Letačko-medicinski tim iz sastava Oružanih snaga smješten u Zračnoj luci Rijeka na otoku Krku prošle je godine spasio život dječaku rođenom na Rabu u 23. tjednu trudnoće, koji je preživio samo zahvaljujući brzom transportu do riječke bolnice. Roditelji malenog Brune i pripadnici Oružanih snaga otad su u stalnom kontaktu, a medicinska sestra natporučnica Valentina Malović dječaku je nedavno postala i krsna kuma

“Kad smo rano ujutro dobili obavijest da na Rabu imamo mamu i nedonošče, dežurni liječnik iz medicinskog tima doktor Ratimir Benčić i ja bili smo zatečeni jer nismo znali što nas točno čeka niti u kakvom je stanju beba. Kad smo sletjeli na Rab, s nestrpljenjem i zebnjom čekali smo da se otvore vrata hitne. Medicinska sestra trčala je prema nama sa smotuljkom na prsima, a mama je bila na nosilima,” prisjeća se natporučnica Valentina Malović lanjskog Uskrsnog ponedjeljka i leta koji će, sasvim sigurno, ostati u sjećanju cijeloj posadi letačko-medicinskog tima iz sastava Oružanih snaga smještenog u Zračnoj luci Rijeka na otoku Krku.

Tog je jutra u točno šest sati i deset minuta u bazu stigao poziv o dramatičnoj situaciji na otoku Rabu, gdje je majka Sanja Boras u svojem domu rodila dječaka u 23. tjednu trudnoće. Prvo ih je zbrinuo tim hitne medicinske pomoći s otoka Raba, koji je u pomoć odmah pozvao letačko-medicinski tim s otoka Krka, znajući da beba ima šanse preživjeti jedino ako odmah stigne do riječke bolnice. Medicinski tim cijelim je putem do Raba razmišljao na koji način zbrinuti mamu i bebu, no tek kad su ukrcane u helikopter, shvatili su koliko je situacija ozbiljna. Beba nije samostalno disala i bilo ju je potrebno reanimirati. Tih je dvadesetak minuta leta do riječke bolnice svima onima koji su tad bili u helikopteru zapravo poprilično nejasno. No, ono što svi ističu jest da su se svim silama trudili održati bebu na životu.

“U životu nisam vidio tako maleno dijete. Zaista nismo mislili da će preživjeti, šanse su mu bile minimalne. Ja sam se pobrinuo za majku, a medicinska sestra iz rapske hitne cijelim je putem držala dječaka na dlanu i reanimirala ga stišćući mu malim prstom prsni koš. Kad smo mamu i bebu predali ekipi iz Rijeke, cijelo smo se vrijeme pitali što će se dogoditi. Svi smo navijali za malenog da preživi. On je naš mali heroj,” priča nam pukovnik Benčić. Dječak je u trenutku rođenja bio dug svega 30 centimetara i težak samo 700 grama, a njegovo zdravstveno stanje bilo je vrlo teško i neizvjesno.

“Brunu su reanimirali, imao je infekcije, sepsu, operaciju srca, bio na respiratoru, no odlučio je boriti se za život. U bolnici je proveo prvih sedam mjeseci života, ukupno 217 dana. Zbog preranog rođenja i nakon izlaska iz bolnice bilo je kritičnih situacija, ali od lipnja je zdrav i s njim intenzivno radimo. Napredak je u ovih nekoliko mjeseci vidljiv. On ima neki svoj razvojni put, no s obzirom na stanje u kojem je rođen, jako smo zadovoljni. Tvrdoglav je i veliki borac. Ide sitnim koracima naprijed, ali važno je da ide prema naprijed,” ponosno će Sanja Boras.

Na njezine riječi nadovezuje se natporučnica Malović: “Tijekom leta i medicinski tim i piloti dali su sve od sebe, ali nismo znali kako će se Bruno od svega obraniti. Međutim, Bruno je odlučio živjeti. Tih 20 minuta leta povezalo nas je sve za cijeli život.”

Natporučnica Malović i pukovnik Benčić ostali su s roditeljima malenog Brune u kontaktu svih mjeseci njegova boravka u bolnici. Koliko im je njihova potpora značila, pokazali su i kad su natporučnicu zatražili da bude Brunina krsna kuma.

“Mi smo u međuvremenu postali veliki prijatelji. Bruno i njegova mama bili su nam više od običnih pacijenata. Kad je Bruno nakon 217 dana izišao iz bolnice, svi smo se neizmjerno veselili. On je poseban dječak. Mi smo tom djetetu dali priliku za život, dali smo dijete roditeljima i brata braći. Nisam ni trenutka dvojila kad me Brunina mama pitala hoću li mu biti krsna kuma,” kaže natporučnica Malović. Krštenje je održano 21. studenog na otoku Rabu, a uz Brunu su tad, uz njegovu obitelj, mamu Sanju i tatu Davora te dvojicu braće, bili svi oni koji su mu doslovno udahnuli život.

“Ovaj slučaj na najbolji mogući način pokazuje koliko je korisno ovo što mi radimo, koliko je korisna uspostava hitnog zračnog medicinskog prijevoza i koliko to znači ljudima na otocima koji su izolirani. Da nije bilo brzog transporta, Bruno sad ne bi bio s nama,” zaključuje natporučnica Malović. Dodaje i to kako ju je spašavanje dječaka s Raba potaknulo da na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci upiše studij sestrinstva, a Brunin slučaj će joj, kaže, biti završni rad.

Uz medicinski dio tima, ključnu ulogu u spašavanju dječaka Brune imali su i pripadnici Eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji su tad dežurali u Zračnoj luci Rijeka na otoku Krku. Posada u sastavu pilot bojnik Tihomir Majerić, kopilot satnik Stjepan Previšić i tehničar letač nadnarednik Nenad Koletić dali su sve od sebe da Bruno što prije i što sigurnije bude zbrinut u riječkoj bolnici.

“Znali smo da je situacija iznimno teška i zato smo se trudili da mama i beba u što kraćem roku dođu do Rijeke. Kad smo čuli da će dječak preživjeti, osjetili smo veliko ushićenje. Velika nam je čast surađivati s civilnim institucijama i na taj način izravno sudjelovati u spašavanju života,” zaključuje bojnik Majerić.

Martina Butorac

Foto: privatna arhiva, Tomislav Brandt