Američka kopnena vojska krajem ožujka odabrala je dvije tvrtke za razvoj prototipa nove generacije izvidničko-borbenog helikoptera. Bell Textron i Sikorsky trebaju ponuditi letjelicu koja će popuniti prazninu nastalu povlačenjem Kiowa Warriora iz operativne uporabe

 

Program FARA CP (Future Attack Reconnaissance Aircraft – Competitive Prototype), koji će rezultirati novim izvidničko-borbenim helikopterom, ovog je trenutka najvažniji projekt opremanja i modernizacije zrakoplovne komponente Američke kopnene vojske. Dakle, ima određenu prednost čak i u odnosu na paralelni i također vrlo važan program FLRAA (Future Long-Range Assault Aircraft). Potonji je pokrenut s ciljem zamjene postojeće flote srednjih transportnih helikoptera, a tu se prije svega misli na starije inačice UH-60 Black Hawka, kojima se bliži kraj operativne upotrebe. FARA CP i FLRAA nisu važni samo za Američku kopnenu vojsku, najvećeg korisnika helikopterske tehnike na svijetu, nego i za cijele američke oružane snage jer će helikoptere koji će proizići iz njih koristiti i druge grane te zapovjedništva.

Uz namjenske borbene helikoptere kao što su AH-64D Apache Longbow/AH-64E Apache Guardian, koncept izvidničko-borbenog helikoptera od samog je početka bio vrlo važan za Američku kopnenu vojsku. Taj status dobio je zahvaljujući mogućnostima izviđanja šireg područja djelovanja odnosno mogućnosti pružanja vatrene potpore te zaštite kopnenih snaga i topništva. Pritom je njegovo moćno ”oružje”, uz topničko i raketno naoružanje, paket elektrooptičkih senzora te digitalni taktički podatkovni sustav (za prijenos tekst/data, glasovnih i videopodataka), koji im omogućuju vrlo brzo i učinkovito dijeljenje operativne slike s drugim uključenim postrojbama. Također, to je platforma koja se jako dobro nadopunjuje s namjenskim borbenim helikopterima te zrakoplovnim bespilotnim sustavima.

Navedenu ulogu proteklih desetljeća jako je dobro obavljao helikopter Bell OH-58D Kiowa Warrior, koji je u operativnu upotrebu ušao u prosincu 1985. godine. Jedinstven u svijetu sa svojom pojavom i namjenom, postao je sinonim za koncept izvidničko-borbenog tipa helikoptera i potvrdio operativnu svrhu, odnosno ukazao na potrebu za daljnjim dogradnjama i razvojem njegova nasljednika.

 Povlačenje dokazane platforme

Tijekom desetljeća uspješne operativne upotrebe OH-58 prošao je niz poboljšanja u odnosu na prve inačice, npr. dobio je  jači pogonski blok koji čini turbovratilni motor Rolls-Royce T703-AD-720 snage 650 KS, novi četverokraki glavni rotor, staklenu kabinu, karakterističnu MMS (Mast-Mounted Sight) senzorsku kupolu smještenu na jarbol iznad glavnog rotora, te taktički podatkovni sustav Link 16. Usto, OH-58D Kiowa Warrior opremljen je i novim sustavom upozorenja na protivničke radare i projektile, te novim sustavom protumjera. Od naoružanja na bočnim nosačima Kiowa Warrior može nositi projektile zrak-zrak Stinger, projektile zrak-zemlja Hellfire, rakete Hydra kalibra 70 mm, te teške strojnice kalibra 12,7 mm.

 

Kroz svoj operativni vijek Kiowa Warrior potvrdio se kao pouzdana, učinkovita, laka višenamjenska platforma koja je pritom sa svojom jediničnom cijenom od 6,7 milijuna američkih dolara (deklariranom devedesetih godina) bila znatno jeftinija u odnosu na borbene helikoptere. Primjerice, cijena novog AH-64E Apache Guardiana danas se procjenjuje na oko 30 milijuna dolara. Sasvim je razumljivo da su proteklih godina Kiowe Warrior uz Republiku Hrvatsku nabavili i Grčka (70 helikoptera, nabava se procjenjuje na oko 285 milijuna  dolara) te Tunis (24 helikoptera, oko 100 milijuna  dolara). Sve su to razmjerno novi helikopteri, proizvedeni između 2012. i 2014., s malim dosadašnjim naletom, pred kojima su desetljeća uspješne operativne uporabe.

