sposobnosti i znanja Hrvatske vojske

Ponešto drugačiji od uobičajenih, ovogodišnji kongres Europskog udruženja vojnih novinara održan je u sklopu Theresan Military-Academic Foruma u Terezijanskoj vojnoj akademiji i za nas je bio višestruko uspješan i razlog za zadovoljstvo. Prvi je razlog što je na forumu TMAF najbolji hrvatski kadet 18. naraštaja Kadetske bojne HVU-a Mateo Milaković, pred visokim vojnim i znanstvenim auditorijem održao iznimno zanimljivo i zapaženo predavanje, a drugi je da smo, i to ne prvi put, dobitnici godišnje nagrade European Military Press Association za najbolji video…

Ovogodišnji kongres Europskog udruženja vojnih novinara (EMPA) održan je u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadtu) u Austriji sredinom listopada i bio je ponešto drugačiji od dosadašnjih, ali svakako informativan i edukativan. Naime, održavao se u sklopu Theresan Military-Academic Foruma  (TMAF 2024) u Terezijanskoj vojnoj akademiji, jednoj od najstarijih vojno-edukativnih ustanova na svijetu, i uz suorganizaciju austrijskog vojnog časopisa Defence Horizon Journala.

Vojno-akademski forum

TMAF je okupio visoke časnike, vojne predavače, profesore, doktore znanosti  i eminentne stručnjake vojnih znanosti u raspravi na aktualnu temu Manevarsko ratovanje i manevarski pristup – vitalni u povećanju operativne spremnosti, te je kroz niz predavanja i prezentacija fokusiranih na aktualne svjetske sukobe ovaj znanstveni simpozij dodatno pridonio unapređenju znanja i potrebnih vještina vojnih vođa. Sudionici skupa pokušali su dati utemeljen i argumentiran odgovor je li dosadašnji manevarski pristup ratovanju izgubio svoj smisao i važnost s obzirom na trenutačne vojne sukobe i taktike njihova provođenja (sveo se pozicijsko ratovanje i rat iscrpljivanja bez velikih pomaka na bojišnici uz dominaciju uporabe topništva, dronova i bez klasičnog manevra) ili je i dalje relevantan, ali primjenjuje se u nešto drugačijem obliku i načinu provedbe. U tom visokom društvu znanstvenika, profesora, brigadira i generala  našao se u ulozi izlagača i budući mladi hrvatski časnik, kadet Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman“ Mateo Milaković, najbolji kadet 18. naraštaja Kadetske bojne i  donedavni student vojno-studijskog programa – Vojno inženjerstvo. Mateo je kao najbolji hrvatski kadet dobio priliku na simpoziju prezentirati temu Manevar u modernom okružju kojom se bavio pripremajući svoj završni rad. Prezentirao ju je vrhunski te u najboljem svjetlu predstavio Hrvatsku vojsku i HVU, potvrdivši kako ono prati suvremene trendove u području vojnih znanosti, a svojim polaznicima daje izvrsne temelje za daljnje usavršavanje i napredak.

Tigrovima priznanje za najbolji video

EMPA generalni sastanak na kojem se rezimiraju rad i postignuća Udruženja u proteklom razdoblju imao je još jedan za nas važan dio. Naime Udruženje svake godine bira i dodjeljuje nagradu za najbolji članak i fotografiju objavljenu u vojnim časopisima u članstvu kao i za najbolji uradak u području videoprodukcije. Među ovogodišnjim su dobitnicima njemački časopis ECD-European Security and defence (za najbolji tekst), austrijski Truppendienst (za najbolju fotografiju), dok je priznanje za najbolji video dobio hrvatski kratki film autora narednika Marka Đurana, pripadnika 1. mehanizirane bojne Tigrovi pod nazivom Borbeni dril, a nominiran je u ime Odjela multimedije SSOJI-ja. Video je nastao tijekom priprema Tigrova za završnu godišnju vježbu, prika-zavši vrlo realistično rovovsku borbu i iznimnu motivaciju i spremnost hrvatskih vojnika koji su u njoj sudjelovali. Na kraju možemo zaključiti kako je hrvatsko ovogodišnje sudjelovanje na EMPA kongresu i TMAF simpoziju ostalo vrlo zapaženo i produktivno, a tradicija iznimnih i cijenjenih  hrvatskih časnika u glasovitoj Terezijani nastavljena.


