Izuzetan napredak i dostignuća na polju bioloških znanosti i biotehnologije primjenjivih za razvoj biološkog oružja, a koji se mogu odvijati i u najmanjim laboratorijima, danas je teško učinkovito nadzirali

Konvencija o zabrani razvijanja, proizvodnje i uskladištenja bakteriološkog (biološkog) i toksinskog oružja i o njihovom uništenju (u daljnjem tekstu BTWC) ili Biological and Toxin Weapons Convention ili puni naziv Convention on the Prohibition of the Development, Production and Stockpiling of Bacteriological (Biological) and Toxin Weapons and on Their Destruction stupila je na snagu prije nešto više od 30 godina, kao vrlo jednostavan međunarodni instrument od nekoliko stranica teksta. Njezine odredbe i zabrane su vrlo jasne, sažete, kategorične i konačne, odnosno odlučujuće, ali to je ipak više principijelan nego proceduralan međunarodni instrument. Konvencija međutim ne sadržava odredbe nadzora ili verifikaciju njihova poštivanja, odredbe za provedbenu organizaciju, detalje kako navodna kršenja trebaju biti istraživana, organizirana sredstva pomoći državama članicama Konvencije za udovoljavanjem njihovih obveza.
Važni izvori bioloških agensa kao potencijalne prijetnje su brojni i široko rasprostranjeniji nego njihovi ekvivalenti na drugim poljima razoružanja (kemijsko, nuklearno i radiološko oružje), a također i razlike između nemiroljubive i miroljubive uporabe su nejasne, dok je vjerojatno trošak neučinkovitog odgovora previsok. Moguće nadvladavanje takvih izazova, odredbi i inovativnih rješenje je bilo prijeko potrebno. Mišljenja su podijeljena, ali se većina stručnjaka slaže u tome da će BTWC imati, više nego ikad prije, važnu ulogu u zajedničkim nastojanjima povećavanja koristi koje je ponudila biotehnologija uz istodobno umanjivanje njezinih potencijala nemiroljubive uporabe.

Tijekom 1990-tih započeli su u sklopu Ad-hoc skupine država stranaka konvencije pregovori o protokolu za osnaživanje i verifikaciju BTWC, koji su trebali konvenciju nadograditi s verifikacijskim elementima, koji su prisutni kod drugih konvencija i režima. Nakon dugogodišnjeg rada i pregovaranja ovaj napor je propao 2001. godine kao nesporazum i uzajamno optuživanje.

Tijekom dugogodišnjih pregovora u sklopu Ad-hoc skupine država stranaka konvencije, mnogo toga je nedostatno razmatreno i diskutirano. Sada je međutim moguće dokazati da je to određena prednost, jer se međunarodna zajednica suočava s jedinstvenim izazovom zbog prijetnje potencijalne zlonamjerne uporabe bioloških i znanosti o životu te biotehnologije.

Kad je 5. Pregledna konferencija država stranaka BTWC, koja je održana 2002. godine pokazala krupne razlike u prosudbama dotadšnjeg rada i pregovaranja, bilo je jasno da se multilateralni napori protiv biološkog oružja kompletno prekidaju.

Međutim zaključci te konferencije ipak su podržani i odlučeno je razlike staviti po strani i započeti s novim načinom rada za period 2003. do 2005. godine koji se naziva intersekcijski proces, a u sklopu kojeg je raspravljano o nekoliko specifičnih tema vezanih za bolji provedbeni proces ili implementaciju konvencije.

Plan rada na sastancima stručnjaka u sklopu intersekcijskog procesa 2003. do 2005. uključivali su slijedeće tematske rasprave:
• 2003. godine održan je sastanak stručnjaka s temom – usvajanje potrebnih nacionalnih provedbenih mjera vezanih uz odredbe Konvencije i nacionalni mehanizmi za uspostavu sigurnosti pri rukovanju opasnim patogenim mikroorganizmima i toksinima.
• 2004. godine održan je sastanak stručnjaka s temom – osnaživanje međunarodnih instrumenata za brzi odgovor i provođenje istraga kao i ublažavanje učinaka u slučajevima nemiroljubive uporabe biološkog i toksinskog oružja ili sumnjivih epidemija infektivnih bolesti.
• 2005. gosine održan je sastanak stručnjaka s temom – osnaživanje nacionalnih i međunarodnih institucionalnih postojećih mehanizama zaštite, detekcije i identifikacije, dijagnostike te preventivnih mjera u borbi protiv infektivnih bolesti u ljudi, životinja i biljaka. Druga tema koja je raspravljana uključivala je zadovoljavanje, objava i usklađivanje zakonskog kodeksa za znanstvena istraživanja i znanstvenike u području biotehnoloških znanosti.

Odlučeno je također da je bolje usuglašavati obvezujuće mjere ili nastaviti raditi u pravcu proceduralnih elemenata budućeg protokola, nego nastaviti neuspješne pregovore. Očekivanja su bila opravdano mala ali ubrzo su svi bili iznenađeni uspjehom ovog novog proceca. Eksperti iz cijelog svijeta okupljaju se na redovnim godišnjim sastancima stručnjaka država stranaka konvencije, na kojima izmjenjuju iskustva i ideje kako se nositi s prijetnjom od biološkog oružja, koje se može koristiti i u ratnom sukobu i u terorističkim napadima.