Svjesno kako će Kiowa Warrior trebati nasljednika, američko ministarstvo obrane proteklih desetljeća pokrenulo je više razvojnih programa, kako bi se osigurala zamjena za 570 helikoptera OH-58D koliko ih je bilo naručeno za Američku kopnenu vojsku. Tako je još u razdoblju 1982. – 2004.  pokrenut program Light Helicopter Experimental (LHX)  koji je rezultirao prototipom Boeing–Sikorsky RAH-66 Comanche (više u tekstu Prizemljeni Komanči, HV 586). Potom je između  2004. i 2008. proveden program Armed Reconnaissance Helicopter (ARH) s prototipom Bell ARH-70 Arapaho. Zadnji pokušaj bio je program Armed Aerial Scout (AAS), koji se tijekom 2012. i 2013. poput ARH-a uglavnom temeljio na prilagodbi već postojećih platformi (uz iznimku Sikorskog s S-97 Raiderom). Ukratko, niti jedan od njih nije rezultirao s novim tipom izvidničko-borbenog helikoptera koji je ušao u serijsku proizvodnju i operativnu upotrebu.

Razvojni okviri

Nakon što se početkom ovog stoljeća u Iraku i Afganistanu uočilo kako se helikopterska flota troši pet puta više nego u mirnodopskom razdoblju i time ubrzano bliži kraju svojeg operativnog vijeka, američko ministarstvo obrane iniciralo je program JMR-TD (Joint Multi-Role Technology Demonstrator). Njime se željelo definirati glavne razvojne ciljeve odnosno ”pakete sposobnosti” nove generacije helikoptera, koji će se koristiti za cjelokupne američke oružane snage, što bi se potom operacionaliziralo kroz proizvodnju tehnoloških demonstratora odnosno kroz iduće razvojne programe, svojevrsne derivate JMR-TD programa.

Razvojni ciljevi su: JMR-Light koji treba pružiti zamjenu za izvidničko-borbeni helikopter (što je temelj za FARA-CP program), JMR-Medium-Light, tj. tehnološki okvir za razvoj lakog transportnog helikoptera, JMR-Medium tehnološki je okvir za razvoj helikoptera koji će biti zamjena za UH-60 Black Hawk i AH-64 Apache (temelj za program FLRAA), JMR-Heavy treba rezultirati zamjenom za teške transportne helikoptere CH-47 Chinook, a JMR-Ultra treba biti tehnološki okvir za razvoj ultrateškog transportnog helikoptera. Zasad su na JMR općenito konkretno odgovorili tvrtka Bell i konzorcij Sikorsky-Boeing.

 

Tvrtka Bell razvila je tehnološki demonstrator V-280 Valor,  a konzorcij SB-1 Defiant. Oba se već nekoliko godina nalaze u fazi letnih testiranja, a u ožujku 2020. odabrani su za daljnji razvoj u sklopu programa FLRAA. Sikorsky-Boeing SB-1 Defiant dodatno je zanimljiv: temelji se na tehnološkom demonstratoru Sikorsky X2 razvijanom od 2008. do 2011., a on čini osnovu i za koncept Sikorsky Raider X odabran u ožujku ove godine za daljnji razvoj u sklopu programa FARA-CP.

Tijekom 2010. američko ministarstvo obrane donosi strateški plan FVL (Future Vertical Lift), odnosno pokreće program kojim se temeljem ”setova sposobnosti” iz JMR-TD programa dodatno definira ne samo daljnji razvoj nove generacije helikoptera nego i program modernizacije te produljenja operativnih sposobnosti i vijeka postojeće helikopterske flote. Glavne su odrednice da helikopteri moraju imati značajno bolje performanse u smislu većeg doleta, brzine i nosivosti, bolje pokretljivosti u zraku i performanse na većim visinama i većim temperaturama (posebice tijekom lebdenja), manju potrošnju goriva, lakše korištenje i održavanje posebice u terenskim uvjetima, višu razinu pouzdanosti, niže operativne troškove, te uporabu novih tehnologija i novih materijala.

