Kad govorimo o vojskama članica NATO-a, najzanimljivije vijesti o opremanju i modernizaciji već dulje vrijeme dolaze iz Poljske. Jedna od najnovijih stigla je prošlog mjeseca: kupuju se južnokorejski samohodni višecijevni lanseri raketa. No, za razliku od srodnog američkog sustava, koji se iskazuje u ratu u Ukrajini, proizvod tvrtki Hanwha i Doosan na zapadu je velika nepoznanica

Razvoj samohodnih višecijevnih lansera raketa (SVLR) već dulje vrijeme ide u smjeru modularnih sustava što većih kalibara i dometa te uporabe vođenih raketa. Traže se i što lakši cjelokupni sustavi koji se mogu prevoziti transportnim zrakoplovom. SVLR BM-21 Grad kalibra 122 mm i dometa 20,4 km bio je jedan od zaštitnih znakova sovjetskih oružanih snaga. Proizvodio se od sredine 1960-ih, ušao u operativnu uporabu u mnogim zemljama: ukupna je proizvodnja premašila 98 000 primjeraka. Gotovo 60 godina kasnije, zahvaljujući modernizaciji i modifikaciji sustava i podsustava u skladu s novim standardima, Grad još uvijek rabe mnoge vojske. U Rusiji ga postupno zamjenjuje inačica Tornado-G 122 mm dometa povećanog na 40 km. Mnoge postsovjetske zemlje, kao i članice nekadašnjeg Varšavskog pakta, slijedile su jednak put modernizacije komponenata.

Poljska je do 2007. u svojim oružanim snagama još uvijek imala 227 lansera Grad na podvozju kamiona Ural-375 s pogonom na svim kotačima. Ideja da ih treba osuvremeniti i poboljšati javila se još početkom 1990-ih, ali proces modernizacije znatno je kasnio. Prije svega, predložena je zamjena podvozja domaćim proizvodom, odnosno napuštanje kamiona Ural-375D. Dotad je sovjetsko podvozje već bilo zastarjelo, a motor vozila označen je kao neekonomičan. Osim toga, opskrba pričuvnim dijelovima i komponentama iz postsovjetskih zemalja osjetno se zakomplicirala.

Osim zamjene podvozja, poljska vojska planirala je uvesti navigacijski sustav te sustav upravljanja paljbom. Usporedno s tim, domaća vojna industrija razvijala je novo streljivo s povećanim dometom, što bi također produljilo vijek uporabe oružja i povećalo mu borbeni potencijal. Jedan od glavnih zahtjeva za modernizaciju bilo je očuvanje sposobnosti prijevoza C-130 Herculesom – najzastupljenijim vojnim transportnim avionom u zemljama NATO-a.

Prva modernizacija

Prva inačica moderniziranog Grada predstavljena je tek 2003., a temeljila se na podvozju poljskog kamiona Star 1466 (licencija MAN) s produljenom kabinom i konfiguracijom kotača 6 x 6. To rješenje čak je uspjelo proći testove vojne kvalifikacije, ali nije ušlo u proizvodnju i ni u operativnu uporabu. Uskoro je proizvodnja tog kamiona u Poljskoj zaustavljena. Druga modernizacija predstavljena je već 2005. godine. Taj je put predloženo korištenje podvozja domaće proizvodnje Jelcz P662D.35 s jednakim rasporedom kotača – 6 x 6, ali i oklopnom kabinom koja štiti posadu od protivnikova pješačkog oružja i lakih fragmenata. Prototip je dovršen krajem 2006. kad je uspješno prošao vojna ispitivanja. Poljska vlada stoga je 22. travnja 2008. naručila seriju takvih sustava koji su nazvani WR-40 Langusta (Wyrzutnia Rakietowa). Broj 40 označava broj cijevi, ali i domet novih poljskih raketa Feniks-Z. Proizvodnja je pokrenuta u pogonima velike poljske tvrtke Huta Stalowa Wola (HSW).

Osim podvozja s oklopnom kabinom i novim projektilima s povećanim dometom, nadograđeni poljski SVLR-i dobili su suvremen sustav upravljanja paljbom s balističkim računalom, koji su izradili stručnjaci iz domaće tvrtke WB Electronics. Sama lansirna jedinica u načelu nije pretrpjela nikakve posebne promjene. Serija terenskih kamiona Jelcz 662D uvelike se koristi u poljskim oružanim snagama. Osim za WR-40 Langusta, kamion se može koristiti za lanser protubrodskih projektila, radar za topničko izviđanje i specijaliziranu vojnu opremu.