Službeni predstavnici ministarstva zdravstva, znanosti i poljoprivrede povezuju se sa suradnim stručnjacima iz oblasti obrane, pravosuđa, vanjskih poslova i sigurnosnih agencija. Vrlo bitno je da su ti sastanci osiguravali prigodu neposrednog uključivanja za svjetsku znanstvenu zajednicu i stručnjake iz medicine u razvijanju u unaprjeđivanju odgovora na prijetnju u smislu svestranog i široko dostupnog znanja i iskustava.

Izuzetan napredak i dostignuća na polju bioloških znanosti i biotehnologije primjenjivih za razvoj biološkog oružja, a koji se mogu odvijati i u najmanjim laboratorijima, vrlo je teško učinkovito kontrolirati danas u desecima tisuća biotehnoloških postrojenja i laboratorija širom svijeta. Zbog toga je jasno da je to bio veliki problem, koji je nužno trebalo riješiti zajedničkim, svestranim i multidimenzionalnim pristupom. Program rada u periodu od 2003. do 2005. godine pokazao je da je taj pristup bio vrlo dobar i započeo je razvoj neophodne mreže suradnje i koordinacije, koja mora uključivati međunarodne, regionalne i nacionalne institucije i organizacije unutar fleksibilne i elastične strukture nadzora i preventive.

U nastavku, 6. Pregledna konferencija država stranaka konvencije koja je održana 2006. godine, bila je mogućnost za države stranke za konsolidaciju i formaliziranje novog pristupa za kolektivni razvoj i nastavak procesa. Cilj je bio prijeći preko podijeljenosti i razlika u prošlosti te odrediti BTWC na njenom novom kursu. Međutim, bilo je mnogo prepreka na tom putu. Političke razlike i svađe, koje su bile aktualne 2001. godine dovele su do atmosfere nepovjerenja i pesimizma među državama strankama konvencije. Nije bilo od pomoći niti visoko profilirani neuspjeh u drugim multilateralnim nastojanjima za razoružanje kao što je Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT – Nuclear Non-Proliferation Treaty). Usprkos tome, države stranke BTWC prepoznavajući važnost njihove zajedničke odgovornosti, pristupile su zajedničkoj zadaći u energičnoj borbi za određenim ciljem i uspjehom. Ishod Pregledne konferencije država stranaka BTWC je najbolje opisan ne kao diplomatski trijumf koji čini svijet sigurnijim od biološkog oružja, već kao temelj za koordiniranu akciju koja ima snagu umanjiti prijetnju od biološkog oružja u seriji malih koraka. Drugim riječima uspjeh konferencije je u njenoj završnoj izjavi koja sjedinjuje zajedničku viziju konvencije i njene implementacije, završavajući desetgodišnju prazninu i ponovno riješiti mnoga pitanja, koja su imale podijeljene države stranke. Konferencija je također usuglasila mnoge praktične mjere uključujući:
• Detaljni program rada intersekcijskog procesa koji će učinkovito osigurati implementaciju konvencije do 7. Pregledne konferencije koja bi se trebala održati 2011. godine.
• Specifične mjere za postizanje univerzalnog pristupanja konvenciji.
• Novi unaprijeđeni mehanizam mjera za izgradnju povjerenja između država stranaka konvencije i povećanje broja država koje redovito prijavljuju svoje biološke aktivnosti.
• Zahtjevi od država stranaka konvencije za nominaciju svojih osoba za kontakt za bolju suradnju u raznim aspektima implementacije.
• Razne mjere za unaprjeđenje implementacije, uključujući članak X. konvencije u svezi miroljubive uporabe biološke znanosti i tehnologije.
• Osnivanje Odjela za potporu provedbe Konvencije (ISU – Implementation Support Unit) pri Odjelu za poslove razoružanja UN-a (DDA) a koji pomaže državama strankama u svim aspektima implementacije konvencije.
Nakon 6. Pregledne konferencije država stranaka konvencije, a prema njenom glavnom zaključku u daljnjem procesu osnaživanja konvencije i planu rada u intersekcijskom procesu, predviđeno je održavanje četiri seta godišnjih sastanaka stručnjaka bez formalnog usvajanja odluka i sastanaka država stranaka u razdoblju 2007. – 2010. godine do 7. Pregledne konferencije, koja će se održati 2011. godine. Značaj intersekcijskog procesa 2007. do 2010. godine naglašen je u tri kritična područja dosadašnjih aktivnosti a to su sinergija, isključivost i transparentnost.

