Imamo jasno definirane ciljeve i prioritete

Broj 706, Razgovor
11.04.2024

RAZGOVOR: general-pukovnik Boris Šerić – vojni predstavnik RH pri NATO-u i EU-u

Vojni predstavnik je predstavnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u Vojnom odboru NATO-a i u Vojnom odboru EU-a. Glavni je vojni savjetnik stalnom predstavniku pri NATO-u o vojnim pitanjima vezanim uz NATO te stalnom predstavniku u EU-u o vojnim pitanjima vezanim uz EU. Surađuje sa strukturama NATO-a i EU-a i njihovim zapovjedništvima te koordinira s nacionalnim vojnim predstavnicima Republike Hrvatske u Savezničkom zapovjedništvu za operacije i Savezničkom zapovjedništvu za transformacije

Povod razgovoru je 15. obljetnica punopravnog članstva Republike Hrvatske u NATO-u. Sjećate li se vremena kad se Hrvatska vojska prilagođavala standardima NATO-a? Koliko je to razdoblje bilo zahtjevno za vas časnike?

Nakon završetka Domovinskog rata Republika Hrvatska već je 1996. godine definirala članstvo u NATO-u kao jedan od prioritetnih vanjskopolitičkih strateških ciljeva te je u skladu s tim predala zahtjev za pristupanje programu Partnerstvo za mir. Republika Hrvatska 2001. godine postala je članica NATO-ova programa Partnerstvo za mir. Upravo kroz taj program započela je transformacija, prilagodba i usvajanje NATO-ovih standarda u Oružanim snagama. Jedna od temeljnih obveza Republike Hrvatske u procesu pristupanja Savezu bio je preustroj i prilagodba Oružanih snaga i cjelokupnog sustava obrane NATO-ovim standardima. Kad govorimo o NATO-ovim standardima, želim istaknuti kako su oni namijenjeni jačanju interoperabilnosti među članicama NATO-a, u doktrini i taktikama, tehnikama i procedurama, a i tehničkoj interoperabilnosti koja je povezana s komunikacijskom opremom i protokolima, tehničkim karakteristikama oružnih sustava, streljiva, pogonskog goriva i sl. Proces je bio vrlo zahtjevan ne samo za časnike, već i za cijele Oružane snage i Republiku Hrvatsku te je zahtijevao sveobuhvatan i sustavan pristup. Mi časnici s iskustvom iz Domovinskog rata aktivno smo sudjelovali u reformi Oružanih snaga za članstvo u NATO-u i stvorili pretpostavke za razvoj modernih Oružanih snaga spremnih za provedbu misija i zadaća koje stalno unapređujemo i razvijamo.

Možete li usporediti Hrvatsku vojsku danas s onom prije 15 godina?

