"Operacija Maslenica pokazala je i nama i svijetu što može zajedništvo hrvatskog čovjeka i hrvatskog…
Hrvatski nebeski vatrogasci
Jedna od najprepoznatljivijih ustrojstvenih cjelina ne samo HRZ-a, nego cijelog OSRH jest 855. protupožarna eskadrila 93. krila. Njezin je značaj već godinama nemjerljiv za sigurnost hrvatskih građana, imovine i okoliša. Vojnički gledano, ona je jedna učinkovita i dobro organizirana NATO-ova postrojbu
Radeći svoj posao u prostorijama 855. protupožarne eskadrile 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, novinar se lako može naći u neobičnoj situaciji: da sugovornik naglo prekine razgovor i žurno ode. Iznenadne zadaće, brza reakcija i uzlijetanje u najkraćem mogućem roku jedno su od obilježja Eskadrile, a to posebno dolazi do izražaja u ljetnim mjesecima, tijekom vrhunca protupožarne sezone. “U ovom trenutku u zraku su tri aviona CL-415 (kanadera), objašnjava nam zapovjednik Eskadrile pukovnik Darko Kučej u vojarni “Pukovnik Mirko Vukušić“ u Zemuniku, “gase požar na dubrovačkom području, blizu granice s Bosnom i Hercegovinom“. Istodobno, letio je i jedan Air Tractor, i to misiju protupožarnog izviđanja. Ali spremni za uzlijetanje bili su i praktički svi pripadnici letačkog osoblja koji su se tada nalazili u bazi, uključujući i naše sugovornike, pa i samog zapovjednika Eskadrile. Tog dana, hrvatski nebeski vatrogasci bili su sposobni uzletjeti s četiri kanadera i tri Air Tractora u samo pola sata, a s ostatkom aviona Eskadrile u roku od dva sata od poziva! Prije prvih dojava i uzlijetanja, već su prošli uobičajene ranojutarnje brifinge, procijenili situaciju s požarima na našoj obali ali i u inozemstvu, dnevnu meteorološku situaciju, potencijalne rizike za letenje…
Požarište – borbeni uvjeti
Suprotno narativu, protupožarna sezona za Hrvatsku vatrogasnu zajednicu, a i Eskadrilu koja reagira na njezin poziv, traje – cijelu godinu. Neprekidno je u nekom obliku pripravnosti. Jer požari izbijaju cijelu godinu. I ne samo to, cijelo to vrijeme HRZ i OSRH zajedno s institucijama s kojima surađuju, planiraju i razvijaju protupožarni sustav, brinu za izobrazbu, obuku, trenažu i uvježbavanje gasitelja (zračnih posada i njihovih vatrogasnih kolega na zemlji) te osiguravaju dovoljan broj ispravnih letjelica i druge opreme. “Da se izvan vrhunca sezone samo odmaramo, sigurno ne bismo bili tako dobri“, smije se još jedan naš sugovornik, pilot kanadera bojnik Igor Trošelj.
Proces obučavanja pilota u 855. izgleda dosta praktično. Novopridošli pripadnik prvo se upućuje na obuku za kopilota na višeposadnom kanaderu. Tu, osim vještina letenja, usavršava i shvaća ulogu i misiju Eskadrile, operativne i druge procedure… Potom ide na Air Tractor (jednosjed ili dvosjed). Razvija se kao pilot, a ujedno se osposobljava i za gašenje požara, pa i djelovanje u formacijama s kanaderima. Svladavanje aviona i letenja na njemu jedna je priča. Djelovanje na požarištu “u borbenim uvjetima“, kako ih opisuje bojnik Trošelj, sasvim je druga. Ako pilot na Air Tractoru pokazuje iznadprosječne rezultate, vraća se na kopilotsko mjesto u kanaderu i s vremenom dobiva priliku postati kapetan takvog aviona. Za to je potrebno biti u Eskadrili najmanje osam godina. Sljedeće stube su dužnost nastavnika, instruktora, probnog pilota… Bitno je da svi piloti u konačnici budu osposobljeni za letenje i zadaće na oba tipa zrakoplova. To za 855. eskadrilu znači – veću lepezu mogućnosti i raspoloživosti za zadaće.