Plan rada na sastancima stručnjaka uključivati će slijedeće tematske rasprave:
• Sastanak stručnjaka koji je održan od 20. do 24. kolovoza 2007. godine, uključivao je: Poticanje nacionalnih provedbenih mjera i uključivanje odredbi Konvencije u nacionalno zakonodavstvo, unaprjeđivanje nacionalnih institucija i suradnja na osnaživanju zakonodavnih instrumenata te regionalnu i sub-regionalnu suradnju na implementaciji BTWC.
• Sastanak stručnjaka koji je održan od 18. do 22. kolovoza 2008. godine uključivao je: Nacionalne, regionalne i međunarodne mjere unaprjeđivanja biološke sigurnosti uključujući sigurnost laboratorija u radu s opasnim biološkim i toksinskim agensima te edukacija i razvijanje kodeksa postupanja znanstvenika u cilju sprečavanja zlouporabe bioloških znanosti i biotehnologije koje su zabranjene odredbama Konvencije.
• Sastanak stručnjaka 2009. uključivati će: Iznalaženje načina osnaživanja međunarodne suradnje u razmjeni na polju bioloških znanosti i tehnologije za miroljubive svrhe, promoviranje i izgradnju sustava za suzbijanje, detekciju, dijagnostiku i sprečavanja širenja zaraznih bolesti, s naglaskom bolje suradnje i pomoći nerazvijenim ili manje razvijenim zemljama strankama Konvencije.
• Sastanak stručnjaka 2010. uključivati će: Suradnju s međunarodnim organizacijama u pružanju pomoći na zahtjev države stranke u slučaju nemiroljubive uporabe biološkog ili toksinskog oružja uključujući i osnaživanje nacionalnih mogućnosti za sprečavanje širenja zaraznih bolesti, detekciju i dijagnostiku u javno-zdravstvenom sustavu.

Tijekom već petogodišnjeg intersekcijskog procesa vrlo je bitno sudjelovanje i suradnja nevladinih organizacija, znanstvene zajednica, akademske zajednice, komercijalne industrije i civilnog društva. Koncept kolektivnog rada na raznim nivoima stvorio je mrežu raznih aktivnosti i obveza kao ključ izgradnje i održavanja snažnog i učinkovitog režima za prevenciju razvijanja, proizvodnje i uporabe biološkog oružja. Prema svojoj viziji BTWC će biti jasna i temeljna norma kao i forum za suradnju u raznim aktivnostima na kontroli i umanjivanju prijetnje od bioloških agensa i toksina. Zbog toga je neophodno nastojanje u stvaranju sinergije između međunarodnih organizacija i čimbenika u svezi BTWC neposredno ili posredno na zajedničkom važnom zadatku a to je borba protiv biološkog terorizma i sustavne borbe protiv zaraznih bolesti. To uključuje otvorenu suradnju i rad u kojima svaki čimbenik igra svoju zasebnu ali potpornu ulogu u zajedničkoj borbi protiv prijetnje biološkim oružjem. BTWC danas je u dobrom položaju i kao temeljni instrument je spremna za sukobljavanje s izazovima kojima se suočava.

Na svim sastancima stručnjaka redovno su sudjelovale međunarodne organizacije kao što su: FAO, ICRC, INTERPOL, OPCW, WHO i OIE, kao i nevladine organizacije među kojima su najaktivnije Sveučilište Bredford i LSE ili škola za ekonomske i političke znanosti iz Velike Britanije, WBPP ili projekt prevencije od biološkog oružja i VERTIC ili središte za verifikaciju znanosti i razmjenu informacija iz Ženeve, te Pax-Cristi, međunarodna organizacija iz Belgije. Od bitnog je značaja i redovno sudjelovanje predstavnika Programa za prevenciju biološkog terorizma INTERPOL-a, koji vrlo detaljno iznose sve moguće scenarije i mogućnosti terorističkih organizacija, kao i prosudbu budućih mogućih terorističkih napada.

Ishod i zaključci 6. Pregledne konferencije država stranaka BTWC pružili su solidan temelj za ta nastojanja posebno u svijetlu razlika i poteškoća koje su bile u prošlosti. Međutim, prostalo je još mnogo toga učiniti za uspjeh ove konferencije pa tako sve države stranke konvencije trebaju nastaviti opsežan posao na uključenju riječi u aktivnosti. Danas je BTWC uravnotežena i čini izvoran i značajan doprinos umanjivanju rizika od biološkog oružja, koje je bi bilo razvijeno ili uporabljeno od strane bilo kojeg čimbenika, bilo gdje u svijetu.

Vjerojatno zbog dobrih rezultata ovog intersekcijskog procesa konvenciji je pristupilo kao punopravne države stranke u zadnje dvije godine šest novih članica pa je danas ukupno 161 države stranke BTWC. U sklopu univerzalizacije Konvencije iznesen je pregled članstva danas, te su preostale 34 država ne-stranaka od kojih je 14 potpisnica (ali bez ratifikacije) i 20 država koje nisu potpisale i ratificirale Konvenciju. Najveći broj ne-članica Konvencije je iz Afrike te se naglašava potpora i davanje većeg značaj aktivnostima Afričke Unije koja bi trebala više promovirati značaj članstva Konvencije.

Biološki terorizam danas je najvažnija i dosta podcjenjena prijetnja u svijetu. Eventualan budući biološki rat bio bih temeljen na uporabi tzv. rekombinantnih bioloških i toksinskih ratnih agensa, za koje nažalost već postoji razvojni potencijal ili je u razvoju.

Slavko BOKAN