Otvaranje novog horizonta

Američka kopnena vojska tijekom 2014. donijela je konačnu odluku: Kiowa Warriori u operativnoj uporabi ostaju zaključno do 2017. godine. Svojevrsnu prazninu u operativnim sposobnostima nastalu njihovim odlaskom zasad se nastoji popuniti s borbenim helikopterima AH-64D Apache Longbow/AH-64E Apache Guardian te bespilotnim letjelicama General Atomics MQ-1C Gray Eagle. Međutim, vrlo brzo postalo je jasno kako to može biti samo privremeno rješenje. Stoga tijekom ljeta 2018. pokreću program FARA-CP, kojim se kani doći do namjenskog izvidničko- borbenog helikoptera nove generacije. Pritom je istaknuto kako od njega očekuju da bude njihova ”oštrica” u proboju protivničkih crta, u napadu na razne zemaljske ciljeve, za otvaranje prostora za manevar mehaniziranih postrojbi, odnosno za ulazak drugih zrakoplovnih platformi u područje djelovanja.

FARA-CP program u biti je nastavak prethodnih dvaju razvojnih programa (JMR i FVL), u odnosu na koje donosi dodatne konkretne taktičko-tehničke zahtjeve te razvojne okvire. Naime, zatraženo je kako promjer glavnog rotora može biti maksimalno 12,20 m. Time se želi zadržati sposobnost brzog i lakog prikrivanja helikoptera u urbanom prostoru, odnosno u šumovitom i planinskom području. Usporedbe radi, promjer glavnog rotora na OH-58D Kiowa Warrior iznosi 10,67 m. Također, od FARA-CP platformi zatraženo je postizanje maksimalne brzine od minimalno 333 km/h (Kiowa Warrior 240 km/h), što svi dostavljeni prijedlozi dizajna FARA-CP premašuju. Zatražena je mogućnost lebdenja na visini od 1220 m pri temperaturi od 35⁰. Jedna od najvažnijih tehničkih specifikacija za FARA helikopter jest njegova kompatibilnost za ugradnju pogonskog bloka, koji se razvija u sklopu programa ITEP (Improved Turbine Engine Program). Riječ je o turbovratilnom motoru GE T901-900 snage 3000 KS američke tvrtke General Electric Aviation, koja je tijekom 2019. pobijedila na natječaju ITEP.

Naoružanje i pratitelj

Zahtjevi za kompatibilnošću novog helikoptera odnose se i na nošenje naoružanja koje se trenutačno nalazi na drugim helikopterskim platformama u Američkoj kopnenoj vojsci. Usto, traži se da budu spremni i za integriranje navođenih projektila zrak-zemlja nove generacije i velikog dometa (do 40 km), što se konkretno odnosi na razvojni program LRPM (Long Range Precision Munition). Takav domet zahtijeva da helikopter FARA trebati imati NLOS (Non-Line Of Sight) mogućnosti, odnosno zahvat ciljeva nevidljivih s paljbenog položaja.

Dio nove generacije naoružanja za FARA bit će i mali bespilotni sustav ALE (Air-Launched Effects), primarno predviđen za obavljanje ISR (Intelligence, Surveillance, Reconnaissance) zadaće obavještajnog djelovanja, motrenja i izviđanja, te za ometanje protivničkih radara. Usto, ALE će imati i opciju da bude lutajuće streljivo (loitering munition), odnosno da napada zemaljske ciljeve (više o tom konceptu u tekstovima Lutajuće streljivo I. i II. dio, HV 601 i 602). Letjelice ALE bit će ”loyal wingmani”, odnosno multiplikatori sposobnosti za helikoptere FARA. To će biti iznimno korisno pri zadaćama otkrivanja i napada na protivničke zemaljske ciljeve poput radarskih sustava, sustava protuzračne obrane (posebice kratkog dometa), topništva te oklopno-mehaniziranih postrojbi, što će FARA helikopter moći obavljati sa znatno veće i sigurnije udaljenosti. Projektile, rakete i besposadne sustave novi helikopteri nosit će isključivo na svojim unutarnjim nosačima (Integrated Weapons Launcher) zbog postizanja boljih aerodinamičkih letnih svojstava, odnosno smanjenja radarske uočljivosti. Jedino se za topničko naoružanje predviđa njegova integracija u nosnom dijelu trupa. Kod većine kandidata na FARA-CP natječaju kao glavni odabir spominje se General Dynamicsov trocijevni rotirajući top XM915 kalibra 20 mm, nasljednik topa XM301.

