Hodnja Vođa 19 pod motom Znoj štedi krv

Počasni pucanj označio je dolazak 43 polaznika prvog naraštaja obuke za razvoj vođa Središta za razvoj vođa “Marko Babić” na Kninsku tvrđavu, cilj njihove 88 kilometara duge hodnje na koju su krenuli iz Udbine. Hodnja je bila završni test njihove šestotjedne obuke i provjera psihofizičke spremnosti. Uspješno su je završili svi polaznici. Novinarsko-snimateljska ekipa Hrvatskog vojnika pratila ih je cijelo vrijeme hodnje – hodnje na kojoj nije bilo odustajanja i nije nedostajalo motivacije, a svaki korak bio je korak prožet ponosom…

Vojarna “Josip Jović” u Udbini još je obavijena mrakom. 4:30 je ujutro. Na pisti ispred murala s portretom vukovarske legende Marka Babića i prepoznatljivog slogana “Znoj štedi krv” komešanje. Zadnja provjera opreme, naprtnjače, naoružanja… Svaki od 43 polaznika višetjedne iscrpljujuće obuke koju su prošli u Središtu za razvoj vođa “Marko Babić” zaokupljen je vlastitim mislima.

Odradili su najteže, no ispred njih još je jedan, zadnji dio, kruna obuke – završna 88 kilometara duga hodnja od Udbine do Knina, simbola pobjede u Domovinskom ratu. Ona je i zadnji test njihove psihofizičke spremnosti i izdržljivosti, “točka na i” naporne obuke koju su uspješno svladali. Tijelo i duh izdržali su gotovo do kraja. Ni jedan od sudionika ne dvoji da će izdržati i taj zadnji izazov. Uz njih su i djelatnici Središta, instruktori koji su ih vodili kroz obuku u proteklih šest tjedana, neki od njih i sami polaznici obuke u Šepurinama, na čijim je temeljima i tradiciji ustrojeno i ovo Središte.

Zapovjednik Središta pukovnik Tomislav Kasumović daje im zadnje upute i izdaje zapovijed za pokret. Još jednom prije izlaska iz vojarne kratko okupljanje podno višenamjenskog tornja s kojeg se diskretno osvijetljen vidi jedino moto Središta – “Znoj štedi krv”. “Svaki korak na ovom putu bit će korak prožet ponosom jer hodamo za naše heroje. Krenuli smo zajedno i uspjet ćemo zajedno – nitko ne odustaje i nema boli.… Je l’ jasno?” odjekne kroz noć zapovjednikov glas. “Jasno!” prolomi se još glasnije. A potom i gromko propara udbinskim poljem “Prvi – Znoj štedi krv!”

Nema odstupanja ni minute. U 5:00 kolona napušta krug vojarne. “Puni smo samopouzdanja, ovo je za nas veliki trenutak i čast i svi imamo jedan cilj – na Kninsku tvrđavu doći kao jedan, kao tim. Ponosni smo što smo došli do ovog trenutka, do ove hodnje kao krune naše obuke i što ćemo našoj Hrvatskoj pokazati tko smo i kakvi smo,” rekao je na odlasku narednik Marijan Gregurević, jedan od polaznika.

Kratko se tek zaustavljaju u Svetištu hrvatskih mučenika u Udbini na blagoslov i molitvu za sve one koji su ginuli za hrvatsku slobodu, a na odore stavljaju posvećene krunice, simbol vjere i snage hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, da u njoj pronađu snagu na putu na koji su krenuli i nikad ne zaborave vrijednosti koje moraju krasiti hrvatske vojnike: hrabrost, čast i bezrezervno služenje domovini.

 

Od motivacije doslovno letimo

Čeka ih devet dionica, svaka po desetak kilometara, i nekoliko sati sna nakon prehodanih pedesetak kilometara. Prvog dana prolaze pet dionica od Udbine do Otrića, a potom još četiri u duljini od tridesetak kilometara do Knina.

Novinarsko-snimateljska ekipa Hrvatskog vojnika prati ih cijelo vrijeme, i sama prehodavši dijelove dionica zajedno s njima. Na trećini puta, kod Gračaca za kratkog odmora nakon 35 prehodanih kilometara, zanima nas kako se osjećaju. “Od motivacije doslovno letimo već šest tjedana. Tako letimo i danas na ovoj hodnji. Spremali smo se za ovo i iznimno smo ponosni, samopouzdani i spremni,” govori nam skupnik Ivan Jure Radanović.