Za inačicu sa SVLR-om koristi se podinačica Jelcz P662D.350. Kamion je opremljen kabinom sa šest sjedala i četirima vratima. Kabina ima balističku zaštitu razine 1 prema STANAG-u 4569 (uključujući oklopljeno staklo), koja štiti posadu od konvencionalnog streljiva malokalibarskog oružja i lakih fragmenata. Nosivost podvozja je 10 000 kg, ukupna masa vozila 17 000 kg (bez raketa). Duljina podvozja – 8,6 m; širina – 2,54 m; minimalna visina – 2,74 m; odmak od tla (klirens) – 410 mm. Automobil bez posebne pripreme može svladati vodenu zapreku dubine do 1,2 metra.

Osnovne borbene sposobnosti Languste usporedive su s Gradovim. Platforma je zadržala jednak paket cijevi i može lansirati 40 raketa 122 mm. Glavno je streljivo visokoeksplozivno fragmentacijsko (HE-FRAG). Sposobnosti su povećane zahvaljujući boljoj balističkoj zaštiti podvozja, uvođenju suvremenih sustava upravljanja paljbom te satelitskom navigacijskom sustavu. Važnu je ulogu u poboljšanju odigralo novo poljsko streljivo, koje znači povećanje maksimalnog dometa sa 20,4 na 42 kilometra. Razvoj rakete Feniks-Z 122 mm počeo je kad su se javile prve ideje o modernizaciji BM-21. Proces poboljšavanja streljiva kontinuiran je i još traje. Dosad su razvijene nevođene rakete oznake M-21 FHE, M-21 FK i M-21 FK1 s različitim tipom bojnih glava te raketnim motorom na kruta goriva.

Sve za 20 sekundi

Prve inačice, testirane 2000-ih, osiguravale su domet do 32 km. Poboljšana inačica rakete M-21 HE Feniks s modificiranom masom i dimenzijama ima maksimalni domet paljbe od 42 km. Masa rakete je 65 kg, duljina 2797 mm, maksimalna brzina leta 1150 m/s. Standardna raketa M21OF (9M22U) ima masu 66 kg i domet 20,4 km. SVLR WR-40 Langusta može ispaliti svih 40 raketa/plotun na protivnika u 20 sekundi. Posada ručno puni lanser u roku od sedam minuta. Za prijevoz dodatnog kompleta streljiva služi srednji teretni kamion.

Lanser može zauzeti elevaciju u rasponu od 0 do +55 stupnjeva. U području ograničenom kabinom kamiona minimalna je elevacija 11 stupnjeva. Horizontalni su kutovi paljbe različiti. Desno od osi podvozja vozila iznosi 70, a lijevo 102 stupnja. Lanser se kreće u horizontalnoj ravnini brzinom do sedam stupnjeva u sekundi, a vertikalno brzinom do pet stupnjeva u sekundi. Lijeva strana lansera opremljena je ručnim pričuvnim kontrolama. Potpuno opremanje poljskih kopnenih snaga moderniziranim sustavima WR-40 Langusta bilo je prilično sporo. Prema javno dostupnim podacima, poljskoj vojsci isporučeno je 75 sustava. U uporabi su u tri topničke pukovnije (3 x 24), a još su tri u obučnom središtu za topničko naoružanje u Toruńu. Posada ima šest članova: zapovjednika, ciljača, tri poslužitelja i vozača. Komponente sustava za upravljanje paljbom i navigaciju uključuju računalni terminal DD9620T, višeslojne prikaznike, stacionarni uređaj za paljbu, navigacijski sustav Talin 5000, VHF radiostanicu RRC 9311AP i digitalni interkom sustav Fonet. Terminal DD9620T opremljen je otpornim zaslonom osjetljivim na dodir dijagonale 5,7; 10 ili 15 inča, tipkovnicom i analognim joystickovima.