Helikopter mora biti dizajniran u skladu s konceptom otvorene arhitekture. Time se želi postići njihova lakša zamjena/nadogradnja, radi jednostavnijeg održavanja te postizanja visoke razine operativne sposobnosti i dugovječnosti nove zrakoplovne platforme. Usto, helikopter FARA morat će imati sposobnost autonomnog leta bez ljudske posade.

Stiže uzbudljivo razdoblje

FARA-CP načelno je podijeljen u četiri faze. Prva podrazumijeva prikupljanje ponuda i izradu preliminarnog dizajna. Druga predviđa izradu konačnog dizajna, proizvodnju prototipa i početak testiranja, a treća faza letna testiranja odabranih prototipova. Završna faza znači odabir konačnog dizajna i početak serijske proizvodnje nove generacije izvidničko-borbenih helikoptera. U listopadu 2018. Američka je kopnena vojska, na objavljeni natječaj, zaprimila osam ponuda, od kojih je u travnju 2019. pet odabrano za izradu preliminarnog dizajna. Bile su to tvrtke AVX Aircraft, Bell Textron, Boeing, Karem Aircraft te Sikorsky: svaka od njih potom je sufinancirana s po 15 milijuna dolara za kratkoročne razvojne troškove.

Krajem ožujka 2020. vojska je odabrala tvrtke Bell Textron i Sikorsky za fazu izrade konačnog dizajna, za što će svakoj kroz iduće tri fiskalne godine u ratama biti isplaćen ukupni iznos od po 735 milijuna dolara. Za taj su iznos Bell i Sikorsky obvezni do kraja 2022. proizvesti prototipove s kojim će tad započeti treću razvojnu fazu, tj. seriju letnih testiranja. Paralelni razvoj novog ITEP motora treba biti okončan do ljeta 2022., tad mora biti raspoloživ za integraciju i letna testiranja. Do kraja 2024. planira se odabir konačnog FARA-CP dizajna, a do kraja 2026. početak njegove serijske proizvodnje. Isporuka prvih helikoptera treba započeti tijekom 2028., a za 2030. planira se postizanje inicijalne operativne sposobnosti Američke kopnene vojske na novom izvidničko- borbenom helikopteru. Kako se s tim gotovo potpuno poklapa i dinamika realizacije ITEP i FLRAA programa, može se reći kako je pred zrakoplovnom komponentom Američke kopnene vojske tehnološki iznimno uzbudljivo desetljeće koje će uroditi velikom preobrazbom helikopterskih sposobnosti.

 Od nove FARA-CP platforme očekuje se eksploatacijski potencijal minimalno za idućih 30 godina. Prema određenim preliminarnim planovima, ukupno bi moglo biti proizvedeno do 500 helikoptera u više proizvodnih serija, s dinamikom od 100+100+300 helikoptera. Okvirna jedinična cijena ne smije biti veća od 30 milijuna dolara, i to za prve proizvodne serije, koje se inače smatraju najskupljim.

