“Vojska ima onu “vojničku” stranu, tenkove, puške, avione, no ima i kulturnu stranu, a jedan dio nje smo i mi, ” kaže satnik Davor Dropuljić, voditelj Jazz orkestra OSRH koji je u četiri godine, otkad je ponovno osnovan, postao sinonim za izvrsnu glazbu i dobru zabavu
 

Iako nemamo namjeru napraviti anketu među hrvatskim građanima, vjerujemo da mnogi pojam “vojne glazbe” doživljavaju isključivo kroz “limenu glazbu” koja izvodi vojne koračnice. Istina je potpuno drukčija: vojna je glazba širok pojam, a to najbolje dokazuje svestranost Orkestra OSRH. Njegove sastavnice njeguju različite stilove, od klasike, preko klapskog pjevanja, sve do koračnica, a uskoro i tamburaške glazbe. I same su pojedine sastavnice, zahvaljujući vrsnim glazbenicima i izvrsnim aranžmanima, sposobne za različite interpretacije različitih vrsta glazbe. Predstavljanje Jazz orkestra OSRH započinjemo sa svjetski najpoznatijom poveznicom vojne glazbe i jazza, a ona je u jednom velikom imenu: Glenn Miller. Američki trombonist i vođa big-banda, jedna od legendi swinga, kompozitor fantastične “Moonlight Serenade”. U II. svjetskom ratu stavio se u službu svoje domovine. Postao je vođa orkestra tadašnjeg Ratnog zrakoplovstva američke kopnene vojske (US Army Air Force) i putovao diljem SAD-a zabavljajući vojnike uživo i preko radioaparata. S početkom oslobađanja okupirane Europe, bojnik Miller s bandom je odletio u Ujedinjeno Kraljevstvo, da bi 15. prosinca 1944. nestao na letu preko La Manchea. Mnogi ga glazbeni povjesničari smatraju reformatorom vojne glazbe jer je klasične koračnice počeo zamjenjivati jazzom.
No, da se vratimo Jazz orkestru OSRH, skupini koja je, bez pretjerivanja, jedan od najboljih veleposlanika OSRH prema civilnoj zajednici. Naravno, na njihovu su repertoaru skladbe koje je komponirao ili aranžirao Glenn Miller neizbježne. Možda je i iznenađujući podatak da korijeni Orkestra sežu još u veljaču 1996. godine, dakle, navršili su dvadeset i jednu godinu, četiri manje od Orkestra OSRH čija su sastavnica.  U to je vrijeme pokojni maestro Miljenko Prohaska, jedno od najistaknutijih imena hrvatskog jazza, ustrojio vojni Big-band. No, polovinu tog banda činili su djelatnici Orkestra, a polovinu vanjski suradnici iz Big-banda HRT-a. Bilo je tu problema s probama i nastupima, dolazilo je do kolizije, pa Big-band nije dugo zaživio. Novi pokušaj uslijedio je 2002., pod vodstvom maestra Ladislava Fidrija, ali i taj je band imao iste probleme. 
Priča s aktualnim Jazz orkestrom pokrenuta je ujesen 2013. i već je sad puno uspješnija. Ključni preduvjet tog uspjeha jest što Orkestar čine isključivo pripadnici OSRH. Sve je počelo inicijativom trojice pripadnika Orkestra OSRH, satnika Andreja Henigmana, satnika Vanje Ilekovića i satnika Davora Dropuljića, voditelja i dirigenta i našeg sugovornika. “Jazz orkestar je ovdje da ostane i nadam se da će postojati i kad nas koji smo sad, ovdje više ne bude. Ono što izvodimo je dobra, kvalitetna swing glazba, i plesna i slušna,” govori Dropuljić brzo i entuzijastički, gotovo poput pasioniranog  “fana” iz publike, a ne čovjeka koji dirigira tom skupinom. No, bez obzira na to što svira swing, koji je američka glazba, Orkestar ima i svoj hrvatski “štih” koji mu ne daju samo odore njegovih glazbenika. Želite ih poslušati? To možete najčešće u zagrebačkom Domu HV-a “Zvonimir” koji je “domaća dvorana” Orkestra. No, čut ćete ih i na gostovanjima u drugim hrvatskim gradovima, u dvoranama, a ljeti i na vanjskim pozornicama, u Osijeku, Metkoviću, Mariji Bistrici, Zadru, Imotskom…, “Gdje god nas traže, rado se odazivamo, neka je putovanja što više. Želimo ljudima što više predstaviti i Orkestar i OSRH. Vojska ima onu “vojničku” stranu, tenkove, puške, avione, no ima i kulturnu stranu, a jedan dio nje smo i mi, Orkestar i Jazz orkestar OSRH,” kaže  glazbenik. Uz kompozicije poput Millerovih, ili one koje su izvodili bandovi koje su predvodili Count Basie, Duke Ellington, Buddy Rich ili Harry James, često se na njihovim brojnim koncertima čuju i prilagođeni aranžmani hrvatskih pjesama, “Tvoja zemlja”, “Bože, čuvaj Hrvatsku”, “Pismo ćali”, “Gdje je nestao čovjek?” koju je proslavio Goran Bare, neki hitovi Massima Savića…  Naravno, svaki od petnaestak članova Orkestra ima svoj glazbeni ukus, ali ipak najdraža im je pjesma za izvođenje “Sweet Georgia Brown”, pa i “You Can Leave Your Hat On”. Cijeli dojam podižu vokalne performanse gostiju poput Marka Tolje, Žaka Houdeka, Nine Kraljić, Ivane Kindl, Renate Sabljak, Adalberta Turnera-Jucija, Edvina Baučića, Nede Parmać… I sav taj splet učinio je Jazz orkestar vrlo popularnim i slušanim. “Sjećam se, na prvom koncertu u Zvonimiru dvorana je bila ispunjena dopola. Ostalo je povijest, sad više nema ulaznica dva tjedna prije koncerta, ” smije se Dropuljić. Ipak, ponekad ga ražaloste prazna mjesta, koja nisu prazna zbog manjka potražnje, nego zato jer ljudi znaju uzeti blok ulaznica koje su besplatne, a potom ne doći na koncert. “To svakako želimo izbjeći, ima ljudi koji tako ostanu bez ulaznica, a jako nas žele slušati,” kaže satnik. Uz što češće nastupe, članovi Orkestra žele i snimiti nosač zvuka, planiraju album koji bi bio posvećen velikom Franku Sinatri, a žele i CD s domaćim pjesmama.
“Tu smo da sviramo, da širimo svoj repertoar. Svi mi volimo jazz, svi smo zaljubljenici. Iznimno sam ponosan na svakog člana Orkestra. Fenomenalan je osjećaj stati ispred njih i uživati u glazbi koju izvodimo. Ta je simbioza prepoznatljiva i na našim koncertima koji pršte pozitivnom energijom!” zaključuje satnik Dropuljić.

Domagoj Vlahović

Foto: Vesna Pintarić