Bitnica sa sustavima Langusta uključuje SVLR WR-40, automatizirani sustav zapovijedanja i upravljanja paljbom, zapovjedno-stožerna vozila, zapovjedno-izvidnička vozila, meteorološku postaju i logistička vozila. Bitnica podupire širok raspon misija koje zahtijevaju izravnu vatrenu potporu na velikim udaljenostima. WR-40 Langustu pokreće četverotaktni, šestocilindrični dizelski motor IVECO Aifo Cursor 8, usklađen s normom EURO 3. Razvija najveću snagu od 352 KS (259 kW) i okretni moment od 1280 Nm pri 1080 do 1930 okretaja u minuti. Snaga motora dovoljna je da 17-tonskom vozilu osigura brzinu na autocesti od 85 km/h i autonomiju kretanja od 650 km. Može svladati nagib od 30 i bočni nagib od 20 stupnjeva. WR-40 može se prevoziti transportnim zrakoplovom C-130 Hercules. Gume su profila 14,00 R20 sa sustavom umetanja run flat. Ugrađen središnji sustav za napuhavanje guma omogućuje vozaču prilagođavanje tlaka u skladu s terenom na kojem se vozilo nalazi.

Nadoknada za prvotni plan

Poljska od jeseni 2015. uvelike jača oružane snage kao odgovor na rusku politiku i djelovanja, a posebno od aktualne otvorene ruske invazije na Ukrajinu. Zanimljivo je da se u opremanju i modernizaciji uvelike oslanja na Južnu Koreju i njezinu vojnu industriju. U kolovozu ove godine potpisan je ugovor vrijedan 5,76 milijardi dolara za kupnju 180 tenkova K2 Black Panther i 212 samohodnih haubica K9A1. Sredinom rujna slijedio je novi sporazum vrijedan tri milijarde dolara za isporuku 48 lakih borbenih zrakoplova FA-50. Sredinom listopada zaključen je i okvirni sporazum kojim će Poljska kupiti i 288 samohodnih višecijevnih lansera raketa K239 Chunmoo. Južnokorejska tvrtka Hanwha Defense isporučit će i 23 tisuće odgovarajućih raketa, a dio svega naručenog trebao bi stići vrlo brzo.
Sustavi K239 Chunmoo su dual-pack, što znači da je njih 288 zapravo ekvivalent za 576 američkih sustava M142 HIMARS (High-Mobility Artillery Rocket System). Poljska će nabavom upola manje lansera dobiti dvostruko veću vatrenu moć. Odluka je uslijedila nakon što je Ukrajina uspjela promijeniti tijek rata protiv Rusije, u čemu veliku zaslugu ima i uporaba HIMARS-a. Riječ je o izvrsnom raketnom oružju, a analize rata u Ukrajini jasno pokazuju koliku prednost na bojištu može u kratkom vremenu osigurati raketno topništvo. Poljska će se naoružati južnokorejskim sustavima, ali i HIMARS-ima, koje je već naručila iz Sjedinjenih Država. Do narudžbe južnokorejskih sustava došlo je zato što je poljska vlada morala korigirati prvotni plan kupnje 500 HIMARS-a. “Svjesni smo da nećemo u roku koji bi za nas bio zadovoljavajući dobiti svih 500 lansera HIMARS za koje smo poslali zahtjev,” rekao je poljski ministar obrane Mariusz Błaszczak, objašnjavajući da je njegova vlada stoga odlučila kupiti i K239 Chunmoo. Razlog za nabavu K239, prema Błaszczaku, brza je dostupnost južnokorejskog sustava. Očekuje se da će u uporabu u Poljskoj ući već 2023. godine, i to 18 lansera, u 18. mehaniziranu Iron diviziju. Služit će za zaštitu istočnog krila NATO-a, dakle sigurnost istočne Poljske. Osim kupovine oružja, Varšava je s Južnom Korejom sklopila sporazum o transferu tehnologije kako bi se omogućila integracija Chunmooa na vozila Jelcz domaće proizvodnje i usklađivanje sa sustavom upravljanja bojišnicom BMS Topaz. Sporazum će omogućiti poljskoj obrambenoj industriji stjecanje znanja i iskustva u proizvodnji raketa za Chunmoo. Međutim, za NATO je K239 Chunmoo velika nepoznanica. Zasad su jedini korisnici južnokorejska (od 2015. godine) i vojska Ujedinjenih Arapskih Emirata (od 2021.). Korisnik možda postane i Norveška s obzirom na to da je 27. rujna ove godine potpisan Memorandum o razumijevanju. Nedavno je K239 ponuđen i Australiji.

Zamjena za MLRS

K239 Chunmoo višekalibarski je lansirni raketni sustav, predstavnik modularnog raketnog topništva nove generacije, koji s iste platforme lansira rakete različitih kalibara i dometa, tj. rakete 130, 227 i 239 mm te projektile 400 i 600 mm. Chunmoo ima sposobnost neizravne vatre u svim vremenskim uvjetima na protivničku protuzrakoplovnu obranu i oklopne formacije na udaljenosti do 300 kilometara. Kompletan oružni sustav razvio je Hanwha Corporation (rakete) i Doosan DST (lanser). Podvozje je sveterenski kamion 8 x 8 s oznakom K239L. Ima oklopnu kabinu koja pruža zaštitu od vatre iz pješačkog oružja i krhotina topničkih granata.

