Ciklus obuke pričuvnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske završen je početkom prosinca obukom 5. i 6. pješačke pukovnije na poligonu “Crvena zemlja”, gdje je provedena vježba bojnog gađanja…

Sedamdesetak pripadnika pričuvnog sastava Oružanih snaga Republike Hrvatske boravilo je od 30. studenog u vojarni “4. gardijske brigade Pauci” kako bi prošli obuku osvježenja i prisjetili se davno naučenih lekcija. Pričuvni su časnici tako obnovili znanja i vještine iz procesa vođenja postrojbi, dok su pričuvni dočasnici uvježbali temeljne i specijalističke vojne vještine.

Ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je pričuvnike predzadnjeg dana obuke, 5. prosinca, kad je na poligonu “Crvena zemlja” provedena vježba bojnog gađanja. Na Bralovcu nas je dočekalo 47 pripadnika 5. pješačke pukovnije Split i 39 pripadnika 6. pješačke pukovnije Dubrovnik. Uglavnom su to ljudi koji su vojna znanja stekli u Domovinskom ratu ili su služili obvezni vojni rok prije 15 ili 20 godina, a u razdoblju koje je potom uslijedilo posvetili su se drugim poslovima. Prihvatiti poziv za obuku značilo je napustiti svoju svakodnevicu na tjedan dana, no bila je to obveza kojoj su se rado odazvali. “Kad vas domovina treba, ništa nije teško,” rekao nam je pukovnik Nenad Žure, zapovjednik 3. pješačke bojne 6. pješačke pukovnije. Slično je razmišljao i njegov kolega poručnik Jozo Romac, koji je ukratko rekao: “Jednom vojnik – uvijek vojnik!” Njihov entuzijazam dijelio je i zapovjednik 5. pješačke pukovnije brigadir Željko Nakić: “Ovo su ljudi koji su branili Hrvatsku u Domovinskom ratu. Obuka i način na koji su joj pristupili dokazuju da se Hrvatska na njih može osloniti.”

Unatoč tomu što je proteklo dugo vremena otkad su sudionici obuke sudjelovali u vojnim aktivnostima, dovoljno je bilo da ponovno obuku odoru. Nakon što su zadužili opremu, posvetili su se obnovi znanja i vještina iz mobilizacijskih poslova, a potom su odslušali predavanje o djelovanju u kriznim situacijama. Uslijedila je radionica o procesu vojnog donošenja odluka i vođenja postrojbi. Predavanje i radionice vodili su djelatnici Državne uprave za zaštitu i spašavanje te Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”, za koje su pričuvnici imali samo riječi hvale. Slijedilo je uvježbavanje specijalističkih i temeljnih vojnih vještina, kao što je bojno gađanje iz automatske puške AK-47 kalibra 7,62 x 39 mm, kojem je i naša ekipa nazočila. Osim toga, pričuvnici su osvježili znanja iz prve pomoći i nuklearno-biološko-kemijske obrane. Jedan dan obuke bio je posvećen i kulturnim aktivnostima, a pričuvnici su ga iskoristili za posjet Kninskoj tvrđavi i odlazak na misu u crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta.

Na kraju obuke brigadir Nakić bio je iznimno zadovoljan postignutim rezultatima obiju pukovnija: “Gledajući sa strane, nitko ne bi rekao da je u pitanju pričuvna komponenta OSRH s obzirom s kojim entuzijazmom sudjeluju na obuci.” Zalaganje, volju i želju pričuvnika pohvalio je i zapovjednik 6. pješačke pukovnije pukovnik Tomislav Matković te dodao: “Sretan sam i ponosan što sam njihov zapovjednik.”

I sami su pričuvnici bili zadovoljni rezultatima, no još im je draže bilo vidjeti koliko je vojska napredovala zadnjih dvadeset godina. Ponosni su bili na to što Hrvatska vojska posjeduje modernu opremu te primjenjuje suvremene taktike napada i obrane. No, i o samoj obuci imali su riječi hvale. “Obuka je profesionalno provedena. Pohvalio bih instruktore te izrazio zadovoljstvo smještajem,” rekao je poručnik Romac. Za vojnika Duju Bikića iz 6. pješačke pukovnije boravak u Kninu bio ugodan odmak od svakodnevice. Od svih aktivnosti, pričuvnici na obuci najviše su uživali u onima gdje su mogli primijeniti svoje znanje. “Ljude je najviše fasciniralo gađanje. Drago im je bilo ponovno uzeti pušku u ruke,” rekao je natporučnik Tonči Mrša iz 5. pješačke pukovnije te dodao: “Što se mene tiče, najdojmljivije mi je bilo planiranje i provođenje taktičkih vježbi.” Razvodnik Tomislav Škugor iz 5. pješačke pukovnije kao najbolji dio obuke izdvojio je druženje s ostalim pričuvnicima zbog čega su svi poželjeli da obuka traje i dulje od tjedan dana. “To je bit vojske: kad postoji zajedništvo, sve se može postići,” zaključio je.

Nakon raščlambe održanih aktivnosti najavljene su i nove za iduću godinu, a posebno se to odnosilo na vojne vježbe Hrvatske kopnene vojske, među kojima će biti i Puma 19. Svi su pričuvnici bili jednoglasni kako će se na njih sa zadovoljstvom odazvati te istodobno pozivaju i mlade ljude da se pridruže pričuvi i na taj način služe domovini.

Sudjelovanje na obuci značilo je za pričuvnike odlazak u drugi grad i boravak daleko od obitelji. No, vojnik Oliver Jelić iz 5. pješačke pukovnije morao je na obuku doputovati iz druge zemlje. Naime, već neko vrijeme s obitelji živi i radi u Njemačkoj. Kad je došao poziv na obuku, nije ni trenutka dvojio o tome hoće li ga prihvatiti. “Nisam osoba koja odbija poziv države,” skromno nam je rekao i dodao da bi sve opet ponovio.

Tako govori i njegov kolega iz pukovnije vojnik Ivan Budimir, koji se na obuku uputio samo dva mjeseca nakon vjenčanja. Ipak, odlazak mu nije teško pao jer je u tome imao podršku obitelji. Sama obuka donijela mu je neočekivanu radost jer je na njoj sreo ljude koji su se s njegovim pokojnim ocem borili u Domovinskom ratu. Dok nam govori o očevim suborcima ganuto ističe: “Ponosan sam na te ljude jer su nam dali našu zemlju.”

Upravo spoj veterana Domovinskog rata i mladih ljudi ono je što se pukovniku Draganu Radeljaku, zapovjedniku 3. bojne 5. pješačke pukovnije, najviše svidjelo na obuci. Pukovnik Radeljak Hrvatskoj se vojsci pridružio u Domovinskom ratu, a nakon rata karijeru je nastavio u 142. i 113. pješačkoj brigadi. Prije deset godina umirovljen je kao zapovjednik 658. topničke brigade. Kao i ostali pričuvnici, rado se odazvao obuci i iskoristio priliku da na taj način iskustvo iz Domovinskog rata i ljubav prema domovini prenese mlađim naraštajima. I u budućnosti će rado sudjelovati u aktivnostima pričuve: “Odazivat ću se na obuke dokle god me zdravlje bude služilo.”

Iva Gugo

snimio Mladen Čobanović