Kad promatramo proteklo razdoblje onda je jasno da su napravljeni veliki pomaci u personalnom i dijelu koji se odnosi na opremanje suvremenijim borbenim sustavima i platformama. Vojnici, dočasnici i časnici predano rade u domovini i inozemstvu kroz međunarodne misije, operacije, druge aktivnosti i zadaće na razvoju Hrvatske vojske i promicanju ugleda hrvatskog vojnika. Bez njihova profesionalnog odnosa prema zadaćama, nesebičnog odricanja naš uspjeh ne bi bio moguć. Hrvatska je vojska sposobna i spremna odgovoriti svim izazovima i u svakom trenutku ispuniti dodijeljene misije i zadaće. Realizacija zadaća nije moguća bez motiviranih, dobro uvježbanih, spremnih pojedinaca i postrojbi. Uložena su velika sredstva u poboljšanje materijalnog statusa pripadnika Hrvatske vojske i razvoj vojne infrastrukture, a realizirani i planirani projekti opremanja i modernizacije jamstvo su uspješne provedbe zadaća. Tako se prati proces razvoja savezničkih snaga uz pozitivan trend konstantnog rasta obrambenog proračuna što je omogućilo nastavak projekata opremanja i modernizacije, s naglaskom na višenamjenski borbeni avion Rafale, borbeno vozilo pješaštva Bradley, višenamjenski helikopter Black Hawk i druge sposobnosti u potpori nacionalnih prioriteta te prioriteta NATO-a i EU-a. Istodobno, sukladno prioritetima osiguravaju se financijska sredstva za daljnje razdoblje ulaganja u opremanje, modernizaciju i izgradnju infrastrukture, uključujući nabavu raketnog sustava protuzračne obrane, protuoklopnih vođenih raketa, dodatnih borbenih oklopnih vozila, obalnih ophodnih brodova, modernizaciju radarskog sustava i nadogradnju borbenog komunikacijskog sustava Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Sve navedeno potrebno je sagledavati i u kontekstu obveze dostizanja NATO-ovih smjernica o obrambenim izdvajanjima od 2 % BDP-a za obranu, od čega 20 % za opremanje i modernizaciju. Kao predana NATO-ova saveznica, Republika Hrvatska aktivno radi na dostizanju tražene smjernice od 2 % te na zadržavanju visokog postotnog izdvajanja za opremanje i modernizaciju. Danas znatno više sudjelujemo u međunarodnim aktivnostima i vježbama zajedno s našim saveznicima i partnerima. Naši vojnici, dočasnici i časnici svjesni su svojih vrijednosti i ravnopravni su u usporedbi sa svojim kolegama iz drugih država. Svi skupa trebamo biti ponosni na činjenicu da smo dio jednog od najuspješnijih i najdugotrajnijih Saveza u povijesti.

U veljači ove godine tijekom NATO-ova sastanka ministara obrane, pridružili smo se inicijativi Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske NATO Multinational Procurement Initiative za zajedničku nabavu određenih kategorija sposobnosti odnosno za zajedničku nabavu streljiva i raketa

U Europi već dvije godine vlada nova sigurnosna situacija, znači li to i da je uloga Vojnog predstavništva Republike Hrvatske pri NATO-u i EU-u postala važnija za našu zemlju?

Uloga Vojnog predstavništva Republike Hrvatske pri NATO-u i EU-u važna je jer predstavlja Republiku Hrvatsku u vojnim pitanjima i interesima koja se odnose na djelokrug NATO-a i EU-a i zastupa nacionalne interese pri čemu moramo naglasiti da se odluke donose konsenzusom. U odnosu na novu realnost nakon ruske agresije na Ukrajinu i velikih promjena sigurnosnog okruženja u Europi, u okviru NATO-a nastavili smo pridonositi aktivnostima usmjerenim na prilagodbu savezničkog postava odvraćanja i obrane u skladu sa Strateškim konceptom i drugim relevantnim dokumentima. Na razini EU-a prije dvije godine donesen je Strateški kompas kao ključni dokument kojim su dane smjernice za razvoj sigurnosnih i obrambenih alata u okviru Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a. Pogoršana sigurnosna situacija na istoku Europe i potencijalno prelijevanje nesigurnosti na druge regije dodatno je naglasilo važnost kontinuiranog ulaganja u obrambene sposobnosti. U zadnje dvije godine povećana je dinamika i eksponencijalan rast obveza i poslova na kojima se radi za potrebe Saveza i EU-a, koji zahtijevaju i prilagodbu na nacionalnoj razini. To se posebno ogleda na potrebu pravodobnog prenošenja informacija prema Zagrebu i dobivanje potrebnih smjernica za zastupanje nacionalnih interesa prilikom donošenja odluka i izrade ključnih dokumenata.

Na dužnosti ste gotovo pet mjeseci, koje biste zadaće istaknuli kao ključne i najzahtjevnije?