Još su dvije dionice pred njima do kraja dana. Zavojiti uspon na Malovan na vrhu kojeg ih dočekujemo nimalo ne usporava tempo hodnje. Noge su već pomalo otežale, žuljevi nemilo peku, al’ pjesma ne silazi s usana. Ja bih ugledao Sunce kad bih ugledao nju, ja bih imao ljepotu da je pored mene tu, ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj, mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj… ori se iz kolone dok nas mimoilazi.

Ponovno ih čekamo na završetku pete dionice i prijeđenih 55 kilometara. Noćni odmor u šatorskom je taboru u Otriću. Kolona ulazi u tabor uz pljesak. Više je od pola prehodanog puta iza njih. Napete umorne mišiće potrebno je istegnuti, ali i skinuti teške vojničke čizme i sanirati žuljevita stopala. Do nastavka hodnje samo je nekoliko sati odmora.

Pokret je već u 4:00 ujutro. Mi ipak čekamo da se razdani i ponovno ih dočekujemo i pratimo zadnje dvije dionice. Deset kilometara prije Knina zadnji je kratki odmor u napuštenoj vojarni “Stara Straža” i priprema za svečanost uručenja značaka i diploma o uspješno završenoj obuci za razvoj vođa koju su polazili. Stavljaju se na lice i ruke prikrivne vojničke boje, popravlja se odora, stavljaju prepoznatljive beretke gardijskih brigada kojima pripadaju.

Ulazak i prolazak kroz Knin budio je posebne emocije. Umorni su, ali ne i poljuljana duha. Sva simbolika hodnje kojom su zaokružili svoju obuku podsjećala ih je na težak put kojim su hrvatski branitelji došli do pobjede. A oni će nastaviti ispisivati novo poglavlje u razvoju i obučavanju Hrvatske vojske, nastaviti stopama svojih prethodnika, biti vođe koji će voditi osobnim primjerom.

Zadnji napor bio je uspon na Kninsku tvrđavu uz odjeke crkvenih zvona, a počasni pucanj Šibenske straže najavio je njihov dolazak. Na utvrdi na kojoj se susreću hrvatska prošlost, sadašnjost i budućnost novim vođama Hrvatske vojske značke i diplome o uspješnom završetku obuke uručili su izaslanik Predsjednice RH ministar obrane Damir Krstičević, načelnik GS OSRH general zbora Mirko Šundov, posebni savjetnik ministra obrane umirovljeni general Ante Gotovina i zamjenik načelnika GS-a general-pukovnik Drago Matanović.

“Završetak ove obuke označava početak novog poglavlja u obučavanju Hrvatske vojske te je jamstvo sjajne budućnosti i smjera razvoja moderne Hrvatske vojske,” istaknuo je ministar Krstičević. “Pokazali ste iznimne sposobnosti i pobjednički karakter, koji je oduvijek krasio hrvatskog vojnika. Budućnost Hrvatske vojske nalazi se u rukama najhrabrijih,” naglasio je ministar, a general Šundov im je poručio: “Neka vam heroji poput našeg Marka Babića i hrabri branitelji iz Domovinskog rata budu uzor i inspiracija u svladavanju izazova i ostvarivanju ciljeva, kako biste postali vođe koje će vojnici slijediti s poštovanjem, a zapovjednici cijeniti i rado imati u svojim postrojbama.”

“Što nas ne ubije, zasigurno će ostaviti ožiljke,” rekao im je zapovjednik Kasumović na početku hodnje, no na kraju slažu se u jednom – ožiljci su to koji osnažuju i duh i tijelo istinskih vojnika i vojnih vođa, koji znaju da budućnost pripada hrabrima. U tom će duhu nastaviti i kad se vrate u svoje postrojbe i povedu svoje vojnike, jer znaju da “Znoj štedi krv”, a čovjek je ono najvrednije što baštini Hrvatska vojska – vojska pobjednika.


Obuka kombinacija borbenih vještina, elemenata vođenja i psihofizičke izdržljivosti

Obuka je namijenjena dočasnicima koji obnašaju dužnosti od razine vođe skupine, preko zapovjednika desetine do prvog dočasnika voda/satnije te časnicima razine zapovjednika voda, koji će potom novostečene vještine primjenjivati u postrojbama. U njezinoj je provedbi naglasak na razvoju vještina i znanja u cilju što učinkovitijeg, kvalitetnijeg i uspješnijeg procesa vođenja postrojbi na taktičkoj razini i zasigurno je jedna od najzahtjevnijih u Hrvatskoj vojsci.

