U okviru NATO-ove aktivnosti Neptune Strike 26-1, na poligonu “Eugen Kvaternik“ provedeno je zajedničko uvježbavanje hrvatskih i talijanskih timova kontrolora bliske zračne potpore. Sukladno scenariju, navodili su borbeno djelovanje talijanskih mornaričkih borbenih aviona koji su uzlijetali s nosača zrakoplova u Jadranu

NATO-ova serija mornaričkih aktivnosti ojačane budnosti (Enhanced Vigilance Activities – eVA) Neptune Strike, osmišljena 2020. godine, naglašava sposobnost Saveza da brzo integrira svoje multinacionalne pomorske i udarne snage. Pojednostavnjeno rečeno, to je kombinacija vježbe i nadzorne operacije, a uobičajeno se provodi u više ciklusa godišnje. Primjerice, protekle 2025. imala ih je četiri. Prvi ovogodišnji ciklus proveden je od 25. ožujka do 1. travnja. U kratkoj najavi, Zapovjedništvo združenih snaga Napulj priopćilo je da će se kroz Neptune Strike 26-1 kombinirati sposobnosti pomorskih udara ekspedicijskih snaga, kao i udarnih skupina nosača zrakoplova koji djeluju u zapadnom i središnjem dijelu Sredozemnog mora. Jedna od triju skupina okupljena je oko talijanskog nosača Cavour. U okviru scenarija Neptune Strikea, NATO je prikazao kakve su mu sposobnosti dugodometnih udara, kao i interoperabilnost oružanih snaga zemalja članica u zraku, na moru i na kopnu. U slučaju Cavoura, koji je bio stacioniran u području Jadranskog mora, te simulirane dugodometne udare vršili su njegovi višenamjenski borbeni avioni: stariji AV-8B Harrier (četvrta generacija) i F-35B Lightning II (peta generacija). Ta dva tipa aviona imaju jednu zajedničku karakteristiku: sposobnosti vertikalnog, odnosno kratkog uzlijetanja i slijetanja (V/STOL).

Amfibijska postrojba

U Neptune Strike 26-1 bile su uključene i Oružane snage RH. Na terenu, najistaknutiji u toj aktivnosti bili su hrvatski timovi kontrolora bliske zračne potpore (Joint Terminal Attack Controller – JTAC). U dijelu scenarija koji se provodio na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” kod Slunja, timovi sastavljeni od pripadnika dviju gardijskih brigada Hrvatske kopnene vojske uvježbavali su se zajednički s talijanskim JTAC kolegama. Konkretno, bila je riječ o timu koji dolazi iz talijanske ratne mornarice (Marina Militare), tj. njezine amfibijske postrojbe Mornarička brigada San Marco.

Podsjetimo, osnovna definicija vezana uz JTAC navodi da je riječ o kvalificiranom pripadniku oružanih snaga koji često i s prednjeg položaja upravlja djelovanjem borbenih zrakoplova koji provode blisku zračnu potporu. Već je iz toga vidljivo da je riječ o potpuno spremnom vojniku, koji s jedne strane mora biti osposobljen za sve zadaće pješaka, pa i uz naglasak na prikrivenost, kretanje i izviđanje u otežanim uvjetima, blizu prve crte bojišta. S druge strane, on mora jako dobro poznavati zrakoplovstvo i njegove sposobnosti, a istodobno s njim održavati iznimno preciznu i točnu komunikaciju.

Kad JTAC djeluje u okviru operacije NATO-a, preciznost zadaće, ali i komunikacije, još više dobiva na važnosti. Tu nema različitih jezika, doktrina niti procedura. Nije bitno dolazi li JTAC iz oružanih snaga Hrvatske, Italije, Turske, Portugala, Kanade ili bilo koje druge članice NATO-a. “Naše procedure i način rada isti su u cijelom NATO-u. To znači da bismo gotovo bez ikakve pripreme mogli doći u bilo koje područje operacija, te jako brzo uspostaviti interoperabilnost s drugim JTAC-ovcima, ali i s pilotima zrakoplova koje navodimo“, rekao nam je na Slunju jedan od pripadnika hrvatskog tima.

 Izazovni vremenski uvjeti

Ekipa Hrvatskog vojnika došla je na Slunj 30. ožujka, a dva JTAC tima dan prije. Međutim, takve su aktivnosti dugo planirane, obrambene su prirode, prilagođavaju se trenutačnim sigurnosnim okolnostima i u skladu su s međunarodnim pravom. Aktivnost na Slunju inicirana je sa zahtjevom NATO-ova zapovjedništva u Napulju za pružanje potpore u provedbi Neptune Strikea, a onda su odmah počele i konkretne aktivnosti za pripremu. S jedne strane one podrazumijevaju interakciju unutar NATO-a i OSRH, kao i s civilnim institucijama, da bi se omogućili preduvjeti za provedbu. S druge strane podrazumijeva se vojno planiranje – sama vježba treba se postaviti u određeni taktički scenarij na zemljištu.