Ključne i najzahtjevnije zadaće svakako su prilagodba, usklađivanje i implementacija donesenih planova i odluka na razini NATO-a i EU-a s nacionalnim procedurama i planovima te suradnja i koordinacija aktivnosti s drugim saveznicima, zapovjedništvima i tijelima NATO-a i EU-a. S obzirom na to da se odluke donose konsenzusom za sve relevantne dokumente, izazov je u njih implementirati u potpunosti naše interese, što iziskuje dodatnu koordinaciju s predstavnicima članica i radnih tijela odgovornih za njihovu izradu. Kao država s relativno malim OS-om trebamo iskoristiti sve prednosti članstva u NATO-u i EU-u koje su vezane za razvoj obrambenih sposobnosti. U današnjim uvjetima ovisnosti o kapacitetima obrambene industrije treba iskoristiti, više nego ikad, definiranje nacionalnih interesa i razinu ambicije te sudjelovati u zajedničkim projektima opremanja i modernizacije OSRH. Zajednički pristup prema obrambenoj industriji, posebno za članice koje imaju relativno manje zahtjeve, daje sigurnost za realizaciju takvih projekata i povoljnija financijska izdvajanja.

Koliko je funkcija vojnog predstavnika vojnička, a koliko diplomatska?

Funkcija vojnog predstavnika kombinacija je tih funkcija. U vojsci postoji propisana crta vođenja i zapovijedanja i ono što svatko od nas nosi sa sobom, a to je naše prethodno iskustvo iz Domovinskog rata, međunarodnih misija, operacija i zadaća, izobrazbe i prethodnog rada na različitim dužnostima u Oružanim snagama. Diplomatska se dimenzija ponajprije ogleda kroz svakodnevni rad u međunarodnom civilno-vojnom okruženju na visokoj strategijskoj razini, kao i prigoda predstavljanja i zastupanja nacionalnih interesa te promocije Republike Hrvatske i njezinih Oružanih snaga. Temeljna je zadaća vojnog predstavnika predstavljati Oružane snage Republike Hrvatske pri NATO-u i EU-u i sa svojim timom obavljati stručne poslove vezane uz sudjelovanje u radu odbora, radnih skupina i drugih stalnih i privremenih tijela NATO-a i EU-a iz vojnog područja. Vojni predstavnik je predstavnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u Vojnom odboru NATO-a i u Vojnom odboru EU-a. Glavni je vojni savjetnik stalnom predstavniku pri NATO-u o vojnim pitanjima vezanim uz NATO te stalnom predstavniku u EU-u o vojnim pitanjima vezanim uz EU. Surađuje sa strukturama NATO-a i EU-a i njihovim zapovjedništvima te koordinira s nacionalnim vojnim predstavnicima Republike Hrvatske u Savezničkom zapovjedništvu za operacije i Savezničkom zapovjedništvu za transformacije. Jasno je da je dužnost vojnog predstavnika kombinacija vojno-diplomatskih aktivnosti i zadaća.

Kakva je interakcija s timom s kojim radite, ponajviše s vašim zamjenicima? Koje su ključne kompetencije i kvalitete za dočasnike i časnike koji žele raditi u Vojnom predstavništvu?

Mogu istaknuti da imam iznimno iskusne zamjenike, a isto tako kompletan tim u Vojnom predstavništvu. Uz zadovoljavanje formalnih uvjeta propisanih za pojedine dužnosti važno je prethodno iskustvo, predanost stalnom usavršavanju, ali i poznavanje nacionalnih potreba i potreba Oružanih snaga kako bi se sudjelovanjem u radu radnih skupina u specifičnim područjima predstavile naše Oružane snage na najbolji način te usmjeravala rasprava u skladu s nacionalnim interesima i potrebama, ali i prepoznale i iskoristile prilike u međunarodnim okvirima radi unapređenja Oružanih snaga Republike Hrvatske. S obzirom na ulogu i strukturu vojnog predstavništva, rad u Vojnom predstavništvu dinamičan je i istodobno rad u takvom okruženju motivira nas za daljnji napredak i usavršavanje, ali traži i dosta odricanja. Raditi u Vojnom predstavništvu i predstavljati Republiku Hrvatsku i njezin OS odgovornost je i obveza, ali i čast.

Bivša predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović obnašala je visoku dužnost u NATO-u kao pomoćnica glavnog tajnika za javnu diplomaciju

Bavite se aktivnostima vezanim uz NATO, ali i za EU? Koliko se te aktivnosti preklapaju, a posebno u kontekstu aktualne sigurnosne situacije?