 Nepobjediva letjelica

Jedan od dvaju prijedloga dizajna za natječaj FARA-CP, koji su u ožujku 2020. odabrani za daljnji razvoj letnih prototipova, Bellov je 360 Invictus. Mnoge iz zrakoplovne javnosti podsjeća na dizajn eksperimentalnog prototipa RAH-66 Comanche, ponajviše zbog sličnosti u aerodinamičkom dizajnu trupa. Međutim, u Bellu ističu kako njihov Invictus (neporažen na latinskom) ima druge uzore, a to je prije svega srednji helikopter Bell 525 Relentless. Invictus u njemu ima isključivo uzor u rotorskom sustavu, koji je na Invictusu modificirani četverokraki glavni rotor sa zglobovima. Odabirom glavnog rotora Bell ističe kako su htjeli ostati pri postojećoj tehnologiji, koja im omogućuje jednostavnost u održavanju. Radi postizanja što boljih aerodinamičkih svojstava i što manje radarske zamjetljivosti, Bell se odlučio za uskotrupni dizajn helikoptera i slijedom toga za tandem konfiguraciju pilotske kabine koju čini dvočlana posada. Repni rotor je fan-in-fin (fenestron) tipa, integriran u zakošeni (na lijevo) vertikalni stabilizator, čime se želi postići bolja zaštita repnog rotora te manja buka letjelice. Poput neuspjelog kandidata AVX CCH, i Bellov Invictus imat će bočna krila u svrhu postizanja većeg uzgona (što je velika pomoć glavnom rotoru) te postizanja većih brzina i doleta. Podvozje je izvlačivo, što je inače odlika svih dostavljenih prijedloga FARA dizajna.

Velika je posebnost Invictusa njegov pogonski blok. Primarno, za pogon će koristiti jedan turbovratilni motor GE Aviation T901-900. Međutim, dizajn Invictusa predviđa i dodatni turbovratilni motor Pratt & Whitney PW207D1 snage 589 KS. Njegova glavna svrha pomoć je pri dijagnostici i održavanju raznih sustava, što u tom slučaju neće zahtijevati pokretanje glavnog motora. Usto, PW207D1 koristit će se i kao pomoć pri horizontalnom napredujućem letu, radi postizanja većih brzina. Bell navodi kako će minimalni borbeni radijus biti 250 km, uz mogućnost boravka u zoni djelovanja do 90 minuta. Za maksimalnu brzinu Bell ne navodi konkretne podatke, ali pretpostavlja se kako ona neće biti manja od 370 km/h, koliko inače može postići Bell 525 Relentless. Maksimalna nosivost korisnog tereta trebala bi biti 635 kg.

Navođene projektile Invictus nosi na izvlačivim unutarnjim nosačima, dok su rotirajući top od 20 mm i elektrooptički senzori integrirani u nosnom dijelu.

Vjera u koncept

Što se tiče drugog finalista, tvrtke Sikorsky, u odnosu na druge kandidate u natječaj FARA-CP ušla je sa značajnom prednošću. Njihov prijedlog dizajna nazvan Raider X temelji se na tehnološkom demonstratoru S-97 Raideru (s tehnološkim korijenima u demonstratoru Sikorsky X2), koji je u fazi letnih testiranja od 2015. godine. Dosad je na S-97 obavljeno oko 50 letnih sati, te nekoliko stotina sati zemaljskih testiranja. Povjerenje u taj koncept pokazuje i činjenica kako je Sikorsky u razvoj S-97 dosad potrošio oko 200 milijuna dolara.

Raider X svojim je dimenzijama 20 % veći u odnosu na prethodnika. Sikorsky je ostao pri rješenju s četverokrakim krutim kontrarotirajućim koaksijalnim rotorom, te sa šesterokrakom potisnom elisom. Dizajn još odlikuju dva vertikalna repna stabilizatora, te uvlačivo podvozje.

 

Sikorsky se u dizajnu Raidera odlučio za širi oblik trupa, te tako u pilotskoj kabini piloti sjede jedan pokraj drugog, dok je u transportnom prostoru moguće smjestiti do šest osoba. Baš kao što su to predviđali neuspjeli kandidati AVX sa CCH-om te Karem s AR40,  i Sikorsky s Raiderom X nudi višenamjensku platformu sposobnu za prijevoz osoba i tereta. Maksimalna brzina Raidera X trebala bi biti minimalno 444 km/h, koliko je deklarirano i za njegova prethodnika S-97. Od naoružanja na unutarnjim nosačima moći će nositi do osam projektila zrak-zemlja, dok će top biti u nosnoj gondoli. Iz dosadašnjih grafika nije potpuno jasno kako je Sikorsky predvidio smještaj kupole s elektrooptičkim senzorima.

