Osim o značaju vojnih pobjeda 1995., o čemu je bilo govora u prošlom broju Hrvatskog vojnika, u svom Izvješću o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini, na zajedničkoj sjednici obaju domova Sabora, 15. siječnja 1996., predsjednik Tuđman govorio je i o ”Vlaku slobode“, te o ukupnim gubicima hrvatskih snaga u 1995. godini, ali i tijekom čitavog rata, posebno istaknuvši pritom zaslužne hrvatske branitelje.
IZVOR
”Nakon točno 4 godine, 1 mjesec i 2 dana, 26. kolovoza 1995. ponovno je uspostavljen redovni željeznički promet između sjeverne i dalmatinske Hrvatske. Taj povijesni čin obilježili smo, ‘Vlakom slobode’, u kojem je na putu od Zagreba do Splita preko Knina bilo gotovo svo hrvatsko državno vodstvo i simbolično, prisutnošću brojnih predstavnika, sva domovinska i iseljena Hrvatska. Način na koji je narod dočekivao ‘Vlak slobode’ na svim usputnim postajama, i cijelim putem uz prugu, govorio je o svijesti i ponosu hrvatskih ljudi zbog napokon slobodne zemlje.
Neposredno nakon operacije ‘Oluja’, u skladu sa sporazumom s vodstvom Republike i Federacije BiH, hrvatske vojne snage nastavile su tijekom kolovoza i rujna, zajedno s HVO i u suradnji s Armijom BiH, operacije (pod nazivom ‘Maestral’) u jugozapadnoj Bosni. U toj su operaciji oslobođena šira područja Bosanskog Grahova, Bosanskog Petrovca, Glamoča, Drvara, Ključa, Mrkonjić Grada, Šipova i Jajca. Istovremeno postrojbe (Armije) BiH oslobodile su Sanski Most i Donji Vakuf, pa je tada pod nadzorom hrvatskih i bosanskih snaga bilo više od 54 % teritorija BiH. U oslobađanju jugozapadne Bosne sudjelovale su postrojbe 1., 2. i 3. gardijske brigade HVO, druge postrojbe HVO, te postrojbe 4. i 7. gardijske brigade HV i 1. hrvatskog gardijskog zdruga. Tijekom operacije ‘Maestral’ hrvatske snage imale su 74 poginula i 226 ranjenih.
U svim vojno-redarstvenim pothvatima u 1995. godini hrvatske oružane snage imale su 473 poginulih, 24 nestalih i 2017 ranjenih (poginuli i nestali čine 0,3 %, a ranjeni 1,1 % gledano u odnosu na ukupni broj sudionika), što je srazmjerno znatno manje negoli u ratnim primjerima drugih vojski. Vojnim operacijama hrvatskih oružanih snaga u tijeku 1995. godine oslobođeno je 77 % okupiranog teritorija Hrvatske.
Oslobođenjem središnjih hrvatskih područja, od zapadne Slavonije do Knina i Benkovca, omogućen je povratak: nakon ‘Bljeska’ za 49.000 prognanika, a nakon ‘Oluje’ za još 130.000 hrvatskih ljudi. Pod hrvatski suverenitet vraćeno je više od 10 % nacionalnog bogatstva, dok su troškovi prometnih usluga smanjeni za 20 do 30 %; proradio je naftovod; otvorena je auto-cesta Zagreb-Lipovac (Bajakovo), a u elektroenergetski sustav uključene su 4 hidrocentrale, snaga kojih je jednaka hrvatskom dijelu nuklearke u Krškom. Oslobođenjem 8500 čkm privremeno okupiranog područja, Hrvatska je zadobila vojnu materijalnu vrijednost od približno 2 milijarde kuna (9 vojarni, 27 skladišta, 4 vojna vježbališta, 8 ostalih vojnih objekata, 2 zračne luke), te golem ratni plijen: preko 400 tenkova, oklopnih i drugih namjenskih vozila, 10 zrakoplova, preko 350 komada teškog topničkog i protuzračnog oruđa, te više od 12 milijuna komada raznog streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava).