NATO i EU po svojoj su prirodi različite organizacije, ali imaju i sličnosti koje ih posebno definiraju. U zadnje vrijeme EU sve veći naglasak daje na razvoj obrambenih sposobnosti uključujući i vojnu dimenziju. Također, ne smijemo zaboraviti da su 23 članice EU-a ujedno i članice NATO-a. Važno je da kroz obje možemo razvijati obrambene sposobnosti i pridonijeti međunarodnoj sigurnosti, ali i sigurnosti Republike Hrvatske i njezinih građana. Zadnjih nekoliko godina intenzivirao se rad na unapređenju obrambenih inicijativa u okvirima NATO-a i EU-a, a razumljivo, dodatno se ubrzao od veljače 2022. kad se Europa ponovno suočila s vrlo ozbiljnim sigurnosnim izazovima s kakvima je i Republika Hrvatska bila suočena početkom 1990-ih. Ruska agresija na Ukrajinu i pružanje potpore članica NATO-a i EU-a Ukrajini identificirala je nedostatke s kojima smo svi zbog nedovoljnog ulaganja u obranu zadnjih desetljeća suočeni. Kako bi se ti nedostaci adekvatno adresirali, poput primjerice industrijskih kapaciteta proizvodnje streljiva, u okvirima NATO-a i EU-a pokrenute su različite inicijative kojima bi se dodatno potaknula suradnja i dao jasan signal industriji o potrebama oružanih snaga. Moramo u što većoj mjeri osigurati sinergiju i komplementarnost napora koji se poduzimaju u NATO-u i EU-u. Primjerice, u tom segmentu okosnica nam je NATO-ov proces obrambenog planiranja koji služi kao okvir za harmonizaciju nacionalnog planiranja i potreba Saveza, dok s druge strane nastojimo iskoristiti financijske i legislativne okvire koji nam stoje na raspolaganju kroz EU. Vezano za aktualnu sigurnosnu situaciju, intenzivirana je suradnja i koordinacija aktivnosti koje su prije svega usmjerene na pomoć i potporu Ukrajini, ali i na stvaranje preduvjeta za realizaciju projekata kao što su osiguranje vojne pokretljivosti i poticanje zajedničkog pristupa članica prema obrambenim industrijskim kapacitetima.

Koliko često sudjelujete na sastancima Vojnog odbora NATO-a? Koje su najčešće teme?

Sastanci Vojnog odbora NATO-a i EU-a provode se redovito na tjednoj bazi u skladu s rasporedom glavnih sastanaka i događaja za obje organizacije, s tim da tijekom jednog tjedna NATO organizira dva sastanka, a EU jedan sastanak Vojnog odbora što ne mora biti pravilo. Teme o kojima se raspravlja povezane su s operacijama, misijama i aktivnostima NATO-a, projektima, inicijativama i drugim pitanjima od zajedničkog interesa. Na sastancima vojnih odbora u obje organizacije, na godišnjoj razini u više navrata sudjeluje i načelnik Glavnog stožera. Sigurno je da zbog trenutačne situacije i ruske agresije na Ukrajinu, sigurnost i zaštita cjelokupnog teritorija Saveza te razvoj potrebnih sposobnosti dominiraju među temama o kojima se raspravlja posebno u NATO-u, ali svakako treba istaknuti i važnost suradnje s partnerima. U EU-u je trenutačno prioritetna tema potpora Ukrajini, osiguranje uvjeta vojno-industrijske baze za povećanjem proizvodnih kapaciteta, razvoj vojnih sposobnosti sukladno odrednicama zacrtanim u Strateškom kompasu i provedba misija i operacija u potpori Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a.

Kakva je percepcija doprinosa Hrvatske vojske NATO-u i EU-u?