Novo doba

Uspoređujući svih pet dostavljenih prijedloga, može se reći kako FARA-CP donosi puno novih ideja i tehnologija, te Američku kopnenu vojsku uvodi u novo doba. Posljedično, određeni američki zrakoplovni krugovi sugeriraju kako umjesto naziva helikopter treba početi koristiti isključivo naziv zrakoplov. I to radi ”compound” pristupa u dizajnu (može se prevesti kao složeni ili kombinirani), koji sa sve većom upotrebom bočnih krila, krutih rotora, koaksijalnih kontrarotirajućih rotora, potisnih elisa i novog digitalnog fly-by-wire sustava objedinjuje dizajn i letne mogućnosti helikoptera i aviona. Nedvojbeno je kako će FARA-CP rezultirati iznimnim skokom u operativnim sposobnostima.

S jedne strane znakovito je i to kako Američka kopnena vojska kroz natječaj FARA-CP i dalje pokazuje svoju nesklonost tiltrotorima. Za razliku od ostalih grana američkih oružanih snaga jedino kopnena vojska nije nabavila tiltrotor Bell-Boeing V-22 Osprey. To će se potencijalno promijeniti kroz FLRAA natječaj, gdje je jedan od dvaju glavnih kandidata tiltrotor Bell V-280 Valor. S druge pak strane odabir finalista na natječaju FARA-CP iznimno je zanimljiv zbog njihove različitosti. Bell se u dizajnu Invictusa oslanja na klasični helikopterski dizajn, uz dodatak bočnih krila, s malom nosivošću, i pogonskim blokom s dvama različitim motorima. Sikorsky svoje nade polaže u veću nosivost Raidera (i posljedično veći spektar zadaća koje može obavljati), koaksijalni kontrarotirajući kruti rotor te potisnu elisu, što će biti velika tehnološka promjena za cijele američke oružane snage, a ne samo za kopnenu vojsku.

---

Nisu prošli u drugi krug

AVX CCH

Na natječaj FARA tvrka AVX Aircraft javila se u suradnji s tvrtkom L3Harris Technologies s kojom je predstavila prijedlog dizajna nazvan CCH (Compound Coaxial Helicopter). Pojmom ”compound” želi se ukazati na to kako se primjenjuje svojevrsna kombinacija klasičnog helikopterskog dizajna s dizajnom i performansama aviona. To u konačnici rezultira s postizanjem znatno većih brzina i znatno veće pokretljivosti u zraku.

Kako bi to postigli, AVX Aircraft i  L3Harris Technologies dizajn svoje CCH jednomotorne platforme temelje na primjeni koaksijalnog kontrarotirajućeg glavnog rotora, s bočnim krilima, te s dvjema bočnim potisnim elisama. Navode kako takav njihov CCH dizajn zahtijeva manje snage za obavljanje klasičnih helikopterskih manevara. Tako bi CCH trebao od 15 % do 20 % manje snage tijekom lebdenja, te do 10 % manje snage tijekom kruženja u zoni djelovanja. Zahvaljujući dvjema bočnim potisnim elisama, smanjuje se buka helikoptera uz postizanje boljih ukupnih performansi u zraku. U AVX-u navode kako se potisnim elisama uz veće brzine postiže i značajno bolja pokretljivost u helikopterskim manevrima, posebice pri malim brzinama, zatim pri održavanju brzine tijekom zaokreta, te pri boljem ubrzanju ili zaustavljanju letjelice. Maksimalna brzina koju bi CCH trebao postići je 426 km/h, što za 93 km/h premašuje zahtjeve FARA specifikacije.

AVH se odlučio za širi oblik trupa, tako u pilotskoj kabini posada sjedi jedan do drugoga. Kako bi se postigla finoća aerodinamičkog dizajna podvozje je uvlačivo. Na svojim nosačima naoružanja CCH može nositi do osam projektila AGM-114 Hellfire. Kupola s elektrooptičkim senzorima te gondola s lakim rotirajućim automatskim topom smješteni su u nosnom dijelu trupa. Velika posebnost CCH dizajna njegov je velik transportni prostor, u koji je moguće smjestiti do 14 vojnika. Njemu se pristupa kroz bočna vrata s obiju strana te kroz rampu u stražnjem dijelu trupa. Niti jedan drugi kandidat u sklopu natječaja FARA nije imao takve transportne mogućnosti, što su u tvrtkama AVX Aircraft i  L3Harris Technologies smatrali važnom dodanom vrijednošću za svoj helikopter, odnosno prednošću u odnosu na druge konkurente. No, to očito nije bilo presudno za one koji su birali.