Dan koji smo mi proveli na Slunju bio je u znaku nevremena koje je pogodilo Hrvatsku krajem ožujka – probijali smo se kroz snježni pokrivač koji je napadao nekoliko dana prije. Sada padalina nije bilo, pa ni izraženog vjetra. Međutim, nebo je bilo oblačno, pa je i s tom situacijom bilo usklađeno i djelovanje na crti Cavour – avioni – JTAC. Brzo smo smanjili broj pitanja, jer su iz radiouređaja pripadnika JTAC timova počeli intenzivno dolaziti glasovi. Osim nekoliko engleskih riječi, nismo razumjeli previše toga. Bio je to vojnički jezik u punom smislu riječi, pun akronima i šifri. U punoj vojničkoj opremi, Hrvati i Talijani ulovili su se svojih dalekozora i profesionalnih pametnih telefona, počeli pogledavati prema metama te komunicirati međusobno i s pilotima aviona. Vremenski uvjeti jesu izazov, kažu nam naši hrvatski i talijanski sugovornici, ali oni im se uspješno prilagođavaju. Uostalom, to čini i posada Cavoura te piloti Lightninga i Harriera, baš kao i leteće cisterne KC-767 iz sastava Talijanskog ratnog zrakoplovstva, koja opskrbljuje avione gorivom u zraku na dugim letovima. Bez obzira na okolnosti, svi će usklađeno provesti vježbovni scenarij koji podrazumijeva napadnu operaciju. “Protivnik ima snažnu zemaljsku protuzračnu obranu (PZO). Uporabom združenih vatri, zemlja-zemlja i zrak-zemlja, naše snage trebaju potisnuti i uništavati taj PZO da bi omogućile slobodu manevra zrakoplovima koji potom uništavaju visokovrijedne ciljeve na zemlji“, objašnjavaju nam JTAC-i. Dobivamo i jednu dodatnu informaciju: kako JTAC upravlja manevrom zrakoplova i navodi ga na ciljeve koji se nalaze u neposrednoj blizini prijateljskih snaga,  glavni posao im je da spriječe bilo kakve gubitke od prijateljske vatre. “JTAC treba pridonijeti da zrakoplov bude siguran, a napad tog zrakoplova ne smije izazvati nikakve prijateljske žrtve“, objašnjavaju vojnici.

Primopredaja bojnog polja

Slijedilo je dulje razdoblje u kojem smo kontinuirano slušali karakterističnu buku koju podižu mlazni višenamjenski borbeni avioni. Kao što je bilo i najavljeno, iznad poligona su simulirali borbeno djelovanje, tj. zračnu potporu precizno navođenim bombama. Komunikacija timova na zemlji još se intenzivirala – poslije smo saznali da su Hrvati i Talijani zajednički dijelili i proveli cijeli proces planiranja, a tako je bilo i s konkretnim akcijama koje su trajale dva dana. “Po današnjem scenariju, talijanski kolege počeli su s provedbom JTAC dijela operacije, a onda smo napravili svojevrsnu primopredaju bojnog polja i hrvatski je tim nastavio provedbu“, objasnio nam je hrvatski pripadnik tima. “Koliko mi je poznato, ovo je prvi slučaj da hrvatski JTAC-ovci navode avion F-35B Lightning II. No, kod aviona zapravo nema puno razlika, procedura je ista. Ipak, mi definitivno moramo poznavati sposobnosti i ograničenja zrakoplova s kojima radimo. Zrakoplov s više sposobnosti daje i nama više mogućnosti, kao i prostora da djelujemo u kompleksnijim operativnim i vremenskim uvjetima“, objasnio nam je naš sugovornik.

Kad je akcija završila, pripadnici oba tima izrazili su zadovoljstvo pokazanom interoperabilnosti i provedbom scenarija, kao i općom suradnjom. Uostalom, zajednički doprinos hrvatskih i talijanskih JTAC timova aktivnosti Neptune Strike na svojim je društvenim mrežama popratilo i vrhovno zapovjedništvo NATO-ovih vojnih snaga (SHAPE). Iako OSRH već niz godina ima vrlo istaknute JTAC timove, saznali smo da im modernizacija HRZ-a s višenamjenskim borbenim avionima Rafale daje puno više mogućnosti da se uvježbavaju lokalno. “Da, Rafale je kvantni skok i za hrvatske JTAC-e, platforma koja ima mogućnosti digitalne komunikacije, ima bolje sustave za akviziciju ciljeva, može nositi više naoružanja, koje je raznovrsnije i preciznije“, govore nam hrvatski gardisti. U nastavku godine, naši JTAC timovi opet će djelovati u vježbama Neptune Strike, kao i u drugim NATO-ovim aktivnostima. S nestrpljenjem se očekuje ovogodišnja velika vježba OSRH Borbena moć, a želja je i što više zajedničkih vježbi s HRZ-om.

tekst  Domagoj Vlahović; Foto  Tomislav Brandt