Iako smo mala saveznica te s obzirom na naše mogućnosti, ostvarujemo zavidan doprinos misijama, operacijama i drugim aktivnostima kojima se nastoji pridonijeti međunarodnoj sigurnosti. Vezano za NATO, sudjelujemo u obje NATO-ove operacije (Sea Guardian i KFOR), misiji u Iraku, sudjelujemo u četiri od osam borbenih skupina na istočnom krilu NATO-a, te pridonosimo zajedničkim snagama odvraćanja i obrane, NATO-ovoj zapovjednoj strukturi (popuna pozicija u zapovjednoj strukturi, DCM…) i NATO-ovoj strukturi snaga (MND-C) te u radu NATO-ova središta izvrsnosti. U sklopu EU-a sudjelujemo u dvije operacije (ATALANTA i IRINI), u borbenim skupinama EU-a te kroz popunu određenog broja pozicija u EU-ovim vojnim strukturama. Republika Hrvatska tako vjerodostojno pokazuje da je zemlja na koju se saveznice i ostale članice EU-a mogu pouzdati. Isto tako, treba imati na umu da Hrvatska zagovara stav kako je NATO temelj kolektivne sigurnosti u Europi te jedinstvenog postava snaga što znači da doprinos koji ostvarujemo u okviru jedne organizacije služi i aktivnostima koje se provode u okviru druge. Uvjeren sam kako će nam projekti nabave i unapređenja sposobnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske omogućiti da u budućnosti dodatno osnažimo naš doprinos.

Jesu li kolege iz Bruxellesa koji su pripadnici stranih oružanih snaga i danas zainteresirani za ratno iskustvo Hrvatske vojske?

Ratno iskustvo stečeno u Domovinskom ratu jedan je od ključnih i pozitivnih elemenata koji naši saveznici iznimno cijene i s uvažavanjem apostrofiraju. Naravno da su se pripadnici Hrvatske vojske i uz iskustva iz Domovinskog rata, dokazali u različitim vježbama i obučnim događajima s našim saveznicima, a posebno kroz zajednička sudjelovanja u misijama i operacijama potpore miru u inozemstvu. Hrvatska vojska po brojčanoj veličini spada u red zemalja s manjim brojem vojnika, međutim, aktivni smo u sudjelovanju u NATO-ovim misijama, operacijama potpore miru i drugim aktivnostima, kao i u sudjelovanju u međunarodnim UN-ovim i EU-ovim aktivnostima. U tim operacijama hrvatski vojnik prenosi svoja iskustva i znanja kolegama iz savezničkih zemalja, ali i stječe nova znanja i sposobnosti koje povećavaju i našu interoperabilnost sa saveznicima i ta stečena iskustva iz misija i operacija prenose i ugrađuju u svoje postrojbe po povratku u domovinu.

Jesu li pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske dovoljno zastupljeni u NATO-ovim strukturama i zapovjedništvima? Možemo li tu biti ambiciozniji?

Postoje određene procedure i ključevi po kojima se saveznicama dodjeljuju određene pozicije u NATO-ovoj strukturi snaga i zapovjedništvima. Želim istaknuti da možemo biti zadovoljni zastupljenošću pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. NATO je u određenom procesu prilagodbe kako bi na najučinkovitiji način odgovorio na sigurnosne izazove, zbog čega i Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske u suradnji s Ministarstvom obrane konstantno provodi analize o pozicijama koje trenutačno popunjavamo i koje bismo u skladu s našim i savezničkim potrebama mogli popunjavati u bližoj i daljoj budućnosti. Moramo biti svjesni da se odabir pozicija provodi u koordinaciji s našim saveznicima i drugim članicama, bilo EU-a ili NATO-a. Tu isto tako treba imati na umu i naše mogućnosti da dugoročno ispunimo zahtjeve i naravno našu nacionalnu razinu ambicije. Htio bih također istaknuti i važnost kontinuiranog praćenja promjena koje se događaju u sklopu obje organizacije. Stečena iskustva potrebno je aktivno primjenjivati na nacionalnoj razini i postupno podizati razinu ambicije te nastojati odabrati pozicije u strukturama NATO-a i EU-a koje su od interesa za Republiku Hrvatsku i kako bi pripadnici po povratku s tih dužnosti donijele u sustav novu energiju, zamah i iskustvo.

Finska i Švedska odnedavno su nove članice NATO-a. Jeste li već imali kontakte s njihovim vojnim predstavnicima? Možemo li sada intenzivirati i bilateralnu vojnu suradnju?