Izlaganje kadeta HVU-a Matea Milakovića: Manevar u modernom okružju

Našavši se u ulozi kadeta izlagača, kao jedini među sudionicima simpozija, a što govori o povjerenju koje mu je HVU ukazao, Mateo je, ponajviše se oslanjajući na stranu literaturu, svoje izlaganje vrlo studiozno pripremio, uz niz relevantnih primjera kojima je nastojao potvrditi teoriju da je manevar kao temelj zapadnog načina ratovanja i dalje relevantan, unatoč  stavu nekih teoretičara i zagovaratelja suprotnog stajališta. Već u uvodnom dijelu svojeg predavanja navodi kako mu je teško prihvatiti tezu da je manevar mrtav jer je upravo operacija Oluja bila jasan primjer manevarske operacije, te kako upravo ona pokazuje  da je ostvarenje cilja i provođenje ključnih zadaća bez manevra praktički nemoguće. U prilog tome navodi i novije primjere vojnih djelovanja u Ukrajini, koji pokazuju da je faza napada Rusije na početku sukoba, kao i ukrajinska protuofenziva 2022. zapravo klasičan primjer manevra. Nastavlja kako je desant na zračnu luku Hostomel primjer taktičkog manevra s potencijalnim strateškim posljedicama, te načelno kako njegovo loše planiranje ili neuspjela provedba nisu dovoljan argument za pretpostavku da manevar više nije relevantan.

Iako je trenutačno situacija na ukrajinskom bojištu takva da je dominantan pozicijski način ratovanja i da se klasičan manevar ne provodi, a za što može biti niz razloga  (nedovoljno ljudstva, sredstava, vremena za njegovo planiranje i sl.), pogrešno bi bilo na temelju toga manevar proglasiti irelevantnim. Brojni autori navode kako upravo faza pozicijskog, rata iscrpljivanja stvara uvjete za provedbu učinkovitog manevra, čemu svjedoči i ukrajinski protunapad proveden 2022. s ciljem oslobađanja Harkova i Hersona, a kojem je prethodila duga faza rata iscrpljivanja koja je omogućila stjecanje uvjeta za provedbu manevra. Na kraju predavanja Mateo zaključuje kako bi iz aktualnih primjera sukoba koji se trenutačno vode bilo pogrešno eliminirati manevar kao temelj zapadnjačkog sustava ratovanja i fokusirati se samo na pozicijsko ratovanje i rat iscrpljivanja, već bi se u taktičkom smislu trebalo razvijati u oba smjera i upoznati s oba pristupa i koncepta djelovanja. Navodi kako će moderni ratovi vjerojatno podrazumijevati i faze manevra i faze rata iscrpljivanja, u različitim omjerima. Manevar će i dalje ostati zadužen za provođenje odlučujućih operacija, kad za to budu postojali uvjeti. Međutim, ako se uvjeti ne steknu, pozicijsko ratovanje postat će dominantan oblik ratovanja, što dokazuje trenutačna situacija na bojištu u Ukrajini. Njegov će rad biti objavljen i u časopisu Defence Horizon Journal.


Hrvatsko vojno učilište u sklopu vojno-studijskih  programa koje provodi, kadetima pruža mogućnost i vojnog usavršavanja i stjecanja iskustva putem EMILYO inicijative za akademsku mobilnost kadeta, po uzoru na program akademske mobilnosti Erasmus+. Tako su dva hrvatska kadeta, a kadet Milaković bio je jedan od njih, prošle godine u Latviji, sudjelovali na dvotjednom zajedničkom modulu na temu urbanog ratovanja te su bili najbolji među kadetima iz devet zemalja. Sudjelovanje na stručnom simpoziju u Terezijanskoj vojnoj akademiji i predstavljanje HVU-a na ovakvoj razini još su jedan dokaz da naše vojno Učilište u akademskom, obrazovnom, odgojnom i vojno stručnom smislu radi odličan posao u izgradnji budućih mladih hrvatskih časnika. Potvrđuje to i kadet Mateo riječima, “ako si otvoren učenju i stjecanju znanja, inicijativan i motiviran za vojnički poziv, samo ti je nebo granica“.