Preventiva je ključna
Dakle, niti Eskadrila, niti Krilo, niti HRZ, niti OSRH nikad ne upućuju protupožarne snage samoinicijativno. Ključno je da informacije o požaru završe u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici koja šalje zahtjev za pomoć iz zraka u Operativno središte GS OSRH u Zagrebu (izvan vrhunca sezone, I. i III. faza) ili u vojni dio Operativnog vatrogasnog zapovjedništva RH u Divuljama (tijekom vrhunca sezone, II. faza). Taj se zahtjev formulira u zapovijed koja se upućuje u Protupožarne namjenski organizirane snage HRZ-a. Zapovjednik tih snaga zapovjednik je 93. krila brigadir Krešimir Ražov, koji onda “spušta“ zapovijed u 855. eskadrilu. “Eskadrila je definitivno jedan od brendova 93. krila, pa i HRZ-a, baš kao i akrobatska skupina “Krila Oluje“ naš je promotor u domovini i inozemstvu“, kategoričan je brigadir Ražov s kojim smo također razgovarali u Zapovjedništvu 93. krila. “To ne vrijedi samo za njihovu spremnost i učinkovitost, nego i za ustroj, uvježbanost, pilotski i tehničarski kadar. Rastu iz godine u godinu, povećavaju svoje sposobnosti i ukratko bih ih okarakterizirao kao jednu učinkovitu i dobro organiziranu NATO-ovu postrojbu“, pun je pohvala brigadir.
Preventiva je ključna, zato danas Eskadrila zajedno sa zemaljskim vatrogasnim snagama nastoji gasiti požare u samom začetku, pristupati im operativno i taktički sa što većim brojem snaga, s dva ili više aviona. Kanader s jednim spremnikom punim vode “vodenom bombom“ može učinkovito obuhvatiti opožarenu površinu prožetu raslinjem srednje veličine dugačku 60 – 80 i široku 20 – 25 metara. Air Tractor obuhvaća 50 x 15 metara, s tim da su brojevi za oba tipa aviona na travnatim površinama i veći. “Požar neće čekati niti nas niti kišu. Težimo tome da gasimo svaki maksimalno dva sata nakon izbijanja“, kaže pukovnik Kučej. Naravno, sve je to moguće kad nema više jačih požara istodobno. “Ove smo sezone u okviru hrvatskog protupožarnog sustava uspjeli postići, barem zasad, da nema požara veće površine koji bi ugrozili ljudske živote i velik broj prirodnih i materijalnih dobara. Ekstremniji požari bili su na području Piska u lipnju te nedavno na području Krila Jesenica koji smo istodobno gasili sa šest zrakoplova“, kaže pukovnik. Djelovanje takve formacije vrlo je zahtjevno, organizacija je tu uvijek na samoj Eskadrili. Na njezinu čelu u zraku je uobičajeno jedan od pilota kanadera koji djeluje kao voditelj protupožarnog djelovanja. On određuje zadaće, manevar, putanje, visine i ostalo potrebno za usklađeno i učinkovito gašenje. Krugovi koji podrazumijevaju po jedno bacanje, skupljanje i ponovno bacanje vodene bombe traju između dvije i deset minuta. Jasno je da je za tu koordinaciju poželjno što više vremena, no situacija često diktira da ga ima malo.
Iskustvo – imunitet za stres
U Eskadrili na poseban način mjere i taktički operativni dolet. Posada dnevno može operativno letjeti (Flight Duty Time) sedam sati. No, protupožarne misije cijelo to vrijeme u kontinuitetu ne može obavljati ni čovjek ni protupožarni avion. To je vrijeme podijeljeno na dva leta, jedan može trajati najviše tri i pol sata. Jedina je iznimka kad avion ide u stranu zemlju, pa tijekom leta na lokaciju ne skuplja vodu niti ispušta vodene bombe. Onda može letjeti i dulje. Stres? Iskustvo je ono što im daje imunitet protiv njega, kažu nam piloti i tehničari. No intenzitet udarnog dijela sezone, visoke temperature, odvojenost od obitelji te nedostatak ljetnog odmora sigurno uzimaju danak. “Svjesni smo da naš poziv ima svoje zahtjeve“, govori Kučej, dodajući da u to spadaju i međunarodne zadaće, koje se nikad ne mogu planirati sa sigurnošću. Ako stigne zahtjev od saveznika ili partnera, kojem Eskadrila može udovoljiti, letačke posade i svi koji su im u potpori se “danas moraju početi pripremati za zadaće koje će početi izvršavati već sutra negdje u Europi“. Uz sve to, posade se moraju dovoljno odmarati da imaju akumuliranu energiju i za najteže zadaće u Hrvatskoj i inozemstvu, požare koje gase po više dana u kontinuitetu. “Evo, trenutačno u Španjolskoj svjedočimo činjenici da se požari danas “ponašaju“ ekstremnije nego prije desetak godina. Teško je pripremiti čak i najveće protupožarne sustave za nešto takvo“, primjećuje zapovjednik Eskadrile.