Republika Hrvatska zagovara politiku otvorenih vrata temeljenu na zajedničkim vrijednostima i u cilju jačanja sigurnosti transatlantskog prostora. Kraljevina Švedska i Republika Finska zemlje su zavidnih obrambenih kapaciteta i sposobnosti te njihovo članstvo u NATO-u svakako pridonosi jačanju ukupnih savezničkih obrambenih sposobnosti. Kontakte sa švedskim i finskim vojnim predstavnicima, već sam uspostavio na vojnim odborima NATO-a i EU-a. Obje članice i prije punopravnog članstva u NATO-u imale su mogućnost sudjelovati na sastancima Vojnog odbora, naravno bez mogućnosti sudjelovanja u donošenju odluka. I do sada smo imali bilateralnu vojnu suradnju s Kraljevinom Švedskom i Republikom Finskom, i premda je ovo pitanje više za obrambenu politiku, uvjeren sam da se punopravnim članstvom u NATO-u omogućuje širi razvoj suradnje. Posebno se to odnosi na činjenicu da obje zemlje kontinuirano održavaju pristup uključivanja cjelokupnog društva u obranu zemlje od kojih ostale članice mogu puno toga naučiti. Također, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je riječ o dvije visokotehnološki razvijene zemlje.

Kakva nas budućnost čeka što se tiče projekata opremanja i modernizacije te istraživanja i razvoja, a koji bi mogli biti realizirani višenacionalno, na razini NATO-a i EU-a? Hoće li tu biti više pozitivnih pomaka?

Zbog sigurnosne situacije izazvane ruskom agresijom na Ukrajinu, NATO i EU poduzimaju značajne korake i inicijative kako bi se ubrzao i olakšao proces razvoja novih sposobnosti, proizvodnje, nabave, opremanja i modernizacije za ukupno povećanje obrambenih kapaciteta i sposobnosti članica. Kako bi se potaknulo ulaganje u zajednički razvoj i nabavu ključnih obrambenih sposobnosti članica EU-a, Europska obrambena agencija (European Defence Agency – EDA) predložila je pokretanje projekata te su sklopljeni projektni dogovori za tri kategorije obrambenih proizvoda: za zajedničku nabavu streljiva, opreme vojnika i NBKO opreme, za što je interes iskazala i Republika Hrvatska. Uspješno smo realizirali jedan takav projekt zajedničke nabave streljiva kalibra 155 mm tijekom 2023. godine. Takav su pristup iznimno pozitivno ocijenile i ostale članice, jer okrupnjavanjem količina između saveznica dajemo jasan signal industriji što pridonosi skraćenju vremena isporuke i snižavanju ukupne cijene nabave. Vođeni istim principima za suradnju, u veljači ove godine tijekom NATO-ova sastanka ministara obrane, pridružili smo se inicijativi Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske NATO Multinational Procurement Initiative za zajedničku nabavu određenih kategorija sposobnosti odnosno za zajedničku nabavu streljiva i raketa. U kontekstu narušene sigurnosne situacije koja je istaknula važnost podizanja spremnosti, učinkovitosti i daljnjeg razvoja obrambenih sposobnosti, kao i ulaganja u zajednički razvoj i nabavu ključnih obrambenih sposobnosti, Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u procesima vezanim za poticanje zajedničke nabave i unapređenja kapaciteta obrambene industrije poput NATO-ova Akcijskog plana obrambene proizvodnje i EU-ove strategije obrambene industrije. Vidljivo je da je puno toga napravljeno u pogledu investicija u razvoj i modernizaciju obrambenih sposobnosti, ali taj proces moramo nastaviti i u idućem razdoblju. Jasno su definirani prioriteti i sposobnosti koje moramo razvijati u idućih desetak godina i svakako moramo biti svjesni činjenice ubrzanog razvoja tehnologije posebno IT, umjetne inteligencije i potrebe ulaganja u istraživanje i razvoj.

Sudjelovali ste u operaciji ISAF i u misiji UNMOGIP. Koliko su vam ta iskustva pomogla u karijeri i sadašnjoj dužnosti?