Kao državni poglavar i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske dodijelio sam u ime Domovine, priznanja u obliku odlikovanja zaslužnim sudionicima Domovinskog rata. U prvom redu palim, nestalim i ranjenim vitezovima, među kojima su se osobito isticali: generali Blago Zadro i Andrija Matijaš, brigadiri Ivan Čanić, Ivan Rebrina, Predrag Matanović, Stjepan Grgac, Ante Šaškor, pukovnici Tvrtko Miloš, Branimir Anić, Damir Tomljanović, Ludvig Pavlović, pilot brigadir Antun Radoš, piloti pukovnici Mirko Vukušić, Marko Živković, Miroslav Peris, letači poručnici Ante Plazibat i Rade Griva, pilot pukovnik Rudolf Perešin, koji je nestao tijekom operacije ‘Bljesak’, iz HRM-a bojnik Denis Špika i dočasnici Nikola Perleta, Miodrag Perkušić i Siniša Tkalec, ali i mnogi drugi ne manje zaslužni junaci.
Kao znak priznanja i počasti za sudjelovanje u operacijama ‘Bljesak’, ‘Ljeto ’95’, ‘Oluja’, i u ‘Iznimnim pothvatima’, ustanovio sam posebne medalje kojima su odlikovani svi sudionici. Za istaknute ratne zasluge u čitavom Domovinskom ratu, i posebno u 1995. godini, najzaslužnijima je dodijeljeno 4774 visokih vojnih odlikovanja. Pri kraju je i dodjela Spomenice Domovinskog rata, koja se dodjeljuje svim vojnim i civilnim sudionicima (do sada ih je dodijeljeno 337.579). Veliki broj vojnika, dočasnika i časnika promaknut je u više činove.
U čitavom Domovinskom ratu, od 1991. do 1995. hrvatski narod imao je sljedeće ljudske žrtve: u Republici Hrvatskoj 10.668 poginulih i 2915 nestalih (ukupno 13.583 poginulih i nestalih), te 37.180 ranjenih. U BiH Hrvati su imali 9909 poginulih i nestalih i 20.649 ranjenih. Prema tome, ukupni hrvatski gubici iznose 23.492 poginulih i nestalih (20.577 poginulih i 2915 nestalih) te 57.289 ranjenih osoba, što sveukupno čini 81.321 stradalih osoba. Od toga u Republici Hrvatskoj 50.763 ili 62 %, a u BiH 30.588 ili 38 %.
To je 1,8 % od ukupnog broja Hrvata u RH i BiH, ali broj žrtava (poginulih i ranjenih) u RH čini 1,4 % od ukupnog hrvatskog stanovništva u RH, a u BiH 4 % od hrvatskog stanovništva u BiH.
U odnosu na ukupne žrtve, od 1,8 % u Domovinskom ratu, hrvatske žrtve u II. svjetskom ratu iznosile su 5,9 % od ukupnog hrvatskog pučanstva“ (iz Izvješća Predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini, na zajedničkoj sjednici obaju domova Sabora, 15. siječnja 1996.).
Prema kasnijim podacima, u Domovinskom ratu u Hrvatskoj poginulo je ili je ubijeno 4737 civila (podaci Odjela za informiranje Ministarstva zdravstva iz 2000. godine) i 8147 hrvatskih branitelja (podaci Ministarstva hrvatskih branitelja iz 2002.). Dakle, prema navedenim podacima iz 2000. i 2002. godine, ukupno je poginulo ili je ubijeno najmanje 12.884 hrvatskih branitelja i civila. Tom broju treba pridodati i više od 1000 osoba koje su se tada vodile kao nestale 1991. i 1992. godine.