Sustavi HIMARS trebali bi biti integrirani u poljske oružane snage kroz program Homar. Planirana je nabava 80 bitnica. Američki su i južnokorejski sustavi ne samo kvantitativno već prije svega kvalitativno poboljšanje poljskog raketnog topništva. Poljski ministar obrane također je naveo da će njegova zemlja 2023. godine početi primati projektile učinkovitog dometa do 300 km. Iako ih nije imenovao, prema dometu to se može odnositi i na američki projektil
MGM-140 ATACMS (Army Tactical Missile System), ali i na KTSSM (Korean
Tactical Surface-to-Surface Missile).

Ministarstvo obrane Južne Koreje planiralo je sustavima Chunmoo zamijeniti američki M270 MLRS (Multiple Launch Rocket System). Chunmoo je po konceptu sličan američkom topničkom raketnom sustavu M270 MLRS i M142 HIMARS. Uskoro bi trebao u potpunosti zamijeniti i stariji K136 Kooryong kalibra 130 mm. Chunmoo je odgovor na raketnu prijetnju iz susjedstva, sjevernokorejske lansere kalibra 240 mm (BM-24, M1985/M1991). Južna Koreja morala je sama započeti njegov razvoj. Prvotno je planirala kupiti ruski BM-30 Smerč, ali to nije prošlo, pa je kupila američki MLRS. U to je vrijeme za naknadu sovjetskog duga dobila tenkove T-80 i borbena vozila pješaštva BMP-3. Razvoj Kooryonga, koji je i prvi južnokorejski SVLR, počeo je 1979., a u operativnoj je uporabi od 1986. godine. Na vozilo KM809A1 konfiguracije 6 x 6 smješten je lanser sa 36 cijevi kalibra 130 mm. K136 koristi četiri vrste raketa. Raketa K30 ima domet 23 km, a K33 znatno veći – 36 km. Domet K37 iznosi 22 km, a domet K38 veći je, 30 km. Za transport raketa koristi se vozilo na podvozju 6 x 6 koje prevozi 72 rakete, a lanser se puni ručno.

Rakete za izbor

Chunmoo osigurava vojsci konvencionalni neizravni sustav vatrenog oružja za topničku protupaljbu, za djelovanje po protivničkoj protuzrakoplovnoj obrani, oklopnim formacijama i drugim visokovrijednim ciljevima po dubini taktičkog bojišta. Primarne zadaće uključuju suzbijanje, neutralizaciju i uništavanje vatrene potpore prijetnji i ciljeva u prednjem području. Otvaranje paljbe moguće je izravno iz kabine ili daljinski. Posada ima tri člana (zapovjednik, ciljač i vozač). Ima kratko vrijeme reakcije i može lansirati prve rakete za manje od nekoliko minuta. Svaki lanser prati vozilo sa streljivom s četiri paketa/modula raketa bazirano na jednakom kamionskom podvozju. Sustav ponovnog punjenja je visokoautomatiziran, slično MLRS/HIMARS-u, omogućujući platformi brzo vraćanje borbene spremnosti. Zamjena lansirnih modula vrši se s pomoću teleskopskog mehanizma, jednako kao kod američkih sustava
MLRS/HIMARS. Zapovjedno vozilo ima oznaku K200A1. Prema navodima proizvođača, lanser se okreće unutar 360 stupnjeva. Ima dva utora za streljivo, a nema klasične cijevi kao prethodnik. Rakete ili projektili u tvornici se unaprijed pakiraju i tako pripremljeni moduli/kontejneri izravno se isporučuju i pune u lanser, što uvelike pojednostavnjuje i logistiku i terenski rad. U odnosu na punjenje Grada ili početno punjenje Languste to je revolucionarno rješenje.

