Političke promjene u Istočnoj Europi naišle su na odjek u Rumunjskoj u prosincu 1989. masovnim demonstracijama u gradovima Temišvaru i Bukureštu. Ulični nemiri nadovezali su se na ranije pripremljeni scenarij vojnog udara i pretvorili u rušenje Ceausescuovog režima. U kaosu nakon Ceausescuovog bijega izbijaju borbe između tajne policije Securitate s vojskom i naoružanim građanima koje se nastavljaju i nakon Ceausescuove egzekucije. Vlast u zemlji preuzima koalicija različitih rumunjskih političkih skupina nazvana Fronta za nacionalni spas u kojoj su glavnu riječ imali reformirani komunisti

Političke promjene u Istočnoj Europi koje su u jesen 1989. godine kao domino porušile komunističke režime potaknule su političke reforme i u Rumunjskoj, u kojoj se na vlasti čvrsto nalazio Nicolae Ceausescu. Ceausescu je pretvorio zemlju u policijsku državu kojom je čvrsto dominirala rumunjska Komunistička partija, a zbog cenzure medija rumunjski građani nisu znali mnogo o revolucijama koje su se događale u Istočnoj Europi. Važnu ulogu u inicijaciji nemira imala je radioemisija Glasa Amerike na rumunjskom jeziku, kao i jugoslavenska televizija preko koje su istočni dijelovi zemlje dobili informacije o demokratskim promjenama u susjednim zemljama. U istočnorumunjskom gradu Temišvaru, u kojem živi znatna mađarska manjina, 16. prosinca 1989. izbijaju masovne demonstracije kojima je povod bilo uhićenje metodističkog svećenika. Demonstracije prerastaju u prosvjed protiv rumunjskog režima, da bi nakon izmicanja prosvjeda nadzoru rumunjske snage sigurnosti otvorile vatru na demonstrante pri čemu je više od sedamdeset ljudi ubijeno, a ulice Temišvara pretvorene u bojno polje, što je potrajalo do smirivanja situacije 17. prosinca uvečer. Odmah nakon izbijanja nemira u Temišvaru, u glavnom gradu Bukureštu održan je sastanak Središnjeg odbora Centralnog komiteta rumunjske Komunističke partije na kojem je Ceausescu ponudio ostavku, no ona je većinom glasova odbijena. Ceausescu potom odlazi u službeni posjet Iranu, a nadzor nad zbivanjima u prividno mirnoj zemlji ostavlja partijskom vodstvu i supruzi Eleni.

Početak revolucije
Rumunjska je revolucija bila splet narodnog nezadovoljstva Ceausescuovim režimom i pripremanog vojnog udara dijela vojske. Naime, prema kasnije otkrivenim dokumentima, dio visokih časnika rumunjskih oružanih snaga još je od 1982. godine pripremao vojni udar protiv Ceausescua. Udar je trebao biti izveden na Novu godinu, no događaji u Temišvaru doveli su do promjene timinga. Osim dijela vojnog vrha, spekuliralo se da je vojni udar protiv Ceausescua pripremala i Moskva, za što nema čvrstih dokaza. Nakon Ceausescuovog povratka iz Irana, u Bukureštu je 21. prosinca ispred zgrade Centralnog komiteta organiziran veliki miting narodne potpore vodstvu od stotinjak tisuća ljudi koji se, zahvaljujući ranije pripremljenim provokatorima, usred Ceausescuovog govora pretvorio u izljev građanskog nezadovoljstva. Ceausescu je prekinuo svoj istup i povukao se u zgradu, nakon čega se idućih sati na bukureštanskim ulicama počinju ponavljati temišvarski prizori od prije nekoliko dana. Ulični sukobi demonstranata s rumunjskim snagama sigurnosti potrajali su do kasnih noćnih sati, kada se situacija privremeno smirila. Međutim, u zoru sljedećeg jutra prema središtu Bukurešta krenule su kolone radnika iz velikih tvornica s rubnih dijelova grada, gdje probijaju policijske blokade i dolaze do središta grada. U jutarnjim satima 22. prosinca proglašeno je ratno stanje, no postrojbe rumunjske vojske, poslane da rastjeraju demonstrante okupljene na središnjem gradskom trgu, bez osobitog razloga pridružuju se ustanicima. Osim u Bukureštu i Temišvaru, sličan razvoj događaja bio je i u rumunjskim gradovima Aradu i Brasov te Cluju i Sibiu.

SECURITATE
Rumunjska tajna policija Securitate ili Sigurnost osnovana je 1948. godine pod nadzorom sovjetskog KGB-a. Desetljećima je funkcionirala po istom obrascu kao i slične istočnoeuropske tajne policije. Pripadnici Securitate imali su zadaću braniti režim od eventualnog unutrašnjeg udara te su uživali povlašteni status u rumunjskom društvu. Uoči izbijanja rumunjske revolucije Securitate je imala oko 20 tisuća pripadnika opremljenih i vojnim naoružanjem. Nakon revolucije je raspuštena, ali su brojni pripadnici te tajne policije integrirani u rumunjske oružane snage.
Nakon što je okupljena masa provalila u zgradu Centralnog komiteta, Ceausescu je sa suprugom i najbližim suradnicima helikopterom pobjegao iz Bukurešta u nepoznatom smjeru. Njegovim bijegom i samoubojstvom generala Mileae ministra obrane, zapovjednik vojske postaje general Stanculescu, za kojeg se spekulira da je stajao iza pripremanog vojnog udara protiv Ceausescua. Prema nekim vijestima Milea nije počinio samoubojstvo, nego je ubijen nakon što je odbio poslati vojsku na demonstrante. General Stanculescu je unatoč svom naglom unaprjeđenju nekoliko dana ranije zapovjedio otvaranje vatre na demonstrante u Temišvaru, zbog čega je na kaznenu odgovornost pozvan tek desetljeće kasnije. Ceausescuov bijeg iz Bukurešta izazvao je oduševljenje gomile, koja je od prvog dana demonstracija bila ukrašena nacionalnim zastavama s izrezanim komunističkim grbom. U interregnumu nakon Ceausescuovog bijega vlast preuzima višečlano vijeće, ambiciozno nazvano Fronta nacionalnog spasa, u kojoj glavnu riječ imaju bivši komunisti na čelu s Ionom Iliescuom. Vijeće je upravljalo zemljom u doslovnom smislu riječi pred uključenim televizijskim kamerama rumunjske televizije. Suprotno uvriježenom mišljenju, Ceausescuova moćna tajna policija Securitate načelno je poduprla revoluciju, no pojedine snage Securitate odbile su prihvatiti Ceausescuov poraz i pružile ogorčeniji otpor revolucionarima. Pristaše starog režima napale su ključne točke u gradu te u noći na 23. prosinca traju borbe u cijelom Bukureštu, koje su nastavljene sljedećih dana. U općem metežu koji je vladao dolazi do sukoba između različitih skupina revolucionara, a na bukureštanskom aerodromu međusobno se sukobljavaju dvije vojne postrojbe koje su dobile nejasne zapovijedi.
Krvavi rasplet

NEZAVISNOST RUMUNJSKE VANJSKE POLITIKE
Zanimljivo je da je Rumunjska pod Ceausescuom na međunarodnom planu vodila razmjerno nezavisnu politiku od Moskve. Ceausescu je nastojao oslabiti sovjetski utjecaj u Rumunjskoj, zahvaljujući čemu je prvih godina mandata uživao i znatnu narodnu potporu. Naime, šezdesetih je godina uloga Rumunjske u Varšavskom paktu bila potpuno pasivizirana, a Rumunjska odbija sudjelovati u invaziji Čehoslovačke 1968., dok deset godina kasnije Ceausescu osuđuje i sovjetsku invaziju Afganistana. Američkom predsjedniku Nixonu je 1968. godine Rumunjska i susret s Ceausescuom nezaobilazna stanica, a Rumunjska je jedina zemlja Istočnog bloka koja unatoč sovjetskom bojkotu šalje svoje sportaše na Olimpijske igre u Los Angeles 1984. godine.
Na sam Božić, 25. prosinca na cestovnoj blokadi rumunjske vojske u ruralnoj Rumunjskoj uhvaćen je Nicolae Ceausescu sa suprugom Elenom. Nakon kratkog suđenja pred za to organiziranim vojnim sudom u vojnoj bazi Tirgoviste bračni par Ceausescu osuđen je na smrt te je istog dana izvedena smrtna kazna strijeljanjem. Unatoč televizijskom emitiranju snimki Ceausescuove smrti, borbe s pristašama starog režima nastavljene su do 27. prosinca, a pojedini džepovi pružali su otpor novoj revolucionarnoj vlasti još dva tjedna. Za razliku od ostatka Istočne Europe, gdje su komunistički režimi odstupili s vlasti bez prolijevanja krvi, Rumunjska nije slijedila taj put. Tijekom rumunjske revolucije ubijeno je oko pet tisuća ljudi, najvećim dijelom u glavnom gradu Bukureštu. U proljeće 1990. godine razlike unutar Fronte nacionalnog spasa izbijaju na površinu te rezultiraju podjelom pokreta na zagovornike brzih reformi i uklanjanja bivših komunističkih kadrova s vlasti te na bivše komuniste. Konzervativna je struja na kraju zadržala dominaciju nad Frontom i na posljetku ga transformirala u političku stranku s kojim odnose pobjedu na parlamentarnim izborima u svibnju 1990. Potpuna politička dominacija reformiranih komunista Rumunjskom u postceausecsuovom razdoblju osigurana je pobjedom Iona Iliescua na predsjedničkim izborima u lipnju 1990. godine.

NICOLAE CEAUSESCU
Rumunjski komunistički lider rođen je 1918. godine u selu Scornicesti u jugozapadnoj Rumunjskoj, u mladosti je završio obućarski zanat, a tridesetih godina postaje član rumunjske Komunističke partije. Između dva boravka u zatvoru Ceausescu upoznaje komunističku aktivisticu Elenu Petrescu, s kojom se 1946. ženi. Zahvaljujući protekciji rumunjskog lidera Georgea Georgiu – Deja strelovito napreduje kroz partijske redove i na vlast u Rumunjskoj dolazi 1965. godine.

Hrvoje BARBERIĆ