Boeing FARA

Moto tvrtke Boeing pri dizajniranju njihova prijedloga, koji su jednostavno nazvali Boeing FARA, bio je ”što veća brzina uz što manji otpor”. To je rezultiralo uskotrupnim dizajnom, s tandem pilotskom kabinom, uvlačivim podvozjem, i nedostatkom bočnih krila što je i odlika CCH-a, Karem AR40 te Invictusa. Velika posebnost Boeingova dizajna koncept je s trima rotorima koji se vrte u trima odvojenim osima.

 

Uz šestokraki kruti glavni rotor Boeing FARA ima klasični otvoreni četverokraki zakošeni repni rotor, repni horizontalni stabilizator te četverokraku potisnu elisu. Što se tiče njihova odabira krutog rotora, u Boeingu objašnjavaju kako on omogućuje bolju kontrolu momenta glavnog rotora te bolju upravljivost letjelicom. Usto, navode kako je njihov koncept krutog rotora derivat rotora koji su u tvrtki prije četrdesetak godina razvili za potrebe prototipa srednjeg transportnog helikoptera Boeing Vertol YUH-61, kojim su svojedobno konkurirali Sikorskom i YUH-60A Black Hawku na natječaju UTTAS (Utility Tactical Transport Aircraft System).

Na konceptu potisne elise Boeing radi već neko vrijeme, pokušavajući s njom nadograditi borbeni helikopter AH-64E, i ta su iskustva kanili iskoristiti kroz FARA program. Pogonski blok u Boeingovu FARA dizajnu čini jedan motor GE Aviation T901-900. Naoružanje nosi na unutarnjim nosačima te u nosnom dijelu, gdje je smještena i kupola s elektrooptičkim senzorima.

Karem AR40

Poput AVX Aircrafta, na natječaj FARA-CP tvrtka Karem Aircraft javila se u suradnji s drugim tvrtkama, u ovom slučaju to su bile Northrop Grumman i Raytheon. Njihov prijedlog dizajna nazvan je AR40. Riječ je o letjelici s trokrakim krutim rotorom, bočnim krilima, repnom potisnom elisom te uvlačivim podvozjem. Kao veliku posebnost svojeg dizajna Karem Aircraft navodi tzv. aktivni rotorski sustav, po kojem je letjelica i dobila oznaku AR. Radi se o njihovoj OSR (Optimum Speed Rotor) tehnologiji, odnosno o sustavu transmisije pomoću kojeg se brzine glavnog rotora mogu mijenjati između horizontalne i vertikalne faze leta.

Promjer glavnog rotora iznosi 11 m, a raspon krila 12,2 m. Krila koja tijekom horizontalnog leta omogućuju dodatni uzgon i veće brzine tijekom lebdenja odnosno polijetanja i slijetanja mogu se zaokretati prema gore kako bi se poboljšala učinkovitost glavnog rotora. Velika je posebnost dizajna AR40 i repna potisna elisa. Ona pri horizontalnom napredujućem letu pruža propulzivnu silu i veće brzine, dok se pri malim brzinama može zaokretati u lijevu stranu za 90⁰ i na taj se način ponaša poput klasičnog repnog rotora kako bi se kompenzirao moment glavnog rotora. U pilotskoj kabini pilotski dvojac sjedi jedan pored drugog, a u transportnom prostoru mogu se prevesti do četiri osobe. Maksimalna brzina za AR40 procjenjuje se na 407 km/h.