U kontejner/modul može se smjestiti 20 nevođenih raketa K33 kalibra 130 mm i dometa 36 kilometara (ukupno 40). Postoji i opcija sa šest nevođenih raketa KM26A2 kalibra 227 mm dometa do 45 kilometara, proizvedenih na temelju američke licencije i izvedenih iz M270 (ukupno 12). Slijedi mogućnost sa šest visokopreciznih vođenih raketa kalibra 239 mm, dometa 80 kilometara (ukupno 12). Razvijena je i nova generacija vođenih raketa 239 mm s povećanjem dometa na 160 – 200 kilometara. U modul/kontejner moguće je smjestiti i jedan ili dva balistička projektila KTSSM, ukupno četiri u kalibru 400 mm planiranog dometa 200+ km ili dva u kalibru 600 mm planiranog dometa 290+ km. Nije jasno je li inačica lansera koja može lansirati balističke projektile KTSSM već uvedena u uporabu u južnokorejskoj vojsci. Oni bi trebali biti odgovor na sjevernokorejske projektile KN-09 kalibra 300 mm i dometa 200 km te projektile KN-25 kalibra 600 mm i dometa 380 km. Rakete sustava K239 mogu koristiti visokoeksplozivno-fragmentacijske (HE), zapaljive, dimne, osvjetljavajuće, kasetne, protuoklopne ili prethodno fragmentirane bojne glave.

GPS/INS vođene rakete od 239 mm imaju upaljače koji omogućuju dvostruki način rada – detoniranje pri udaru ili s odgodom. Južnokorejska vojska planirala je da vođena raketa bude razbijač bunkera, tj. da ima probojnu bojnu glavu za uništavanje bunkera kojima je premrežena cijela granica na 38. paraleli. K239 Chunmoo ima navigacijski sustav GPS/INS i balističko računalo. Pokretanje podsustava lansera (zauzimanje azimuta i elevacije, spuštanje četiriju stopa, utovar-istovar lansirnih modula) vrši se s pomoću elektrohidrauličkog servosustava.

Informacije iz domaćih izvora

Lanser se nalazi na podvozju vojnog kamiona Hanwha 8 x 8 koji pokreće šestocilindrični zrakom hlađen dizelski motor Hyundai Doosan Infracore DV11K snage 450 KS (340 kW). Oklopljena kabina štiti posadu od vatre iz malokalibarskog oružja ili fragmenata topničkih granata. Usto, ima i zaštitu od NBK prijetnji. Na krov kabine može se dodati strojnica, a na vratima vozila nalaze se puškarnice. Borbena masa definirana je na 31 tonu. Može voziti maksimalnom brzinom od 80 km/h uz maksimalnu udaljenost od 450 km. Svladava uspon od 60 i bočni nagib od 30 stupnjeva. Može prijeći rov od 1,4 m i vodenu zapreku do 1,2 m dubine.

Ministarstvo obrane Poljske objavilo je da će inačica K239 za poljsku vojsku biti postavljena na podvozje Jelcz 8 x 8 s automatskim mjenjačem. Lanseri će biti u cijelosti integrirani sa sustavom upravljanja bojišnicom Topaz, opremljeni komunikacijskim sustavom Fonet, zajedno s radiostanicama poljske proizvodnje, te će biti umreženi sa zapovjednim vozilima i operativnim središtima. Ugovor također predviđa kupnju licencije i početak proizvodnje kontejnera i raketa dometa 80 i 290 km u Poljskoj.

Odluka o nabavi K239 za korejsku i poljsku vojsku vjerojatno je među najboljima koje su donijela njihova ministarstva obrane. Prema informacijama koje se mogu pronaći u južnokorejskim izvorima, sustav je barem jednako dobar kao HIMARS premda neki izvori navode da je bolji, ujedno i znatno jeftiniji. S čisto vojne strane, K239 kao sustav izgleda bolje dizajniran od dvojca HIMARS M142 / M270. U odnosu na prvi, K239 ima dvostruko veću vatrenu moć zahvaljujući dvama utorima za streljivo. Od potonjeg je, zahvaljujući pogonu na kotačima, puno jeftiniji i lakši za korištenje. Raketne postrojbe nisu snage prednje crte i ne prate oklopna borbena vozila da bi im gusjenice bile nužne.

Ništa je manje važan aspekt taj da se južnokorejska vojska uvelike oslanja na raketno topništvo, pa u suradnji s domaćom industrijom nastoji brzo razvijati i poboljšavati svoje sustave. Na južnokorejskim internetskim stranicama već postoje informacije i o razvoju sustava Chunmoo II, koji bi trebao biti prilagođeniji za lansiranje projektila većih kalibara. Važno je napomenuti da projektil kalibra 600 mm, često prikazivan u materijalima tvrtke Hanhwa, vjerojatno nije kompatibilan s aktualnim K239 te će se moći koristiti samo s novijim inačicama.