Ipak, zanimljivo je da incidenti koji su najveći po opožarenoj površini tla nisu nužno i najzahtjevniji za protupožarno djelovanje. Za početak, vrijedi primijetiti da nitko ne leti toliko nisko kao piloti protupožarnih aviona. Već i ta činjenica govori o kompleksnosti njihovih misija. Za (ne)slanje jednog ili više zrakoplova u protupožarnu zadaću ključne su dvije stvari: vjetar i turbulencije. U pravilu, najizraženiji su na zavjetrinskim stranama visokih planina i brda, primjerice u Podbiokovlju i Velebitskom kanalu. Air Tractori mogu djelovati pri vjetru brzine 20-25 čvorova. Kanaderi do 40-45 čvorova. “Isto tako, obraćamo veliku pozornost na planinske usjeke u kojima vjetrovi, pa i oni slabiji, stvaraju dodatne turbulencije koje mogu oštetiti avion tako da ga dva-tri dana nećete moći koristiti. Mi moramo znati u kojoj ih mjeri avion može izdržati i tu se često oslanjamo na procjene naših iskusnih pilota na samoj lokaciji. To vrijedi i za procjenu mogućnosti skupljanja morske vode. Onaj tko ne radi taj posao teško može zamisliti kako izgleda skupljanje vode pri brzini većoj od 120 km/h na moru čiji valovi dosežu dva metra. Raspoloživost zrakoplova nije samo stvar održavanja, nego i toga kako ga se koristi“, opisuje pukovnik. I dodaje da su skupljanje i bacanje vode zapravo najzahtjevniji dijelovi zračne protupožarne misije, a još kad dodate nisko letenje, gusti dim, stalnu pozornost na gasitelje i druge ljude na tlu…
“Kako postižete takvu učinkovitost?“
Međunarodne su misije još jedna karakteristika ovogodišnje sezone. Pripadnici Eskadrile, u okviru Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu, tj. koncept pomoći rescEU gasili su požare u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. U potonjoj zemlji boravili su pet dana. Opisujući tamošnje zadaće, bojnik Trošelj kaže da nikad nije nailazio na toliko nepredvidive “marete“, tj. gibanja vode koje je ostalo kao posljedica prethodnih vjetrova kao pri skupljanjima vode u albanskom moru. U nastavku priče o međunarodnim misijama objašnjava da postoji brzi izmještaj (Rapid Intervention) u kojem posada nakon samo tri sata priprema odleti na područje neke zemlje, obavi zadaću i vrati se doma, sve u nekoliko sati. “Po toj brzini, rekao bih da smo prava NATO-ova postrojba“, uvjeren je pilot. Međutim, dodaje i da su višednevne intenzivne zadaće u inozemstvu (Detachment) kroz rescEU zahtjevnije. “Došli smo u Albaniju kao gosti, pomoći svojim domaćinima, te dati sve od sebe, kao i uvijek. Ono što me ondje oduševilo jest koliko su naši kolege voljni učiti“, govori Trošelj, dodajući da je najljepše doživjeti zahvalnost domaćina. “Kad radite u većim međunarodnim skupinama, vrlo brzo se vidi koliko znate i možete. Nema zemlje u kojoj nas nisu cijenili, zahvaljivali nam te nas ljubazno ispratili. Kad se vratiš doma, ponosan si na sebe“, kaže časnik i pilot kanadera.
Komentirajući međunarodne zadaće, brigadir Ražov navodi da se izvanredna učinkovitost pripadnika 855. eskadrile itekako primjećuje. Česti su upiti saveznika i partnera: “Kako postižete takvu učinkovitost“? Isto vrijedi i za proizvođača kanadera, tvrtku De Havilland Canada, koja upravo hrvatsko djelovanje s letjelicama CL-415 prezentira kao primjer operativne uporabe tih aviona. “Ako gledamo iskustva zajedničkog rada s drugim operaterima protupožarnih aviona kanader i Air Tractor, mogu reći da se možemo pohvaliti da smo u europskom i svjetskom vrhu i stručno i taktički i operativno. To ne znači da druge zemlje, sustavi i organizacije ne ulažu puno truda u preventivu i gašenje požara iz zraka. Ono što nas čini bogatim i učinkovitim je i naša zemlja: idealno skrojena eskadrila sa šest Canadaira i šet Air Tractora, puno otoka, blizina mora…“, dodaje pukovnik Kučej.