EMPA

 Europsko udruženje vojnih novinara organizacija je koja okuplja urednike tiskanih i online medija te videoprodukcije ministarstava obrane zemalja članica, ali i predstavnike civilnih časopisa  i portala vojne tematike kao i eksperte u sigurnosnom i obrambenom području. Svrha je udruženja jačanje profesionalnih veza među članovima, razmjena informacija i pristup informacijama o drugim vojskama, promidžba vlastitih oružanih snaga u vojnim časopisima članova Udruženja, razmjena tema iz područja vojske i medija. Kongresi članstva održavaju se jednom godišnje u zemlji domaćinu koja ima prigodu predstaviti svoje oružane snage i  vojnu industriju. Udruženje postoji od 1977. godine, a u članstvu je 25 vojnih časopisa iz 22 europske zemlje. Časopis Hrvatski vojnik u članstvu je EMPA-e od 2002. godine.


Terezijanska vojna akademija u Bečkom Novom Mjestu

Terezijanska vojna akademija jedna je od najstarijih takvih ustanova na svijetu, a početak njezina postojanja veže se uz kraljicu Mariju Tereziju koja  je 14. prosinca 1751. odlučila u gradskom dvorcu urediti časničku školu. Za zapovjednika vojne škole u Wiener Neustadtu postavljen je maršal Leopold grof Daun, a nastava je počela 11. studenog 1752. Nakon sjedinjenja akademije s kadetskom školom iz Beča 1771. godine postavljena je i ploča na kojoj se spominje ime Terezijanska akademija koje ova ustanova nosi još i danas. Vojna akademija u Wiener Neustadtu djelovala je neprekidno sve do 1918. i odškolovala brojne časnike. Poslije Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije akademija je zatvorena, a ponovno je obnovljena 1934. Tijekom razdoblja Trećeg Reicha u akademiji je osnovana njemačka časnička pješačka škola, a privremeno i dočasnički tečaj. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dvorac u kojem se nalazila akademija bio je teško oštećen, a na kraju rata i opljačkan i zapaljen. Rekonstrukcija i obnova trajala je od 1946. do 1959., nakon čega je u njoj nastavljeno školovanje austrijskih časnika. Akademija je 1967. godine dobila i svoj stari naziv Terezijanska vojna akademija.

Ona je i važan dio hrvatske vojne prošlosti. U njoj su se tijekom stoljeća i pol školovali mnogobrojni časnici podrijetlom iz Hrvatske, a mnogi od njih zahvaljujući ondje stečenom obrazovanju postigli su visoke vojne činove i položaje. Nositelja najviših vojnih odlikovanja Velikog, Zapovjedničkog i Viteškog križa ordena Reda Marije Terezije bilo je 1135 časnika, a od toga 60 časnika bilo je podrijetlom iz Hrvatske, a još 40 njih zaslužilo je taj orden zapovijedajući hrvatskim postrojbama. U hodnicima Akademije postavljeni su brojni portreti austrijskih generala i vojskovođa, a među njima nalazi se i mnogo onih koji prikazuju istaknute austrijske zapovjednike podrijetlom iz Hrvatske. Brojni portreti hrvatskih generala nalaze se i u svečanoj Viteškoj dvorani Marije Terezije. Dio parka oko Akademije zauzima i Akademijino groblje na kojem su najvećim dijelom pokopani polaznici koji su umrli tijekom školovanja, ali ondje se nalaze i posmrtni ostaci pojedinih zapovjednika Akademije te generali i časnici koji su završili Akademiju. Među natpisima na grobovima nalaze se mnoga imena kadeta podrijetlom iz Hrvatske. Bečko Novo Mjesto u hrvatskoj je povijesti poznato i kao mjesto tragičnog pogubljenja hrvatskih urotnika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Nakon otkrića Zrinsko-Frankopanske urote bili su zatočeni do pogubljenja 1671. u dvorcu, koji je poslije obnovljen, a i danas je dio Akademije. Terezijanska vojna akademija i čitav prostor oko nje još uvijek odišu snažnom tradicijom i bogatom prošlošću koja dijelom pripada i našoj povijesti.


TEKST i FOTO: Vesna Pintarić