Od 2007. do 2008. godine sudjelovao sam u tada mirovnoj misiji Ujedinjenih naroda u Republici Indiji i Islamskoj Republici Pakistan (UNMOGIP) te sam od kolovoza 2009. do ožujka 2010. bio sudionik misije ISAF u Afganistanu. Tada sam stekao određeno iskustvo koje mi i danas pomaže na trenutačnoj dužnosti. Želim istaknuti i iskustvo koje sam stekao školovanjem na National Defense University u Sjedinjenim Američkim Državama koje mi je iznimno koristilo u razumijevanju globalnog sigurnosnog konteksta i strategije upravljanja resursima. Obnašanje dužnosti u međunarodnim operacijama i misijama pridonosi stjecanju novih znanja i iskustava koja su neprocjenjiva u profesionalnoj karijeri svake vojne osobe. Radom u međunarodnom okruženju, koje je često krizno, stječemo iskustvo rada s pripadnicima oružanih snaga drugih zemalja, uči nas toleranciji, novim običajima i kulturama, ali i ubrzanom procesu donošenja odluka. Sudjelovanje u takvim međunarodnim aktivnostima treba poticati, posebno kod mladih časnika i dočasnika jer se stečena znanja i iskustva pretvaraju u vještine koje su kasnije nužne u razvoju karijere i obnašanje dužnosti u domovini i u međunarodnom okruženju.

Vojno predstavništvo pri NATO-u i EU-u

Vojno predstavništvo predstavlja Oružane snage Republike Hrvatske pri NATO-u i EU-u i obavlja stručne poslove vezane uz sudjelovanje u radu odbora i praćenje odbora, radnih grupa i drugih stalnih i privremenih tijela NATO-a i EU-a iz područja vojnih pitanja. Vojno predstavništvo Republike Hrvatske pri NATO-u i EU-u formirano je kao sastavni dio Stalnog predstavništva Republike Hrvatske pri NATO-u. Na čelu Vojnog predstavništva nalazi se vojni predstavnik, koji je predstavnik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske u Vojnom odboru NATO-a i u Vojnom odboru EU-a. Vojni predstavnik za svoj rad odgovara ministru obrane i načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, a ujedno je i glavni vojni savjetnik veleposlaniku – stalnom predstavniku pri NATO-u u vojnim pitanjima vezano za NATO te veleposlaniku u EU-u u vojnim pitanjima vezano za EU. U svakodnevnom radu vojni predstavnik surađuje sa strukturama NATO-a i EU-a i njihovim podređenim zapovjedništvima te koordinira s nacionalnim vojnim predstavnicima Republike Hrvatske u Savezničkom zapovjedništvu za operacije (Mons, Belgija) i Savezničkom zapovjedništvu za transformacije (Norfolk, Sjedinjene Američke Države). Djelatnici Vojnog predstavništva aktivno sudjeluju u procesu izrade dokumenata i donošenja odluka na strateškoj razini te u radu odbora, radnih skupina i drugih tijela, zastupajući pritom interese Republike Hrvatske i njezinih Oružanih snaga.

Ustroj Vojnog predstavništva: vojni predstavnik, Ured vojnog predstavnika, Odjel za NATO te Odjel za EU.

Kratki pregled razvoja Vojnog predstavništva:

– Vojno predstavništvo uspostavljeno je 2001. godine u sastavu Misije Republike Hrvatske pri NATO-u, a nakon pristupanja RH NATO-ovu programu Partnerstvo za mir (NATO Partnership for Peace)
– Vojno predstavništvo širi se 2004. godine i popunjava dodatnim osobljem
– Dobivanjem pozivnice za punopravno članstvo u NATO (samit u Bukureštu 2008. godine), Vojno predstavništvo započinje naporan rad u procesu ulaska u članstvo i potpune integracije u NATO.
– početkom 2013. godine, a neposredno prije ulaska RH u EU, Vojno predstavništvo dodatno se proširuje i poprima sadašnju strukturu.

Vojni predstavnici RH: