Trenutačno se na sirijskom nebu istodobno odvija nekoliko različitih zračnih kampanji. U posljednjih godinu dana iznad Sirije borbeno djeluje čitav niz letjelica različitih ratnih zrakoplovstava i tipova…

Od izbijanja građanskog rata u Siriji u proljeće 2011. obje sukobljene strane dobivale su vanjsku vojnu pomoć i uživale diplomatsku podršku – oporbene skupine iz SAD-a, zaljevskih sunitskih monarhija i Turske, a sirijski režim od Rusije i Irana. Sirijski konflikt ulazi u novu fazu sinergijom sa sunitskim ustankom u susjednom Iraku te pojavom radikalne skupine Islamska država, nakon čega počinje kampanja zračnih udara SAD-a i arapskih saveznika na islamiste, čime dolazi do izravnog vanjskog miješanja u sirijski konflikt.

Angažman Turske i Izraela
Sirijsko ratno zrakoplovstvo u početnoj je fazi sirijskog građanskog rata u više navrata dolazilo u sukob sa zrakoplovima susjedne Turske i s Izraelom. Od početka rata na tursko-sirijskoj kopnenoj granici dogodilo se više oružanih incidenata iza kojih su slijedili i sukobi u zraku. U lipnju 2012. sirijska je vojska srušila turski zrakoplov F-4 u izvidničkoj misiji pri čemu su oba pilota poginula. U rujnu 2013. blizu graničnog područja turski je zrakoplov srušio sirijski helikopter, a u ožujku 2014. turski F-16 srušio je i sirijski MiG-23. Ankara je kao razlog navela povredu turskog zračnog prostora. Nakon nedavnog napada ISIL-ova bombaša samoubojice na kulturni centar u gradiću Sçurucu te pograničnog incidenta u kojem je ubijen turski vojnik, tri su turska F-16 24. srpnja 2015. napala ciljeve Islamske države. No, Turska je u isto vrijeme poduzela i zračne udare na baze kurdske organizacije PKK na sirijskom teritoriju.
Izrael je proteklih desetljeća izvodio povremene ograničene zračne udare na sirijski teritorij čiji je nuklearni program bio izvor zabrinutosti u Tel Avivu. Posljednji su put prije rata izraelski zrakoplovi u rujnu 2007. godine na području oko Deir ez-Zora napali sirijske instalacije. Izraelski su zrakoplovi u siječnju 2013. izveli zračni napad na području provincije Rif Dimashq na jugu Sirije na sirijski vojni konvoj za koji se smatralo da prevozi oružje Hezbollahu. Između 3. i 5. svibnja iste godine ponovno je izvedeno nekoliko sličnih napada na jugu Sirije kojima je navodna meta također bilo iransko oružje za Hezbollah. Izrael napade nije priznao, ali ih nije ni opovrgnuo. Prema izjavama američkih dužnosnika, 5. srpnja 2013. izraelski su zrakoplovi napali i skladište s protubrodskim projektilima Yakhont na području Latakije, a u rujnu 2015. i ciljeve na Golanskoj visoravni nakon ispaljivanja raketa na područje Golana pod izraelskim nadzorom.