---

ITEP – motor za nova desetljeća

Motor nove generacije mora biti 50 % jači u odnosu na aktualnu obitelj turbovratilnih motora GE T700, odnosno imati snagu od minimalno 3000 KS. Mora biti sposoban za lebdenje na visini od 1830 m pri temperaturi od 35⁰ C. Novi motor mora imati 25 % manju potrošnju goriva, 20 % dulji resurs u odnosu na postojeće motore, i to bez povećanja svojih dimenzija i mase, uz pojednostavljeno i jeftinije održavanje. Sve su to su bili zahtjevi Američke kopnene vojske, s ciljem opremanja pobjednika natječaja FARA-CP, ali i nadogradnje (uz minimalne preinake) postojeće flote transportnih helikoptera Sikorsky UH-60 Black Hawk te borbenih helikoptera Boeing AH-64 Apache. S novim motorom te njegovim odlikama želi se premostiti i određena praznina u operativnim sposobnostima između motora GE T700 i Honeywellovih motora T55 snage 4800 KS, koji se koriste na teškim transportnim helikopterima Boeing CH-47 Chinook.

 

Uz tvrtku General Electric Aviation na natječaj se javio i konzorcij ATEC (Advanced Turbine Engine Company), koji su za potrebe natječaja ITEP (Improved Turbine Engine Programme) osnovale tvrtke Honeywell i Pratt & Whitney. Pobjednik natječaja službeno je potvrđen u svibnju 2019., kad je s tvrtkom General Electric Aviation sklopljen ugovor vrijedan 517 milijuna dolara za završetak razvoja i proizvodnju pretprodukcijskog prototipa motora GE T901-900, što mora biti okončano do kolovoza 2024. godine. Time su zapravo okončana nastojanja koja traju već trinaest godina da se dobije jedinstven helikopterski motor za vojne potrebe, i to vrlo izgledno za idućih 50 godina. Prvi program dizajna novog motora pokrenut je krajem 2006. pod nazivom AATE (Advanced Affordable Turbine Engine), koji je tijekom 2010. naslijedio ITEP program. Tijekom ljeta 2016. Američka kopnena vojska sklopila je dva ugovora za sufinanciranje razvoja motora: onaj za tvrtku ATEC bio je vrijedan 154, a za tvrtku GE Aviation 102 milijuna dolara.

Tvrtka ATEC na predstavljanju svojeg dizajna tvrdila je kako je njihov dvoosovinski turbovratilni motor ATEC T900 bolje rješenje jer pruža do 10 % više snage, 10 % dulji životni vijek, 4 % manju potrošnju goriva te 10 % otvoreniju arhitekturu za daljnju nadogradnju u odnosu na jednoosovinski GE-ov motor T901. Međutim, u konačnici je prevagnuo GE-ov dizajn koji je smatran jednostavnijim za operativnu upotrebu i održavanje, a prema određenim izvorima bio je i do 30 % jeftiniji u odnosu na konkurenta. Nedvojbeno da je na konačni odabir GE T901 utjecala i činjenica kako s novim motorom treba obaviti retrofit Black Hawkova i Apachea, koji koriste upravo GE Aviationove motore T700, razvijene sredinom sedamdesetih godina. Koliko će novi motori značiti za transportne helikoptere UH-60 pokazuje i činjenica kako s motorima T700-701D ovog trenutka mogu postići lebdjenje na visini od 1830 m uz maksimalnu nosivost do pet osoba u transportnom dijelu, a s novim motorima na tim visinama moći će nositi do 13 osoba uz 65 % veći borbeni dolet. ITEP specifikacije predviđaju retrofit Black Hawkova i Apachea uz ”manje preinake”. Međutim, to će svakako značiti određene promjene kod nosača motora, uvodnika zraka, ispuha motora, novi sustav transmisije te preinake repnog rotora kako bi se kompenzirao učinak glavnog rotora koji će biti pogonjen znatno snažnijim motorima.

Motorima GE T901-900 trebalo bi biti opremljeno do 500 FARA helikoptera, oko 1300 transportnih (koje uz kopnenu vojsku koristi i ratno zrakoplovstvo, ratna mornarica te obalna straža) te oko 600 borbenih helikoptera. Time se na razini američkih oružanih snaga želi postići standardizacija opsluživanja i održavanja, predvidivost ukupnih operativnih troškova te u konačnici znatne uštede.

Igor SKENDEROVIĆ