Veliko pojačanje

Poljska vojska odlučila se za nabavu brojnih različitih suvremenih oružnih sustava: više od 1000 tenkova, 96 jurišnih helikoptera Apache, više od 200 haubica K9, 500 SVLR-a, 32 višenamjenska borbena aviona F-35A… Planira ustrojiti šest divizija s više od 300 tisuća vojnika. Isporuka sustava K239 Chunmoo ići će usporedno s isporukom HIMARS-a. Procjena je da će samo po četiri kompleta raketa za 500 lansera (200+ HIMARS i 288 Chunmoo) stajati gotovo dvije milijarde dolara. Naime, cijena standardne rakete za HIMARS M31 iznosi oko 150 tisuća, a za ATACMS oko 700 tisuća dolara. Cijena južnokorejskih niža je najmanje za trećinu. Svaki lanser ispali veliku količinu streljiva za samo nekoliko minuta. Infrastruktura za smještaj lansera i streljiva također će zahtijevati sredstva. Topnici u mirnodopskim uvjetima moraju kad-tad gađati iz tih sustava. Čak i ako se koriste isključivo vježbovne rakete, i njih će biti potrebno naručiti, i to u velikim količinama. S druge strane, nije jasno hoće li SAD moći u cijelosti zadovoljiti poljsku potražnju u dovoljno kratkom roku. Američka vojska također treba povećati svoj arsenal MLRS-a zbog doniranja sustava Ukrajini.

Nabava lansera K239 Chunmoo bit će veliko pojačanje za poljsku raketnu i topničku komponentu, a transfer tehnologije trebao bi rezultirati znatnim povećanjem kapaciteta poljske industrije. Potencijalni razvoj mogao bi uključivati integraciju više raketa, kao što je američki GMLRS (M30/31) za kompatibilnost s HIMARS-om ili rakete 122 mm koje se koriste u sustavima WR-40 Langusta. Za to će biti potrebna suglasnost korejske i poljske strane (za rakete od 122 mm), američke strane (za GMLRS), te razvoj odgovarajućih lansirnih kontejnera. Takvo bi rješenje bilo povoljno s operativnog stanovišta. Naravno, nema šanse da svaki element bude Made in Poland, ali postoji mogućnost da poljski udio bude zaista velik. To je nešto na što se s HIMARS-om može računati samo u ograničenoj mjeri. Niti jedna od korejskih ili poljskih raketa neće letjeti s HIMARS-a. Ubuduće bi se i rakete 130 mm mogle integrirati na Langustu II, što bi promijenilo njezin koncept u modularni lanser u kalibrima 122/130 mm.

Uvođenje u operativnu uporabu svih tih sustava bit će velik izazov za poljsku vojsku. Za rad sa sustavima K239 Chunmoo i HIMARS potrebno je pripremiti relevantnu infrastrukturu, lanac opskrbe, a prije svega ljudske resurse. To će biti teže zato što poljska vojska nije koristila sličan sustav (M270 MLRS). Ipak, primjer ukrajinske vojske pokazuje da će se i poljski vojnici moći nositi s tim ozbiljnim izazovom. Broj od ukupno 500 SVLR-a veći je od broja svih SVLR-a koje Američka vojska trenutačno ima u uporabi, veća nego što ih je ukupno proizvedeno u deset godina. SAD u prvom redu proizvodi naoružanje za svoju vojsku. S druge strane, K239 Chunmoo, barem prema deklariranim podacima, ima znatne prednosti u odnosu na HIMARS – od veće vatrene moći, niže cijene, kraćeg vremena isporuke do veće mogućnosti industrijske suradnje. K239 Chunmoo već samom realizacijom posla s Poljskom postaje iznimno veliko postignuće južnokorejske vojne industrije.

---

Langusta II

Prototip poljskog SVLR-a Langusta II prvi je put prikazan 2012. godine. Lanser je u jednakom kalibru 122 mm, s tim da je ugrađen na modificirano podvozje terenskog vozila Jelcz P882D.43 konfiguracije 8 x 8. U središnjem dijelu vozila (između kabine i lansirnog uređaja) ugrađen je pričuvni komplet raketa s mehanizmom za punjenje. U odnosu na sustav WR-40 Langusta, moderniziran je SUP (ugrađen je SUP oznake Topaz AFCS) i navigacijski uređaji. Prvo punjenje lansirnog uređaja i pričuvnog kompleta vrši se ručno, dok se drugo punjenje lansirnog uređaja vrši automatski.

---

---

TEKST: Ivan Galović