Zadnje podatke o broju poginulih i ubijenih na hrvatskoj strani – 6891 hrvatski voj¬nik i 7263 civila (oko 47 % bilo je starije od 60 godina, a 44 % bile su žene), dakle, ukupno 14.154 poginulih i ubijenih, naveo je ratni ministar zdravstva prof. dr. sc. Andrija Hebrang u svojoj knjizi ”Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ (Zagreb, 2013.). Ona je pisana na temelju podataka Stožera saniteta Ministarstva zdravstva, zaprimljenih od 58 zdravstvenih ustanova koliko ih je sudjelovalo u zbrinjavanju ranje¬nika tijekom Domovinskog rata. Prema podacima iz te knjige, među ubijenim civilima je 345 djece (4,8 %), a 108 djece ostalo je trajnim invalidima. Bez jednog roditelja ostalo je 4285 djece, a bez obaju njih 54.
Zbog očigledne razlike u navedenim brojevima ubijenih, odnosno u omjeru između ubijenih branitelja i civila, te zbog nepotpunih podataka o stradalim civilima, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, uz pomoć MUP-a RH te raznih ureda i ustanova po županijama i gradovima, provjerava sve dostupne podatke (baze podataka iz MORH-a, MUP-a, Ministarstva zdravstva, te objedinjenu bazu podataka iz Ministarstva hrvatskih branitelja, kao i literaturu o tome) i ažurira ih u jedinstvenu bazu podataka o poginulim osobama u Domovinskom ratu. Stoga i ovdje navedene brojeve treba prihvatiti samo kao okvirne, a javno objavljivanje popisa svih žrtava uslijedit će nakon što se podaci koji nedostaju nadopune i još jednom provjere, te nakon što se za to dobije odobrenje Vlade RH.
Dakako, da bi se dobili ukupni izravni demografski gubici u Hrvatskoj u Domovinskom ratu, navedenim podacima treba pribrojiti i poginule i ubijene na okupiranom području Republike Hrvatske, dakle uglavnom osobe srpske narodnosti, čije podatke HMDCDR unosi u posebnu bazu na temelju podataka iz dokumenata ”RSK“. Zaključno s krajem lipnja 2015., u tu bazu podataka uneseni su podaci za 6203 smrtno stradalih i nestalih osoba (3755 poginulih, 863 ubijenih, 463 samoubojstava, 338 smrti nakon ranjavanja, 21 ubijenih u zatočeništvu, 98 nepoznatih okolnosti stradavanja i 665 nestalih). Od 6203 u tu bazu upisanih smrtno stradalih i nestalih osoba 3571 ima status borca (pripadnici JNA i srpskih postrojbi), 1647 civila, a za 985 osoba nije poznat status. Među stradalima je i 54-ero djece.
Uz podatke iz spomenutih popisa, da bi se dobio konačan broj stradalih osoba, treba znati i podatke o broju nestalih osoba na hrvatskoj i na srpskoj strani. Ti podaci nalaze se u popisu koji je vrlo uspješno priredila Uprava za zatočene i nestale pri Ministarstvu branitelja, za što je dobila pohvale od međunarodne zajednice; 1. prosinca 2015. još uvijek nije bila poznata sudbina 933 osobe nestale 1991. i 1992. (uglavnom osobe hrvatske nacionalnosti).
Jednako tako, vezano uz operacije Bljesak i Oluju, odnosno razdoblje nakon Oluje, prema podacima iz ”Knjige osoba nestalih na području Republike Hrvatske“ (Ministarstvo branitelja – Uprava za zatočene i nestale, svibanj 2015., str. 9-66, 69-83) još uvijek nije poznata sudbina otprilike 558 osoba (uglavnom osobe srpske nacionalnosti). Od toga: 410 među ”zahtjevima za traženje“ (41 osoba nestala tijekom operacije Bljesak, 331 tijekom i neposredno nakon operacije Oluja, odnosno od 4. do 10. kolovoza 1995., te 38 osoba u razdoblju nakon 10. kolovoza 1995.) i 148 među ”zahtjevima za traženje posmrtnih ostataka“ (18 osoba nestalih u operaciji Bljesak, 111 tijekom i neposredno nakon operacije Oluja, odnosno od 4. do 10. kolovoza 1995., i 19 osoba nakon 10. kolovoza 1995.).

dr.sc. Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR