Tek kad sam stigao shvatio sam koliko sam se iscrpio. Staza je bila dulja. Što…
Kad se talent nadopuni trudom i rezultati su vrhunski…
Ne posjedujem oružje i ne pucam nikad izvan provjera i natjecanja. Gađam jedino na dvotjednim pripremama uoči natjecanja… U sve čega se uhvatim ulažem trud, dajem svoj maksimum i rezultati se vide…
Otkad ste u OSRH?
Od 1991.! Desetak sam godina bila u gardijskim brigadama, a sad sam časnica za materijalno i financijsko poslovanje u Središnjici za upravljanje osobljem.
U tim je počecima krenuo doticaj s naoružanjem?
Da, s tim da sam u brigadama bila vojnikinja i pucala samo iz puške, AK-47. I s njom sam, na gađanjima na rednim brojevima 1 i 2 postizala dobre rezultate. Prvi sam se put uhvatila pištolja kad sam ga prije nekih desetak godina zadužila postavši dočasnica.
Kad ste spoznali vlastiti streljački talent?
Nisam to smatrala talentom. Na Temeljnoj časničkoj izobrazbi bila sam jedan od najboljih polaznika, a u gađanju iz pištolja najbolji i tad sam vidjela da mi to zaista ide.
Kad ste prvi put sudjelovali na Prvenstvu OSRH?
Prije pet godina primila sam poziv iz Glavnog stožera za sudjelovanje u ženskoj ekipi. Nakon dva tjedna priprema za natjecanje pojedinačno sam osvojila treće mjesto.
Prva je pobjeda uslijedila iduće, 2012. godine?
Da, opet sam nastupala za Glavni stožer. Došla sam potpuno neopterećena i pobijedila ukupno, postigavši državni rekord OSRH u preciznom gađanju koji stoji i danas, 266 krugova. Muški je rekord 268 krugova.
To je bio početak pobjedničke serije?
Odonda sudjelujem svake godine i osvajam naslov najbolje natjecateljice ukupno, a i medalje u disciplinama brzog i preciznog gađanja iz pištolja HS 2000.
Kakva vam je konkurencija?
Kad pogledate rezultate zadnjih nekoliko godina, sve smo tu negdje. Evo, 2015. bila sam na 247 krugova u preciznom gađanju, a drugoplasirana natjecateljica na 233 kruga.
Što je ključno za vaše rezultate, mirna ruka ili oštro oko?
Opuštenost, smirenost i koncentracija, gađam metak po metak. I oštro oko je tu, premda imam dioptriju i nosim kontaktne leće. I motorika te kondicija, koje održavam i bicikliranjem. No, prije svega, volim natjecanja i ona me vesele, na njima imam bolje rezultate nego na pripremama.
Vježbate li redovito?
Nikad! Gađam jedino na spomenutim dvotjednim pripremama uoči natjecanja, te, naravno, na redovitim provjerama s postrojbom.
Zanima li vas oružje općenito, pratite li svjetsko tržište?
Ne! Ne posjedujem oružje i ne pucam nikad izvan provjera i natjecanja.
Što kažu kolegice i kolege iz postrojbe?
Čestitaju mi i cijene moje rezultate, a zapovjednik mi omogućuje vrijeme za pripreme.
A obitelj?
Naviknuli su da u sve čega se uhvatim ulažem trud, dajem svoj maksimum i rezultati se vide.
Jeste li zainteresirani za sportsko streljaštvo?
Ne. Uz putovanje na posao, iz Varaždina u Zagreb i natrag, radne i obiteljske obveze te poslijediplomski studij ekonomije i učenje stranih jezika, jednostavno si to ne bih mogla vremenski priuštiti.
Ali nastavit ćete nastupati na prvenstvima OSRH?
Da, dok budem uživala u njima i dok bude rezultata.
Domagoj VLAHOVIĆ, Foto: Tomislav BRANDT, arhiv ZzP-a