Obuka koju je prošla prva skupina polaznika u Središtu bila je iznimno naporna. Kako bi je izdržali do kraja, od svakog je pojedinca zahtijevala maksimalnu motivaciju i usredotočenost. Od samog početka znali su da to nije obuka za slabe duhom i tijelom. Na početku ih je bilo 60, no zadnjeg su tjedna ostali samo najizdržljiviji, njih 43. Tempo obuke nije davao nimalo predaha, psihofizička spremnost morala je uvijek biti na potrebnoj razini, a upravo su to okolnosti u kojima su se provjeravale i testirale njihove sposobnosti djelovanja i donošenja odluka. Šestotjedna obuka bila je kombinacija borbenih vještina, elemenata vođenja i psihofizičke izdržljivosti, a istinski vođa mora ih sve zadovoljiti. Samo tako visokomotiviran, obučen i kompetentan vođa može svoja znanja i vještine stečene na obuci prenositi vojnicima i biti im primjer.

 


ministar obrane Damir Krstičević

Sretan sam danas ovdje na Kninskoj tvrđavi – simbolu pobjede, jer smo bogatiji za 43 nove vođe Hrvatske vojske. Nije bilo lako. Čestitam prije svega zapovjedniku, instruktorima, svim polaznicima. Budućnost pripada hrabrima. Vođa uvijek mora razumjeti vojnika, mora ga voditi osobnim primjerom. Čovjek je ključan u stvaranju jake vojske. To smo dokazali u Domovinskom ratu, a tako je i danas. Kad imamo motiviranog vojnika, dočasnika i časnika i tako sposobne ljude koji ih vode, onda je takva vojska nepobjediva. A Hrvatska vojska je pobjednička vojska i to će uvijek biti. S novim naraštajima polaznika bit ćemo samo još snažniji i jači.


načelnik GS OSRH general zbora Mirko Šundov

Čestitke svim polaznicima i instruktorima, koji su uložili velik napor. Ovo je još jedan dokaz da ulažemo u ljude. Ljudi čine razliku, ljudi su ono što nam je potrebno da bismo u daljnjem razvoju Hrvatske vojske napravili još jedan iskorak, kako bismo dobili kvalitetne mlade ljude koji će voditi svojim primjerom, koji će biti prvi u obuci i koji će biti zajedno sa svojim vojnicima i u stalnoj spremnosti za sve buduće zadaće Hrvatske vojske.


general Ante Gotovina, idejni začetnik Središta u Šepurinama

Ovom obukom Hrvatska vojska dobila je vrhunski obučene vođe, koji svojim znanjem i vještinama jamče spremnost i sposobnost Hrvatske vojske, najvažnije sastavnice sustava nacionalne sigurnosti. Spremnost čovjeka, odnosno vojnika, uvijek mora biti u središtu razvoja vojske. Dokle god seže povijest, uvijek je bio važan čovjek, vojnik, njegova psihofizička spremnost i vojničke vještine. Svakom od ovih mladih ljudi čestitam i želim im puno uspjeha u svim misijama koje se pred njima nađu.


zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-bojnik Siniša Jurković

Ovom obukom na neki način ponovno budimo povijest, na koju smo iznimno ponosni. Stvaramo vođu koji ima karakter, stvaramo vođu koji ima sve one osobine i kvalitete koje su imali vođe u Domovinskom ratu. Mislim kako oni još nisu ni svjesni što sve ovo znači, shvatit će u potpunosti tek kad dođu u postrojbe i počnu prenositi sve što su naučili. Oni su i prije ove obuke bili odlični, a sad su izvrsni.


zapovjednik Središta za razvoj vođa “Marko Babić” pukovnik Tomislav Kasumović

Od budućih vođa hrvatski narod i vojska mogu i moraju puno očekivati. Ovim je počelo novo poglavlje u obučavanju Hrvatske vojske, razvijanju njezinih novih sposobnosti, brušenje oštrice Dočasničkog zbora, dočasnika na nižim taktičkim razinama koji će voditi ljude i u borbenim djelovanjima bude li potrebno. Ovo je prvi naraštaj polaznika, koji će se zasigurno pamtiti i ostaviti trag u obučavanju Hrvatske vojske.


najbolji polaznik obuke narednik Hrvoje Čavić

Ova hodnja bila je posvećena poginulim hrvatskim braniteljima i hrvatskim ratnim vojnim invalidima, zbog čega sam osjećao poseban ponos i čast. Nisam ni sanjao da ću sve ovo doživjeti. Cijela obuka bila je izvrsno iskustvo i podrazumijeva sve ono što je potrebno hrvatskom vojniku. Zadovoljan sam ostvarenim rezultatima i veselim se što ću stečeno znanje primijeniti i u praksi.

 

 

Vesna PINTARIĆ

Foto: Tomislav BRANDT