Zračni napadi SAD-a i saveznika
Nakon napada kemijskim oružjem na civile u predgrađu Damaska u kolovozu 2013. otvorena je mogućnost zračnih udara SAD-a i saveznika na sirijski režim. No, zahvaljujući ruskom diplomatskom angažmanu Sirija pristaje na uništenje kemijskog oružja. Do savezničkih zračnih udara u Siriji dolazi pojavom ekstremnih islamističkih skupina. Tako su 22. rujna 2014. SAD, Bahrein, Jordan, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati počeli zračne napade na te skupine. Meta je savezničkih zrakoplova prije svega bila skupina Islamska država (ISIL), ali i druge islamističke skupine: Khorasan, Al Nusra Front i Ahrar al-Sham. Udari su koordinirani sa savezničkim zračnim napadima na području susjednog Iraka koji traju od 15. lipnja 2014. te su u koordinaciji s kopnenim operacijama ipak doveli do određenog smanjenja teritorija pod nadzorom ISIL-a na području Iraka.
U zračnim napadima na sirijskom teritoriju, među mnoštvom američkih tipova letjelica, sudjeluje i nevidljivi taktički lovac F-22 Raptor. Jedini je to zrakoplov pete generacije u svijetu u operativnoj uporabi, a ovo mu je prva borbena misija nakon ulaska u uporabu 2005. godine. Krajem rujna i početkom listopada 2015. napadima na sirijski teritorij pridružila se i Francuska koja od rujna 2014. sudjeluje u zračnim napadima na ISIL na iračkom teritoriju, s lovcima Dassault Rafale kao udarnom snagom. Francuski se napadi pojačavaju zbog terorističkih napada u Parizu. U rujnu 2015. Velika je Britanija, čiji lovci djeluju samo iznad Iraka, izvršila prvi napad besposadnom letjelicom MQ-9 Reaper u Siriji, što je potvrdio i BBC. Australci su prvi napad avionima F/A-18A Hornet poduzeli sredinom rujna 2014., a Kanađani su se pridružili u travnju ove godine s CF-188 Hornetom, svojom inačicom F/A-18. Obje su zemlje još prije sudjelovale u napadima na ekstremiste u Iraku. Novi je kanadski premijer Justin Trudeau, međutim, najavio skorašnje povlačenje iz operacije. Dosad je u savezničkim zračnim napadima srušen jedan jordanski zrakoplov F-16 čiji je pilot ubijen, te jedna besposadna letjelica.

Ruski ulazak u rat
Nakon dugog razdoblja diplomatske podrške Asadovoj Siriji i slanja pomoći u ratnom materijalu, Rusija je 30. rujna ove godine iz zračne baze kod grada Latakije počela zračne udare na ciljeve oporbe oko gradova Homsa i Hama koji se šire na dijelove pod nadzorom pobunjenika provincija Raqqe, Idliba i Latakije. Iako je primarni cilj napada Islamska država, mnogi mediji navode da se na meti ruskih zrakoplova nalaze i druge oporbene skupine, uključujući i sekularnu Slobodnu sirijsku vojsku. Rusija je intervenirala u Siriji na formalan poziv režima u Damasku, koji se nakon poraza u provinciji Idlib tijekom prve polovine 2015. godine nalazio u teškoj situaciji. No, osim za održanje savezničkog režima na vlasti, Rusija je zainteresirana za borbu protiv islamskih radikala kojih je u Siriji više od dvije tisuće s teritorija Rusije (većinom Čečena) te je i sam Putin naglasio: “Umjesto da čekamo njihov povratak u Rusiji, radije ćemo se obračunati s njima na sirijskom teritoriju.” Prema pisanju Reutersa, izravni ruski angažman u Siriji bio je dogovoren u srpnju tijekom posjeta iranskog generala Sulejmanija Moskvi.

Još jedan debitant
Prema dostupnim informacijama, u ruskim zračnim udarima sudjeluje dvanaest jurišnika Su-24M, dvanaest letjelica Su-25SM, zatim šest Su-34, najmanje četiri Su-30SM te petnaest borbenih helikoptera Mi-24P. Osim zračnih udara, 7. je listopada ruska mornarica s područja Kaspijskog jezera ispalila dvadeset projektila 3M-54E koji su pogodili jedanaest ciljeva u Siriji. Prema mnogim analitičarima, ruski su zračni udari intenzitetom nadmašili udare američke koalicije. New York Times jednom prilikom čak procjenjuje da su ruski napadi u toku samo jednog dana pogodili jednak broj ciljeva na zemlji koliko i koalicija tijekom mjesec dana. Ruski su zračni udari prema navodima ruskog Ministarstva obrane već prvih dana polučili uspjeh i uništeno je nekoliko desetaka ciljeva. Ruski zrakoplovi pružaju i neposrednu podršku sirijskoj vojsci i prorežimskim milicijama, kao i Iranskoj revolucionarnoj gardi i Hezbollahu koji nose kopneni dio operacija. Tako su već drugi tjedan nakon početka ruskih zračnih napada pokrenute ofenzive na područjima oko Homsa, Hame i Alepa.