Naravno, djelovanje izvan granica Hrvatske donosi i dodatne zahtjeve. Hrvatska je uključena u Mehanizam EU-a za civilnu zaštitu od 2019., ali Eskadrila je prvi put gasila požar u inozemstvu 2007. i dosad je u deset zemalja skupila osamsto sati letnih misija. Dakle, praktički jednu prosječnu PP sezonu. Da bi bili učinkovitiji, pripadnici sa stranim kolegama sudjeluju u različitim stručnim i edukativnim skupovima. Zanimljivo je da je HRZ i među kreatorima knjižice sa zajedničkim standardno-operativnim postupcima za europske zračne protupožarne snage. U njoj je, među ostalim, navedeno što sve treba osigurati pojedinim zračnim vatrogascima, pa i 855. eskadrili, kako bi mogli obavljati zadaće u inozemstvu. Navedeni su mnogi logistički i operativni detalji koje treba osigurati ili definirati zemlja primateljica pomoći, od smještaja posada i opskrbe zrakoplova gorivom do lokacija za uzimanje vode.
Sustav daje rezultate
Reorganizacija Hrvatskog protupožarnog sustava i uspostava sustava domovinske sigurnosti koji se počeo razvijati 2017./2018. godine danas vidljivo daje rezultate. Profunkcionirao je 2018. godine i novi model Operativnog vatrogasnog zapovjedništva u Divuljama. Međuresornim djelovanjem osuvremenjen je koncept upravljanja, djelovanja i tehnologija kojom se koriste protupožarne snage, a zračne, kopnene i pomorske snage bolje su integrirane i taj se sustav kontinuirano nadograđuje. Ključno je što je skraćen proces donošenja odluka i brža su uočavanja te reakcije na požare. To, naravno, ne znači da ne postoje situacije koje ne mogu izmaknuti kontroli. Priroda je uvijek jača“, nastavlja brigadir Ražov.
Taktika gašenja požara iz zraka kontinuirano se razvija i mijenja. U tome pomaže i opći razvoj kao i tehnološki napredak hrvatskog protupožarnog sustava. Kamere su puno bolje i preciznije, rabe se besposadne letjelice i satelitske snimke, komunikacije su puno brže nego nekad, pa i zračni gasitelji imaju puno bolji uvid u situaciju, bolje znaju koji je broj i koji tip zrakoplova potrebno poslati. I ne treba zaboraviti da su pripadnici HRZ-a zapravo i sami vrlo učinkoviti u procjenama požara, iz zraka se dobiva najbolja slika o njegovoj lokaciji, razmjeru i kretanju. A iskusni piloti, koji su i diplomirani inženjeri aeronautike, sigurno imaju niz dodatnih znanja koja im pomažu u procjenama. Značajno tehnološko pomagalo u budućnosti mogla bi biti besposadna letjelica TB2 Bayraktar. Sa svojim letnim performansama, operativnom izdržljivošću i preciznim elektrooptičkim sustavima bit će izvanredna nadopuna aktualnim letjelicama Orbiter 3 koje Hrvatska vojska također koristi za zračna izviđanja. “Bayraktari će biti iznimno korisni za još bolju združenu operativnu sliku u realnom vremenu, a mogu pomoći i u izravnom otkrivanju potencijalnih i stvarnih počinitelja požara“, kaže brigadir Ražov. Točno takav primjer mogao se prije samo nekoliko dana vidjeti u Albaniji.
Ono što ublažava sva odricanja vezana uz rad pripadnika 855. protupožarne eskadrile upravo je ono što njihov posao čini pozivom. A to je svijest o njegovu značaju, spašavanju ljudi, imovine i prirode, baš kao i o zahvalnosti građana. Ljudi nalaze svakakve načine da im zahvale, zna se dogoditi da na krovovima ispišu Hvala vam! ili nacrtaju oblik srca. Na mobitele im dolaze poruke zahvalnosti, poput spasili ste mi kuću i maslinik! “Iz zraka, od ljudi na zemlji vidite tek sitne točkice koje vam mašu. Ali znate koliko su sretni. I tu je i naša najveća sreća. Da je doživimo, dovoljno je da se stavimo u položaj ljudi kojima smo pomogli, bilo da je u pitanju njihova imovina ili njihov posao“, govori bojnik Trošelj.
Za sigurnost, mir i napredak
- protupožarna eskadrila jedna je od postrojbi HRZ-a, pa i OSRH, čija je povezanost s hrvatskom civilnom zajednicom među najvećima. Njihovi avioni nisu naoružani, naizgled nisu atraktivni kao Rafalei, ali sposobnosti pilota i tehničara iz 855. jedinstvene su i iznimna su stručna i karijerna dostignuća. A i ljudska. Njihov značaj za sigurnost, mir i napredak mirnodopske Hrvatske jako je velik, a tijekom ljeta gotovo svakodnevno vidljiv i najširoj javnosti. “Bez ustručavanja mogu reći da je 855. eskadrila i sada – na braniku domovine. Požari su velika prijetnja i građanima i imovini i okolišu. Piloti i tehničari obavljaju svoje zadaće u ekstremnim uvjetima i za njih je potrebna iznimna sposobnost, spremnost i obučenost. Unatoč povećanim zahtjevima za borbenim pilotima, nema bojazni da ćemo uskratiti Eskadrilu za buduće mlade kadrove“, govori brigadir Ražov. U Eskadrili i 93. krilu nadaju se da taj značaj može biti jedan od motiva i budućim pilotima i tehničarima da se za HRZ odluče upravo zbog protupožarnih letjelica. “Ono što protupožarni piloti i tehničari mogu biti sigurni jest da će puno letjeti i da će raditi posao čiji će učinak vidjeti odmah, na licu mjesta, te koji će svi prepoznati. U našoj eskadrili svake minute, svakog dana, i u trenucima kad nam je najteže, znamo da radimo nešto plemenito i korisno. I nema osobe koja se onda neće osjećati vrijednom“, zaključuje pukovnik Kučej.
Moćni, ne i svemoćni
Čuli smo puno puta da se ljudi pitaju “zašto nema aviona, zašto ne gase požar“? Avioni Bombardier (Canadair) CL-415, Airtractor AT-802 i Airtractor AT-802 Fire Boss nisu svemoćni. Kao i svako drugo tehničko sredstvo, oni imaju svojih ograničenja. Osim vjetrova, turbulencija i nemirnog mora, jedno od njih jest da nisu previđeni za djelovanje u noćnim uvjetima, to ne čini baš nitko od brojnih korisnika tih letjelica. Tako i 855. eskadrila leti od pola sata nakon izlaska sve do zalaska sunca. Naravno, ako se traži ranojutarnja intervencija, čitav ciklus priprema se ranije. “Neki smo dan gasili na Braču požar koji je izbio noću. Posade su probuđene u 4:30, stigle u vojarnu do 5:30, poletjele u 6:00 i bacile prve količine mora pola sata nakon izlaska sunca. Tehničari su stigli i prije kako bi pregledali i pripremili avione za zadaću“, prisjeća se pukovnik Kučej.
“Posudba“ aviona
Zapovjednik 855. eskadrile voli reći da su avioni “vlasništvo“ tehničara i da ih zapravo “posuđuju“ pilotima dok ne odrade zadaću. “Njihova prisutnost, povezanost i angažman na tim je avionima nemjerljiva. Naše zadovoljstvo njihovim održavanjem jednako je njihovu kad vide da smo im vratili avion na kojem neće imati puno intervencija“, kaže pukovnik Kučej. “Tehničari su kralježnica naših postrojbi, pa i 855. eskadrile. Osiguravaju pilotima da na vrijeme, sigurno i učinkovito izvršavaju svoje zadaće. Drže cijeli sustav, rade na stajankama ponekad i na ekstremno visokim temperaturama, a često ostaju raditi i noću kad su gašenja već odavno gotova“, dodaje brigadir Ražov.
Stožerni narednik Igor Antić tehničar je letač u Eskadrili. Radi, među ostalim, prijeletni pregled aviona pripremajući ga za djelovanje iznad požarišta. Tijekom leta, prati parametre i pomaže pilotima u svemu što je potrebno za učinkovitiju zadaću, uključujući i eventualni vizualni pregled požarišta ili morske površine. Nakon slijetanja, opet radi pregled i priprema avion za sljedeću misiju. “Turbulencije i udarci koje avion prima tijekom skupljanja vode i gašenja traže našu dodatnu pozornost, baš kao i manji kvarovi koje moramo što prije otkloniti“, objašnjava dočasnik. Rodom je s Prvića, i u karijeri je dvaput sudjelovao u gašenju požara iznad svojeg otoka. “Moji su otočani znali da sam iznad njih, otok je malen i bacili smo samo nekoliko vodenih bombi, ali naravno da sam osjećao posebno zadovoljstvo“, prisjetio se Antić.
Tekst: Domagoj Vlahović; Fotoarhiva 93. krila i 855. PP eskadrile