U ruskim zračnim napadima sudjeluje i zrakoplov Su-34 (poznat pod NATO-ovim imenom Fullback), dvosjedni lovac bombarder koji je nedavno ušao u uporabu te postupno treba zamijeniti Su-24. Na taj način debitiravši malo nakon američkog Raptora, Su-34 je, među ostalim, uništio zapovjedno središte i obučni kamp Islamske države jugozapadno od Raqqe koristeći preciznu bombu s visine veće od pet tisuća metara. Unatoč napisima u medijima, prema nekim izvorima nije u potpunosti točna tvrdnja da je uporaba Su-34 u Siriji prva borbena zadaća ovog zrakoplova jer je bio korišten u ruskoj intervenciji u Gruziji 2008. godine, iako samo za elektroničko ratovanje. Zrakoplov Su-30SM višenamjenski je lovac bombarder četvrte generacije čija je uloga u Siriji pružanje podrške bombarderima te nije izravno angažiran u napade na tlu. Oba su ova zrakoplova nedvojbeno važni aduti ruske zrakoplovne industrije te će njihovi rezultati u ratu u Siriji poslužiti kao dobra reklamna kampanja u budućnosti. Istodobno zapadni analitičari procjenjuju da ruska intervencija u Siriji košta Moskvu između 2,3 i 5 milijuna dolara dnevno.
Nakon objave rezultata istrage o padu ruskog putničkog zrakoplova na Sinajskom poluotoku, koja je pokazala da je srušen zbog terorističkog čina, Rusija je povećala broj zračnih napada i uključila strateške bombardere Tu-160 i Tu-95MS (još dva borbena debitanta).

Perspektiva
Rusko Ministarstvo obrane 3. je studenog objavilo da su od početka kampanje pogođena 2084 cilja na zemlji. Početak prisutnosti ruskih zrakoplova na sirijskom nebu doveo je i do protivljenja u Washingtonu. Ipak, 16. je listopada postignut sporazum o koordinaciji letova iznad Sirije te tako izbjegnuta mogućnost slučajnih incidenata na sirijskom nebu. Memorandum bi, prema ruskom zamjeniku ministra obrane Antonovu, mogao biti i “mogući temelj suradnje u budućnosti”. Proteklih tjedana uspostavljena je izravna komunikacija ruskih i američkih pilota iznad Sirije te su kampanje nastavljene usporedno. U međuvremenu je nedavno i Turska najavila početak odlučnije zračne kampanje na ISIL.
Prema pisanju portala DEBKA, ruskim zrakoplovima u misijama nad Sirijom trebali bi se pridružiti i kineski J-15 koji bi polijetali s kineskog nosača zrakoplova Liaoning-CV-16.
Eventualni ulazak kineskih borbenih zrakoplova u rat bio bi prvi angažman kineske vojske na Bliskom istoku te bi dodatno povećao gužvu na nebu iznad Sirije, no veliko je pitanje koliko je taj scenarij moguć. Kraj građanskog rata u Siriji, koji je posljednjih mjeseci postao najsloženiji sukob današnjice, zasad se još uvijek ne nazire.

---

Sirijsko ratno zrakoplovstvo
Sirija je prije rata raspolagala s oko 550 različitih zrakoplova, što je uključivalo borbene zrakoplove MiG-29, MiG-23 te Su-23 i Su-24, transportne zrakoplove An-26 i An-24 i Il-76 te borbene helikoptere Mi-25. Procjenjuje se da je tijekom četiri godine rata srušeno, onesposobljeno ili uništeno na zemlji oko 250 sirijskih zrakoplova.

---

Arapski dio koalicije
U koaliciji osim SAD-a sudjeluju i Bahrein, Jordan, Katar, Saudijska Arabija te Ujedinjeni Arapski Emirati. Saudijsko zrakoplovstvo najbolje je opremljeno u regiji te raspolaže i borbenim zrakoplovima F-15C i E te Eurofighter Typhoon i Tornado. Jordansko se zrakoplovstvo u angažmanu u Siriji oslanja na F-16A, dok UAE raspolaže borbenim zrakoplovima F-16E/F i Dassault Mirage, a Katar osim Miragea ima i zrakoplove Dassault Rafale.
Sudjelovanje arapskih zemalja u koaliciji važan je čin solidarnosti i odlučnosti u borbi protiv ISIL-a. Međutim, posljednjih mjeseci arapske zemlje smanjuju angažman u Siriji te se fokusiraju na novo žarište u regiji – Jemen. Zrakoplovi iz Bahreina posljednji su udar na sirijskom tlu izvršili u veljači, UAE u ožujku, Jordan u kolovozu, a Saudijska Arabija u rujnu ove godine, dok je Katar ograničen na zračne patrole.

---

Hrvoje BARBERIĆ